Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-1303/2026-3
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Kosanoviću, odvjetniku u Kutini, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Anamariji Udiljak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-195/2025-13 od 16. ožujka 2026., dana 28. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-195/2025-13 od 16. ožujka 2026. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 12.3. Ugovora o kreditu broj 9012282431 koji su dana 14.02.2007.g. sklopili tužitelj, kao korisnik kredita i tuženica, kao kreditor, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% od iznosa kredita.
Prvostupanjskom presudom u točki II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 87,17 eura sa zateznom kamatom koja teče od 20. veljače 2007. do isplate.
U točki III. izreke prvostupanjske presude odlučeno je troškovima postupka na način da je naloženo tuženici da naknadi tužitelju troškove postupaka u iznosu od 365,60 eura sa zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2026. do isplate.
2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Tuženica se u žalbi opisno poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a. Žalitelj predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se ukine predmetna presuda u pobijanom dijelu i vrati predmet na ponovno suđenje, sve uz naknadu parničnih.
2.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe članka 12.3. Ugovora o kreditu broj 9012282431 koji su dana 14.02.2007.g. sklopili tužitelj, kao korisnik kredita i tuženica, kao kreditor, u dijelu kojim se tužitelj obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti tuženici naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% od iznosa kredita, te zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 87,17 eura s osnova te ništetne ugovorne odredbe.
5. Prvostupanjski sud je u točki I. izreke pobijane presude utvrdio ništetnost odredbe članka 12.3. predmetnog Ugovora o kreditu, polazeći od utvrđenja da tužitelj ima svojstvo potrošača u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 i 46/07; dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u relevantno vrijeme. Sud je pritom ocijenio da je navedena ugovorna odredba nepoštena u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/03, slijedom čega je, na temelju odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/03 te utvrdio njezinu ništetnost.
6. Osnovano tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka predviđenu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
7. Prvostupanjski sud ocijenio je da tužitelj ima svojstvo potrošača, temeljeći takav zaključak, među ostalim, na utvrđenju da tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bio nositelj OPG-a.
8. U odnosu na činjenicu je li tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio nositelj OPG-a, postoji proturječnost između razloga presude i sadržaja zapisnika o iskazu tužitelja.
9.1. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bio nositelj OPG-a te da sredstva ostvarena kreditom nije koristio u poslovne svrhe niti za obavljanje poduzetničke djelatnosti.
9.2. Međutim, iz zapisnika o iskazu tužitelja sastavljenog pred prvostupanjskim sudom 4. ožujka 2026. (listovi 267–270 spisa) proizlazi da je tužitelj iskazao kako je u relevantno vrijeme imao registriran OPG, čije se sjedište nalazilo na adresi nekretnine koja je adaptirana sredstvima iz predmetnog Ugovora o kreditu.
10. Navedena činjenica predstavlja odlučnu činjenicu u ovom postupku jer o njoj ovisi ocjena suda ispunjava li tužitelj zakonske pretpostavke iz ZZP/03 za priznanje statusa potrošača u predmetnom ugovornom odnosu, a time i primjena odredaba ZZP/03 koje uređuju nepoštene ugovorne odredbe i ništetnost takvih odredaba.
11.1. Naime, prema odredbi članka 2. točka 4. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“ broj 66/01. i 83/02., dalje: ZP) koji je bio na snazi u relevantno vrijeme, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo jest samostalna gospodarska i socijalna jedinica temeljena na vlasništvu i/ili uporabi proizvodnih resursa i upravljanju obitelji u obavljanju poljoprivredne djelatnosti. Odredbom članka 2. točka 3. ZP-a propisano je da poljoprivredno gospodarstvo jest proizvodno-gospodarska jedinica koja se bavi poljoprivredom, a djeluje kao trgovačko društvo, obrt ili zadruga ako je registrirano za obavljanje poljoprivredne djelatnosti te kao seljačko gospodarstvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.
11.2. Dakle, iz navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da su se OPG-ovi u pravnom prometu smatrali fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost na sličan način kao obrtnici, ali uz specifičnosti poljoprivredne proizvodnje. Prema Zakonu o obrtu („Narodne novine“ broj 77/93., 42/95., 88/95., 24/96., 82/96., 90/96., 64/01., 71/01., 68/07. i 79/07.) obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.
11.3. Kako je prema odredbi članka 3. ZZP/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a prema odredbama ZP- a, OPG-ovi su se u pravnom prometu smatrali fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost na sličan način kao obrtnici, ali uz specifičnosti poljoprivredne proizvodnje, to prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, nositelj OPG-a ne ispunjava zakonske pretpostavke iz ZZP/03 da mu se prizna status potrošača u ugovoru o potrošačkom kreditu jer sklapa pravni posao u okviru svoje poslovne djelatnosti poljoprivrede. Stoga se ugovori o potrošačkom kreditu ne primjenjuju na kredite koje nositelj OPG-a sklapa u svrhu obavljanja poljoprivredne djelatnosti.
12.1. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da tužitelj u tužbi upućuje na to da je ugovorna odredba ništetna u smislu odredbe članka 270. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO) jer da prema spornoj ugovornoj odredbi naknada za obradu kreditnog zahtjeva nije određena ili odrediva.
12.2. Tužitelj je dakle u okviru činjeničnih navoda iznio tvrdnje da je ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva ništetna prema odredbama ZOO -a, a ne samo iz razloga koje propisuje ZZP/03. Stoga je prvostupanjski sud bio dužan u okviru činjenica iznijetih u tužbi utvrditi je li sporna odredba tipskog Ugovora o kreditu neodređena ili neodrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO- a, te kao takva ništetna na temelju odredbe članaka 270. i 322. stavak 1. ZOO-a, odnosno je li tuženica postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO-a), neovisno o tome je li korisnik kredita imao status potrošača ili ne. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev - 295/2024-3 od 19. veljače 2025.).
13. Slijedom navedenog, pobijanu presudu trebalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, vodeći računa o pravnim shvaćanjima iznijetim u ovoj drugostupanjskoj odluci, otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te ponovno raspraviti i utvrditi sve odlučne činjenice vezane uz pravni status tužitelja u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Pritom će posebno utvrditi je li tužitelj u relevantno vrijeme obavljao registriranu gospodarsku djelatnost putem OPG-a, koja je bila svrha podizanja predmetnog kredita, jesu li sredstva kredita korištena isključivo za privatne potrebe ili u vezi s obavljanjem poljoprivredne djelatnosti te je li sporna odredba Ugovora o kreditu neodređena i neodrediva u smislu odredbi članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a, odnosno je li tuženica postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a. Nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje, prvostupanjski sud će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, dajući za svoju odluku jasne i neproturječne razloge.
U Splitu, 28. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ivan Tironi
