Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1316/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Miho Mratović kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolančna kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Nediljka Radić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d. Ulica grada Vukovara 5, Zagreb, OIB:28406115764, po punomoćniku odvjetniku Davor Petrović, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovnog broja Pn - 49/2025-9 od 11. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovnog broja Pn-49/2025-9 od 11. ožujka 2026. i sudi:
a) odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 5.703,46 eura sa zateznom kamatom od 8. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."
b) preinačava se odluka o troškovima postupka, i sudi:
Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku troškove prvostupanjskog parničnog postupka u iznosu od 451,75 eura.
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
" I. Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Polovni broj: Gž-1316/2026-3
Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 5.703,46 eura sa zateznom kamatom od 8. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 451,75 eura.".
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da pobijana odluka preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.
Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.
Žalba tuženika je osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.703,46 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete od 8. rujna 2025. nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. studenoga 2022. do 31. kolovoza 2025.
4. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio je, a što između stranka nije ni sporno:
- da je pasivna legitimacije tuženika kao osiguratelja vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je na dan prometne nezgode 26. studenog 2006., upravljao osiguranik tuženika IU, u kojoj je osiguranik tužitelja JU pretrpio ozljede zbog kojih je upućen u invalidsku mirovinu,
- da je nesporna i činjenica da je osiguraniku tužitelja UU rješenjem HZMO, Područna služba u Osijeku br. 141-02-07-01 OB:03065532981 od 7. 12.2007 priznato pravo na invalidsku mirovinu od 4. rujna 2007. zbog bolesti 50% i 50% povredom izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad,
- da je tužitelj podnosio prema tuženiku zahtjeve za naknadu štete za isplaćene iznose invalidske mirovine isplaćivane UU, a koju štetu je tuženik naknadio zaključno sa 30. travnja 2017., a za naredna razdoblja u tijeku su parnični postupci.
5. U konkretnom slučaju tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 164. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 128/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – u daljnjem tekstu: ZOMO) kao izvornog prava na naknadu štete u slučajevima iz odredbe članka 161. istog Zakona.
6. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u
Polovni broj: Gž-1316/2026-3
prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOOP).
7. Imajući u vidu iznijeto sud prvog stupnja u cijelosti je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja imajući u vidu primjenu odredbe članka 164. stavak 1. ZOMO-a.
8. U pravu je tuženika kad pobija odluku suda prvog stupnja jer prema članku 27. stavku 1. ZOOP-a, tuženik obavezan tužitelju koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika – stvarnog štetnika, a što je shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022 od 12.01.2022., Rev-x 388/2018 od 25.08.2020., Revd-1227/2021 od 12.04.2021., Rev 909/2021 od 08.09.2021., Revd 949/2021 od 16.03.2021., Rev 5292/2019 od 16.06.2020., Rev- 2320/2015 od 21.05.2019., Revd-1148/2021 od 24.03.2021.
9. Kako je za odluku u ovom sporu koji je pokrenuo tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-264/2022, Rev-555/2022.).
9.1. Naime, u utuženom razdoblju bio je na snazi ZOMO-u koji odredbom članka 161. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana dugovanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, a stavkom 2. propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, pri čemu sukladno odredbi članka 194. stavak 1. naplatu može tražiti i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici osigurani od odgovornosti za štetu. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZOMO-a za svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određene zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Na navedenim pravnim osnovama temelji se tužbeni zahtjev.
10. Odredbom članka 27. ZOOP-a (na koji se poziva tuženik) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđenje rješenje
Polovni broj: Gž-1316/2026-3
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
11. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti određena je ZOOP -om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP -u. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP -a i to članka 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", a ne prema citiranim odredbama ZOMO-a.
12. Kako je u konkretnom slučaju kroz utuženo razdoblje za tužitelja nije nastala šteta u smislu citirane odredbe članka 27. stavak 2. ZOOP -a, to proizlazi da tužitelj nije dokazao da postoji razlika između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu, pa stoga tužitelj u ovom postupku nije dokazao da trpi štetu u utuženom razdoblju.
13. Radi iznijetog valjalo je uvažiti žalbu tuženika i preinačiti odluku suda prvog stupnja kako je to odlučeno u točki I.a odluke ovog suda primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.
14. S obzirom da je tuženik uspio u prvostupanjskom postupku primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – u daljnjem tekstu Tarifa), bilo je potrebno priznati tuženiku troškove prvostupanjskog raspravljanja u zatraženom iznosu od 451,75 eura kako je odlučeno u točki I.b odluke ovog suda primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
15. Tuženik je uspio sa svojom žalbom pa mu je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, kao i Tarife trebalo priznati trošak žalbenog postupka u visini od 250,00 eura kako je odlučeno u točki II. izreke odluke ovoga suda.
U Splitu, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Miho Mratović
