Poslovni broj: Kzd-5/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu za mladež toga suda NĐ, uz sudjelovanje Mihaela Matić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TĐ, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku br. KMP-DO-14/16 od 20.prosinca 2016.godine, radi kaznenog djela iz čl. 177.st.2. Kaznenog zakona ( Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/2025 u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održane i zaključene rasprave na temelju odredbe čl. 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu ZKP/08), dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi TĐ, sin N i AĐ rođ. T, rođ. **.**.1975. u [adresa], iz [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], umirovljenik, sa završenom višom stručnom spremom, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

što je u točno neutvrđenom vremenu nakon rujna 2013. do 20. prosinca 2016. u [adresa], u obiteljskoj kući, kao otac djeteta DĐ rođenog 2007. s kojim živi, iako svjestan da time ugrožava daljnji psihofizički razvoj sina OĐ svojim verbalnim izjavama i neverbalnim ponašanjima štetno utjecao na dijete OĐ, u nakani da kod djeteta stvori mržnju i ljutnju prema majci i državnim institucijama, učestalo pred djetetom A govorio protiv majke KĐ, da je luda i da će ugroziti život i zdravlje djeteta OĐ, govorio protiv državnih institucija, svojim izjavama i ponašanjem utjecao na dijete DĐ da se kod njega formira ljutnja prema majci KĐ i prema državnim institucijama, te dijete doveo do emocionalnog disbalansa, pa je tako između ostalog:

- dana 26. studenog 2015. u obiteljskoj kući, [adresa], prilikom ovrhe pred djetetom A u više navrata govorio da je KĐ, majka djeteta OĐ luda i psihički nestabilna osoba i da će ugroziti djetetov život i zdravlje, misleći pri tom na zdravlje i život djeteta OĐ,

- dana 17. prosinca 2015. u obiteljskoj kući, [adresa], svojim prethodnim ponašanjem doveo dijete OĐ u izrazito afektivno stanje pa je dijete OĐ službenim osobama za vrijeme ovrhe govorio: „gubite se svi, neću ići s vama“ „u pomoć policija“, a što se ponovilo kod treće ovrhe koja je bila provedena, također neuspješno, dana 22. prosinca 2015., a kod sve tri ovrhe, kao otac, ni jednim svojim postupkom nije pokušao umiriti dijete OĐ dok se nalazio u izrazito afektivnom stanju,

- početkom mjeseca veljače 2016. godine u Centru za socijalnu skrb u Dubrovniku pred djetetom A govorio da ne želi da se provede psihologijska obrada djeteta jer da su sve radnje Centra ilegalne, pa iako ga je djelatnica centra zatražila da prestane, nije se obazirao, dovodeći time dijete OĐ u stanje uznemirenosti, napetosti i anksioznosti, nakon čega se psihologijska obrada nije provela u potpunosti, a dijete OĐ je tom prilikom, između ostalog, govorio: „policija ne pomaže djeci“, „ KĐ i ljudi koji joj pomažu“, „stalno mi je u glavi ovrha“, „brinem se da tata ne pođe u zatvor“, „ja bih volio da mama ne postoji“, „ KĐ nije više moja mama otkad je moga tatu stavila u zatvor i slagala“,

- od lipnja 2016. do 20. prosinca 2016. verbalnim izjavama i neverbalnim ponašanjem poticao dijete OĐ na drsko i na nepristojno ponašanje prema majci i na mržnju prema majci tijekom susreta i druženja djeteta OĐ s majkom u prostorijama Centra za socijalnu skrb u Dubrovniku i u parku u Mlinima, zbog čega je dijete OĐ između ostalog majci govorio: „Ne“, „Neću“, „Šuti“, „Začepi“, „Neka, neka umre“, „Najbolje da ona umre“, misleći pri tom na majku, pljuvao u smjeru majke,

- dana 27. listopada 2016. u parku u Mlinima pred djetetom A govorio da je djetetova majka KĐ majka bolesna, pa iako je stručna osoba koju je imenovao Centar za socijalnu skrb upozoravala da prestane jer je dijete OĐ prisutan, nije se obazirao, nakon čega dijete OĐ baca kamen u smjeru majke, što sve negativno utječe na daljnji ispravan odgoj i razvoj djeteta OĐ, i uslijed čega se kod djeteta DĐ kao posljedica štetnog utjecaja oca s kojim dijete OĐ živi razvila patološka simbioza s ocem i razvio se patološki sindrom otuđenja od majke KĐ, trećeg stupnja,

dakle, zlostavio dijete,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, te se

na temelju odredbe čl.177.st.2. KZ/11 optuženik TĐ

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u vremenskom trajanju od 1 (jedne) godine.

II. Temeljem čl. 148. st. 1. a u svezi čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 optuženi se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka u iznosu novčanom iznosu od 1.433,52 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-52022 (opis plaćanja: troškovi u predmetu Kzd.5/2022).

O b r a z l o ž e n j e

1. ODO u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu dana 20.prosinca 2016.godine optužnicu broj KMP-DO-14/16 protiv okrivljenika TĐ radi kaznenog djela iz čl.177.st.2.KZ/11.

2. Rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Kovm.52/16-6 od 28. ožujka 2017.godine potvrđena je prije navedena optužnica, te su iz spisa izdvojene sve isprave na kojima se ne može temeljiti sudska presuda.

3.1. Upitan na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužnici optuženi je izjavio da se ne smatra krivim zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela.

3.2. Optuženi je ispitan na kraju dokaznog postupka, te je u svojoj obrani naveo kako slijedi:

„Izjašnjavam se da nisam kriv za ovo što mi se stavlja na teret optužnicom i da mi je pričinjena velika materijalna šteta i veliča duševna šteta za ovo što se događa, za ovih 10 godina. Vezano za 1. toč. Optužnice koja glasi kako stoji točno neutvrđeno vrijeme nakon rujna 2013. do 20. prosinca 2016. u obiteljskoj kući…učestalo govorio protiv majke da je luda i da će ugroziti život i zdravlje djeteta OĐ. Tvrdim da to nije istinito što mi se stavlja na teret jer u dokazima koje je protiv mene sudu optužnicom dostavilo ODO Dubrovnik ne postoji niti jedan dokaz kojim bi se dokazalo vrijeme od 3 godine znači od 2013. do 2016. da je netko od svjedoka ispitanih u ovom sudskom postupku posvjedočio da je bio osobno na adresi [adresa], u obiteljskoj kući gdje ja živim sa djetetom, da sam bilo što govorio u tom vremenskom periodu što bi štetno utjecalo na dijete. Također je činjenica da niti jednim dokazom u ovom spisu da je boravio u kući sa mnom i djetetom i čuo ili vidio da sam ja nešto učinio ili rekao za što sam u ovom vremenskom periodu optužen. Također nitko nije vidio od svjedoka niti čuo da sam se ja ponašao na način da bi štetno utjecao na dijete. Ne postoji takva izjava svjedoka u tom vremenskom periodu. Vezano za optužbu izazivanje ljutnje prema državnim institucijama ona je kao optužba nedefinirana i nije navedeno u optužnici koje su to državne institucije, tako da za ovaj dio optužbe vrijeme koje nije utvrđeno nakon rujna 2013. do 20. prosinca 2016. nije ičim utvrđeno, niti jednim dokazom u ovom sudskom spisu i smatram da je ovaj dio optužnice neutemeljen i bez dokaza. Vezano za ovu točku optužnice ukoliko sud ocijeni da postoje neki dokazi da ih detaljno obrazloži imenom, prezimenom, izjavom i o drugim dokazima koje pronađu. Vezano uz točku II. Optužnice opisano kao dana 26. studenog 2015. prilikom ovrhe pred djetetom u više navrata govorio da je KĐ, majka djeteta luda i psihički nestabilna osoba i da će ugroziti djetetov život i zdravlje misleći pritom na zdravlje i život djeteta OĐ. U ovom dijelu optužnice neistinito sam optužen i nisam u više navrata govorio što mi se stavlja na teret i za to postoje dokazi u spisu. Pod broj 1. zapisnik ovrhe Ovr-964/13 od dana 26. studenog 2015. u kojem jasno stoji što sam davao u izjavu na zapisnik što je službena radnja suda uzimanja izjave na zapisnik u ovrsi, a ta radnja je izjednačena sudskoj glavnoj raspravi što dokazuje kao dokazom ispravom da je optužba ODO Dubrovnika u ovom dijelu neistinita i lažna. Kako je zapisnik u ovom spisu koji se spominje u ovom kaznenom postupku bez popisa ovršenika i drugih sudionika koji su bez potpisa, a koji su davali izjavu na zapisnik dovodim u pitanje autentičnost ovog dokaza na temelju kojeg sa sad meni sudi. U ovom zapisniku Ovr-964/13 od 26.11.2015. jasno stoji i piše da je mldb. dijete prisutno tijekom izlaganja ovršenika. Što se tiče sudske radnje izjednačene sa glavnom raspravom mldb. dijete nije smjelo biti prisutno kod uzimanja izjave na zapisnik, a u istom zapisniku stoji da je i punomoćnik ovrhovoditelja izgovarao riječi „bolena, psihičke smetnje“ pred djetetom te tražim da sud obrazloži zašto i protiv opunomoćenika ovrhovoditelja nije podnesena kaznena prijava i pokrenut kazneni postupak i zašto on nije kao opunomoćenik bio zatvoren u istražni zatvor. Smatram, da se tu radi o dvostrukim mjerilima u primjeni Zakona. Vezano za dijete DĐ od 9 godina smatram kao optuženik i otac da je službenik suda Magdalena Žustra, sudac ovršitelj izdali nalog da dijete bude prisutno za vrijeme uzimanja moje izjave na zapisnik ovrhe kako bi me mogli optužiti, uhititi i zatvoriti u zatvor. Smatram da CZSS NĐP je bila dužna zaštiti dijete i upozoriti sud da dijete ne može biti prisutno tijekom obavljanja sudske radnje uzimanja izjave na zapisnik od strane TĐ mene optuženog niti od ovrhovoditelja, niti od uzimanja izjave punomoćnika ovrhovoditelja. Dalje, ovaj zapisnik je Magdalena Žustra, sudska ovršiteljica upisivala riječi koje ja nisam govorio u zapisnik te ga krivotvorila upisujući u zapisnik tekst koji je išao na ruku ovrhovoditelju da lakše oduzme dijete. Zapisnik koji je krivotvoren je prijavljen policiji istog dana na mjestu ovrhe. JĐ policajac je došao i rekao da to nije njegov posao, da je on tu radi osiguranja ovrhe, a radi se o kaznenom djelu po službenoj dužnosti. Da je policajac JĐ pozvan jasno stoji u izvješću NĐP izvješću ĐĐ što je Državno odvjetništvo dostavilo u ovaj spis optužnicom kao dokazi koji idu u prilog optuženiku sukladno zakonskim propisima. Ostaje nam pitanje zašto je sudac predsjednik suda i sudski ovršitelj zajedno sa ĆĐ donio odluku kojom se krše prava djeteta i omogućilo djetetu da bude prisutno prilikom pisanja zapisnika davanja izjava na zapisnik, prijave moje policiji za neistinito unošenje u zapisnik onoga što ja nisam rekao, neposredno nepostupanja policije na moje prijave za kazneno djelo krivotvorenja kaznene isprave. U tom trenutku Magdalena Žustra sudski ovršitelj nije reagirala, sudski službenik ĐĐ nije reagirao, NĐP iz CZSS nije reagirala. Dalje, kod djeteta je to sve izazvalo strah, a ne mojom krivnjom kao optuženika nego odlukom suda i CZSS. U izjavu sam na zapisnik ove ovrhe rekao da CZSS naravno je tražio da se upiše, nije postupa prema djetetu u zadnje 3 godine nikako, prije prve ovrhe i tražio da se ovrha odgodi kao ovršenik i kao otac jer je takva nasljedna ovrha štetna za dijete. Na ovrsi su tada Magdalena Žustra i ĐĐ zatražila da ja napustim prostoriju u kojoj je bilo dijete što sam i učinio i tada Magdalena Žustra je pitala ĐĐ kao sudska ovršiteljica sudskog službenika i NĐP socijalnu radnicu znači postavila je pitanje da li je istina da CZSS nije 3 godine nikako postupao prema djetetu na što su i ĐĐ i GĐ jasno rekli ovršiteljici da je to istina jer je Centar iscrpio sva pravna sredstva. Niti ĐĐ, niti NĐP, niti ovršiteljica Magdalena Žustra nisu o tome na niti jedan način ni pismenim izvješćem niti nikako drugačije, zapisnikom obavijestili suca ovrhe Katu Brajković da je to štetno za dijete. Također nisu svjedočili na sudu izjavivši da se ne sjećaju i zatajili su te riječi, a znali su da su bili dužni obavijestiti suca ovrhe. Na snimkama koje je ODO Dubrovnik dostavio kao dokaze u ovaj spis u optužnici, a koje idu u prilog optuženiku jasno se čuje što se događalo tog 26.11.2015. i da se jasno čuje da ja nisam govorio u više navrata ovo što mi je stavljeno optužnicom na teret i da se jasno čuje da sam tražio da se u zapisnik upisuje ono što ja govorim jer je to moja izjava kao ovršenika i da se ne upisuju riječi koje ja nisam rekao, da se jasno čuje da sam čitao iz vještačenja službenog spisa i dokaza iz ovog kaznenog sudskog postupka, a u tom trenutku i ovršnog, te da sam pozvao policiju i da policija odbila postupiti po službenoj dužnosti za prijavu za kazneno djelo. U spisu Ovr-964/13 ne postoji niti jedan dokument koji obavještava predsjednika suda da CZSS nije postupao niti pripremao dijete za susret sa majkom unazad 3 godine od prve ovrhe za što s ja teretim što je ozbiljan razlog za obustavu ovrhe od strane suda. U zapisniku od 26.11.2015. je krivotvoreno „u tom slučaju neću sprječavati“ dokazuje se snimkom. Smatram da je zapisnik nezakonit kao dokaz u optužnici i na ovom sudu i da se na temelju toga ne može donijeti pravomoćna presuda. Sud i policija nisu maknuli dijete iako su to bili dužni napraviti jer bi to moglo naškoditi djetetu i optužili su mene da bi sakrili svoju odgovornost. ODO Dubrovnik je svjesno zataškalo kazneno djelo prema djetetu UĐ po podnesenoj kaznenoj prijavi mene optuženika i oca na dan uhićenja policiji ČĐ policajcu i policija je u posebnom izvješću zajedno sa kaznenom prijavom protiv mene ODO Dubrovniku dostavila i moju kaznenu prijavu, znači 2 kaznene prijave. Moja kaznena prijava i službena zabilješka koju sam predao sudu po mom mišljenju je bačena u smeće od strane Državnog odvjetništva i nitko nije provjeravao činjenice, dok je protiv mene podnesena optužnica i iskorišteni su prijavljeni počinitelji kaznenog djela iz moje kaznene prijave kao svjedoci u ovom kaznenom postupku da se mene osudi i zatvori za nešto što ja nisam učinio, za riječi i djela, a da se sakrije zločin institucija i državnih službenika koji su zlostavljali dijete na ovrsi. Smatram da je Državno odvjetništvo trebalo primijeniti isti zakonski propis kao prema mojoj kaznenoj prijavi koja je bačena u smeće, a ne podnijeti prema meni optužnicu jer je to povoljniji zakonski propis za mene.

Dana 17. prosinca 2015., 22. prosinca 2015. u optužnici kao u izjavama svjedoka za te dana niti jedan svjedok nije opisao, izjavio niti je Državno odvjetništvo dokazalo koje je to prethodno ponašanje kada, na koji način, kojom radnjom, tko može posvjedočiti tom radnjom, kako sam to ja doveo dijete u afektivnom stanju. Ne spominju činjenicu da je dijete zatečeno u potpuno normalnom stanju, mirno, prije početka ovrhe, sve do ponovno držanja djeteta u radnji ovrhe izjednačene glavnoj raspravi gdje ovršitelj Magdalena Žustra me prisiljava pred djetetom da potpišem prazan zapisnik, neispisan o ovrsi što sam odbio i policija je bila prisutna, ali ej sve zataškao i nisu obavijestili ODO Dubrovnik. Ova optužba nijednim svojim postupkom nije pokušala umiriti dijete dok se nalazilo u izrazito afektivnom stanju, odgovara na to da ja na radnji izjednačenoj glavnoj raspravi, ovrsi, moram biti smiren, pristojan, poštivati sud isto kao na ovoj glavnoj raspravi u kaznenom postupku te da sam na bilo koji način imao komunikaciju s djetetom to bi se protumačilo kao utjecaj na svjedoka i oštećene. U ovom kaznenom postupku dijete je ispitano pred sudom na način da nije bilo u prostoriji kraj mene već u odvojenoj prostoriji se ispitivanje vršilo putem video linka. Tražim sud da obrazloži u čemu je razlika između ova 2 sudska postupka i zašto je dijete ovamo ispitivano z prisustvo dječjeg psihologa na sudu, a na ovrsi nije bilo dječjeg psihologa, a ovrha je rađena uzastopno 10 puta. U ovoj točki optužnice ODO Dubrovnik nije optužio majku da nije smirivala dijete, a bila je na ovrsi prisutna i nije uopće reagirala, a roditelj je isto kao i ja. Ovdje postoje dvostruka mjerila u ovom kaznenom i ovršnom postupku od strane ODO Dubrovnik i policije. Točka optužnice koja počinje početkom mjeseca 52016. u veljači u CZSS govorio pred djetetom. Tada sam pozvan u CZSS da dam izjavu na zapisnik. Na postavljena pitanja socijalne radnice sam odgovarao na pitanja i ona je pisala u zapisnik ono što sam ja izjavljivao na njena postavljena pitanja. Socijalna radnica je odlučila kao stručna osoba da dijete bude prisutno dok ja odgovaram na postavljena pitanja socijalne radnice i dok ona te odgovore moje upisuje u zapisnik. Smatram ad je ovo bila klopka da bi se mene moglo optužiti da pred djetetom govorim i odgovaram na postavljena pitanja i da se koristi dokaz u dokaznom postupku, smatram da se dijete trebalo izvesti van. Čudno mi je da ODO Dubrovnik nije uvidio da to socijalna radnica nije smjela napraviti i da je to kazneno djelo na štetu djeteta od socijalne radnice. U ovom dijelu optužnice i točki nije dokazano da sam ja uradio niti je ova socijalna radnica ispitana u ovom kaznenom postupku zašto CZSS vrši psihološku obradu djece u prisutnosti roditelja, a ne samostalno.

U točki koja počinje od lipnja 2016. do 20. prosinca 2016. verbalnim izjavama i neverbalnim ponašanjem. U ovoj točki optužnice nedefinirano je koje su to izjave i koje je to ponašanje, uopćenije opisano na koji način, kako, nije odgovoreno na osnovna pitanja kriminalistike i kako je to bilo poticanje djeteta, znači kako, na koji način, zašto, s kim, s čim, zbog čega, tko je svjedok tko je to izjavio da sam to napravio, ne postoji u spisu u ovom sudskom postupku. Ove optužbe su izmišljene od strane ODO Dubrovnik, ovo je neistina i lažna optužba.

Točka optužnice koja počinje sa dana 27. listopada 2016. u parku u Mlinima pred djetetom A govorio u ovom sudskom postupku u niti jednom dokazu ne postoji tko je ta osoba koja to može potvrditi, ODO Dubrovnik nije ispitalo ovog svjedoka u ovom postupku, u postupku kaznene prijave niti je na sudu zatražilo da se ispita kao svjedoka, ako uopće postoji. U ovom kaznenom spisu ne postoji zapisnik svjedoka niti je ODO Dubrovnik navelo niti ime ovog svjedoka niti predložilo da se ispita tako da je ova točka optužnice neistinita.

Svjedok PĐ je u svom izvješću jasno opširno opisala svoj rad i susrete s djetetom, razgovore sa mnom optuženim i razgovore s majkom djeteta. Tih izvješća ima jako puno. U izvješćima PĐ jasno stoji da je majka KĐ djeteta na dan mog izlaska iz zatvora došla pred kuću sa 4 policajca u uniformi i sa 2 auta pod rotacijama ušla u dvorište što sam ja osobno svjedok te su policajci ušli u kuću i tražili da ja predam dijete majci. Dalje majka je nastavila svaki put sa dovođenjem policije pred kuću svaki put kad bih ja trebao predati dijete na viđanje i svaki put bih obavijestio PĐ, tražio je da dođe, molio je da dođe, da se dijete boji policije, sve je evidentirano u izvješćima PĐ u CSS. U ovom sudskom spisu u kojem se meni sudi ne postzoji nijedno izvješće PĐ o nadzorima koje je radila u ime CZSS, a ta izvješća su dokazi koji namjerno nisu dostavljeni u spis jer su jedina izvješća koja idu meni u prilog kao optuženiku i dokazi da nisam kriv za uzrokovane ljutnje prema policiji i državnim institucija, a sve je zabilježeno u tim institucijama. Osobno sam pred sudom zatražio kao optuženik da sud pribavi kompletan spis CZSS od 2013. do trenutka prijedloga dokaza. CZSS nije dostavio kompletan spis već samo dijelove spisa koji idu u prilog ODO Dubrovniku da bi se mene ovdje osudilo. CZSS nije dostavio niti jedno izvješće o postupanju po prijavama oca TĐ za zlostavljanje djeteta OĐ. CZSS nije dostavio niti jedan podnesak majke KĐ koji je ona podnijela Centru. CZSS nije dostavio u spis Izvješće da je obavijestio predsjednika suda da CZSS nije postupao nikako prema djetetu u vremenskom periodu od 3 godine prije prve ovrhe iako je socijalna radnica NĐP sa time bila upoznata i ĐĐ, sudski službenik i morali su bili upoznati da je to ugrožavajuće za dijete. Znači u ovom kaznenom spisu nije dostavljen spis CZSS obitelji KĐ i smatram da sam kao optuženi oštećen jer je sud naložio CZSS da dostavi kompletan spis.

Na dan moga uhićenja i zatvaranja u zatvor nisam bio prisutan na ovrsi kao ovršenik i smatram da su mi na najteži mogući način povrijeđena prava kao stranke u sudskom postupku ovrhe nad djetetom jer postavljam pitanje od koga su oni oduzimali dijete ako sam ja bio uhićen i zatvoren u pritvorskoj jedinici i smatram da je ta ovrha na dan mog uhićenja dok sam ja bio lišen slobode bila nezakonita i da je teško zlostavljano dijete DĐ od strane državnih institucija RH suda CZSS i policije. Ta ovrha je završila na televiziji. Odvjetnik SĐ zajedno sa majkom KĐ je objavio u medije kompletan sadržaj ovrhe, ime djeteta i detalje iz sudskih spisa koji su tajni. Isto sam prijavio Državnom odvjetništvu koje je odbacilo kaznenu prijavu, preuzeo sam kazneni progon. Općinski sud u Dubrovniku je donio rješenje o odbačaju i Županijski sud u Dubrovniku je to potvrdio da se ne radi o kaznenom djelu objava u medije ime djeteta i podaci iz spisa u koje je uključeno dijete. U optužnici postoji snimak sa te ovrhe kao dokaz protiv mene te je ovo dokaz da se može snimati ovrha te davati izjava o činjenicama iz ovrhe što će potvrditi Općinski i Županijski sud u Dubrovniku i smatram da taj dokaz neće imati štetne posljedice za mene optuženika na presudu. Na dan ovrhe kad sam ja bio zatvoren kad mi je oduzeta sloboda, a koja je snimljena izašla u medije dr. D je dala dijagnozu djetetu da je zdravo i da s može raditi ovrha koja je prisilna radnja oduzimanja djeteta. U spis Ovr- 964/13 ne postoji medicinski nalaz dr. D u ovom kaznenom spisu na kojem se meni sudi ne postoji niti jedan nalaz dr. D. Sud je odbio moj prijedlog izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka dr. D i smatram da sam oštećen i ad su povrijeđena moja prava kao optuženika. Postupanje dr. D kao med. Djelatnika na ovrsi evidentirano je u izvješću ĐĐ u spisu Ovr-964/13. Također se i na snimkama medija vidi da je bila na mjestu događaja. Dr. D je svjedok krunski da je dijete bilo potpuno zdravo bez psihičkih smetnji u vrijeme kad sam ja bio zatvoren u pritvorskoj jedinici, a kasnije mjesec dana u istražnom zatvoru. Nisam nikako mogao utjecati na dijete dok sam bio zatvoren, nisam imao pristup razgovoru djeteta i najedanput stvara sa veliki broj medicinskih nalaza da je dijete zlostavljano s moje strane dok mene nije bilo tu po dokazima Državnog odvjetništva. Dijete završava u bolnici na odjelu psihijatrije u vrijeme kad je meni oduzeta sloboda i mene se optužuje pred ovim sudom i sudi da sam ja kriv, a bio sam u zatvoru. Postoji sumnja da je dr. D ozbiljno pogriješila u svojoj dijagnozi i teško ugrozila zdravlje djeteta 9godišnjeg DĐ. Državno odvjetništvo u Dubrovniku 10 godina nije reagiralo na to. Podnio sam kaznenu prijavu protiv policije, CZSS i suda u Dubrovniku koje su zlostavljali dijete na ovrsi. ODO Dubrovnik je to sve odbacio. Ti spisi su potpuno prazni, sa nikim nisu obavili razgovor, samo moja prijava i odbačaj. Radi se o kaznenoj prijavi da je počinjeno kazneno djelo na štetu djeteta. Prema djetetu ZĐ Općinski sud u Dubrovniku prisilnim ovrhama je upotrijebio prekomjernu upotrebu pravosudne prisile. Ovrha je bila radi predaje djeteta što jasno stoji u rješenju suda, a ne kako se lažno prikazuje u ovom sudskom postupku od strane državnih službenika da se ovrha radila za susrete i druženja sa roditeljima, majkom kako neistiniti iskazuju svjedoci optužbe u ovom kaznenom postupku. ODO Dubrovnik je optužio samo mene, oca djeteta za kazneno djelo zlostavljanja djeteta samo iz razloga kako bi se zataškali propusti suda u Dubrovniku i institucija RH koje su prekomjernom pravosudnom prisilom zlostavljali na najteži mogući način višestrukim ovrhama, da je na kraju dijete završilo u bolnici sa dijagnozama u vrijeme kad je otac bio u zatvoru. Sud je pročitao dokaz i prihvatio kao dokaz Državnog odvjetništva kao iz optužnice spis ovrhe 1130/11 te sam danas na raspravi predao rješenje tog suda kao dokaz o odgodi ovrhe jer je štetna za dijete i da bi naglo odvajanje djeteta od oca izazvalo teške posljedice za emocionalni razvoj djeteta što se na ovoj ovrsi 964/13 zbog nerada CZSS koji 3 godine nije postupao nikako prema djetetu jer je iscrpio sva pravna sredstva sudjelovao u provođenju višestrukih prisilnih ovrha i dijete je završilo u bolnici. Dopis CZSS da su iscrpili sva sredstva u postupanju prema djetetu i da 3 godine nisu vidjeli dijete ne postoji u nijednom spisu u ovom kaznenom postupku.

Svjedoci KĐ, NĐP, ĐĐ i Magdalena Žustra neistinito su iskazivali pred ovim sudom kao svjedoci iako su upozoreni da moraju govoriti istinu, da ne smiju prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo t su u svojim izjavama izjavili da sam ja u više navrata govorio pred djetetom prilikom ovrhe da je KĐ majka djeteta OĐ luda i psihički nestabilna osoba i da će ugroziti djetetov život i zdravlje. Dokazi snimkom koje je dostavilo Državno odvjetništvo zajedno sa optužnicom u ovaj spis kao dokazi koji idu u korist optuženiku dokazuju da ja to nisam govorio dana 26.11.2015. u obiteljskoj kući [adresa]. Ovdje se radi o čistom i nepobitno dokazanom kaznenom djelu davanja lažnog iskaza 4 svjedoka. Smatram da sam oštećen ovim svjedočenjem ovih svjedoka kao optuženik i da su povrijeđena moja prava jer sam više puta ukazivao na ove činjenice lažnog iskaza. U dokumentaciji CZSS koji su dostavili u ovaj sudski postupak po traženju obrane, činjenica je da postoji veliki broj naknadno isprintavanih izvješća koja nisu potpisana i smatram da su nezakoniti dokazi. Da su ta izviješća bila podložna manipulaciji, na dopisivanju i brisanju teksta te kao optuženi smatram da se ne mogu koristiti kao dokazi protiv mene. Na CZSS postoje potpisana sva ta izvješća koja nisu namjerno dostavljena u spis jer bi možda meni kao optuženiku išli u prilog. Svi nalazi medicinski su rađeni nakon što je dijete završilo u bolnici nakon ovrhe na kojoj nisam bio prisutan jer sam bio u zatvoru, nakon što je sud ostavio dijete DĐ na milost i nemilost u praznom stanu i otišli, a otac jedini skrbnik je bio u zatvoru, do izlaska oca iz zatvora dijete DĐ nije imalo skrbnika nikako određenoga od strane CZSS ili suda i to je uzrok zašto je dijete završilo u bolnici. U ovom sudskom spisu ne postoji dokumentacija CZSS da je određen skrbnik iako je to zatraženo od strane suda.

Vještačenje Didić- Batina u ovom spisu je nezakonito jer je vještačen iskaz djeteta, dok je sud iz istog razloga odbio vještačenje svjedoka predloženih od strane optuženika. U vještačenju Didić-Batina jasno je napisano izjave FĐ, ĐĐ, ĆĐ, svjedoka u ovom postupku, njihove izjave koje su neistinite a što je dokazano snimkom koja je prihvaćena kao dokaz u ovom kaznenom postupku i dostavljena od strane ODO Dubrovnik. Njihove izjave koje su neistinite ja nisam govorio pred djetetom te riječi, te je vještačenje temeljeno na temelju kaznenog djela lažnog iskaza svjedoka u kaznenom postupku. U vještačenju se nigdje ne spominje da sam osobno predao vještacima Didić i Batini iste snimke koje su u ovom kaznenom postupku korištene koje dokazuju da ja nisam govorio te riječi što su vještaci zatajili kako bi pogodovali ODO Dubrovnik.

Presuda se ne može temeljiti na nalazu vještaka Hrvoja Markovića od 29.kolovoza 2010. jer je krivotvoren na način da je izrađen gotovo 4 godine nakon prvotnog nalaza sa datumom 30. kolovoza 2010. koji je korišten kao dokaz u spisu P-817/11. U ovom kaznenom spisu gdje se meni sudi dostavljen je spisi Državnog odvjetništva odbačaj kaznen prijave Državnog odvjetništva u Dubrovniku gdje u zapisniku o ispitivanju osumnjičenika i u rješenju o odbačaju Hrvoje Marković sudski vještak jasno priznaje da je netko od njega zatražio da izmijeni i nadopuni njegov nalaz vještačenja star 4 god. I da je on to napravio. U kaznenom postupku gdje se meni sad sudi koristi se nalaz od 29. kolovoza 2010. te sam predao sudu kao dokaze oba nalaza i službenu zabilješku policije gdje je Hrvoje Marković vještak u prostorijama bolnice Dubrovnik predao presliku vještačenja od 29. kolovoza 2010. Napominjem sudu da nije dostavljen nikada ni Državnom odvjetništvu ni sudu original vještačenja te da s radi o nezakonitom dokazu na kojem se ne može temeljiti pravomoćna presuda.

Ja sam htio zatražiti u dokaznom postupku da se vještače iskazi svjedoka KĐ, BĐ, NĐP i ĐĐ, ali bi to sud odbio uz zakonito obrazloženje da se iskaz svjedoka pred sudom ne može vještačiti i ne vještači. Iskaz djeteta DĐ pred sudom je vještačen u ovom kaznenom postupku od strane vještaka Didić-Batina i smatram kao optuženik da je to vještačenje nezakonito i nezakonit dokaz na kojem se ne može temeljiti pravomoćna presuda u ovom kaznenom postupku.

U Ovom kaznenom postupku predao sam kao dokaz kaznenu prijavu mailom na USKOK RH i tražio prisutnost na ovoj glavnoj raspravi zamjenika ravnatelja USKOK- a jer su povrijeđena moja prava optuženika korištenjem više nezakonitih dokaza protiv mene optužnicom i naknadno pribavljenih na traženje suda.

Zamjenik ravnatelja USKOK-a se nije pojavio na raspravi. Smatram da nisam kriv za sve što mi s stavlja optužnicom na teret“.

3.3. Nakon iznošenja obrane pročitan je zapisnik o ispitivanju optuženika u ODO Dubrovnik od 18. ožujka 2016. te se reproducirana snimka ispitivanja.

4. Tijekom postupka su izvedeni sljedeći dokazi: temeljem odredaba čl. 292. st. 1. i 6. ZKP/08 pročitan je i reproduciran zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenog DĐ pred Županijskim sudom u Dubrovniku pod posl. br. Kir-D-7/16 od 15. travnja 2016. (l.s. 336), te prijepis snimke ispitivanja svjedoka oštećenog DĐ pred Županijskim sudom u Dubrovniku pod posl. br. Kir-D-7/16 od 15. travnja 2016. sa snimkom (l.s. 337-345), temeljem odredbe čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP/08 pročitani su Zapisnik o iskazu svjedoka KĐ (l.s. 643- 646); Zapisnik o iskazu svjedoka TĐP (l.s. 648-650);Zapisnik o iskazu svjedoka IĐ (l.s. 654-655);Zapisnik o iskazu svjedoka LĐ (l.s. 656); Zapisnik o iskazu svjedoka ĐĐ (l.s. 657- 659);Zapisnik o iskazu vještaka dr. Sanje Batina i mr. Danijele Didić (l.s. 660- 661);Zapisnik o iskazu svjedoka BĐ (l.s. 661-663);Zapisnik o iskazu svjedoka NĐP (l.s. 684-685) saslušana je svjedokinja PĐ pročitani su i pregledani spisi i to: spis Općinskog suda u Dubrovniku br. Ovr. 1130/11; spis Općinskog suda u Dubrovniku br. Ovr. 964/13; spis Općinskog suda u Dubrovniku br. P.817/11; spis Općinskog suda u Dubrovniku br. R1. Ob. 73/2016; spis Općinskog suda u Dubrovniku br. K.197/14, pregledane su i pročitane isprave izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu Službe kriminalističke policije br. KU-22-2016 od 17. ožujka 2016; mišljenje i analiza djeteta, stručnog suradnika suda od 18. prosinca 2015; nalazi dr. LĐ od 04., 21 prosinca 2015., 04. travnja, 18., 22. veljače i 30. ožujka 2016; izvješće psihologinje Centra za socijalnu skrb Dubrovnik za DĐ od 16. veljače 2016; mišljenje o učeniku DĐ pedagoginje iz OŠ Župa dubrovačka od 22. siječnja 2016; dopis dr. med. spec. pedijatrije CĐ Centru za socijalnu skrb Dubrovnik od 20. siječnja 2016; mišljenje i analiza djeteta, stručnog suradnika suda od 27. studenog 2015; službena zabilješka socijalnog pedagoga Centra za socijalnu skrb Dubrovnik od 18. prosinca 2015; izvješće o provođenju ovrhe prof.soc.ped. NĐP od 01. prosinca 2016; službena zabilješka Centra za socijalnu skrb Dubrovnik od 23. prosinca 2015; pritvorski zapisnik Operativno - komunikacijskog centra policije br. 511-03-02-76/41-16 od 18. ožujka 2016; nalaz Opće bolnice Dubrovnik, dr. IĐ od 21. ožujka 2016; otpusno pismo Opće bolnice Dubrovnik od 01. travnja 2016; nalaz Opće bolnice Dubrovnik, dr. VĐ od 19. i 22. ožujka 2016; nalaz Opće bolnice Dubrovnik, dr. AĐP od 22. ožujka 2016; dopis Opće bolnice Dubrovnik od 04. travnja 2016; socijalna anamneza Centra za socijalnu skrb Dubrovnik od 05. travnja 2016; zapisnik Općinskog suda posl. br. Ovr.964/13 od 18. ožujka 2016; mišljenje i analiza djeteta stručnog suradnika suda od 21. ožujka 2016; izvješće o obveznom savjetovanju prije pokretanja ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa s djetetom Centra za socijalnu skrb Dubrovnik od 23. ožujka 2016; rješenje Centra za socijalnu skrb Dubrovnik od 31. ožujka 2016; karton pacijenta DĐ; novinarski članci objavljeni tijekom ožujka 2016. na internetskim portalima o postupku ovrhe; službene bilješke Centra za socijalnu skrb Dubrovnik o susretima majke s djetetom A u razdoblju od 05. travnja 2016 do 05. srpnja 2016; dopis Centra za socijalnu skrb Dubrovnik od 06. rujna 2016; službene bilješke Centra za socijalnu skrb Dubrovnik o susretima majke s djetetom A u razdoblju od 28. srpnja 2016 do 30. kolovoza 2016; rješenje Centra za socijalnu skrb Dubrovnik od 25. srpnja 2016; rješenje Općinskog suda u Dubrovniku br. R1. Ob. 73/2016 od 14. lipnja 2016; otpusnica Opće bolnice Dubrovnik od 01. travnja 2016; službene bilješke Centra za socijalnu skrb Dubrovnik o susretima majke s djetetom A u razdoblju od 01. do 29. rujna 2016; dopis Centra za socijalnu skrb Dubrovnik od 03. studenog 2016; službene bilješke Centra za socijalnu skrb Dubrovnik o susretima majke s djetetom A u razdoblju od 01. do 29. listopada 2016;zapisnik o zaprimanju kaznen prijave od 17. ožujka 2016., a koju prijavu je on podnio protiv djelatnika CZSS ĐĐ, GĐ, zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava; nalaz i mišljenje Hrvoja Markovića od 29. kolovoza 2010. koji nalaz predlaže pregledati kao ispravu; nalaz i mišljenje Hrvoja Markovića od 30. kolovoza 2010. koje je nalaz i mišljenje u spisu P-817/11, a posljednja dva nalaza se predlaže na okolnost različitog zaključka i datuma nalaza i mišljenja; e-mail odnosno prijavu USKOK-u cijelog ovog predmeta od 16. ožujka 2016. sa prilozima; e-mail USKOK-u od 17. svibnja 2026. kojim se poziva pristupiti ih na današnje ročište, reproducirane su i pregledane snimke CD sa snimkom ovrhe (sa interneta) (privitak list spisa 327) i snimke koje je u spis dostavila obrana (l.s. 960).

4.2. O nisu izvedeni sljedeći predloženi dokazi iz razloga kako se to dalje navodi:

- pregled spisa Općinskog suda u Dubrovniku br. K.254/08 budući je uvidom u kaznenu pisarnicu utvrđeno je da je spis uništen pa je stoga nemoguće izvesti taj dokaz

- uvid u spis Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-197/14 u kojemu je provedeno psihijatrijsko vještačenje KĐ na okolnost njezinog psihičkog stanja budući je dokaz već prije izveden;

- saslušanje vještaka psihijatar dr. Hrvoje Marković na okolnost izrade nalaza od 29.8.2010. radi primjene načela "jednakosti oružja" budući je dokazni prijedlog bio neodređen, nije se znalo o kojem se spisu i vještačenju radi, dok je naknadno utvrđeno da je dokaz nebitan s obzirom je zdravstveno stanje KĐ nesporno u ovom postupku;

- uvid u spis Općinskog suda u Dubrovniku P 817/11 na okolnost pregleda nalaza vještačenja Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba budući je dokaz već bio izveden;

- saslušanje zamjenice ODO u Dubrovniku RĐ na okolnost bitnih činjenica koje će biti ključne za to da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret jer je ista dostavila dokaze u spis koji dokazuju da nisam rekao pred djetetom da je majka luda i da će to ugroziti djetetov život i zdravlje budući je dokazni prijedlog neprimjeren odnosno predlaže se saslušanje optužbe na okolnost svoga rada dok je rad optužbe sadržan je u optužnici;

- pribavljanje od CSS Dubrovnik dokumentacija kojom je naloženo i savjetovano majci KĐ da ne poštuje odluku za zaštitu dobrobiti djeteta pravomoćnu odluku P 817/11 unazad dvije godine do početka 26.11.2015. budući je dokazni prijedlog neodređen, nije navedeno o kojoj se dokumentaciji radi;

- saslušanje svjedoka ravnatelja CSS Dubrovnik na okolnost naloga i savjetovanja majke KĐ da ne poštuje presudu P. 817/11 dvije godine prije odluke budući je dokazni prijedlog neodređen, nije navedeno, odnosno nije navedeno o kojem se svjedoku radi;

- uvid u vještačenje telefona iz spisa K. 197/14 u kojem su dokazi da majka nije dolazila po dijete dvije godine prije početka ovrhe po nalogu Centra za socijalnu skrb, budući je dokaz prethodno izveden dokaz pregledom spisa;

- saslušanje svjedoka NĐP koja je bila prisutna na svim ovrhama i čija su izvješća sastavni dio optužnice budući je svjedokinja već saslušana na te okolnosti, pa je daljnje saslušanje nepotrebno i samo je usmjereno na odugovlačenje postupka,

- pribavljanje zapisnika o ispitivanju svjedoka SĐ, HĐ i KĐ iz spisa K. 197/14 budući je dokaz prethodno izveden pregledom tog spisa;

- da sud službenim putem pribavi nalaz dr. D koja je bila prisutna na ovrsi i koja pobija nalaze iz optužnice tvrdnjom da djetetu nije ništa, da glumi te predlaže da se u nastavku postupka i sasluša u svojstvu svjedoka budući je dokaz neodređen odnosno nije navedeno kojem nalazu se radi;

- pribavljanje izvješća psihologice Centra za soc. skrb u kojem je navedena činjenica da CSS nije 3 godine postupao prema djetetu do 26.11.2015. godine što je izjavila na samoj ovrsi ovršiteljici Magdaleni Žustra budući je dokaz neodređen jer nije razvidno o kojem se izviješću radi;

- ponovno sasluša svjedokinja NĐP, a sve budući je na prošlom ročištu na kojem je saslušana davala lažan iskaz u dijelu gdje je ovršenici BĐ navela da CZSS nije prije prve ovrhe postupao prema djetetu tri godine, budući je dokaz je izveden, dok ova okolnost nije razlog za ponovno ispitivanje svjedoka, a sud će cijeniti vjerodostojnost iskaza;

- pribavljanje izvješća ĐĐ kojim je izvijestio predsjednicu vijeća sutkinju Katu Brajković koja je vodila ovrhu da je obavijestio sudsku ovršiteljicu Magdalenu Žustra da CSS u Dubrovniku nije postupao 3 godine prije početka prve ovrhe prema djetetu iz razloga jer su iscrpili sva pravna sredstva budući je dokaz izveden pregledom spisa Općinskog suda u Dubrovniku br. Ovr. 964/13;

- pribavljanje izvješća sudske ovršiteljice Magdalene Žustra kojim je ona evidentirala ta saznanja da Centar nije nikako 3 godine postupao prema djetetu i to do 26.11.15 do prve ovrhe i da je time obavijestila sutkinju Katu Brajković budući je dokaz izveden pregledom spisa Općinskog suda u Dubrovniku br. Ovr. 964/13;

- da se ispita kao svjedok policijski istražitelj ČĐ na okolnost činjenica koje je okrivljenik imao na raspolaganju a koje mu je predao i koje nije koristio u utvrđivanju osnovanosti sumnje, budući je dokaz neprimjeren, odnosno rezultat rada istražitelja je vidljiv u optužnici i cjelokupnom spisu , a okrivljenik se o ovoj okolnosti može očitovati u obrani,

- da se ispita policijski službenik za maloljetničku delikvenciju i svi policijski službenici za maloljetničku delikvenciji koji su bili prisutni na ovrsi a za koje on sada ne zna imena, predlaže da ih sud utvrdi na okolnosti njihove obveze zaštite interesa maloljetnog djeteta i na okolnosti činjenica da je ovršiteljica znala da CSS nije postupao prema djetetu 3 godine budući je dokaz neodređen, nema imena policijskih službenika dok je rezultat rada istražitelja je vidljiv u optužnici ui cjelokupnom spisu, a okrivljenik se o ovoj okolnosti može očitovati u obrani

- dopunsko ispitivanje svjedoka ĐĐ, NĐP i KĐ na okolnosti optužbe da je okrivljenik govorio u više navrata da je majka djeteta luda, psihički nestabilna i da će time ugroziti život djeteta i zdravlje- budući su svjedoci već iskazivali na ove okolnosti u prisutnosti stranaka, pa stoga sud smatra da nema potrebe za ponovnim izvođenjem istih dokaza, te je prijedlog usmjeren ka odugovlačenju postupka;

- pribavljanje i čitanje izvješća PĐ, a koje je ona dostavljala CZSS i koja izvješća su dostavljena u optužbi budući je svjedokinja u svom iskazu navela da nema nikakvih saznanja da je okrivljenik počinio djelo koje mu se stavlja na teret, pa stoga sud zaključuje da u izviješćima nema ništa bitno za ovaj kazneni postupak;

- pribavljanje kaznenog predmet koji se vodi zbog ove njegove kaznene prijave te da se spoji s ovim postupkom, a koji je istim posebnim izvješćem policija dostavila svu dokumentaciju u ovom postupku te u postupku njegove kaznene prijave i na koju okolnost se predlaže saslušati ČĐ budući sud smatra da činjenica da li se vodi ovaj postupak nije bitan u ovom postupku;

- čitanje nalaz dr. D, dječjeg psihologa, a koji u svom iskazu spominje ĐĐ i GĐ, a koja utvrdila da je dijete zdravo i da se može nastaviti s ovrhom, posebno navodi da je posljedica na djetetu tek nakon ovrhe budući je dokaz izveden čitanjem spisa Općinskog suda u Dubrovniku br. Ovr. 964/13;

- pribavljanje od CZSS izvješće o tome da li su djetetu postavili privremenog skrbnika u trenutku kada je on bio uhićen, a sve budući je dijete ostalo samo u kući nakon njegovog uhićenja budući iz same okolnosti koju navodi okrivljenik ( nije postavljen skrbnik) proizlazi da je nemoguće pribavljanje takve isprave

- saslušanje svjedoka policijski službenik JĐ, a sve na okolnost da je optuženik obavijestio policiju da je zapisnik o ovrsi od 26. studenog 2015. krivotvoren, da se nije unijelo u zapisnik ono što je on davao izjavu i da je to rezultiralo podizanjem optužnice jer je on govorio da je majka luda, a da nije čuje se na snimkama koje su pregledane u ovom postupku budući se ove okolnosti nisu bitne za ovaj postupak.

4.3. Na ročištu od 25. svibnja 2026. doneseno je rješenje kojim se iz spisa se izdvajaju:

- službena zabilješka od 17. ožujka 2016.

- službena zabilješka od 19. studenog 2013.

i koje isprave će se zatvoriti u poseban omot i zatvorene priložiti u spis, a sve iz razloga što je okrivljenik u spis dostavio službene zabilješke koje sadrže reproducirane izjave svjedoka, te koje predstavljaju nezakoniti dokaz na kojima se ne smije temeljiti sudska odluka.

5.1. Pregledom spisa ovog suda pod posl. br. P-817/2011 utvrđeno je da je pravomoćnom presudom ovog suda od 11. travnja 2012 (presuda pravomoćna od 28.kolovoza 2013.) odlučeno da se malodobni DĐ povjerava na čuvanje i odgoj okrivljeniku u ovom postupku, dok se određuju susreti i viđanja maloljetnika sa majkom KĐ, kao i da je prethodno dana 3.kolovoza 2011. godine doneseno Rješenje kojim je privremeno odlučuje o povjeravanju na čuvanje i odgoj djeteta okrivljeniku, te se određuju druženja djeteta sa majkom.

5.2. Nadalje je utvrđeno da je tijekom postupka provedeno vještačenje po Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba, dok se u nalazu i mišljenju navodi kako vještaci procjenjuju oca TĐ primjerenijim roditeljem te preporučuju da mlt. OĐ živi s njim, da vještaci smatraju da mlt. OĐ treba omogućiti maksimalne kontakte s majkom KĐ, da su dječaku za adekvatan emocionalni razvoj potrebna oba roditelja, majci se preporučuju kontakti dva, odnosno tri dana u tjednu poslije podne, svaki drugi vikend, pola ljetnih, odnosno zimskih praznika te svaki drugi praznik, kao i da se za majku za majku mlt. DĐP, s obzirom na prisutne psihičke poteškoće (majka pokazuje psihopatološka odstupanja na području ličnosti s obilježjima miješanog poremećaja osobnosti prema DSM-IV klasifikaciji s dominantno paranoidnim te elementima histrionskog poremećaja osobnosti) preporuča uključivanje u psihoterapijski proces što je potrebno pratiti od strane Centra za socijalnu skrb, kao i da se preporuča s obzirom na neriješeni partnerski odnos roditelja, DĐP i TĐ, uključivanje roditelja u partnersko savjetovanje, a kako njihov partnerski odnos ne bi i dalje interferirao njihovom roditeljskom odnosu, dok nema dkaza da bi supružnici postupili prema preporuci. .

5.3. Obzirom je okrivljenik bio stranka u ovom postupku sud smatra da mu je bilo poznato za da je za adekvatan emocionalni razvoj nužno omogućiti maksimalan kontakt djeteta sa majke, i to bez obzira na zdravstveno stanje majke, kao i da je majci KĐ bilo poznato da je za svoje zdravstveno stanje, kao i za adekvatan razvoj maloljetnika nužno uključivanje u psihoterapijski proces.

6. Pregledom Socijalne anamneze centra za socijalnu skrb Dubrovnik od 7. travnja 2016. godine utvrđeno je bračna zajednica supružnika prestala 2008. godine, da maloljetni DĐ od 2010. godine živi sa ocem TĐ, dok nije došlo do uspostavljanja kontakata sa majkom KĐ unatoč brojnim pokušajima centra, odnosno da je u rujnu 2013. godine došlo do jednog kontakta kada je otac doveo dijete u park u mjestu Srebreno, a koji susret je bio kvalitetan i u prisutnosti djelatnika centra, ali da nakon toga nije dolazilo do susreta zbog odbijanja oca TĐ da dijete viđa majku, i zbog čega je centar protiv oca podnio kaznenu prijavu, a majka pokrenula ovršni postupak.

7. Pregledom spisa ovog suda pod posl. br. Ovr- 1130/11, te Ovr-964/13 utvrđeno je da je majka KĐ pokrenula ova dva ovršna postupka temeljem rješenja i presude navedene pod brojem 5.1. oba radi predaje djeteta, te da tijekom tih postupaka proveden veliki broj ročišta, dok su postupci okončani a da pri tome nije došlo do predaje djeteta majci radi njihovog međusobnog viđanja.

8. Pregledom snimke CD sa snimkom ovrhe (sa interneta) (list spisa 327) sud je utvrdio mučnu atmosferu za vrijeme ročišta ovrhe od 17. prosinca 2015, kao i da je tom prilikom dijete koje se ne vidi na snimci vikalo "gubite se svi, neću ići s vama", "upomoć policija" kao i da se u većem dijelu snimke čuje histerični plač djeteta.

9. Pregledom snimke koju je u spis dostavila obrana (l.s. 960) sud je utvrdio da se radi o snimanju sudskog postupka u kojem je po samom zakonu isključena javnost, pa da stoga takvo snimanje predstavlja kazneno djelo iz čl. 143 KZ/11, te je iz tog razloga dalje neće obrazlagati sadržaj ovog dokaza.

10.1. U svom iskazu Magdalena Žustra je navela da kako zna zašto je pozvana, da misli da je to bilo prije neke 4 godine. Bila je ovršitelj u predmetu viđanja majke s djetetom, konkretno se radilo o predmetu okrivljenika i njegove bivše supruge, sada se ne može sjetiti jesu li bila tri ili četiri ročišta koja su ostala bezuspješna i da je to sve čega se može sjetiti.

10.2. S obzirom na to da se svjedokinja ne sjeća pročitan joj je se njezin iskaz dan pred Općinskim državnim odvjetništvom u Dubrovniku 17. kolovoza 2016.(list spisa 404-406) gdje je izjavila kako je bila ovlašteni sudski ovršitelj u predmetu OVR- 964/13 ovrhovoditelja KĐ protiv ovršenika TĐ radi predaje djeteta na viđanje. Sveukupno je izišla na 5 uredovanja. S njom je bio njen stručni suradnik ĐĐ te djelatnica Centra za socijalnu skrb Dubrovnik NĐP. Na prvom uredovanju bio je prisutan ovršenik osobno te ovrhovoditeljica osobno. Obzirom da je to bilo prvo uredovanje 26. studenoga 2015. godine, a zbog prirode radnje dopustila je ovršeniku da iznese sve ono što je tada htio reći. Ovršenik je odmah rekao da je podignuo kaznenu prijavu kontra svih sudionika ovršnog postupka. Malodobno dijete DĐ je bio cijelo vrijeme prisutan u prostoriji gdje je provodila ovrhu. Htjela bi napomenuti da tijekom svog izlaganja TĐ govorio da je KĐ, majka djeteta, psihički bolesna, luda i kako će ugroziti djetetov život i zdravlje. Ona ga je upozorila da je dijete prisutno u prostoriji i da nije za dijete dobro da takve stvari govori ispred njega. Obzirom da se on oglušavao na njena upozorenja naložila je da se dijete izvede iz prostorije. Ocijenivši da takvi navodi mogu štetno utjecati na njega i njegov odnos s majkom. Ovršenik je u više navrata vršio pritisak na nju kao sudskog ovršitelja na način da nije dozvoljavao da izvrši ovo uredovanje, odnosno sprječavao je obostranu komunikaciju, većinom je držao monolog. Malodobni OĐ je bio prestrašen i povučen, govorio je tiho i suzdržano, prema majci je pokazivao ljutnju, ali ne strah. U razgovoru s njim dalo se zaključiti da je bio induciran od strane starijih ljudi obzirom da je govorio da će ga majka ukrasti ili oteti te detaljno opisivao kako se to može dogoditi. To je nerealno s obzirom da majku nije vidio više od 5 godina. Malodobni OĐ je pokazivao veliki strah i zabrinutost od očeve reakcije ako bi on pristao na susret s majkom jer smatra da bi ga time naljutio i povrijedio, a to je zaključila iz njegovog ponašanja, npr. pitala je OĐ bi li bio voljan da sljedeći susret s majkom bude npr. u kafiću u Srebrenom, a on je rekao da ne zna hoće li se tata ljutiti, na svaki njen pokušaj dogovaranja viđanja s majkom na bilo koji način on stalno pita što ako se otac s tim ne složi. Malodobni OĐ se na kraju složio da sljedeće viđanje bude na neutralnom terenu, izveli su ga iz prostorije dok je ona objašnjavala ovršeniku i ovrhovoditelju kako će se održati iduće uredovanje. Dijete je uplakano uletilo u sobu sa tetkom i vikalo da on neće nikakvu komunikaciju s majkom. Obzirom na sve navedeno ovo uredovanje su odgodili. Nevjerojatno je da je ponašanje malodobnog djeteta na ovom uredovanju bilo toliko različito od prethodnog uredovanja. Novo uredovanje zakazano je za 17. prosinca 2015. godine. Prethodno tome dogovorili su sastanak sa Centrom za socijalnu skrb Dubrovnik na način da će pozvati ovršenika da izvede dijete vani te izvršiti viđanje na prijedlog Centra za socijalnu skrb Dubrovnik u dvorištu kuće. Bitno za ovo uredovanje je da je ovršenik sjedio za stolom u kuhinji mirno i opušteno, recitirao svoju izjavu koju je dao u uredovanju ranije dok je dijete bilo ispod stola, vikalo, vidno uzrujano. Situacija je izgledala dosta kaotično, u više navrata ga je pozvala da zapisnik sastave i potpišu izvan prostorije s obzirom da je dijete bilo vidno uzrujano i preplašeno i nije se mogla oteti zaključku da se njegovo ponašanje može objasniti samo na način da je dijete bilo inscenirano da se tako ponaša jer se on nije zabrinuo ili da nema uopće empatije prema vlastitom djetetu. Smatra da je dijete inscenirano s obzirom da je ponavljao rečenice koje je čuo od bake, npr. „što nam to radite, ubijaju nas, zovite policiju“. Obzirom da je ovršenik u više navrata odbijao izvesti dijete vani majci ova ovrha je odgođena. Sljedeće uredovanje je zakazano za 22. prosinca 2015. godine. Na tom uredovanju naišli su na istu situaciju kao na prethodnom, dijete je vrištalo i plakalo. Stručni suradnik je pokušao uspostaviti kontakt s djetetom, međutim bezuspješno. Ovršenik je mirno sjedio za stolom. Bitno je za napomenuti da ovršenik tijekom sva tri uredovanja nije pokazivao nikakvu empatiju prema djetetu, niti je pokušavao smiriti dijete, dok je vrištalo i govorilo upomoć. Ovršenik se totalno oglušio na prisustvo djeteta u prostoriji na sva tri uredovanja. Predzadnje uredovanje je bilo 18. ožujka 2016. godine. Na tom uredovanju dočekalo je na ulazu i ispred kuće mnoštvo novinara. Malodobni OĐ je bio u istom raspoloženju, čak i gore nego na prethodnim uredovanjima. Majka i baka su sprječavale provedbu ovrhe, što verbalno, što fizički. Zbog svega gore navedenog ovrha je odgođena.

10.3. Nakon što je svjedokinji pročitan njezin raniji iskaz svjedokinja je potvrdila da je točno sve što je tada izjavila.

10.4. Na upit suda da pojasni rečenicu majka i baka su sprječavale provedbu ovrhe, svjedokinja objašnjava da se radi o okrivljenikovoj majci, a baki DĐ. Ne zna koliko dugo Centar za socijalnu skrb nije imao doticaj s predmetom. To što je rekla da je okrivljenik recitirao izjavu, radilo se o tome da je on čitao svoju izjavu s komada papira i ponavljao ono što je već rekao na prvom ročištu. Ovršenik ima pravo iznijeti sve što želi. On je njoj na prvom uredovanju dao tu izjavu, a na drugom ju je čitao s papira. Njeno niti jedno ročište nije bilo provedeno. Zna da je bila ovrha kada je okrivljenik bio u zatvoru i ona je tu bila, ne zna da je to bio dan kada je dijete po odluci trebalo biti kod oca, ona kao sudski ovršitelj izlazi po nalogu suca. Sutkinja joj je rekla da izađe pa je izašla. Ono što je spominjala da otac nije spominjao empatiju prema djetetu, empatija je suosjećanje i otac u niti jednom trenutku nije pokušao smiriti dijete kako bi svi uspostavili normalnu komunikaciju da se dijete ne bi osjetilo ugroženo. U trenutku dok se ovo odvijalo, dok je ona očekivala empatiju od oca prema djetetu u prostoriji je bila djetetova baka, njen suradnik ĐĐ, socijalna radnica, ona, gospodin DĐ, načelnik policije u civilnom odijelu. Sada se ne može sjetiti, ali misli da su bile prisutne i dvije gospođe iz odjela za mladež policije i misli da se jedna nalazila s njom u prostoriji, sjeća se da je bilo jako bitno da budu i oni su svaki put osigurali za mladež. Prostorija gdje se sve odvijalo se sastojala od dnevnog boravka i kuhinje, moguće je da je malo veća od ove sudnice, s time da ona to stvarno ne može procijeniti. Po njoj u prostoriji nije bila gužva. Uredno su na kauču sjedali ona, ĐĐ, socijalna radnica, dijete i baka, a gospodin DĐ je sjedao u trpezariji, a tu je bila i majka djeteta. Sada se ne može točno sjetiti, ali misli da su prvo popričali s djetetom, a tek nakon toga je ušla majka, išli su provjeriti kako će uspostaviti kontakt. U prostoriji je bio i majčin opunomoćenik odv. SĐ. Zna da nije htjela da majka djeteta odmah uđe u prostoriju, nego je dovela kasnije kada je dogovorila susret. Ne zna gdje se danas održavaju susreti. Ne sjeća se jesu li njoj na prvom ročištu 26. studenog GĐ i ĐĐ rekli da centar nije tri godine postupao prema djetetu jer da su iscrpili sva pravna sredstva. Ona kao sudski ovršitelj ne može od nikoga tražiti ništa, već to može samo sudac u tom predmetu. Sada se ne sjeća je li na drugom ročištu otac djeteta njoj predao nalaz LĐ, ako jest on se nalazi u spisu. Ovrha u ovom slučaju nije ni provedena. Ona je imala saznanja koja su se nalazila u spisu i kao što je već rekla sudac je onaj koji procjenjuje i ako i da nalog da izađe ona mora izaći. Na prvom ročištu nije bio prisutan dječji psiholog, ali je bio prisutan sudski stručni savjetnik ĐĐ i ženska osoba kojoj se ne može sjetiti imena. Dijete je plakalo. Kolega ĐĐ je pokušao razgovorom dijete smiriti, a pokušala je i ona i nisu uspjeli i zato je ovrha i odgođena. Ona ni na jednom ročištu nije od nikoga oduzimala dijete. I taj put kada se okrivljenik nalazio u zatvoru ovrha je i taj put bila neuspješna. Opet mora ponoviti da sudski ovršitelj postupa po nalogu suca. Za to ročište sudac joj je naložio da izađe i ona je izašla. Ona dijete nikome nije uzela, niti ga je nekome ostavljala. U svojem radu kao sudski ovršitelj imala je više predmeta koji se odnose na djecu, bilo na iseljenje, bilo na uspostavu ranijeg stanja, a ovo je jedina ovrha koju je imala radi uspostave viđanja majke i djeteta. Bilo je postupaka oduzimanja, ali je ovo jedini koji se odnosi na viđanje prema njenim saznanjima. Nije neuobičajeno da u ovakvim delikatnim situacijama da na teren izlazi sudac nego sudski ovršitelj i ona je bila na više seminara i u razgovoru s kolegama iz Zadra i Splita gdje ima više ovakvih slučajeva da na teren uvijek ide sudski ovršitelj.

11.1. U svom iskazu svjedok ĐĐ je naveo da se sjeća da se trebala provesti ovrha nad maloljetnim ŽĐ u pogledu ostvarivanja kontakta s majkom. Dijete je na težak način odbijalo kontakte s majkom i on je zamoljen od sudske ovršiteljice da kao tada stručni savjetnik za mlade asistira prilikom ovrhe i oni su bili na ovrsi četiri ili pet puta, o čemu je on svaki put sastavio izvješće. Nisu uspjeli ostvariti to da dijete ostvari kontakt s majkom i izađe iz kuće. Dijete je bilo dosta ekspresivno što se tiče odbijanja, vrištalo je i plakalo, tako da je dolazila hitna, dolazila je policija, i zadnji put su uspjeli udobrovoljiti sve sudionike na način da je ostvaren jedan kratki razgovor OĐ s majkom u obiteljskoj kući oca i dalje je odlučeno da će se kontakti provoditi u Centru za socijalnu skrb u čemu on više nije sudjelovao. Sjeća se o čemu je tada pisao i to će i ponoviti, a to je da smatra da je tolika količina odbijanja djeteta da vidi majku rezultat utjecaja osoba s kojima je dijete živjelo (oca i bake i djeda po ocu), i upravo je nelogično ako je dijete zadnji put vidjelo majku u dobi od jedne ili dvije godine, sada se ne može sjetiti točne dobi, da u trenutku kada ima 5 ili 6 godina također se ne može sjetiti točne dobi, da je teško za očekivati toliku količinu ljutnje i odbijanja ako je drugi roditelj radio ono što je zakonski i ljudski dužan raditi što se od njega očekuje, a to je da govori pozitivno o drugom roditelju i na taj način utječe na ostvarivanje kontakata i održavanje pozitivne obiteljske atmosfere. To je sve čega se može sjetiti.

11.2. Svjedoku je također pročitan mu je njegov iskaz dan pred ODO u Dubrovniku 19. kolovoza 2016. (list spisa 407-410) gdje je svjedok izjavio kako je kao stručni savjetnik pri Općinskom sudu u Dubrovniku zamoljen da se uključi u postupak ovrhe nad djetetom ŽĐ, budući da je po zanimanju socijalni pedagog. U razdoblju od studenog 2015. do ožujka 2016. pet puta zajedno sa sudskom ovršiteljicom Magdalenom Žustra išao je na adresu gdje prebiva TĐ i njegov sin DĐ kako bi se obavio postupak ovrhe, odnosno da se dijete preda na kontakte majci koji su određeni sudskom presudom. Prilikom prve ovrhe 26. studenog 2015. odmah na početku ovršenik TĐ je bio upoznat sa postupkom zbog kojeg su tu prilikom čega je on navodio da je majka psihički bolesna i da će ugroziti djetetov život i zdravlje. Iako je sudska ovršiteljica upozoravala TĐ da to ne govori pred djetetom on se nije obazirao na njezina upozorenja već je nastavio ponavljati iste riječi, stoga su zamolili ostale ukućane da dijete odvedu u drugu prostoriju kako to dijete ne bi više slušalo. Nakon upoznavanja s postupkom i sastavljanja početnog dijela zapisnika dijete je ponovno uvedeno u prostoriju te je sa njim započeo razgovor. Dijete je bilo povučeno, preplašeno i odbijalo je bilo kakve kontakte s majkom što je objašnjavao na način da će majka njega oteti i to je opisivao kao da će ga zavesti nekom igračkom i da će ga onda oteti. Također je iskazivao i strah od očeve reakcije ako bi on pristao na kontakte s majkom. OĐ je pitao više puta „Što ako se otac ne složi s time da se on vidi s majkom?“ te je prilikom toga izgledao zabrinuto. Oni su ga upitali što bi se moglo dogoditi ako on pristane na kontakte s majkom, a OĐ je naveo da bi mu otac mogao zabraniti treniranje juda ili gledanje televizije te da bi morao više učiti. Budući da dijete nije vidjelo majku zadnjih 5 godina, izuzev jednog ili dva kratka kontakta u Centru za socijalnu skrb Dubrovnik, bilo mu je sumnjivo da dijete navodi takve strahove od majke, odnosno da će ga oteti, te je već tada sumnjao da je dijete to naučeno u obitelji oca s kojom živi. Prilikom tog susreta uspjeli su nagovoriti dijete da se održi jedan susret s majkom na neutralnoj lokaciji koju on odabere i uz prisustvo oca. Budući da je to bilo postignuto dijete je izvedeno iz te sobe te su ponovno razgovarali s ocem kao ovršenikom da mu kažu to što su se dogovorili s djetetom. Za to vrijeme dijete je bilo u drugoj prostoriji s tetkom, tj. sestrom ovršenika. Nakon par minuta tetka uvodi dijete koje je uplakano i koje navodi da je promijenio mišljenje i da se ne želi vidjeti s majkom ni u kakvim uvjetima. Procijenili su da bi daljnji razgovor i pritisak na dijete bio kontraproduktivan te je sudska ovršiteljica zakazala iduće ročište. Na idućem ročištu 17. prosinca 2015. htjeli su postići od oca da sam izvede dijete u dvorište kuće kako bi ga majka preuzela te nisu odmah ušli u kuću. Prilikom tog susreta s njima su bili prisutni policijski službenici kao asistencija. Međutim, otac nije to napravio, već je stalno govorio o njegovim zahtjevima za izuzeće suda i izuzeće Centra za socijalnu skrb, iako mu je objašnjeno da ništa od toga ne odgađa ovrhu. Dok su stali na kućnim vratima u jednom trenutku je vidio dijete u hodniku kako ulazi u dnevni boravak te se nije doimao da je pod bilo kakvom snažnom emocijom, bilo tuge, straga ili ljutnje. Zamoljeni su policijski službenici da iz prostorije dnevnog boravka izvedu sve ljude osim ovršenika i djeteta. Policijski službenici nisu uspjeli izvesti majku ovršenika, baku djeteta, jer joj je pozlilo te je pozvana hitna pomoć. Također, po njegovom sjećanju otprilike od trenutka kada su policijski službenici ušli u kuću počeli su se čuti povici djeteta koji su zvučali histerično, preplašeno i stresno, a dijete je govorilo stvari poput: gubite se ća, gubite se svi, ne želim te vidjeti KĐ, neću ići s vam, a u jednom trenutku su čuli neki zvuk, kao neki drveni namještaj koji se slomio. S obzirom da u tom trenutku nije bilo nekog pomaka odlučio je ući u kuću ne bi li uspio normalno razgovarati s ovršenikom ili djetetom. Ulaskom u dnevni boravak vidio je oca koji sjedi za stolom te su se ovi povici djeteta čuli iz istog smjera, ali dijete nije vidio pa je zaključio da je ispod stola. Pokušao je razgovarati s ocem, objašnjavajući mu da je njegova dužnost da izvede dijete vani dok je on ponovno spominjao zahtjeve za izuzećem suda i CZSS Dubrovnik. Nakon nekog kratkog vremena ulazi sudska ovršiteljica te budući je bilo očito da ovrha neće biti uspješno provedena ni ovaj put pokušava sastaviti zapisnik uzimajući izjavu od ovršenika koji smireno razgovara s njom, ne daje direktne odgovore na njezina pitanja već i dalje ponavlja sve prethodno navedeno nakon čega čita zapisnik i odbija ga potpisati. Ono što bi napomenuo prilikom ove ovrhe je prva velika promjena u djetetovom ponašanju koje je vikalo „gubite se ća“, na jedan agresivan način, obojeno ljutnjom prema nama, a tijekom prvog susreta je dijete pokazivalo strah i povučenost. Također, ima potrebu naglasiti i ponašanje oca koji je cijelo vrijeme iznimno smiren i sjedi za stolom ispod kojeg njegovo dijete histerično plače i dere se. To sve navedeno stvara sumnju da djetetovo ponašanje nije autentično već je dogovoreno, instruirano od strane oca, odnosno obitelji s kojom živi što po njegovom mišljenju predstavlja psihičko zlostavljanje djeteta. Tijekom iduće ovrhe koja je bila 22. prosinca 2015. s njima je išla predsjednica suda, ujedno i sutkinja u tom predmetu ovrhe Kate Brajković. Ispred kuće su zatekli odvjetnicu ovršenika koja je predala i punomoć. Odmah su ušli u kuću, predsjednica suda, sudska ovršiteljica i on te su zamolili policijske službenike da udalje sve ljude iz prostorije osim ovršenika i djeteta. Ovršenik sam je napustio prostoriju, a njegova odvjetnica je ostala. Dijete je već bilo ispod stola, isto kao i kod prethodne ovrhe te je na isti način uzvikivalo slične rečenice, tj. „gubite se ća, gubite se svi, KĐ gubi se, neću ići s vama“, i zazivalo policiju koja je cijelo vrijeme s njima, isto i prilikom prethodne ovrhe. Na uputu predsjednice suda spustio se ispod stola kako bi pokušao razgovorom smiriti dijete. Dijete je bilo uplakano, uzrujano, crveno u licu, slina mu je curila iz usta i iz nosa. Kraće vrijeme ga je pokušavao smiriti, ali bezuspješno. Dijete je bilo jednako ljuto i histerično te je nekoliko puta udario nogom od pod. Procijenio je da na ovaj način neće uspjeti smiriti dijete te se ustao i tako rekao prisutnima. Nakon toga su svi izišli u kućno dvorište gdje se sastavio zapisnik prilikom kojeg je odvjetnica predala nalaz psihologa LĐ u spis za dijete od dana prije. I prilikom ove ovrhe njegova sumnja je ista, tj. da je djetetovo ponašanje dogovoreno i inscenirano. Dana 18. ožujka 2016. smo ponovno bili na ovrsi, a ovršenik TĐ nije bio prisutan jer je uhićen dan ranije. Već ispred kuće čulo se histerično vikanje djeteta sa istim uzvicima kao i kod prethodnih ovrha, a tetka djeteta ih je obavijestila da se dijete zaključalo u kupaonicu. Tada je sudska ovršiteljica naložila djelatnicima hitne medicinske pomoći da uđu i kuću i utvrde zdravstveno stanje djeteta. Djelatnici hitne pomoći su uspjeli ući u kupaonicu te su nakon nekog vremena uspjeli i smiriti dijete. Jedna djelatnica hitne pomoći je pri tom izjavila da je dijete bilo histerično, ali da je to ponašanje naučeno i da je dijete instruirano te da mu realno nije bilo ništa. Također, izjavljuje da je ona bila prisutna i prilikom jednog prethodnog pokušaja ovrhe kada je baka tražila medicinsku pomoć kao srčani bolesnik te navela i da je to tada bila gluma i da je baka dobrog zdravlja. Prilikom te ovrhe uspjeli su ostvariti jedan kratki kontakt između majke i djeteta. Daljnji kontakti su nastavljeni u Centru za socijalnu skrb te se stoga nisu zakazivala daljnja ročišta ovrhe.

11.3. Nakon što je svjedoku pročitan njegov raniji iskaz svjedok je izjavio kako ostaje pri svemu što je tada izjavio.

11.4. Nadalje je naveo da ne zna što je u obrazovanju gospođa koja je bila u hitnoj pomoći, zna da nije vozač, a što je po struci je li medicinska sestra ili liječnica to mu nije poznato. Na zadnjoj ovrsi nije bila sutkinja već sudska ovršiteljica i on koliko se može sjetiti. Misli da je bila i policija taj zadnji put, ali nije siguran. Prilikom zadnje ovrhe sudska ovršiteljica je bila tu i ona je sigurno razgovarala i tada sa djetetom s time da je on vodio razgovor, a ona je asistirala, pomagala i uključivala se u razgovor, nije djetetu govorila o nekim svojim osobnim iskustvima. On je ranije bio voditelj mjere nadzora Centra za socijalnu skrb u obitelji TĐ i to je počelo negdje u 12. mjesecu 2009. i ne može se sjetiti koliko je točno trajala mjera, ali je trajala dugo. Od završetka mjere nadzora pa do trenutka kada je počeo raditi na sudu (otprilike u proljeće 2015) zna da je Centar postupao prema obitelji, ali on kao socijalni pedagog nije u tome sudjelovao. Ne sjeća se da bi prije prve ovrhe rekao ovršiteljici da je centar iscrpio sve mogućnosti, ako je to rekao to bi trebalo biti u izvješću. Nije kompetentan o ovlastima centra u vrijeme kada je bio zaposlenik suda. Misli da su sve osobe koje su bile prisutne na ovrsi navedene u izvješću, ne sjeća se da je bio dječji psiholog i nije bio policajac za maloljetničku delikvenciju prilikom razgovora s djetetom. Koliko se sjeća, ovršiteljica Magdalena Žustra nije govorila djetetu o svome ocu. Oni su dobili nalaz LĐ da je provođenje ovrhe štetno i taj nalaz smatra bitnim, u vezi toga oni su napravili to da ovrhu nisu napravili silom, žustrije, nego pomalo, razgovorom, pridobivanjem djeteta. Djetetovo pravo je da ima kontakte s oba roditelja i cilj je bio da kontakt provedu na način koji neće biti štetan za dijete, polako su s djetetom razgovarali i pripremali ga. Nalaz LĐ je smatrao vrlo bitnim. Koliko se sjeća sutkinja je bila na jednoj ovrsi i koliko se može sjetiti, bilo je pet ovrha. Ne sjeća se je li bio prisutan na ovrsi 22. ožujka , ne sjeća se je li sudac obaviješten o nalazu LĐ, to bi trebalo biti u izvješću. Smatra da je optuženik sprječavao ovrhu i to na način što je on bio dužan pripremiti dijete i surađivati, s time da on govori kao socijalni pedagog i stručni savjetnik, pa i čak mirovanje u tom slučaju je sprječavanje ovrhe. On nije prije ovrhe predložio da se dijete emocionalno pripremi za ovrhu. Ni prije ovoga, a ni kasnije nije sudjelovao u ovrhama nad djetetom, jer su to rijetki slučajevi, a smatrao se dovoljno stručnim za postupanje u ovom predmetu.

11.5. Na upit branitelja je li mu poznat razvoj događaja u obitelji TĐ svjedok je izjavio kako on dobar dio toga zna i imao je dosta informacija. Kada ga se pita protiv koga je ovrha provođena, odnosno od koga je dijete oduzimano kada optuženik nije bio prisutan jer je bio u istražnom zatvoru, on za odgovor nije kompetentan jer je to pravno pitanje. Oni su pretpostavljali s kime je dijete tada živjelo, a nisu znali kome je dijete ostavljeno na skrb. Koliko je njemu poznato, dijete je optuženiku povjereno na čuvanje i odgoj, dok su majci ostavljeni kontakti s djetetom, a nikome nije oduzeto skrbništvo niti roditeljsko pravo. Ne sjeća se točno kome je u tom trenutku dijete ostavljeno na skrb, misli da je to bilo nekome od optuženikovih roditelja i sada ne zna što je po tom pitanju evidentirano u spisu ovrhe, a ne sjeća se je li tada znao. Sada se ne sjeća je li taj dan dijete trebalo za vikend trebalo biti kod oca, sjeća se da je o tome govoreno, ali se ne sjeća što je točno dogovoreno. U slučaju da je to trebao biti vikend kod oca pa da je ipak provođena ovrha u strogo proceduralnom kontekstu to bi bila greška, međutim u kontekstu postupanja u najboljem interesu djeteta to ne bi bila greška. Ne sjeća se zašto je optuženik bio pritvoren taj vikend, ne sjeća se jesu li nalazi LĐ predani djelatnicima hitne pomoći, niti se sjeća da bi on tražio mišljenje djelatnika hitne pomoći, psihologinja LĐ je imala kontinuirani tretmanski rad s djetetom, a u trenutku pokušaja ovrhe dijete je urlalo, vikalo i bilo zaključano u kupaonici i pozvana je hitna medicinska pomoć jer je u tom trenutku dijete bilo ugroženo. Ne zna odgovoriti na pitanje jesu li djelatnici hitne pomoći kvalificirani za procjenu psihološkog stanja djeteta. Kada ga se pita zašto je smatrao da bi postupanje 18. ožujka kada je otac bio u istražnom zatvoru bilo u najboljem interesu djeteta može reći da iz prvog dijela izvješća proizlazi da je dijete pokazivalo strah od očeve reakcije i da je dijete histerično vikalo dok je otac bio pokraj njega. Iz toga su stekli dojam da je dijete instruirano od strane oca i članova njegove obitelji te da će dijete lakše razgovarati ako otac nije u prostoriji, što se u konačnici i dogodilo i još želi naglasiti da ovrha niti jedan put nije provedena.

12. Iz dokaza navedenih pod brojem 10. i 11. sud je najprije utvrdio činjenice o tome kako su se odvijali ovršni postupci pod posl. br. Ovr- 1130/11, te Ovr-964/13, utvrđeno je ponašanje okrivljenika na ročištima pri čemu u njegovom ponašanju dominira njegovo sabotiranje provedbe postupka na svaki mogući način, dok kod maloljetnika dominira afektivno stanje, otpor prema majci, kao i uvjetni pristanci na kontakt sa majkom ako se otac s time složi, dok je atmosfera jedne takve ovršne radnje, na žalost, prikazana snimci ovrhe (list spisa 327). Nadalje iz iskaza ovih svjedoka nedvojbeno je utvrđeno da je da je okrivljenik dana 26. studenog 2015. U svojoj obiteljskoj kući, a na ročištu u ovršnom postupku, u prisutnosti djeteta govorio da je KĐ psihički bolesna, luda i kako će ugroziti djetetov život i zdravlje, kao i da ga je ovršiteljica upozorila da to ne govori pred djetetom, ali da je on nastavio, dok optuženik niti ne negira, već navodi da su ovršni službenici i službenici centra za socijalnu skrb morali sa tog mjesta izdvojiti dijete. Pregledom spisa Ovr- 964/13 utvrđeno je da je okrivljenik u postupku prethodno iznosio sve činjenice o zdravstvenom stanju majke, sud smatra da okrivljenik nije imao nikakvog razloga za ponovno iznošenje nespornih činjenica, već je njegovo verbalno nasilje prema službenim osobama bilo usmjereno isključivo ka sabotiranju provedbe ovršnog postupka. Svakako iz iskaza svjedoka je utvrđeno i da su službenici dijete izdvojili nakon što je okrivljenik nastavljao ponavljati iste riječi, a sve kako bi se dijete zaštitilo od takvih postupanja okrivljenika.

13.1. Svjedokinja TĐP u svom iskazu na raspravi iznosi kako ne zna sada zašto je točno pozvana, ali obitelj KĐ je poznata Centru za socijalnu skrb dugi niz godina. Ona je prvi put došla u kontakt s ŽĐ kod prve procjene koja je bila moguće prije nekih 6 godina s time da je to točno navedeno u njenom nalazu za koji vjeruje da se nalazi u spisu, dok sada govori po sjećanju. Tada je preporučeno da se kontakti odvijaju postupno, a drugi put je došla u kontakt s ŽĐ kada su već započele ovrhe i kasnije je bila jedna od osoba koja je bila prisutna kod susreta OĐ s majkom za vrijeme dok su se održavali u Centru za socijalnu skrb i tu su osim nje još ponekad bili prisutni ŠĐ ili kolegica MĐ. Sada se ne može sjetiti svih detalja i misli da su u spisu njena detaljna izvješća, ali se sjeća da je dijete dolazilo na susrete, ali da je cijelo vrijeme postojao otpor prema majci. To je sve čega se sada može sjetiti.

13.2. S obzirom na to da se svjedokinja ne sjeća svih detalja pročitan joj njezin iskaz dan pred ODO u Dubrovniku 14. lipnja 2016. (list spisa 353-356) gdje je izjavila kako radi u CSS Dubrovnik kao psiholog. Prvi put je s mlt. ŽĐ, njegovom majkom KĐ i ocem TĐ došla u kontakt prije otprilike 5 godina kada je posredovala jednom kontaktu u Centru između majke KĐ i mlt. OĐ, tada je dijete u CSS doveo otac TĐ. Sljedeći put je u kontakt s mlt. ŽĐ i njegovim ocem TĐ došla u veljači 2016.godine kada je trebala provesti psihologijsku obradu djeteta u postupku zaštite interesa i prava djeteta mlt. OĐ. TĐ je ušao u njen ured zajedno s mlt. ŽĐ, budući da se dječak nije želio odvojiti od oca. Tada je TĐ rekao da ne želi da se provede obrada, da se prekinu sve radnje centra jer su ilegalne, držao je u ruci jedan papir, te pretpostavlja da je s njega čitao, tražio je da se snima razgovor s djetetom, zamolila ga je da prestane jer je dijete bilo s njim, međutim, on je pročitao sve do kraja. Objasnila mu je koja su načela na temelju kojih oni provode obradu i da ne postoji nikakva mogućnost da se to snima, nakon čega je TĐ ipak to prihvatio, Nakon toga je ona pokušala uspostaviti kontakt s djetetom i kada je uspostavila nekakav razgovor zamolila je oca da se udalji. Psihologijska obrada tom prilikom nije provedena u potpunosti zbog stanja dječaka, uznemirenost, napetost, anksioznost, Tom prilikom dječak verbalizira otpor prema majci o temama vezano za ovrhu. Nije uspjela primijeniti planirane instrumente jer se dječak zbog uznemirenosti nije mogao usredotočiti na sadržaje. Dječak je tada izražavao nepovjerenje prema policiji, govorio je da policija ne pomaže djeci i dr., a ona je sve točno navela i citirala izjave OĐ u svom izvješću od 16.veljače 2016.godine. Sljedeći susret s mlt. ŽĐ je bio u bolnici kada je centar pozvan za prošireni tim od strane psihijatrice dr. IĐ, vezano za dogovor oko održavanja kontakta majke i djeteta, kojom prilikom je dječak rekao da bi volio da se kontakti odvijaju u centru. U razdoblju od 5.travnja 2016. pa nadalje, prd CSS Dubrovnik se provode susreti između mlt. OĐ i njegove majke i to utorkom i četvrtkom od 14,00-15,00 sati. Rijetko se susret odvija u punom planiranom vremenu od sat vremena i uglavnom bude prekinut na dječakovu inicijativu, ponekad nakon 30 minuta, ponekad nakon 40 minuta, a majka prihvati prekid na inicijativu mlt. OĐ. U početku je mlt. OĐ u centra dovodila baka, sada ga dovodi otac. Za susret OĐ i majke su pripremili niz društvenih igara da bi potaknuli komunikaciju, međutim dječak nije prihvatio do sada sudjelovati s majkom u aktivnostima, također nije prihvaćao poklone donesene od strane majke,igračke slatkiše i tenisice. Majka je često donosila slike iz vremena njihovog zajedničkog života, mlt. OĐ također nije pokazao interes za te zajedničke slike i nije ih želio pogledati. Mlt. OĐ pokazuje otpor prema njegovoj majci, međutim to njegovo ponašanje oscilira tako da bude kratkih razgovora između njegove majke i OĐ, međutim, u zadnje vrijeme otpor OĐ prema majci je progresirao. Sjeća se da je prilikom jednog kontakta OĐ sam inicirao razgovor što nije bilo uobičajeno i to o tome da mu je mama dolazila doma s policijom, imao je drugačiji način komuniciranja, govorio je majci vrlo glasno i autoritativno udarao rukama o stolicu. Govorio je majci da ne dolazi više pred njegovu kuću s policijom, da se viđaju u centru i je li joj to dovoljno, na što mu je majka rekla da postoji sudska odluka o tome kada se oni dvoje trebaju vidjeti i da ona poštuje tu sudsku odluku, Pozivao se na svoja prava kao djeteta, što se njoj činilo kao da nije u skladu s njegovom dobi i zrelošću. U razdoblju od 17. svibnja 2016. mlt. OĐ je promijenio odnos prema maci na način da je drskiji prema majci, da joj češće govori; „da, i“, „pa što“, „neću“, „ne želim“, „zašto me to pitaš“, „pusti me na miru“. Također joj se čini da sada i kontakti kraće traju i mlt. OĐ češće traži da izađe ranije. Majka KĐ je predlagala da pođu svi zajedno na sladoled, njegov otac TĐ, ona, OĐ i svjedokinja, da pođu prošetati, međutim sve njene prijedloge OĐ je odbio. Prije otprilike oko 3 tjedna otac mlt. OĐ TĐ je pred mlt. ŽĐ pitao je li zavela da OĐ prilikom kontakata na CSS crta crteže za njega, na što mu je ona odgovorila da je to neprimjereno pitanje. Naime, smisao kontakata je uspostavljanje kontakta s majkom, ne treba stavljati naglasak na to što ona piše i to posebno ne pred djetetom. Od kada ona prisustvuje susretima mlt. OĐ i njegove majke u prostorijama CSS ona o svakom njihovom susretu napiše službenu bilješku u kojoj navede sva svoja opažanja o tom susretu. Osim nje u susretima su nazočile u jednom navratu kolegica ŠĐ, a drugi put kolegica EĐ. Mora samo napomenuti da se napredak u kontaktima između mlt. OĐ i majke, iako je bio očekivan, ne događa. Smatra da je u najboljem interesu svakog djeteta da odrasta uz oba roditelj i smatra da je u interesu mlt. OĐ da ostvari ispunjen i blizak odnos s majkom. Djetetu je potrebna majka pa tako i OĐ, te postoji vjerojatnost da zbog ovakve dinamike obiteljskih odnosa dijete može imati emocionalnih teškoća. Nakon što je svjedokinji pročitan njezin raniji iskaz svjedokinja je potvrdila kako je točno sve što je tada izjavila, ali da je zbog proteka vremena sada ne može detaljnije iskazivati s time da se ona nekih detalja sada čak i ne sjeća ali da je kada je iznosila iskaz točno i istinito iskazivala. Ona nije sudjelovala u procesu ovrha, međutim maloljetni OĐ je došao kod nje na procjenu kada su te ovrhe već bile započele. Sda se ne može sjetiti je li dijete pripremljeno za proces ovrha, misli da ne, ona ga osobno nije pripremala, ali sada se zaista ne može sjetiti. Pročitala je nalaz Poliklinike za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba koji je rađen u procesu razvoda braka, ali sada se zaista ne može sjetiti što u njemu piše, zaista ne može odgovoriti na pitanje je li Centar za socijalnu skrb pratio psihičko stanje majke. Na upit branitelja s obzirom na iskaz svjedokinje da zbog ovakve dinamike obiteljskih odnosa dijete može imati emocionalnih teškoća, može li dijete imati, da li to znači da bi emocionalne teškoće kod djeteta mogle nastupiti, ukoliko se na silu gradi i forsira odnos prema majci, svjedokinja izjavljuje kako je pitanje pomalo zbunjujuće budući da je ovdje u ulozi svjedokinje, a ne vještakinje i da je ono što je rekla o mogućnosti pojavljivanja emocionalnih teškoća u terminima vjerojatnosti, a što proizlazi iz dosadašnje prakse te sličnih slučaja. Također elementi sile kod jednog ili oba roditelja mogu prouzročiti emocionalne teškoće a što od ta dva elementa u konkretnom slučaju može pružiti teže poteškoće je u domeni vještaka a ne svjedoka. Ona više nije u kontaktu s ŽĐ, zadnji njen kontakt je bio za vrijeme odvijanja susreta u Centru, misli da je to bilo prije neke tri godine.

13.3. Iz prije navedenog iskaza sud je utvrdio da je svjedokinja provodila psihologijsu obradu djeteta početkom mjeseca veljače 2016. godine u Centru za socijalnu skrb u Dubrovniku, te da je tada optuženik pred djetetom govorio da ne želi da se provede psihologijska obrada djeteta jer da su sve radnje Centra ilegalne, pa iako ga je djelatnica centra zatražila da prestane, nije se obazirao, usliejd čega je dijete dovedeno u takvo psihičko stanje uslijed kojeg se psihologijska obrada nije provela u potpunosti, kao i da je dijete OĐ je tom prilikom, između ostalog, govorio: „policija ne pomaže djeci“, „ KĐ i ljudi koji joj pomažu“, „stalno mi je u glavi ovrha“, „brinem se da tata ne pođe u zatvor“, „ja bih volio da mama ne postoji“, „ KĐ nije više moja mama otkad je moga tatu stavila u zatvor i slagala“,

14. Pregledom Službene bilješke Centra za socijalnu skrb Dubrovnik o susretima majke s djetetom A u razdoblju od 05. travnja 2016 do 05. srpnja 2016. (l.s. 472-478, 488-491); službene bilješke Centra za socijalnu skrb Dubrovnik o susretima majke s djetetom A u razdoblju od 28. srpnja 2016 do 30. kolovoza 2016. (l.s. 488-491), sud je utvrdio da je u prije navedenim razdobljima došlo do dvadeset i dva susreta majke sa sinom uz prisustvu psihologice, da su se susreti odvijali na vanjskim javnim površinama, da bi u blizini susreta uvijek bio optuženik, da je tijekom susreta dijete bilo i agresivno prema majci, pa i psihologinji, bacao bi kamenje i slično, da bi se okrivljenik pri tome ponašao pasivno i hladno, kao i da je dana 27. listopada 2016. u parku u Mlinima pred djetetom A ponovno govorio da je djetetova majka KĐ majka bolesna, te iako ga je stručna osoba koju je imenovao Centar za socijalnu skrb upozoravala da prestane jer je dijete OĐ prisutan, nije se obazirao, nakon čega dijete OĐ baca kamen u smjeru majke,

15.1. U svom iskazu svjedokinja KĐ je navela da je 3. kolovoza 2010. otac je zadržao dijete u Župi i tada kreće borba, obraća se centru i kreću saslušavanja. Dijete nije viđala sve do ovrha i ovrhe su bile te koje su potaknule viđanja. Presuda kojom je naloženo viđanje je od 2013. godine i tu se navodi da OĐ pripada na odgoj i čuvanje ocu, njoj meni je naloženo plaćanje alimentacije u iznosu od 1.200,00 kuna, i određeno je da ima pravo viđati OĐ tri dana u tjednu. Ona je išla tamo u Župu gdje OĐ živi s ocem u njihovoj obiteljskoj kući i nije uspjela uspostaviti viđanja kako je to naloženo po presudi. Uvijek se kretalo od centra, ona je OĐ viđala u centru, potom uz pomoć Centra za socijalnu skrb ga je vidjela u parku u Župi. Bio je nalaz poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba gdje je ona upućena na terapiju i liječenje i ona je to prošla, a tu su još bili naglašeni susreti međutim to nije prošlo. Kada je otac završio u pritvoru djed i baka su dovodili OĐ u [adresa], potom je OĐ završio u bolnici, i tamo ga je vidjela 5 puta kod dr. IĐ, onda ga je viđala kod psihologice NN u [adresa], to je bila privremena mjera, a 8. i **.**.2015. OĐ je doveden njoj u Konavle, s time da ga je tata doveo, a NN ga je odvela. OĐ je i dalje u otporu prema njoj, takav je odgoj, neće i gotovo. Za naglasiti je da su njena mama TN i sestra OĐP išle s njom na viđanje OĐ u [adresa]. To je uglavnom sve čega se sada može sjetiti.

15.2. S obzirom na to da se svjedokinja ne sjeća svih detalja pročitan joj je njezin iskaz od 16. kolovoza 2016. (list spisa 399-403) gdje je svjedokinja izjavila kako već dugi niz godina pokušava uspostaviti kontakt sa svojim djetetom mlt. ŽĐ, zbog čega se vodi i vodilo se niz postupaka, kaznenih, ovršnih i parničnih. Međutim, ona do danas nije uspjela realizirati susrete i druženja na način kako bi ti susreti trebali biti i odvijati se između majke i djeteta. Naime, pred Općinskim sudom u Dubrovniku je u tijeku kazneni postupak protiv TĐ, oca mlt. OĐ zbog kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koji do danas nije okončan. Tijekom provođenja ovršnog postupka nije se uspjelo realizirati provođenje susreta i druženja na način kako su oni određeni pravomoćnom sudskom odlukom. Njeno dijete živi sa ocem u [adresa] u obiteljskoj kući dok je sudskim odlukama određeno kada se provode druženja i vrijeme s njom kao majkom. Kako je ona bezuspješno godinama dolazila pred obiteljsku kuću TĐ u kojoj živi mlt. OĐ te je on odbijao predati dijete, ignorirao njene dolaske, pozive i poruke i onemogućavao kontakte djeteta sa mnom. Dana 26. studenog 2015. ponovno se krenulo s ovrhom, koja nije bila uspješna te ona nije realizirala susret sa svojim djetetom iako ga je vidjela prilikom ovrhe. Sjeća se te ovrhe. Ovrha je počela oko 15 sati. Ona je došla u pratnji odvjetnika SĐ, bili su nazočni kao stručna osoba ĐĐ i sudski ovršitelj gđa Magdalena Žustra i dva-tri policijska službenika od kojih je jedan ušao u kuću. Njena sestra je došla u pratnji s njom, ali nije ulazila u kuću. Sestra TĐ, AN, im je otvorila vrata od kuće. Prvo su gđa Magdalena Žustra i ĐĐ uspostavili kontakt s mlt. ŽĐ, u trpezariji su ga pripremali na to da je mama tu, ona je čekala s odvjetnikom u hodniku kuće. Nije vidjela što se događa, ali čula je da je dijete bilo plačljivo. U jednom trenutku nju i njenog odvjetnika u prostor trpezarije pozvao je ĐĐ. TĐ je sjedio za stolom i imao je ispred sebe hrpu papira i ona je sjela na kutnu fotelju u trpezariji. OĐ je također sjedio u trpezariji između bake AĐ i tetke AN. Sjeća se da je tada TĐ uzimao u ruke nalaz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, da je glasno pred djetetom govorio da je ona luda, da je psihički nestabilna, da kao majka mora liječiti, rekao je da će ona ugroziti djetetov život i zdravlje, da se boji za život djeteta i tko će odgovarati onda ako se OĐ što dogodi. To je ponavljao ne samo na ovoj ovrsi nego i na idućim ovrhama. Ova ovrha je neuspješno trajala do 17,30 sati budući su dugo neuspješno razgovarali s ŽĐ i pripremali ga za susret sa mnom. Ovrha od 07. prosinca 2016. je odgođena. Sljedeći put ovrha je pokušana 17. prosinca 2015., nije bilo velike razlike od prethodnog puta, također su stručne osobe pripremale dijete na susrete s njom, OĐ je ponovno odbijao kontakt s njom, bio je s mnogo negativnijim stavom prema njoj i vrlo agresivan, čula je a kako viče gubite se svi, neću ići s vama, upomoć policija, ne dajte me nekome koga ne poznam, a to se tako ponovilo i na ovrsi od 22. prosinca 2015. Sjeća se da kod sve tri ovrhe TĐ niti jednim postupkom nije pokušao umiriti OĐ niti ga utješiti, posebno kod druge i treće ovrhe, dijete je vrištalo i vikalo, a on niti jednim svojim postupkom nije pokušao umiriti OĐ, nije ga zagrlio, nije ga utješio niti mu na bilo koji način rekao da se javi njoj ili da je pozdravi. Zadnja neuspješna ovrha je bila 22. ožujka 2016. godine. Nakon neuspješnih ovrha počela je viđati OĐ i to prvo u prostorijama Opće bolnice Dubrovnik od 24. ožujka 2016., pred dr. IĐ, a potom u prostorijama Centra za socijalnu skrb Dubrovnik utorkom i četvrtkom u 14,00 sati u prisustvu djelatnica Centra, gđe KĐP i gđe EĐ, u početku su susreti duže trajali, a potom su se susreti sveli na kratke kontakte od oko 10-ak minuta. Primijetila je da je uspjela uspostaviti u Općoj bolnici Dubrovnik bolji kontakt s djetetom i ti kontakti su duže trajali, a u početku su kontakti u Centru duže trajali da bi vremenom postajali sve kraći jer je OĐ počeo odbijati provoditi više vremena s njom. Kada bi mu se ona obratila i pitala ga nešto govorio bi joj i podizao ton: „Nikad ti neću u Konavle“, Nikad neću s tobom nigdje“, znao bi je ometati prilikom razgovora i govoriti „bla bla bla“, kada bi pokušala govoriti rekao bi joj „prekini“, „šuti“, prilikom susreta prosipao bi bojice iz kutije, lupao nogama od pod, lupkao rukama od stol, dopuštao bi joj da samo šuti i gleda i prekidao bi je u bilo kakvom pokušaju govora sa njim, jedino bi stručne osobe mogle razgovarati s njim i prema njima je bio pristojan i s njima bi razgovarao. U zadnje vrijeme u Centru prilikom kontakta bi počeo vikati na nju, podizati ton i govorio „šuti“, šta te briga, šta je, kada mu je ona rekla da ne može tako razgovarati, rekao bi da sve može, a kada mu je rekla da je ona njegova mama, rekao bi da on nema mamu i da je njega donijela roda, da on nema majčin dan nego babin dan i da ga baš briga za sve. Za ovo vrijeme dok je ona viđala OĐ u prostorima Centra za socijalnu skrb u Dubrovniku, također je išla OĐ u posjet u Brašinu, u kuću na adresi K [adresa], išla bi ponedjeljkom u 15 sati, kucala je, zvala, slala poruke, OĐ bi izišao i rekao dobar dan i doviđenja, nekada ga ne bi ni vidjela, samo bi viknuo iz kuće dobar dan i doviđenja, ponekada ga ne bi ni čula ni vidjela pa bi to ponekad prijavila policiji. Od 28. srpnja 2016. počelo je viđanje u Mlinima i to u parku, utorkom i četvrtkom od 16,00 do 18,00 sati i subotom od 10,00 do 12,00 sati. Naime, u Centru za socijalnu skrb Dubrovnik su ih obavijestili 21. srpnja 2016. da je donesena privremena mjera i da će ubuduće biti viđanja u parku u Mlinama s osobom iz Centra, a to je bila gđa NN. U dva navrata je povela psića sa sobom u Mline u park, OĐ ga je nazvao J, za vrijeme dok su provodili susrete u Centru, kada mu je ona predložila da on nadjene psu ime. Prvi put kada je dovela psića u park u Mline reakcija je bila: „Što sam ti rekao za toga psa“, ušutio je i krenuo prema ljuljačkama, a ona mu je odgovorila pa sine nisi mi ništa rekao, to je bilo u subotu 06. kolovoza 2016. Drugi put u utorak 09. kolovoza 2016. također je negativno reagirao i rekao: „Zašto si dovela toga prokletog psa“ i ona od tada više ne vodi psa jer ne želi ljutiti OĐ. Već godinama pokušava sve da bi uspostavila normalan odnos sa svojim djetetom, smatra da su institucije poduzele sve da bi ona realizirala te susrete, međutim smatra da je upravo TĐ taj koji kontinuirano djetetu govori protiv nje i državnih institucija. Smatra da time želi stvoriti mržnju prema njoj jer da je otac tijekom ovih godina bilo jednom svojom riječi ili gestom potaknuo OĐ na kontakte s njom ona bi sada imala normalan odnos kao majka sa svojim djetetom, međutim on to ne želi, a i sama je bila prisutna kada je TĐ pred djetetom govorio da je luda i da će ga ugroziti, a do danas očito nije promijenio svoje ponašanje i nastup već i dalje ustraje da je negativno prikazuje djetetu zbog čega se dijete i ponaša ovako drsko prema njoj, viče na nju, odbija svaku ponudu, poklon i inicijativu s njene strane. Prilikom susreta u parku u Mlinima, otac se uvijek nalazi u obližnjem caffe baru te je u vizualnom kontaktu s djetetom, a dok su se susreti provodili u Centru za socijalnu skrb Dubrovnik, bio je prisutan u Centru, ali ne u istoj prostoriji u kojoj su se odvijala viđanja. Ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

15.3. Nakon što je svjedokinji pročitan njezin raniji iskaz svjedokinja je potvrdila kako je točno sve što je tada izjavila a da na raspravi to sve tako detaljno nije izjavila već je izjavila ono što joj se urezalo u pamćenje.

15.4. Navela je i da se ne sjeća je li nju državna odvjetnica na ispitivanju upozorila da je oštećenica. Ne sjeća se je li izvršila uvid u spis. Ona je maloljetnom djetetu samo majka, a dijete je povjereno na skrb optuženiku. Sada viđa OĐ kako je određeno privremenom mjerom utorkom kod prof. DN u bolnici, a subotom su se viđali u restoranu u centru Sub, a sada kako je počelo kupanje OĐ i ona su 15. lipnja bili zajedno na kupanju, s time da OĐ nije bio cijelo vrijeme s njom, nego je bio i sa svojim prijateljima. OĐ i ona se telefonom čuju redovito, sada nije to svaki dan, ali je redovito. Ono što je u svome iskazu rekla da nije uspjela realizirati viđanja s ŽĐ na način kako bi to bilo između majke i djeteta mislila je na presudu kojom je to naloženo. Ona i dalje tvrdi da se nije uspjelo realizirati viđanje i susreti u ovrsi. Sve su se druge opcije iscrpile tako da je ovrha bila jedini i zadnji način za realizirati viđanja i susrete s djetetom. Točno je da njoj optuženik godinama odbija predati dijete i onemogućava joj susrete jer zašto su ovdje. Viđanje i susreti su bili određeni ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom, ona je zvala da spreme OĐ i kada bi ona došla ne bi bilo nikoga, nitko nije izlazio. Bilo je trenutaka kada joj je optuženik izričito u lice rekao da joj neće dati dijete i samo dijete je rezultat odgoja. PP Gruda ima evidentirano gdje je prijavljivala da joj optuženik ne želi dati dijete. Optuženik je njoj rekao da neće dijete nikada vidjeti, ali ne može se sada sjetiti koje godine, odnosno to je bilo viđanje ispred njene kuće 17.10. kada je bio najprvi sporazum u centru prije nego što ga je zadržao u Župi i bio je tada sa svojom majkom i sestrom ili s ocem i rekao je tada "Ideš brzo u Župu, gotovo je s Konavlima, nema više". Sada se ne sjeća je li to bilo 2013. godine jer se puno toga događalo. Ne sjeća se kada je to bilo je li bilo u periodu 2013 i 2019. Optuženik je dijete ostavio kod sebe, a trebao ga je vratiti. On je donio kopiju rješenja o osiguranju. Njoj centar za socijalnu skrb nije savjetovao u razdoblju od 18. rujna 2014 do 6. studenog 2016 da ne poštuje mjeru za dobrobit djeteta već su oni njoj samo pomagali. Iz Centra joj nisu savjetovali da ne dolazi po dijete radi Tonijevih školskih obaveza. Njoj je centar samo pomagao i on je institucija koja pomaže roditelju da dođe do djeteta da vidi kako izgleda. Ne sjeća se što je njena sestra OĐP svjedočila u predmetu K-197/14. Ne zna, ne sjeća se što je njen odvjetnik svjedočio u predmetu K-197/14. Ne sjeća se koliko dugo prije prve ovrhe nije bila s djetetom na Centru za socijalnu skrb. Ne sjeća se je li je netko od policijskih istražitelja i drugih pitao koliko prije prve ovrhe nije bila s djetetom u centru. Sada se stvarno ne sjeća je li se 26.11.15. nalazila s djetetom u istoj prostoriji, odnosno misli da jest, da je OĐ sjedao sa babom koja je bila na kauču, na prvoj ovrsi. Ja jest OĐ tada vidjela, a ako se to smatra susretom onda laže. Kada joj je optuženik govorio da je luda, da je nestabilna i da će ugroziti život djeteta tu je bio i mali, to je priča koja je non-stop. Ne može se sjetiti je li tu bilo drugih osoba. Ne sjeća se je li optuženik 26. studenog 2015. davao izjavu na zapisnik sudskoj ovršiteljici. Ne može se sjetiti je li njen odvjetnik davao izjavu sudskoj ovršiteljici. Sjeća se toga dana ovrhe 26.11.2015 da su došli da je bilo tri sata, da je bio ĐĐ i gospođa Žustra i da su prvo čekali u hodniku da smiri dijete, još je bila jedna plava žena iz centra nakratko ošišana, ne zna kako se zove. Ne sjeća se je li pročitala zapisnik ovrhe od toga dana. Sigurna je da je optuženik rekao riječi da je psihički nestabilna, da je luda i da će ugroziti djetetov život. Sve što je toga dana bilo, bilo je u kući. Ona jest od centra zatražila pomoć prije ovrhe da se uspostavi odnos između nje i djeteta uvijek je išlo od centra, gospođe ON i gospođe ŠĐ. Bilo je rješenje o nadzoru, odnosno bila su neka rješenja s time da ne može definirati koja i u koje vrijeme. Ne zna broj policajaca prilikom ovrhe i dijete je moglo vidjeti policajce ispred kuće, misli da ga je vidjela kako s balkona čak gleda. Ona je dolazila po dijete prije ovrhe i zvala je. Baka se javila i čula je da OĐ plače i ona je njoj rekla "čuješ li" , ona je rekla "čujem" ona je rekla "pa onda" i poklopila slušalicu. Ona jest pisala optuženiku na mobitel poruke da neće dolaziti po OĐ radi njegovih školskih obveza i bio je neki razlog za to i o tome je obavijestila centar tako da je centar za to znao. Nije samovoljno odlučila o neviđanju djeteta sukladno sudskoj presudi. Njoj to nitko nije to sugerirao, niti joj to savjetovao, niti je poticao na to. Dijete je na ovrsi bilo ispod stola, vrištalo je i plakalo, samo ga je odvjetnica mala crna ne zna kako se zove uspjela izvući i uspostaviti s njim neki kontakt. Ta ovrha kada je bio OĐ ispod stola je bila najgora i to je bilo kada je bila i policija i mediji, a uvijek je bila policija, a kasnije je OĐ već bio u bolnici jer to navodno nije mogao podnijeti. Sada se ne može sjetiti 17.12.15. jesu li bili vani ili u kući, ali većina se događala u kući. Nije mogla ni zagrliti ni utješiti dijete jer je optuženikova sestra OĐ uzela za ruku i prošla u drugu prostoriju pored nje, ona ga je uspjela rukom pomaziti po kosi. Ne može se sjetiti na kojoj je to ovrsi točno bilo. Ona OĐ nije mogla prići ni zagrliti ga, to godinama pokušava i dan danas ga ne može zagrliti, čak i kad sjede, on je uvijek kontra nje, odnosno sjede cik- cak. Ne sjeća se, ali misli da je optuženik nije fizički spriječio da zagrli dijete. Ne može se sjetiti je li ovrha 18.3. bila na dan kada je ona po presudi trebala viđati dijete. Ne može se izjašnjavati što je govorila u predmetu K. 197/14 jer se ne može sjetiti. Ona se nije obraćala medijima putem tiska i medija, odnosno bio je demanti, ali oni nisu u to prvi krenuli i ovo nije bilo prvi put da je bilo u medijima. Optuženik se u samom početku obratio medijima. Ona nije ovlastila odvjetnika da izađe u medije. Ne sjeća se jesu li u demantiju bili puno ime i prezime djeteta ili su bili inicijali. Ne zna jesu li u demantiju objavili dio presude P. 817/11 koji se odnosi na dane viđanja. Ne zna jesu li u demantiju objavljeni podaci iz ovrhe 964/13. Zna da jednu ovrhu optuženik nije bio prisutan, ali ne zna koji je to bio datum. Ona se redovno čula sa dr. LĐ i išla kod nje. Ne može se sjetiti što je napisala u nalazu i zaključku za dijete koji je predala na ovrsi. Uvijek su govorili da je štetno za emocionalni razvoj djeteta provođenje ovrhe. Ona je za ovrhu govorila ne prije prve ovrhe je govorila kada su joj rekli da je to jedina mogućnost, ali to je bila jedina mogućnost da vidi dijete, ali ona želi vidjeti dijete upravo kao i njegov otac. Kad je ovrha već bila u tijeku ona je nije pokušavala zaustaviti. Ne sjeća se tko se sve nalazio na ovrsi 22.3.16. Ne sjeća se da je toga dana bilo odbijanje potpisivanja zapisnika, ali se sjeća da je odbijanje bilo na nekoj ovrsi. Ona je kaznenu prijavu podnijela zbog nepoštivanja presude. Ne sjeća se je li njen odvjetnik bio prisutan s njom pri podnošenju kaznene prijave. On je uvijek kad je mogao bio s njom. Ne može se sjetiti je li njen odvjetnik bio prisutan kada je davala iskaz na državnom odvjetništvu 2016. Kada je njoj OĐ govorio da bi bilo najbolje da se razboli i umre pa da je ne bi viđao i kada ih je pljuvao bila je prisutna NN, misli da nije bio prisutan optuženik, ali da mu je NN to prenijela, a ako jest to bi trebalo biti u zapisnicima. Da može odustati od kaznenog progona u ovom predmetu ona bi to napravila, ali pod uvjetom da se poštuje presuda kojom je određeno viđanje djeteta. 17.9.2018. je od optuženika dobila prvu poruku da se provodi presuda o viđanju djeteta i od tada je krenulo viđanje na psihijatrijskom odjelu kod prof. KN utorkom u 13,00, subotom u Subu, a sada na kupanju. Smatra da je to dio presude. Na tim susretima optuženik je bio u početku jedanput ili dvaput, ali inače nije. OĐ je i dalje u otporu prema njoj, ali stanje je bolje nego prije. Na pitanje optuženika je li optuženik njima sprječava ta viđanja može reći kako će reći kada sada ne sprječava. Nakon što je presuda kojom je naloženo viđanje postala pravomoćna optuženik je nije nikad, nažalost, kontaktirao da bi joj rekao da bi na primjer njen red za viđanje djeteta bio toga i toga dana. Ona je njemu u porukama koje je slala rekla da želi vidjeti dijete, na primjer moj je vikend i slično.

15.5. Na upit suda je li u ijednom trenutku kada je OĐ burno reagirao emocionalno na ovrhu optuženik zaustavio ovrhu i krenuo njoj predati dijete i objasniti da je ona njegova mama, to se nije dogodilo. Osim presude kojom je naloženo viđanje djeteta i osim odluka Centra za socijalnu skrb postoji još privremena mjera koju je donio sudac Zoran Nikolić i koja traje do 15. rujna.

15.6. Iz oprije navedenog iskaza sud je također utvrdo postupanje okrivljenika u opstruiranju susreta i viđanja svjedokinje sa svojim sinom, a također i opstruiranje ovršnog postupka, kao i da je optuženik prilikom ročišta ovrhe od 26. studenog 2015. pred djetetom glasno govorio da je ona luda, da je psihički nestabilna, da kao majka mora liječiti, rekao je da će ona ugroziti djetetov život i zdravlje, te da je pri tome u ruke uzimao u ruke nalaz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, a u kojoj ispravi se , kako je to već prethodno navedeno, navodi da KĐ pokazuje psihopatološka odstupanja na području ličnosti s obilježjima miješanog poremećaja osobnosti prema DSM-IV klasifikaciji s dominantno paranoidnim te elementima histrionskog poremećaja osobnosti, ali se također navodi i da je unatoč tome potrebno mlt. OĐ treba omogućiti maksimalne kontakte s majkom, KĐ, obzirom da su dječaku za adekvatan emocionalni razvoj potrebna oba roditelja. Nadalje svjedokinja je u bitnom iskazala i da je prilikom pokušaja uspostavljanja njenog kontakta sa svojim sinom, okrivljenik uvijek sjedio u nekom kafiću koji bi se nalazio u vidokrugu mjesta gdje je pokšavano uspostavljanje kontakata, npr. u parku u Mlinima , dok je dijete u tim pokušajima iskazivalo ogroman otpor prema majci

16.1. U svom iskazu svjedokinja NĐP je navela kako je njoj poznato što se tiče postupka ovrhe nad djetetom ŽĐ kao socijalni pedagog i zaposlenica Centra za socijalnu skrb bila je dužna sudjelovati po pozivu suda u postupku ovrhe i koliko se može sjetiti bila su 4 pokušaja ovrhe. Misli da je to bilo u razdoblju od studenog 2015. do travnja 2016. godine. Svaki put je postupak bio drugačiji, koliko se može sjetiti, u dva navrata nisu ni ušli u kuću, a u dva navrata je bio pokušaj da se dijete privoli da dobrovoljno ode s majkom, što je trajalo nekih sat, sat i pol i nije uspjelo. Otac djeteta je bio prisutan na ovrhama, i on je više razgovarao sa ovrhovoditeljicom ne obraćajući pretjerano pažnju na dijete. Njena uloga u tome je štititi prava djeteta i ukoliko prava djeteta budu ugrožena, čak i prekinuti taj postupak. Koliko se može sjetiti dijete je u prvom navratu razgovaralo s ovrhovoditeljicom i tadašnjim stručnim suradnikom suda, a drugi put je bio u kupaonici i ispod stola i vrištao je, a otac nije baš obraćao pažnju na njega nego je razgovarao sa ovrhovoditeljicom. Na onim ovrhama na kojima je ona bila oba puta kada su ušli u kuću ovrha je bila neuspješna. Ona je zaposlena u Centru za socijalnu skrb od 20. srpnja 2015. i njena uloga je više da se bavi drugim poslovima kao socijalni pedagog, a ovdje bi bile više uključene u dijelu koje se odnosi na postupanje prema djetetu i obitelji više bile uključene socijalna radnica i pravnica centra, misli da su to ŠĐ i ON. Ona nije bila na ovrsi kada je policija uzela dijete i predala majci. Sjeća se da je uvijek netko ispred centra bio, i sada se sjeća da je osim nje još jedino bila kolegica JN koja je socijalna radnica. Osim nje u centru više nema socijalnih pedagoga, ali bilo koji stručni radnik centra može prisustvovati ovrsi ako ne može socijalni pedagog i tu nema neke velike razlike. Centar ima svoje službene spise koje oni dostavljaju eventualno po nalogu suda i od centra se može zatražiti podatke koji se odnose na posebne mjere postupanja prema djetetu. Dok je ona bila prisutna, a tu se nalazilo dijete, g. ŽĐ je pokušavao uvjeriti ovrhovoditeljicu da dijete odbija ići majci jer je majka psihički bolesna i razgovor se vodio uglavnom o majci i njezinim osobinama, s time da želi istaknuti da su riječi psihički bolesna riječi g. ŽĐ koje ona samo navodi. Ona se u ovom trenutku zaista ne može sjetiti još nečega što bi još eventualno govorio. Dijete je prilikom ovih postupaka vikalo, vikalo je pustite me, neću, zatvorio se u kupaonicu i tada je intervenirala liječnica hitne pomoći, pa se zavukao ispod stola i vikao "Upomoć, ne želim ići". Pri prvom pokušaju on je prvotno bio uzrujan i išao je u sobu, a kasnije je sjedao s njima u dnevnom boravku i razgovarao, njena uloga u tome nije nagovaranje djeteta, s djetetom su o tome razgovarali ovrhovoditeljica i stručni savjetnik suda. Kada je se pita je li smatrala da uslijed vike i otpora djeteta ovrhu treba prekinuti može reći da se tu radi o jednoj složenoj situaciji u kojoj dijete ima pravo vidjeti majku i obratno i svakako neće se ići na taj način da se ugrožava dijete više od neke mjere koja je ljudska. Procjena liječnice je bila da dijete nije životno i općenito ugroženo. Liječnica hitne pomoći je rekla djetetu da izađe iz kupaonice i da može sjesti s njima i razgovarati i njezina procjena je da je to bilo u redu. Problem je u tome što u tom trenutku imate dvije osobe od kojih majka ne može, a otac ne pomaže, ne reagira da bi se dijete smirilo i cijelo vrijeme je to jedna vaga što prevladava odnosno je li dijete ugroženo u toj mjeri da to treba prekinuti ili nije. Još mora istaknuti da su se tu nalazili sestra g. ŽĐ, njegova majka, novinari, policija, susjedi koji viču i stvorena je cijela jedna situacija koja je teška za dijete. U prvom dijelu je procjena bila da se ovrha mora prekinuti. Kada je otac govorio o majci djeteta da je psihički bolesna on se pozivao na neke nalaze. Ona ne zna kakva je danas situacija u vezi djeteta DĐ jer to nije u njenom opisu posla.

16.2. Prema tome i prije navedena svjedokinja je kao stručna osoba sudjelovala u ovršnom postupku radi predaje je iskazivala o opstrukcijama okrivljenika prilikom druženja djeteta sa majkom, kao i da se nije libio pred djetetom reći da mu je majka duševni bolesnik.

17.1. U svom iskazu svjedokinja LĐ je navela kako se sjeća da je DĐ bio kod nje u tretmanu, ali to je bilo prije nekih 5 godina, a s obzirom na to da njoj po osmero djece na dan dođe na tretman sada se ne može sjetiti detalja, ali je napisala nalaz za dijete. Zna da je DĐ dolazio s ocem jedno godinu, godinu i pol dana na terapiju i sjeća se da je bila ovrha jer roditelji djeteta ne žive zajedno i bilo je pitanje kome će dijete pripasti, dijete je dolazilo na terapiju jer je otac bio zabrinut za njegovo zdravstveno stanje, dijete je imalo strahove i psihosomatske tegobe. To je sve čega se može sjetiti.

17.2. S obzirom da se svjedokinja ne sjeća svega pročitan joj je njezin iskaz sastavljen pred ODO u Dubrovniku 22. kolovoza 2016. (list spisa 411-414) gdje je izjavila kako je prvi put u kontakt s mlt. ŽĐ došla u prosincu 2015. godine i to nakon jedne od ovrha, kada je otac došao zabrinut kod nje za stanje mlt. OĐ. Navodio da je da se mlt. OĐ budi po noći, da ima bolove u stomku i da je u strahu. Dječak je naručen na psihologijski tretman na koji redovito dolazi u pratnji oca. Kroz to cijelo vrijeme koliko ima podatke dječak u školi dobro funkcionira, odličan je đak i rado je razgovarao s njom o školi i školskim obavezama. Dječak je dosta otvoren u kontaktu. Jedina tema o kojoj ne želi razgovarati je majka. Na spomen mame se ljuti, diže se od stola i želi prekinuti komunikaciju. Prema ocu pokazuje emocionalnu privrženost. Za vrijeme dok je otac prisustvovao terapiji čini joj se da je njegov odnos prema OĐ bio adekvatan. Tada nije utjecao na dijete, nije ga prekidao u odgovorima na njena pitanja i pokazivao je prema njemu toplinu. U crtežu obitelji OĐ nije nacrtao majku, već oca, baku i djedu s kojima živi, a kada ga je zamolila da joj samo nacrta mamu onako kako je se sjeća, odbio je nacrtati mamu već je samo zašarao papir. Govorio bi da je mama zločesta, da je mama vještica i da će mama staviti tatu u zatvor. Također, na upitnike koje mu je davala izbjegavao je odgovore na pitanja u kojima se spominje majka. Također, primijetila je da je mlt. OĐ ljut i uznemiren i u strahu kada se spomene majka. Kada su uspostavljeni kontakti mlt. OĐ s majkom putem Centra za socijalnu skrb i tada je izbjegavao bilo kakav razgovor o majci kao i kako su protekli susreti s majkom. Kada bi ga ona pitala zbog čega ne želi razgovarati o majci njegov odgovor bi uvijek bio zato što je majka zločesta bez daljnjih objašnjenja. Ona nije vršila pritisak na mlt. OĐ da govori o majci upravo iz razloga da ga ne bi izgubila iz terapije. OĐ jedino uporište nalazi u ocu, baki i djedu, a izražava pozitivna stajališta prema školi, učiteljici, stručnoj službi u školi dok ima nepovjerenje prema ostalom vanjskom svijetu, tako da bi se znao prestrašiti ako bi procijenio prijetnju prilikom izlaska da postoji opasnost da bi ga netko mogao odvojiti od oca. Svakom djetetu pa tako i mlt. OĐ za normalan razvoj potrebni su odnosi s oba roditelja. Ne zna što se događalo prije u odnosima mlt. OĐ s njegovom majkom i je li OĐ imao negativnih iskustava ili je njegovo ponašanje da odbija susrete i prihvatiti majku inducirano od okoline. Smatra da majka treba kontaktirati s mlt. ŽĐ. Nije primijetila da kod dječaka postoji anksioznost i da ga ona preplavljuje i da neke stvari ne može dobro percipirati koje bi mogao shvatiti s obzirom na njegovu dob. Kod mlt. OĐ prevladava kognitivna komponenta anksioznosti što znači predviđanje lošeg ishoda situacije i zabrinutost uz separacijsku anksioznost odnosno strah od odvajanja od oca. Uvijek o čemu god pričaju mlt. OĐ se vraća na tu temu zabrinutosti i straha, lošeg očekivanja. OĐ jednostavno ima stav da je majka zločesta i da je opasna po njega kao i vanjski svijet da je opasan po njega. Jednom prilikom OĐ joj je ispričao kada je u trgovačkom centru vidio ženu koja je slična njegovoj majci prepao se i počeo je vrištati jer je mislio da bi ga ta žena, za koju je mislio da je njegova majka, mogla ukrasti. Tonijev otac joj je rekao da ga je tada morao smirivati i da ga je upoznao s tom ženom da ga uvjeri da ona nije opasna i da to nije njegova majka. U jednom navratu je vidio jednu osobu sličnu nekom iz Centra za socijalnu skrb, također se prepao. Majka KĐ se također interesirala za dijete, bila je kod nje dva puta na razgovoru vezano za mlt. OĐ. Također, ona je u svojim nalazima točno citirala navode u kojima mlt. OĐ govori da ne želi nikada više vidjeti KĐ, da je ona zla. Naime, OĐ tijekom razgovora ne spominje majkom već je naziva imenom KĐ. Također, je navodio da su zločesti i oni iz Centra za socijalnu skrb i iz policije, da ga žele ukrasti, da se boji da ga netko ne ukrade, a što sve jasno upućuje na opterećenost dječaka neprimjerenim sadržajima. Dječak je preopterećen strahom i ljutnjom, negativnim predviđanjem što sigurno remeti njegovo svakodnevno funkcioniranje i može negativno utjecati na njegov daljnji razvoj i predstavlja rizik za daljnje emocionalno zdravlje djeteta. Postoji mogućnost da netko u koga mlt. OĐ ima povjerenja podržava to njegovo stanje anksioznosti i nepovjerenja prema okolini, pa tako i prema majci i to ne mora biti samo na verbalnoj već i na neverbalnoj emocionalnoj razini. jer dijete emocionalno upija ono što se događa u obitelji. Nema saznanja o tome kakav je odnos mlt. OĐ s majkom bio prije tretmana, odnosno dok su oni živjeli zajedno, a emocionalni odnos roditelja s djetetom ovisi i o tome koliko je roditelj u stanju uspostaviti kvalitetan emocionalni kontakt s djetetom.

17.3. Nakon što je svjedokinji pročitan njezin raniji iskaz svjedokinja je izjavila da ako je ona to ranije izjavila da je to tako.

17.4. Dr. IĐ je njena šefica, vjerojatno su zajedno pisale da se ovrha odgodi. Misli da je ona za DĐ pisala jedno tri ili četiri nalaza. U odnosu na nalaz i zaključak od 21. prosinca 2015 koji se nalazi na listu spisa 396 točno je da je mišljenja da je naglo i nasilno odvajanje dječaka od oca i poznate sredine traumatično iskustvo i predstavlja rizik za daljnji emocionalni razvoj dječaka i mišljenja je da provođenje takve ovrhe pogoršava stanje dječaka. Ona nije niti jedan put bila pozvana na te ovrhe, nema spoznaju o tome da bi Centar za socijalnu skrb psihološki pripremao dijete za ovrhu i ne zna je li to u opisu njihova posla. Misli da je bila upoznata s nalazom i mišljenjem poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i misli da je otac djeteta donosio taj nalaz i mišljenje i da je preporuka u njemu bila da dijete bude uz oca. Zna da je majka djeteta bila psihijatrijski pacijent, a ne zna koja preporuka u odnosu na majku je bila u tom nalazu i mišljenju Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.

18.1 U svom iskazu svjedokinja PĐ je navela da je od rujna 2013. do prosinca 2016. godine bila ravnateljica Centra za rehabilitaciju Josipovac, a u to vrijeme sam kao vanjski suradnik provodila nadzor nad obiteljima pri CZSS. Tako je jedno vrijeme provodila nadzor nad obitelji okrivljenika osobito djeteta, a ona je zaboravila kako se dijete i zove. S obzirom na protek vremena ne može sjetiti u kojem razdoblju sam obavljala taj nadzor niti se može sjetiti da li je to bilo do rujna 2013. do prosinca 2016. Sjeća se da sam jednom tjedno dolazila u obitelj okrivljenika, tada bi bio prisutan okrivljenikov sin, a katkad i majka optuženika. Bila je i u kontaktu sa KĐ te sam dolazila i kod nje kući u [adresa] gdje je pored nje bila prisutna i njena sestra. Nikada nije bila prisutna da bi okrivljenik djetetu pričao o bolesti njegove majke niti je sumnjala da bi okrivljenik takvo što pričao djetetu.

18.2. Na poseban upit okrivljenika svjedokinja je navela da se ne sjeća da bi majka sa policijom dolazila u kuću okrivljenika radi viđanja djeteta, odnosno jedino što joj je poznato o intervencijama policije je ono što je čula iz medija. Ona je pisala mjesečna izvješća o mom radu koje sam dostavljala CZSS svaki mjesec. Koliko se sjeća ona je nadzor nad obitelji vršila tek nakon što su mediji pisali o ovom problemu Dakle nakon 17. prosinca 2015).

18.3. Na poseban upit ZODO Dubrovnik svjedokinja je navela da se sjeća da je postojao otpor djeteta prema majci, ali ona nije otkrila koji je točan uzrok tom otporu, svakako je prošlo dosta vremena pa se ne može ni sjetiti. Ona je pokušala uspostaviti kontakt maloljetnika i njegove majke, naglašavala mu je i pokušavala objasniti ulogu majke u životu, međutim nije u tim nastojanjima polučila nikakav uspjeh. Njoj dijete nikada nije reklo zbog čega ima takav otpor prema majci, odnosno koliko se sjeća kada bih ga ja nešto pitala o tome on bi samo šutio.

19. z prije navedenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik postupao na način kako mu se to primjerice stavljaju na teret, odnosno da jest pred djetetom pričao o zdravstvenom stanju njegove majke, da jest pred djetetom kritizirao rad službe koja je trebala provesti psihološku obradu, kao i na drugi način onemogućavao uspostavljanje kontakata djeteta sa majkom koja ga želi. Naime okrivljenik ne negira svoje postupanje, dok sve prije navedene pojedinačne radnje okrivljenika koje se primjerice navode u optužnici proizlazi i iskaza svjedoka Magdalene Žustra, ĐN, NĐP, JĐP, kao iz sadržaja Pregledom Službene bilješke Centra za socijalnu skrb Dubrovnik o susretima majke s djetetom A u razdoblju od 05. travnja 2016 do 05. srpnja 2016. (l.s. 472-478, 488-491); službene bilješke Centra za socijalnu skrb Dubrovnik o susretima majke s djetetom A u razdoblju od 28. srpnja 2016 do 30. kolovoza 2016. (l.s. 488-491), dok iz sadržaja snimke ovrhe proizlazi da se dječak nalazio u izrazito afektivnom stanju a što je onemogućilo provođenje ovrhe, dok iz činjenice da bi dječak u to vrijeme živio sa okrivljenikom, a čije ponašanje je već više pta opisano, pa čak i nesporno u ovom postupku, pa stoga sud smatra da je dječak u takvo stanje doveden pretodnim postupanjem okrivljenika.

20. 1. Vještakinje dr. Sanja Batina i mr. Danijela Didić svom Nalazu i mišljenju od 16. studenog 2016. iznose kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je svojim verbalnim izjavama i neverbalnim ponašanjima otac TĐ štetno utjecao na dijete DĐ što je kod djeteta dovelo do emocionalnog disbalansa te do sindroma otuđenja od majke. Takva ponašanja predstavljaju grubo kršenje djetetovih prava i spadaju u kategoriju emocionalno zlostavljačkih ponašanja. Kod procjene vjerodostojnosti iskaza djeteta DĐ nije se mogla u potpunosti koristiti metoda analize sadržaja djetetova iskaza CBCA metodom jer dječak nje spontano iskazivao, a u odgovorima na postavljena pitanja je uglavnom bio iznimno kratak i više puta je govorio da ne zna ili se ne sjeća. U dobivenim iskazima se uočava nekonzistentnost i iznošenje netočnih podataka. Moguć je utjecaj ma svjedočenje djeteta DĐ dominantno od strane njegova oca TĐ, ali i od strane drugih odraslih osoba s kojima dijete živi. Otac TĐ svojim izjavama i ponašanjem utjecao je na dijete DĐ da se kod njega formira ljutnja prema državnim institucijama. Na upit branitelja vještakinja Danijela Didić je izjavila kako su od dokumentacije pri vještačenju koristili državnoodvjetnički spis budući je njima Državno odvjetništvo naložilo vještačenje i sve ono što se u tom trenutku nalazi u spisu, a bilo je nama relevantno za provođenje vještačenja. Kada ju se pita u odnosu na dio nalaza i mišljenja na stranici 11 pa dalje do stranice 14 pod dijelom naslovljenim "heteroanamnestički podaci" dobiveni od oca TĐ" može reći da to nije bilo u spisu, već se radi o podacima koji su dobiveni od oca kada je doveo dijete na vještačenje. To su obvezni podaci, obvezan dio svake psihologijske obrade gdje se prikupljaju podaci o djetetu, ali se istovremeno napiše i ono što roditelj spontano verbalizira, Nakon 18. studenog više nemaju spoznaju o tome što se događalo i što se nalazi u spisu, pa ne zna ni do kojeg trenutka je obuhvaćena inkriminacija, nisu imali na uvid spis K-197/14, ono u što su izvršili uvid je navedeno u nalazu i mišljenju. Pri izradi nalaza i mišljenja nisu razgovarali s majkom djeteta budući da je državno odvjetništvo naložilo samo obradu djeteta i oni su se držali naloga, a otac je doveo dijete radi provođenja vještačenja. Vještačenjem je utvrđeno da je dijete grubo otuđeno od majke, na trećem najgorem stupnju otuđenja i da je otac roditelj otuđitelj.

20.2. Obrana je prigovorila nalazu i mišljenju vještakinja navodeći da se isti bazira na fragmentalno utvrđenom stanju prilikom čega vještakinje nisu, a s obzirom da se radilo samo o državnoodvjetničkom spisu, niti mogli spoznati sve relevantne momente koji su imanentni odnosima roditelja i djeteta u ovom spisu, a koji se poglavito odnose na podatke sadržane u priklopljenim spisima, vremenskom proteku od 4 godine od vještačenja sa svim događajima koji su bili u međuvremenu, pa da je stoga spoznajno ovo vještačenje manjkavo odnosno jednosmjerno.

20.3. Rješenjem ovog suda pod posl. br. Kzd-28/2017 od 2. prosinca 2010. Odbijen je prijedlog obrane za izdvajanje dijela nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještakinja dr. Sanje Batina i mr. Danijele Didić i to dio pod naslovom "Heteroanamnestički podaci dobiveni od TĐ" koji započinje riječima: "Radi se o vještačenju u istrazi…", na listu spisa 502 (str.11. nalaza i mišljenja), a završava riječima: "… uspostaviti odnos s djetetom.", na listu spisa 506 (str.15 nalaza i mišljenja, a koje Rješenje je pravomoćno od 19. svibnja 2020. godine.

20.4. Kako je tijekom predmetnog vještačenja proveden intervju da okrivljenikom sud smatra da su vještakinje mogle spoznati sve relevantne momente koji su imanentni u odnosima roditelja i djeteta u ovom spisu, kao i da je okrivljenik tijekom tog vještačenja mogao vještake upoznati sa svim momentima koje smatra relevantnim i bitnim. Međutim ono na što vještakinje nisu mogle utjecati jest suradnja okrivljenika tijekom vještačenja, a što je razvidno iz dijela nalaza i mišljenja koje je predloženo da se izdvoje kao nezakoniti dokazi, dok sud smatra da su vještakinje iz ponašaja okrivljenika, odnosno same nesuradnje okrivljenika, mogle izvući stručne zaključke. Obzirom na sve navedeno sud smatra da je prije navedeno vještačenje provedeno pravilno i u skladu sa pravilima struke, te temeljem zaključka iz vještačenja temelji ovu presudu.

20.5. Nadalje, a bez obzira na pravomoćno rješenje iz točke 20.3. još jednom treba posebno navesti i da je pregledom Nalaza i mišljenja l.s. 492- 520 sud je utvrdio da se u vještačenju jasno navodi materijal koji je korišten prilikom izrade vještačenja, odnosno da su pri izradi koristili samo zakonite dokaze.

21. U ovom postupku nije sporno to da dijete DĐ, rođen 2007.godine u vremenu nakon rujna 2013. do 20. prosinca 2016. živi u [adresa], u obiteljskoj kući, s ocem TĐ, što proizlazi iz same optuženikove obrane, a i ostalih dokaza u spisu. Đ, a kako je to obrazloženo pod brojem 17, iz provedenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdo da je okrivljenik postupao na način kako je to primjerice opisano u optužici. Kada se prije navedeno dovede u vezu sa nedvojbeno utvrđenim postupanjem okrivljenika tijekom rada stručnih službi u postupku roditeljske skrbi nad maloljetnim ŽĐ, sd dolazi do jednog mogućeg zaključka da je okrivljenik u predmetnom razdoblju i u nekretnini u kojoj je živio sa sinom svojim verbalnim izjavama i neverbalnim ponašanjima štetno utjecao na dijete OĐ, učestalo pred djetetom A govorio protiv majke KĐ, da je luda i da će ugroziti život i zdravlje djeteta OĐ, govorio protiv državnih institucija, te svojim izjavama i ponašanjem utjecao na dijete DĐ da se kod njega formira ljutnja prema majci KĐ i prema državnim institucijama. Kada s prije navedeno dovede u vezu sa sadržajem iskaza dr. Sanja Batina i mr. Danijela Didić te njihovog nalaza i mišljenja, sud je utvrdio da takvo postupanje okrivljenika predstavlja zlostavljanje djeteta. Nadalje iz same činjenice da je okrivljeniku bio poznat sadržaj vještačenja po Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba iz kojeg proizlazila je za normalan psihofizički razvoj djeteta nužno osigurati kontakte sa majkom bez obzira na njene zdravstvene probleme, i koji je nalaz okrivljenik jednom prirokom držao u ruci dok je pred djetetom pričao o zdravstvenom stanju njegove majke, sud smatra nedvojbeno utvrđenim i da je okrivljenik bio svjestan da svojim opisanim postupanjem ugrožava daljnji psihofizički razvoj sina OĐ, te da je postupao u nakani da kod djeteta stvori mržnju i ljutnju prema majci i državnim institucijama, koje su pokušavale omogućiti kontakt djeteta sa majkom budući je to bio njegov interes.

22. Stoga je sud nedvojbeno utvrdo da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, i to baš na način kako je to opisano u optužnici, a iz kojeg razloga je oglašen krvim.

23. U pogledu izrečene sankcije sud na strani okrivljenika ne nalazi olakotnih okolnosti, posebno kada se uzme u obzir da je dijete u vrijeme pisanja ove presude odrastao mladić, dok je kao otegotnu okolnost našao činjenicu da je već prethodno osuđivana osoba, kao i činjenicu da je bio upoznat da takvo postupanje šteti djetetu. Stoga sud smatra da se svrha kažnjavanja iz čl. 41 KZ/11 može ostvariti isključivo izricanjem kazne zatvora trajanju od 1 (jedne) godine, a kojom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja kako u vidu utjecaja na okrivljenika o pogibeljnosti činjenja kaznih dijela, utjecaja na okrivljenika da ubuduće ne čini takva ili slična kaznena djela, a također i u vidu jačanja svijesti kod drugih osoba da utjecaj na dijete u cilju onemogućavanja kontakta djeteta sa drugim roditeljem koje ga želi predstavlja kazneno djelo.

24. Obzirom na sve prije navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude.

25. Obzirom je okrivljenik oglašen krivim obvezan je na snošenje troškova kaznenog postupka i to paušalni trošak postupka, trošak vještačenja, sve u ukupnom iznosu 1.433,52 EUR , pri čemu je sud uzeo u obzir njegovo imovinsko stanje kao i trajanje ovog kaznenog postupka.

U Dubrovniku, 28. svibnja 2026.

Sudac:

Vlaho Bošković

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u 3 (tri) istovjetna primjerka. Oštećenik može podnijeti žalbu u odnosu na imovinskopravni zahtjev i troškove kaznenog postupka.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj KMP-DO-14/16

- optuženik

- branitelj optuženika

Nakon pravomoćnosti:

- sudac izvršenja Županijskog suda u Dubrovniku

- Hrvatski zavod za socijali rad, Područni ured u Dubrovniku