Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-140/2025

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, OIB: [osobni identifikacijski broj],odvjetnik iz Zagreba, Ulica Franje Župana 18, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kojeg zastupa punomoćnik LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e :

I/ Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 418-50-2968978 sklopljenog dana 26.07.2005. godine između OG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi:

„3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 462,28 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

na iznos 6,72 EUR od dana 31.08.2005. do isplate

na iznos 6,73 EUR od dana 30.09.2005. do isplate

na iznos 6,74 EUR od dana 31.10.2005. do isplate

na iznos 6,75 EUR od dana 30.11.2005. do isplate

na iznos 6,69 EUR od dana 31.12.2005. do isplate

na iznos 6,68 EUR od dana 31.01.2006. do isplate

na iznos 6,59 EUR od dana 28.02.2006. do isplate

na iznos 6,56 EUR od dana 31.03.2006. do isplate

na iznos 6,54 EUR od dana 30.04.2006. do isplate

na iznos 6,57 EUR od dana 27.06.2006. do isplate

na iznos 6,55 EUR od dana 28.07.2006. do isplate

na iznos 6,51 EUR od dana 31.07.2006. do isplate

na iznos 6,55 EUR od dana 31.08.2006. do isplate

na iznos 6,55 EUR od dana 30.09.2006. do isplate

na iznos 6,54 EUR od dana 31.10.2006. do isplate

na iznos 6,51 EUR od dana 30.11.2006. do isplate

na iznos 6,45 EUR od dana 31.12.2006. do isplate

na iznos 6,41 EUR od dana 31.01.2007. do isplate

na iznos 6,41 EUR od dana 13.03.2007. do isplate

na iznos 6,41 EUR od dana 31.03.2007. do isplate

na iznos 6,33 EUR od dana 30.04.2007. do isplate

na iznos 6,26 EUR od dana 31.05.2007. do isplate

na iznos 6,22 EUR od dana 30.06.2007. do isplate

na iznos 6,26 EUR od dana 31.07.2007. do isplate

na iznos 6,29 EUR od dana 31.08.2007. do isplate

na iznos 6,19 EUR od dana 30.09.2007. do isplate

na iznos 6,18 EUR od dana 31.10.2007. do isplate

na iznos 6,41 EUR od dana 13.12.2007. do isplate

na iznos 6,37 EUR od dana 31.12.2007. do isplate

na iznos 6,49 EUR od dana 31.01.2008. do isplate

na iznos 6,55 EUR od dana 29.02.2008. do isplate

na iznos 6,66 EUR od dana 31.03.2008. do isplate

na iznos 6,50 EUR od dana 30.04.2008. do isplate

na iznos 6,50 EUR od dana 31.05.2008. do isplate

na iznos 6,58 EUR od dana 30.06.2008. do isplate

na iznos 6,46 EUR od dana 31.07.2008. do isplate

na iznos 6,46 EUR od dana 31.08.2008. do isplate

na iznos 6,54 EUR od dana 30.09.2008. do isplate

na iznos 7,07 EUR od dana 31.10.2008. do isplate

na iznos 6,71 EUR od dana 30.11.2008. do isplate

na iznos 7,16 EUR od dana 31.12.2008. do isplate

na iznos 7,23 EUR od dana 31.01.2009. do isplate

na iznos 7,26 EUR od dana 28.02.2009. do isplate

na iznos 7,30 EUR od dana 31.03.2009. do isplate

na iznos 7,32 EUR od dana 30.04.2009. do isplate

na iznos 7,18 EUR od dana 31.05.2009. do isplate

na iznos 7,08 EUR od dana 30.06.2009. do isplate

na iznos 7,11 EUR od dana 31.07.2009. do isplate

na iznos 7,16 EUR od dana 31.08.2009. do isplate

na iznos 7,16 EUR od dana 30.09.2009. do isplate

na iznos 7,11 EUR od dana 31.10.2009. do isplate

na iznos 7,21 EUR od dana 30.11.2009. do isplate

na iznos 7,29 EUR od dana 31.12.2009. do isplate

na iznos 7,40 EUR od dana 31.01.2010. do isplate

na iznos 7,37 EUR od dana 28.02.2010. do isplate

na iznos 7,53 EUR od dana 31.03.2010. do isplate

na iznos 7,50 EUR od dana 30.04.2010. do isplate

na iznos 7,55 EUR od dana 31.05.2010. do isplate

na iznos 8,05 EUR od dana 30.06.2010. do isplate

na iznos 7,94 EUR od dana 31.07.2010. do isplate

na iznos 8,25 EUR od dana 31.08.2010. do isplate

na iznos 8,15 EUR od dana 30.09.2010 do isplate

na iznos 7,98 EUR od dana 31.10.2010. do isplate

na iznos 8,34 EUR od dana 30.11.2010. do isplate

na iznos 8,80 EUR od dana 31.12.2010. do isplate

na iznos 8,47 EUR od dana 31.01.2011. do isplate

na iznos 4,89 EUR od dana 28.02.2011. do isplate

po stopi do 31. prosinca 2007. propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 158,99 € sa zateznim kamatama

na iznos 3,70 EUR od dana 28.02.2011. do isplate

na iznos 8,44 EUR od dana 31.03.2011. do isplate

na iznos 8,47 EUR od dana 30.04.2011. do isplate

na iznos 9,09 EUR od dana 31.05.2011. do isplate

na iznos 9,15 EUR od dana 30.06.2011. do isplate

na iznos 9,65 EUR od dana 31.07.2011. do isplate

na iznos 9,39 EUR od dana 31.08.2011. do isplate

na iznos 9,10 EUR od dana 30.09.2011. do isplate

na iznos 9,04 EUR od dana 31.10.2011. do isplate

na iznos 9,01 EUR od dana 30.11.2011. do isplate

na iznos 9,15 EUR od dana 31.12.2011. do isplate

na iznos 9,27 EUR od dana 31.01.2012. do isplate

na iznos 9,29 EUR od dana 29.02.2012. do isplate

na iznos 9,20 EUR od dana 31.03.2012. do isplate

na iznos 9,26 EUR od dana 30.04.2012. do isplate

na iznos 9,30 EUR od dana 31.05.2012. do isplate

na iznos 9,23 EUR od dana 30.06.2012. do isplate

na iznos 9,25 EUR od dana 31.07.2012. do isplate

IV/ Nalaže s tuženiku, u roku od 15 dana naknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 784,72 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana 28. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V/ Odbija se djelomično kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu trošak u iznosu od 1.548,46 € sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

r i j e š i o j e:

Određuje se vrijednost predmeta spora u ovom predmetu u iznosu od 621,27 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. siječnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi je naveo da su OG i tuženik **.**.2005. sklopili ugovor o kreditu u kojem je u čl. 3. ugovoreno naplaćivanje administrativne naknade u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita jednokratno. Predmetna naknada je korisniku kredita naplaćena u iznosu od 3.483,03 kn odnosno 462,28 € i to 28. srpnja 2005. Smatra da je predmetna odredba ugovora ništetna jer se radi o tipskom i adhezijskom ugovoru, na koji sadržaj korisnik kredita nije imao niti mogao utjecati. Navodi kako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije informirao korisnika kredita koji bi troškovi bili obuhvaćeni predmetnom naknadom, koji razlozi opravdavaju naplaćivanje te naknade, o njezinoj svrsi te relaciji odnosa iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga, da ta odredba nije jasna i razumljiva jer iz nje ne proizlazi što konkretno ulazi u naknadu obrade kreditnog zahtjeva. Kako je navedena odredba ništetna tuženik je dužan vratiti sve što je naplatio od korisnika kredita temeljem iste odredbe. Navodi da su korisnik kredita i tužitelj sklopili ugovor o ustupu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi da je tražbina potrošača strogo osobne naravi pa ne može biti predmet ustupa. Osporava da je korisnik kredita bio potrošač. Navodi da je odredba ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo i nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi da je korisnik kredita informiran o odredbi o naknadi za obradu kredita. Navodi da predmetna odredba ne uzrokuje znatnu neravnotežu. Istaknuo je prigovor zastare.

Učinio je nespornom visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Obavijesti (list 9, 10, 95,96-98 spisa), Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (list 11-15 spisa), potvrdu (list 16 spisa), ugovor o kreditu (list 17-21, 31-36 spisa), otplatni plan (list 22-25 spisa), knjigovodstvena kartica (list 26-30 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 37- 50 spisa), sudsku praksu (list 58-67 spisa), dopis (list 99-100 spisa), e-mail (list 103 spisa), saslušao je svjedoka OG (list 112-113 spisa) te je proveo financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću (list 120-128 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora u ovom predmetu je tužiteljev zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita.

6. Nije sporno da su tuženik i OG sklopili ugovor o kreditu 26.07.2005. Iz ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer je korisnik kredita sklopio ugovor kao fizička osoba pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Čl. 6. ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita kredit za kupnju novog automobila iz putničkog programa . Iz iskaza svjedoka OG proizlazi da je on zaključio ugovor o kreditu jer je u to vrijeme kupovao osobni automobil Citroen. Iz iskaza ne proizlazi da je raniji kredit bio dignut za poslovne svrhe. Prema tome, radi se o korištenju kredita za osobne potrebe, a ne za bilo kakve poslovne potrebe, stoga je ovaj ugovor o kreditu OG sklopio u svojstvu potrošača (tako i u odluci Suda EU L C- 630/17). Sud je prihvatio iskaz svjedoka jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu koji je u spisu.

7. Čl. 1. ugovora o kreditu ugovoreno je da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.609,98 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Čl. 3. ugovora o kreditu ugovoreno je da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje naknada u iznosu od 3,30% od iznosa kredita i to jednokratno.

8. Iz ugovora o ustupu/prijenosu tražbine utvrđeno je da su OG i tužitelj sklopili ugovor o ustupu tražbine 01. lipnja 2023. Čl. 1. i 2.1. ugovora o ustupu tražbine ugovoreno je da OG ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi ranije navedenog ugovora o kreditu sklopljenog između OG i tuženika, i to tražbina na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.

9. Tražbina iz čl. 2.1 ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u čl. 2. ugovora o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

10. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

11. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj: 79/07, 125/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

12. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača.

13. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

14. Svjedok OG iskazao je da je kredit dobio bez problema i da se nije ništa posebno pregovaralo vezano za kredit. Njemu je spomenuto da će se iz sredstava kredita naplatiti naknada, no međutim nije mu objašnjeno na što se ona odnosi niti je on vezano za nju mogao nešto pregovarati jer je sam ugovor o kreditu bio sklopljen po principu uzmi ili ostavi. Ta naknada naplaćena je iz sredstava kredita. Ne sjeća se da su mu dali mogućnost u banci da plati tu naknadu iz vlastitih sredstava. On je pročitao ugovor i kad je pročitao bio je svjestan da mora platiti tu naknadu jer to tako stoji u ugovoru.

15. Iz iskaza svjedoka proizlazi da mu tuženik nije dao nikakve informacije o tome na koje konkretne troškove se odnosi naknada za obradu kredita i kako će se određivati te da se o tim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka jer je logičan i uvjerljiv, a također, iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je tuženik dao bilo kakve informacije potrošaču.

16. Ništetna je odredba čl. 3. ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada u iznosu od 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita.

17. U postupku nije sporno da je korisniku kredita naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 462,28 € odnosno 3.483,03 kn. Iz potvrde tuženika od 26.11.2024. razvidno je kako je tuženik naveo da je korisniku kredita naplaćena naknada u iznosu od 3.483,03 kn.

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 29/03 – dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava.

19. Iz iskaza svjedoka OG proizlazi da se o odredbi o naknadi za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo, kao niti o ostalim odredbama, već je cijeli ugovor bio unaprijed pripremljen od strane banke. Niti iz jednog dokaza u spisu ne proizlazi da su tuženik i korisnik kredita pojedinačno pregovarali o predmetnoj odredbi.

20. U konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade u ugovorenom postotku od iznosa kredita, jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju i višu naknadu, iz čega proizlazi zaključak da predmetnom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Korisnik kredita je iz ugovorne odredbe mogao zaključiti koji je iznos naknade s obzirom na to da je određen postotkom od ukupnog iznosa kredita, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih, odnosno koja je svrha te naknade).

21. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa.

22. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

23. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

24. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

25. Zbog toga je i odredba čl. 3. ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a.

26. Ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO -a.

27. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

28. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

29. Neosnovano se tuženik poziva na odredbu čl. 326. st. 2. ZOO -a kojom je propisano da ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati. Suprotno tuženikovim navodima, korištenje nepoštenih i ništetnih odredbi u ugovorima o kreditu sklopljenim s potrošačima, ne predstavlja zabranu manjeg značaja.

30. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 462,28 €.

31. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Darfin d.o.o. proizlazi da je ukupno naplaćeni trošak naknade za obradu kredita 462,28 eura, a koja naknada je naplaćena iz isplaćenog iznosa kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je ukupni iznos mjesečnih anuiteta 26.960,36 CHF, od čega je otplata glavnice 2.893,85 CHF i kamata 5.096,51 CHF. U slučaju da je glavnica kredita umanjena za iznos troška obrade kredita od 462,28 eura, tada razlika anuiteta iznosi 920,04 CHF, odnosno u ukupnoj protuvrijednosti 4.680,85 kn, što iznosi 621,27 €.

32. Na nalaz i mišljenje tužitelj i tuženik nisu imali nikakvih prigovora niti su imali daljnja pitanja za njega, stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka obzirom je cijenio da je isti izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke te da je vještak svoje mišljenje iznio jasno, obrazloženo, savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije.

33. Posljedica ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a je povrat činidbe koju je korisnik kredita platio na temelju ništetne odredbe, dakle, povrat iznosa naplaćene naknade od 462,28 €. Korisniku kredita je odobren kredit u iznosu od 22.609,98 CHF, pri čemu je dio tog kredita iskorišten za naplaćivanje naknade za obradu kredita u iznosu od 462,28 €. Međutim, korisnik kredita dužan je plaćati anuitete prema iznosu odobrenog kredita, dakle, 22.609,98 CHF. Nije odlučno za koju svrhu je dio tog kredita naplaćen, pa nije odlučno niti to što je dio kredita u iznosu od 462,28 € iskorišten za naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva. I dalje je činidba koju je korisnik kredita platio na temelju ništetne odredbe o naknadi upravo iznos naplaćene naknade od 462,28 €. Iznos ukupne razlike anuiteta prema otplatnom planu i anuiteta u slučaju da je iznos kredita umanjen za iznos naknade za obradu kredita od 462,28 € ne predstavlja činidbu koju je korisnik kredita platio na temelju ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita. Ništetna je odredba čl. 3. ugovora o kreditu kojom je ugovoreno kako se prije prvog korištenja kredita naplaćuje u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita. Korisnik kredita je na temelju te odredbe platio naknadu u iznosu od 462,28 € i taj iznos tuženik dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a. Odredba ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da tuženik odobrava korisniku kredita kredit u iznosu od 22.609,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti (dakle, u iznosu koji nije umanjen za iznos naknade za obradu kredita od 462,28 €) nije ništetna. Stoga, ukupna razlika anuiteta između kredita u iznosu od 22.609,98 CHF i anuiteta po kreditu u iznosu umanjenom za naknadu za obradu kreditnog zahtjeva nije činidba dana na temelju ništetne odredbe, već samo dio tog iznosa od 462,28 €, u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kredita, predstavlja činidbu danu na temelju ništetne odredbe čl. 3. ugovora o kreditu. Zbog toga ne postoji tražbina tužitelja preko navedenog iznosa od 462,28 €.

34. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

35. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

36. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih konkretnih troškova se ta naknada sastoji, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora. O zateznim kamatama odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP -a. Tužitelj ne potražuje zatezne kamate na iznos od 462,28 od 28.07.2005., kao dana naplate predmetne naknade, već potražuje kamate na pojedine iznose s kasnijim početkom tijeka na svaki pojedini iznos pa je o tome odlučeno u granicama takvog zahtjeva. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom II/ i III/ ove presude.

37. Tužitelj je uspio u parnici u razmjernom dijelu, pa je troškovima postupka valjalo odlučiti sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) kao i vrijednosti predmeta spora po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (621,27 €).

38. Sud je po prigovoru tuženika odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 621,27 € sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a. Tužitelj je u ovom postupku postavio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o naknadama i tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 462,28 €, no kasnije tijekom postupka je preinačio tužbeni zahtjev te je potraživao utvrđenje ništetnosti i isplatu iznos od 621,27 €. Međutim, posljedica ništetnosti navedene odredbe ugovora je obveza tuženika vratiti tužitelju određeni iznos. Stoga, vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u iznosu od 1.862,28 € je previsoko naznačena. Zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe u ovom slučaju u cijelosti služi kondemnatornom tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 621,27 € budući da je posljedica ništetnosti uprava plaćanje tog iznosa pa je primjerena vrijednost predmeta spora upravo 621,27 €, stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

39. S obzirom na vrijednost predmeta spora odvjetniku sukladno odredbama Tarife pripada nagrada u iznosu od 100,00 € po radnji, a ne kako je to tužitelj zatražio 200,00 €, slijedom čega je tužitelj odbijen za previsoko zatraženi dio troška po svakoj dosuđenoj radnji.

40. Sud je priznao tužitelju troškove i to: za sastav tužbe iznos od 100,00 € na temelju Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife, za sastav podnesaka od 05.03.2025., 18.04.2025., 05.05.2026. za svaki iznos od 100,00 € na temelju Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife te za zastupanja na ročištima 18.06.2025., 29.10.2025. i 14.05.2026. za svako iznos od 100,00 € na temelju Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife te za podnesak od 19.06.2025. iznos od 25 € (Tbr. 8/4 Tarife), što ukupno iznosi 725,00 €,. Tužitelju je valjalo dosuditi troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 € i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 €. Stoga je tužitelju valjalo ukupno dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 784,72 €, a na troškove postupka dosuditi zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, sve po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.).

41. Tužitelju nije priznat trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura jer je tuženik priznao visinu naplaćene naknade u iznosu od 462,28 €, kao i datum naplaćene naknade. Vještačenje je izvedeno, ne radi utvrđivanja iznosa naplaćene naknade, već radi utvrđivanja ukupne razlike između iznosa anuiteta s uključenom naknadom za obradu kredita i iznosa anuiteta ako se kredit umanji za iznos naknade za obradu kredita. U tom dijelu, preko iznosa priznate visine tužbenog zahtjeva u iznosu od 462,28 € tužitelj nije uspio u parnici. Dakle, vještačenje je izvedeno radi utvrđivanja dijela visine tužbenog zahtjeva u kojem dijelu je tužitelj izgubio parnicu pa mu ne pripada pravo na naknadu troška tog vještačenja. Tužitelj je odbijen i za trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak također nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e- oglasnu ploču. Tužitelj je djelomično odbijen za previsoko zatraženi trošak podneska od 19.06.2025. kojim se dostavlja dokumentacija u spis pa se ne radi o obrazloženom podnesku stoga odvjetnik ima pravo na 25 % nagrade iz Tbr 7. Tarife, a sve sukladno Tbr. 8/4 Tarife, što je 25 €, a ne 200,00 € kako to tužitelj pogrešno potražuje. Nadalje, sud je odbio tužitelja za trošak podneska od 12.10.2025. u kojem se tužitelj očituje na protivljenje tuženika da se provede financijsko vještačenje, obzirom da se o tome tužitelj već očitovao na ranijem ročištu dana 18.06.2025. pa je isti podnesak prema ocijenio ovog suda bio nepotreban za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je odbijen i za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, obzirom da sukladno Uredbi o Tarifi o sudskih pristojbama, a sukladno vrijednosti predmeta spora iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 26,54 €, a ne 100,00 € kako je to tužitelj tražio, slijedom čega je tužitelja valjalo odbiti za previsoko zatraženi trošak sudskih pristojbi. Stoga je o trošku valjalo odlučiti kao pod točkom IV/ i V/ izreke presude.

U Zagrebu 28. svibnja 2026. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz nalog za pristojbu na presudu

2. tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte