REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-278/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marinu Folo, odvjetniku u Puli, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 46830600751 i umješača na strani tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Deanu Ilijevski, odvjetniku u Labinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, pod poslovnim brojem Pn-162/2022-102 od 7. listopada 2024., nakon održane javne sjednice dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tužiteljice ŽE i presuda Općinskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem Pn-162/2022-102 od 7. listopada 2024. se:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice,

b) ukida u pobijanom dijelu kojim je točkama II. i III. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je ista zahtijevala da se naloži tuženiku da tužiteljici na ime imovinske štete isplati iznos od 4.434,56 EUR-a zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka, a točkom II. izreke, naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 623,79 EUR-a, dok je točkom III. izreke naloženo tužiteljici da umješaču na strani tuženika naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.053,08 EUR-a.

2. Žali se tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, kako proizlazi iz činjeničnih navoda žalbe, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava, sve u smislu odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i usvoji zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen,

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, da joj tuženik na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 4.434,56 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja šteta da je nastala zbog kvara na liftu (dizalu) u njezinoj obiteljskoj kući, koji kvar da je dana 22. ožujka 2018. godine uzrokovao tuženik, kada da je vršio reviziju trafostanice Fažana 5, iz koje trafostanice električnom energijom da se napaja i kuća tužiteljice, jer da je toga dana električna energija bila više puta uključivana i isključivana, što da je dovelo do kvara na liftu (dizalu), kojeg da je tužiteljica sama popravila i platila troškove popravka.

6. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je, da li je utuženu štetu na liftu u obiteljskoj kući u vlasništvu tužiteljice uzrokovao tuženik, kada je vršio reviziju trafostanice Fažana 5, iz koje trafostanice električnom energijom se napaja i kuća tužiteljice, dakle, da li je tuženik odgovoran za utuženu štetu od strane tužiteljice.

7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je po provedenom dokaznom postupku, a na temelju, kako nespornih, tako i onih činjenica utvrđenih temeljem izvedenih dokaza, sud prvog stupnja utvrdio, da je dana 22. ožujka 2018. godine od strane djelatnika tuženika izvedena revizija trafostanice Fažana 5 u bez naponskom stanju, što da podrazumijeva samo jedno iskopčavanje napona i jedno ukopčavanje napona, te iskopčavanje i ukopčavanje da su najavljeni od strane tuženika svim svojim korisnicima, upravo kako da bi se uređaji osjetljivi na takve radnje mogli odvojiti od strujnog kruga, te kako prema zapisniku dispečera da nije bilo više ukapčanja ili iskopčanja, to tuženik da je prilikom redovne revizije trafostanice izvršio sve svoje obaveze prema ugovoru o opskrbni električnom energijom.

8. Nadalje, iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka DE, koji da je popravljao pokvareno dizalo tužiteljice i koji da je serviser dizala, te oca tužiteljice ČE, kao niti iz iskaza saslušanog svjedoka JE, djelatnika tuženika, sud prvog stupnja da nije utvrdio pravne relevantne okolnosti, temeljem kojih da bi mogao utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva tužiteljice.

9. Iz nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka elektrotehničke struke dipl. ing. el. TE, sud prvog stupnja da je utvrdio, da je kod tužiteljice došlo do kvara na frekventno pretvaraču, koji da se nalazi u dizalu, a uzrok kvara da je kratkotrajni prenapon, ali do zaključenja glavne rasprave da nije bilo moguće sa sigurnošću odrediti, da li je prenapon došao sa strane mreže tuženika ili sa strane motora lifta uslijed mehaničke neispravnosti sklopnika ili je jednostavno došlo do kvara uslijed dotrajalosti opreme. Naime, u konkretnom slučaju da se radi o tzv. "pametnoj kući", što da podrazumijeva veliku količinu osjetljive elektroničke opreme, koja da prati stanje i oko kuće, te upravlja njezinim pametnim dijelovima, pa da ako se uzme kao istinita tvrdnja tužiteljice da je navedeni prenapon, kao uzrok kvara. došao iz mreže tuženika, onda taj prenapon da bi se pojavio u svim razdjelnim ormarima u kući, jer oprema u tim razvodim ormarima da je daleko osjetljivija od frekventnog pretvarača na dizalu, ali kod nje da nije došlo do nikakvog kvara, pa kako da nije došlo do kvara drugih zaštitnih uređaja u kući, da bi se dalo zaključiti, da nedostatak kvara na osjetljivoj opremi nije došao zbog postojanja nekog zaštitnog uređaja kojeg frekventni pretvarač nije imao, te osim navedenog, toga dana da nije bilo pritužbi drugih potrošača, a ta trafostanica da opskrbljuje još 150 do 200 ljudi potrošača, te nitko da nije prijavio smetnje napajanjem, a u usmenoj dopuni, a kasnije i u pisanoj, imenovani vještak da je dao vrlo jasne, nedvojbene i argumentirane stavove, kojima da je branio utvrđenja iz osnovnog vještačkog nalaza, zašto da smatra, da tuženik ne bi bio odgovoran za kvar, koji da se dogodio na liftu tužiteljice.

10. Nadalje, iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za elektroniku KE dipl.ing., sud prvog stupnja da je utvrdio, da do kvara na liftu nije došlo zbog prirodnog udara munje i groma, niti zbog prenapona, koji da bi nastao na motoru lifta, a da su kao razlog kvara na dizalu isključene i zlonamjerne kriminalne radnje, te uzrok kvara da bilo naglo mijenjanje ulaznog napona i indukcijske struje izjednačenja prijelazne pojave. Naime, svaki elektrotehnički ili elektronički uređaj u monofaznom ili trofaznom izmjeničnom sistemu, koliko god on bio kompliciran, da se može prikazati u tri osnovna elementa elektrotehnike, kao otpornik, zavojnica (svojstvo induktiviteta) i kondenzator (svojstvo kapaciteta), a zajednički naziv takvog prikaza nekog elektronskog uređaja da se zove impedancija, a dio zavojnice i kondenzatora da se zove reaktivna impedancija, te upravo reaktivna impedancija da je odgovorna za različite prijelazne pojave u samom uređaju prilikom uključivanja ili isključivanja takvih uređaja, a kondenzator prilikom uključivanja da se ponaša kao kratki spoj, dok zavojnica prilikom isključivanja da pruža otpor bilo kakvoj promjeni svog unutarnjeg magnetskog toka.

11. Kod uključivanja / isključivanja takvih uređaja, koji da imaju takvu reaktivnu impedanciju, da dolazi do tzv. prijelaznih pojava i te prijelazne pojave da su normalna fizikalna pojava, koja da se vrlo teško može uhvatiti, snimiti, osim ako se ne očekuje i pravodobno primijeni proces mjerenja, te one uopće da ne ovise o aparatu, njegovoj starosti, zaštiti, nego jednostavno o uvjetima trenutno u reaktivnom krugu. Kako VFD da je takav aparat, da se ne može odmah isprazniti napon u njemu, ako se naglo isključi napajanje, prilikom svakog isključenja ili uključenja da dolazi do prijelaznih pojava, a ako još ostane napona od prijašnjeg uključenja, npr. u zavojnici, da se događa fenomen, koji da je bio uzrok ovog kvara.

12. Nastavno, kada da je zavojnica priključena na neki stabilan AC napon, ona da generira stalni magnetski tok u sebi, a prilikom pojavljivanja nekog novog napona, da dolazi do prenapona, zavojnica da ne želi promijeniti svoje stanje, nego da šalje tzv. indukcijske struje izjednačenja u sistem, kako da bi održala svoje postojeće stanje. Indukcijske struje izjednačenja da su vrlo kratkotrajna pojava, ali vrlo razorna u tom djeliću vremena, kada da se dogodi. To da je struja koja da može biti do 7 puta veća od normalne uobičajene struje koja teče tim krugovima. Pri tom njena pojava da ne ovisi o starosti uređaja, zaštitama ili veličini nadomjesne zavojnice, već isključivo da ovisi o samom otporu, koji da se nalazi taj trenutak u samom uređaju, gdje struje da prolaze, te takve struje zbog svojeg kratkotrajnog, ali razornog djelovanja, da uništavaju one najbrže komponente koje da joj se nađu na putu. Često nikakva zaštita, kao što su osigurači sklopke, da ne stignu reagirati jer da su pretromi. Samo vrlo brze komponente da reagiraju na takve struje, a to da su u pravilu chipovi, optocoupleri, neke vrste Schottkydioda i tranzistora. Takve komponente u pravilu uvijek da budu u potpunosti uništene, a to da je bio i ovdje slučaj sa chipom L6561D, te razlog pregaranja ovog predmetnog VFD da su bile upravo te indukcijske struje izjednačenja, koje da su se pojavile zbog prenapona na ulaznom dijelu samog uređaja, koji da je nastao zbog ukapčanja / iskapčanja tog ulaznog trofaznog napona. Dakle pregaranje predmetnog VFD da su izazvale indukcijske struje izjednačenja, zbog naglog uključivanja / isključivanja napona napajanja zbog redovnog održavanja trafostanice.

13. Analizirajući sve provedene dokaze, napose dva nalaza vještaka elektrotehničke struke, sud prvog zaključuje, da se, prema sudu predočenim dokazima, ne može sa sigurnošću izvesti zaključak o uzroku predmetnog kvara. Naime, vještaci o toj odlučnoj činjenici da daju različite zaključke, pri čemu da valja primijetiti da se radi o dva sudska vještaka, da je svaki za svoja utvrđenja ponudio obrazloženje i razloge, pa kako u konkretnom slučaju da između dva nalaza vještaka postoje bitne razlike o odlučnim činjenicama (ili podacima kako to da propisuje članak 261. stavak 2. ZPP-a), a koje sud prvog stupnja da nije uspio otklonio usmenim saslušanjem imenovanih vještaka, to sud prvog stupnja, a obzirom da na temelju izvedenih dokaza nije sa sigurnošću mogao utvrditi koji je uzrok kvara na liftu tužiteljice, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude, pri tome imajući u vidu, da tko tvrdi da mu je drugi počinio štetu dužan je to i dokazati, a na ročištu rasprave, održanom 02. rujna 2024. godine, na izričit upit suda, stranke da su iskazale da nemaju novih dokaznih prijedloga.

14. Nadalje, iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je, u skladu s rješenjem Županijskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Gž-728/2025.3 od 5. lipnja 2025., prvostupanjski sud, a radi utvrđivanja uzroka kvara na dizalu-liftu u vlasništvu tužiteljice koji je ugrađen u njezinoj obiteljskoj kući, odnosno, radi utvrđenja, da li uopće postoji uzročno posljedična veza između redovite revizije trafostanice, koju je obavljao tuženik dana 22. ožujka 2018. godine u kvartu kuće tužiteljice, koja trafostanica da je bila u beznaponskom stanju na području [adresa], sa kvarom dizala za kojeg tužiteljica traži naknadu štete, proveo dokaz vještačenjem putem stalnog sudskog vještaka dipl.ing. elektrotehnike ZE.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka elektrotehnike, elektronike i elektrostrojarstva ZE dipl.ing. (listovi od 490 do 493 spisa) proizlazi, da prilikom iskapčanja napona u trafostanici nije moguć kvar na frekventnom pretvaraču čak i ako je dizalo u tom trenutku bilo u funkciji, a u tom slučaju da je predviđeno da se kabina spusti u prizemlje. U konkretnom slučaju da se radi o dizalu koje ima samo dvije stanice, prizemlje i prvi kat, te zbog toga sama vožnja kabine dizala da traje vrlo kratko (za razliku od dizala u neboderima) i zbog toga sve komponente dizala da su puno manje opterećene, a dijelovi da se manje troše, te ukupan broj vožnji tijekom dana, mjeseca ili godine, da je zanemariv u odnosu nebodere, hotele i slično. Oštećenje frekventnog regulatora da je moguće samo kod uključenja napona, ali da treba napomenuti, da dizalo u tom trenutku ni u kom slučaju ne može biti u statusu vožnje (pogonski elektromotor miruje, frekventni regulator kod uključenja ide u stanje mirovanja stand. bye). U tom slučaju, zbog starosti i smanjenja kapaciteta elektrolitskih kondenzatora (gubitak elektrolita), da dolazi do pojave kratkotrajnih visokih napona unutar samog uređaja, koji da mogu oštetiti osjetljive elektronske komponente.

16. Nadalje, u svom zaključku imenovani vještak je naveo, da pregledom i proučavanjem dokumenata iz sudskog spisa, a posebno nalaza vještaka, može utvrditi, da nije moguće dokazati uzročno-posljedičnu vezu između iskapčanja napona na TS 10/0,4kW Fažana 5 u vlasništvu tuženika i kvara na frekventnom pretvaraču dizala u vlasništvu tužiteljice.

17. Imajući u vidu činjenicu, da iz nalaza i mišljenja vještaka elektrotehničke struke dipl. ing. el. TE proizlazi, da tuženik ne bi bio odgovoran za kvar koji se dogodio na liftu tužiteljice, a kod kojeg nalaz i mišljenja je isti vještak ostao prilikom davanja svog iskaza na ročištu rasprave, održanom 2. rujna 2024. (stranice od 391 do 395 spisa), kao i činjenicu da iz zaključka, koji je sastavni dio nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka elektrotehnike, elektronike i elektrostrojarstva ZE dipl.ing. (listovi od 490 do 493 spisa), proizlazi, da nije moguće dokazati uzročno- posljedičnu vezu između iskapčanja napona na TS 10/0,4kW Fažana 5 u vlasništvu tuženika i kvara na frekventnom pretvaraču dizala u vlasništvu tužiteljice, to i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda tužiteljica nije sudu dokazala da je predmetni kvar na dizalu u njezinoj obiteljskoj kući uzrokovao tuženik, kada je vršio reviziju trafostanice Fažana 5, slijedom čega tužiteljica sudu nije dokazala postojanje uzročne veze između utuženih radnja tuženika (revizija trafostanice Fažana 5) i nastale štete (kvara) na liftu u njezinoj obiteljskoj kući, a postojanje koje uzročne veze je jedna od općih pretpostavki odgovornosti za štetu, temeljem koje bi, uz ispunjenje ostalih općih pretpostavki, tužiteljica, temeljem odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), mogla zahtijevati od tuženika naknadu pretrpljene štete na predmetnom liftu, pa je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

18. Stoga, žalbenim navodima tužiteljice – kojima ista u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od ispravnih utvrđenja i zaključaka po sudu prvog stupnja, na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice - ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

19. Žaliteljici je, a u odnosu na njezine žalbene navode, i za odgovoriti, da u okolnostima kada iz nalaza i mišljenja danih od strane dvoje vještaka ne proizlazi da postoji uzročna veza između predmetne štete na liftu u obiteljskoj kući u vlasništvu tužiteljice i utuženih radnja izvedenih dana 22. ožujka 2018. od strane tuženika prilikom radova na trafostanici Fažana 5, tada, u tim okolnostima, tuženik nije niti odgovoran za utuženu štetu na liftu u obiteljskoj kući u vlasništvu tužiteljice, jer je postojanje uzročne veze između štete i štetne radnje jedna od općih pretpostavki koja mora biti ispunjena da bi štetnik, a temeljem odredbe članka 1045. ZOO/05, bio u obvezi naknaditi štetu osobi, kojoj je ta šteta počinjena.

20. Budući, da na izloženi način u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, to je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao pod a) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

21. Nadalje, iz žalbe tužiteljice proizlazi, da tužiteljica svojom žalbom, uz odluku o troškovima postupka, pobija i rješenje prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Pn-162/2022-83 od 28. kolovoza 2023. i rješenje prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Pn-162/2022-98 od 10. rujna 2024., koja rješenja tužiteljici da nisu dostavljena, pa ista na ta rješenja da nije mogla uložiti žalbu, a kojim rješenjima da je obistinjena nagrada stalnom sudskom vještaku za elektroniku KE dipl.ing.

22. Iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je prvostupanjski sud rješenjem pod poslovnim brojem Pn-162/2022-83 od 28. kolovoza 2023. (list 364 spisa) za provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku PROMATIS LTD odredio nagradu u bruto iznosu od 815,00 EUR-a / 6.140,62 kune, te naložio računovodstvu toga suda da iz položenog predujma isplati vještaku određeni iznos na njegov žiro račun otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d., uz dostavnu naredbu tog rješenja vještaku i računovodstvu toga suda.

23. Isto tako iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je prvostupanjski sud rješenjem pod poslovnim brojem Pn-162/2022-98 od 10. rujna 2024. (list 407 spisa) za pristup na raspravu i davanje usmene dopune nalaza i mišljenja stalnom sudskom vještaku KE dipl.ing., vlasniku firme PROMATIS LTD odredio nagradu u bruto iznosu od 1.490,77 EUR-a, te naložio računovodstvu toga suda da iz položenog predujma po tužitelju isplati vještaku određeni iznos na njegov žiro račun otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d., uz dostavnu naredbu tog rješenja vještaku i računovodstvu toga suda.

24. Dakle, proizlazi da naprijed navedena rješenja prvostupanjskog suda nisu dostavljena strankama.

25. Odredbom članka 256. stavkom 1. ZPP-a propisano je, vještak ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, na naknadu izmakle zarade i troškova vještačenja te pravo na nagradu za obavljeno vještačenje, a stavkom 2. toga članka propisano je, u pogledu naknade troškova i nagrade vještaka na odgovarajući se način promjenjivati odredbe članka 249. st. 2. i 3. ovoga zakona, dok je odredbom članka 249. stavkom 2. ZPP-a propisano, svjedok treba zatražiti naknadu odmah nakon saslušanja; inače gubi pravo na nju. Sud je dužan na to upozoriti svjedoka, a stavkom 3. toga članka propisano je, u rješenju kojim se odmjeravaju troškovi sud će odrediti da se određena svota isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određenu svotu plati svjedoku u roku od 0sam dana. Žalba protiv tog rješenje ne zadržava ovrhu rješenja.

26. Prema tome, kako je, a sukladno odrednicama naprijed navedenih članka, protiv navedenih rješenja dopuštena posebna žalba, dakle ista rješenja se ne mogu pobijati žalbom protiv konačne odluke o glavnoj stvari (u konkretnom slučaju žalbom protiv presude prvostupanjskog suda), to je potrebno da sud prvog stupnja u nastavku postupka navedena rješenja dostavi strankama s poukom o pravnom lijeku, a što je sud prvog stupnja propustio uraditi u dosadašnjem tijeku postupka.

27. Kako odluka o troškovima postupka, kojom je točkom II. izreke presude naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 623,79 EUR-a i kojom je točkom III. izreke, naloženo tužiteljici da umješaču na strani tuženika naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.053,08 EUR-a, sadržava i troškove vještačenja, to je, djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice kao osnovane, prvostupanjsku presudu u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkama II. i III. izreke presude odlučeno o troškovima postupka valjalo ukinuti, te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, odlučujući kao pod b) izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a).

28. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja prilikom donošenja konačne odluke u ovoj pravnoj stvari.

Split, 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Pivac