Poslovni broj: Usž-1585/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AĆ, državljanina Nepala, zastupanog po pružatelju besplatne pravne pomoći opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite , Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5322/2025-6 od 18. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5322/2025-6 od 18. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-216-03/25-06/4699, urbroj: 511-01-212-25-9 od 27. studenog 2025. (točka I. izreke), te je odobrena besplatna pravna pomoć tužitelju i naloženo tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 kn u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka II. i III. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, te je određeno da je tužitelj dužan u roku od petnaest dana od izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.
3. Tužitelj je protiv pobijane presude podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da sud nije pravilno ispitao rizik od ozbiljne nepravde, kao i mogućnost države da pruži učinkovitu zaštitu. Ističe da je u potresu izgubio dom, što mu uz prijetnje kriminalnih skupina onemogućava siguran i dostojanstven život u drugom dijelu njegove zemlje. Smatra da je sud paušalno prihvatio ekonomski motiv kao odlučan za donošenje odluke, a zanemario sigurnosni aspekt proizašao iz iznude. Predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Navodi da ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. i 39/26- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske– dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.
7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 20., 21. i 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15., 127/17. i 33/23 – dalje: ZOMPZ).
8. Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je sukladno članku 28. ZOMPZ-a proveo postupak procjene činjenica i okolnosti, te je s obzirom na dokaze koje je tužitelj priložio, prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, ocijenjen pravilnim zaključak tuženika da su razlozi tužiteljevog napuštanja zemlje podrijetla isključivo ekonomske prirode, te da tužitelj nije dokazao postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla (članak 20. ZOMPZ-a), niti da postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (članak 21. ZOMPZ-a). Prvostupanjski sud je, imajući u vidu osobne okolnosti i razloge iz kojih traži međunarodnu zaštitu koje je tužitelj iznio tijekom postupka i u tužbi, svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi te pravilno zaključio da tužitelj iznesenim navodima nije učinio vjerojatnim da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, odnosno postojanje osnovanog straha od proganjanja niti postojanje opravdanih razloga koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, jer prema međunarodnim izvještajima u zemlji tužiteljevog podrijetla ne postoji sigurnosti rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva.
9. Suprotno žalbenim navodima u provedenom postupku pravilno je utvrđeno da razlozi iz kojih je tužitelj napustio zemlju svog podrijetla zbog očeve bolesti i teških uvjeta života, odnosno ekonomski razlozi nisu propisani razlozi za odobrenje međunarodne zaštite. Tužitelj zemlju svog podrijetla nije napustio zbog osnovanog straha od proganjanja, jer je u Republiku Hrvatsku došao s valjanom putnom ispravom i radnom dozvolom 2024., a namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu je izrazio 14. srpnja 2025., kada je tek na drugom ispitivanju na zapisnik od 26. studenog 2025. iznio općenite navode o problemima s mafijom. Stoga je njegov naknadno mijenjan iskaz u svezi problema s mafijom, koji ne sadrži konkretne i vjerodostojne opise o eventualnim sukobima, pravilno ocjenjen nevjerodostojnim.
10. S obzirom na to da tužitelj u žalbi ne iznosi navode kojima bi dovro u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, kao ni navode koji bi doveli do drugačije odluke, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
