Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-882/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Borisu Kelemenu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Mariji Lulić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagreb pod poslovnim brojem Pr-2822/2020-36 od 25. listopada 2024.,u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagreb pod poslovnim brojem Pr-2822/2020-36 od 25. listopada 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju glavnicu u iznosu od 2.000,00 EUR-a uz pripadajuću zateznu kamata počev od 6. veljače 2020. pa do isplate te odlučeno o troškovima postupka ( točka II. izreke).
II. Djelomično se uvažava žalba tuženika i pobijana presude preinačava u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužitelju na dosuđenu glavnicu u iznosu od 2.000,00 EUR.a priznata više zatražena zatezna kamata za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 5. veljače 2020. te u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 2.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2018. pa do isplate po stopi pobliže navedenoj u točki I. izreke.
1.1. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.382,72 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
2.2. Žalba je djelomično osnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
4. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od provedenih dokaza.
5. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za povrat zajma u iznosu od 2.000,00 Eura.
6. Tužiteljevom zahtjevu tuženik suprotstavlja tvrdnje da je navedenu pozajmicu vratio tužitelju sukladno dogovoru, prema kojem će pozajmljeni iznos vratiti na način da izvrši građevinske radove na nekretnini društva Dva PP d.o.o., koji izvršeni radovi prema računima 2/1/1/2018 i 4/1/1/2018 prelaze vrijednost utuženog iznosa.
6. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu utužene tražbine, polazeći od između stranaka neprijeporne činjenice da je tuženik primio od tužitelja zajam u visini utuženog iznosa, ( u prilog čemu govori i ispisu dostavljena potvrda tuženika od 15.rujna 2017.), držeći utvrđenim kako je tuženik s trećom osobom JF dogovorio izvođenje predmetnih radova u automat klubu u Novalji, koje radove je dovršio tužitelj i za koje je isti izvršio naplatu od investitora Dva PP d.o.o. Pri tome nitko od saslušanih svjedoka nije imao saznanja o međusobnim dogovorima stranaka vezano za navedeni posao pa tako ni o postojanju dogovora o kojem govori tuženik, a prema kojem bi predmetni zajam trebao biti vraćen u radovima koje je tuženik već izveo zajedno sa svojim sinom i još jednim radnikom.
7. Gornja utvrđenja glede zaključenja ugovora te primljenog iznosa na ime ugovora o zajmu ali i neizvršenog povrata, žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju, a kako su isti u skladu sa sadržajem provedenih dokaza u postupku, jer tvrdnje tuženik o podmirenju navedene pozajmice nisu potkrepljene niti jednim materijalnim dokazom niti iskazom saslušanih svjedoka, to isto utvrđenje prihvaća i ovaj žalbeni sud.
8. Naime, odredbom članka 557. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) obvezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje da mu vrati poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvalitete pri čemu je sukladno odredbi članka 562. stavak 1. ZOO-a zajmoprimac je dužan vratit pozajmljeni iznos novca zajmodavcu u skladu s ugovorom.
9. U odnosu, pak, na žalbene navode kojima se osporava gornje utvrđenje prvostupanjskog suda za odgovoriti je da sud u građanskim postupcima da bi mogao odlučivati o osnovanosti zahtjeva za pružanje pravne zaštite mora u pravilu sa sigurnošću utvrditi činjenice na kojima će temeljiti svoju odluku (arg. ex 221a. ZPP-a). Prema navedenoj odredbi, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
10. U kontekstu iznesenih odredaba smatra se da je neka činjenica sigurno ili izvjesno utvrđena ako nema razumne sumnje u pravilnost zaključka do kojeg je sud o njenom postojanju ili nepostojanju došao.
11. S druge strane, pravilno tuženik u navodima žalbe ukazuje kako se u konkretnom slučaju radi o ništavom pravnom poslu budući u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo predviđeno da se devize mogu koristiti za davanje zajma, a što je regulirano člankom 15. i 17. Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“, broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 153/09, 133/09, 145/10, 76/13, 52/21, dalje: ZDP). Dakle. prema sadržaju tih odredbi u vrijeme sklapanja pravnog posla, ugovor o zajmu u konkretnom slučaju predstavlja ništetan pravni posao jer je predmet zajma bio novčani iznos strane valute što je protivno prethodno citiranim odredbama ZDP.
12. Pozivom na čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnog pravnog posla svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
13. Kako je predmetni ugovor o zajmu između tužitelja i tuženika ništav obzirom da je iznos zajma dogovoren u stranoj valuti i to u EUR, takav pravni posao je protivan članku. 17. stavku 2. ZDP, pa je tuženik je kao zajmoprimac obvezan vratiti ono što je ništavim pravnim poslom primio, što znači onu vrstu i broj novčanih jedinica koje je primila sukladno odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a.
14. Naime, kada je u pitanju ugovor o zajmu koji je ništav iz razloga što su njime ugovorne strane protuzakonite ugovorile plaćanje u stranoj valuti pravna osnova tuženikove obveze nije povrat zajma (članak 562. stavak 1. ZOO-a), već izvanugovorna obveza po osnovi stjecanja bez osnove (1111. ZOO-a). S druge strane obveza plaćanja zatezne kamate na valutu određuje se prema odredbi članka 1115. ZOO-a tj. ovisno o tome je li stjecatelj nesavjestan ili savjestan.
15. Ako je stjecatelj nesavjestan zatezna kamata se plaća danom stjecanja, a ako je stjecatelj savjestan od dana podnošenja zahtjeva. Kada je u pitanju ugovor o zajmu koji je ništav iz razloga što su njime ugovorne strane protuzakonite ugovorile plaćanje u stranoj valuti ugovorne strane treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva (pravno stajalište zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-222/04 Zagreb, 5. ožujka 2004.).
16. Slijedom naprijed izloženog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao na povrat primljenog iznosa uz pripadajuću kamatu, koja, suprotno pravnom zaključku prvostupanjskog suda, teče od dana poziva tužitelja na povrat prema priležećoj potvrdi o primitku opomene pred tužbu s danom 6. veljače 2020.
17. Slijedom naprijed izloženog, djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika pobijanu presudu valjalo je preinačiti u dijelu tijeka pripadajućih zateznih kamata temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, a u preostalom dijelu pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a budući je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti.
18. Kako tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu tužbenog traženja u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, to je potvrđena i odluka o troškovima postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 5. u svezi s odredbom članka 155. ZPP-u pri čemu tuženiku nisu priznati troškovi sastava žalbe budući isti nije uspio u odnosu na glavni tužbeni zahtjev, radi čega je odlučeno kao u izreci.
U Splitu,28. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Mimica
