Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1414/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja TR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Josip Bilić- Prcić, odvjetnik u Zagrebu, Graščica 2, protiv ovršenika IR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Igor Savić, odvjetnik u Zagrebu, Čikoševa 5, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3402/2025-4 od 14. listopada 2025., dana 28. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3402/2025-4 od 14. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi radi ovrhe diobom stvari stranaka te radi namirenja troškova ovrhe, određena je ovrha na nekretnini stranaka.
2. Protiv navedenog rješenja, žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 , 73/17, 131/20 i 114/22, u daljnjem tekstu OZ) te predlaže da sud drugog stupnja prihvati žalbi i ukine pobijano rješenje.
3. Žalba ovršenika je neosnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao postojanje razloga koji bi sprečavali ovrhu.
5. Sud prvog stupnja je sukladno odredbi čl. 22. OZ odredio predmetnu ovrhu temeljem valjane ovršne isprave, ovršne sudske odluke, koja u smislu odrede čl. 23. OZ, predstavlja ovršnu ispravu.
6. U ovoj pravnoj stvari, suprotno žalbenim navodima, ovršni prijedlog podnesen je sukladno ovršnoj ispravi, sadrži pravilan naziv suda te pravilnu naznaku ovršne isprave a sud prvog stupnja donoseći pobijano rješenje o ovrsi postupio je sukladno odredbi čl. 39. i 41. OZ i odredio ovrhu.
7. Činjenica da u ovršnom prijedlogu pa posljedično i u rješenju o ovrsi nije naveden način i omjer podjele ostvarenog iznosa dobivenog prodajom predmetne nekretnine ne čini rješenje o ovrsi nedopuštenim. To iz razloga što je sud dužan u rješenju o ovrsi kojim određuje da se suvlasnička zajednica razvrgne civilnom diobom utvrditi način diobe (prodajom umjesto fizičke diobe) ali ne i konačan način raspodjele sredstava ostvarenih prodajom.
8. Naime, odredbom čl. 274. OZ propisano je da sud, ako ovršna isprava ne određuje fizičku diobu ili nema sporazuma stranaka, odlučuje hoće li dioba biti fizička ili civilna (prodajom). Dakle rješenjem o ovrsi sud određuje samo vrstu diobe, a ne raspodjelu cijene. Kada se u ovršnom postupku proda nekretnina pokreće se postupak dosuđivanja nekretnine kupcu, koji se određuje zasebnim rješenjem i to rješenjem o dosudi koje se objavljuje na oglasnoj ploči suda i na mrežnim stranicama Agencije (čl. 103.. st. 4. OZ), a koji se ne raspodjeljuju sredstva po suvlasnicima, već se potvrđuje tko je kupac. Raspodjela sredstava ostvarenih uplatom kupoprodajne cijene od strane kupca među ovrhovoditeljem i drugim osobama koje imaju pravo na namirenje uređuje se u rješenju o namirenju kojim sud utvrđuje tko i u kojem razmjeru dobiva namirenje iz kupoprodajne cijene (čl. 125. st. 1. do 3. OZ).
9. Žalbeni navodi o nemogućnosti provedbe ovrhe zbog neusklađenosti zemljišno knjižnog i stvarnog stanja ovaj sud ocjenjuje paušalnim i ničim dokazanim.
10. Isto tako i navodi o narušenoj pravičnoj ravnoteži između interesa ovršenika i ovrhovoditelja bez pravnog su značaja imajući u vidu da se ovaj postupak vodi radi civilne diobe suvlasničke zajednice ovrhovoditelja i ovršenika u kojem obje stranke imaju mogućnost otkupiti suvlasnički dio drugog suvlasnika.
11. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud žalbene navode ovršenika ocijenio neosnovanim, to je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP -a u vezi sa odredbom čl. 21. st. 1. OZ, valjalo žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu, te potvrditi pobijano rješenje o ovrsi.
U Zagrebu, 28. svibnja 2026.
Sudac:
Vlatka Fresl Tomašević
