Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: 1.
D. N., OIB: …, 2.
L. N., OIB: …, 3. D. N., OIB:
…, i 4. N. N. pok.
D., OIB: …, koje zastupa
punomoćnik S. B., odvjetnik iz S., protiv tuženika: 1.
A. F. – K., OIB: …, 2. I. F.,
OIB: …, koje zastupa punomoćnica I. F.
T., odvjetnica iz O., pod 3. N. N., OIB: …,
koju zastupa punomoćnica N. P.,
odvjetnica iz R., 4. D. M.
A. G., OIB: …, 5. B. B., OIB:
…, i 6. Ž. P., OIB: …,
tuženike pod 4. i 5. zastupa punomoćnica Ž. P.,
tužena pod 6., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i
javne rasprave 21. studenog 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja S.
B., odvjetnika iz S., punomoćnice tuženika pod 1. i 2. I. F. T.,
odvjetnice iz O., tuženika pod 2. I. F., zamjenice punomoćnice tužene pod
3. M. B., odvjetnice iz S., tužene pod 3. N. N., 15. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev:
"1. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici nekretnina označenih kao č. zgr. 595 (kat.
čest. broj 7984/2) i čest. zem. 4885/2 (dio kat. čest. 7984/1) sve z.u. 252 k.o.
J. te su tuženici dužni izdati tužiteljima ispravu podesnu za uknjižbu prava
vlasništva navedenih nekretnina na njihovo ime, sve u roku od 15 dana i pod
prijetnjom ovrhe, a u protivnom će takvu ispravu zamijeniti ova presuda.
2. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljima parnične troškove u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".
1
II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženicima pod 1. i 2. na ime parničnog troška
iznos od 1.456,25 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja,
dakle od 15. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 3.493,75 eura, zahtjev tuženika pod 1. i 2. se odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženoj pod 3. na ime parničnog troška iznos
od 1.275,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od
15. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 421,50
eura, zahtjev tužene pod 3. se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi, zaprimljenoj 30. listopada 1995., se navodi kako su tužitelji P.
N. i N. N. te tuženici K. F., S. N., R. B., B.
H. i P. N. srodnici te su svi bili srodnici sada pok. M. N. pok. M. iz
S. i to u trećem nasljednom redu. Za razliku od tuženih, tužitelji su živjeli u
istom mjestu gdje je živio sada pok. M. i to u njegovoj neposrednoj blizini, s njim su
bili blisko povezani, jedini su mu bili na usluzi i pružali mu svaku moguću pomoć i
zaštitu, tako da su mu godinama bili jedini oslonac u svim prilikama. Pok. M. je bio
vlasnik nekretnina u S. i to č. zgr. 595 (novi broj 7984/2) i čest. zem. 4885/2 i
č. zgr. 594 (novi broj za obje čestice 7984/1), sve k.o. J.. Zbog navedenih
odnosa pok. M. je tužiteljima 1978. darovao veći dio navedenih nekretnina i to baš
č. zgr. 595 koja je u naravi magazin te čest. zem. 4885/2 koja u naravi obuhvaća
dvorište, vrt i dio zgrade tzv. Š. koja nema zasebne oznake, dok je za sebe
zadržao č. zgr. 594 "stambeni dio". Navedeno darovanje je izvršeno predajom
nekretnina bez formalnog akta o darovanju. Predmetne nekretnine su se i dalje
vodile na pok. M. kao formalnom vlasniku, dok su tužitelji bili stvarni vlasnici, držali
u posjedu navedene nekretnine, koristili ih i održavali, a što najbolje ilustrira i
činjenica da su tužitelji u svojoj režiji 1978. postavili novu betonsku ploču na dio zvani
Š. a isto su učinili i na zgradi "magazin" 1988. M. N. je umro 18. srpnja
1992. bez oporuke tako da je u obzir došlo zakonsko nasljeđivanje. Kako nije imao
nasljednike iz I. i II. nasljednog reda, kao nasljednici pozvani su i tužitelji i tuženici
kao nasljednici iz III. nasljednog reda. Kako je darovana imovina u času smrti
formalno bila na M. ista je ušla u ostavinsku masu. Tužitelji su zatražili da se ista
izdvoji iz ostavinske mase, ali su se tuženici tome usprotivili pa je sud prekinuo
ostavinski postupak i tužitelje uputio u parnični postupak.
Predlažu donošenje presude kojom će se utvrditi vlasnicima č. zgr. 594 (novi
broj 7984/2) i čest. zem. 4885/2 (dio 7984/1), k.o. J. za cijelo te naložiti
2
tuženicima da im izdaju ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnine, sve u roku od 15 dana.
2. Tužena R. B. ž. M. je dopisom od 21. kolovoza 1996. osporila tužbeni zahtjev.
3. Tužena K. F. je na ročištu održanom 4. rujna 1996. osporila navode
tužbe te predložila da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a tužitelji osude na
snašanje parničnog troška. Nisu točni navodi tužbe da bi prednik stranaka bilo
kakvim pravnim poslom, a pogotovo ne darovanjem za života otuđio predmetni
nekretnine. Svaki kontakt tužitelja sa pok. M. bio je samo stoga što su mu isti bili
neposredno susjedi. I sami tužitelji navode da im je nekretnina dana na korištenje što
samo po sebi ne pretpostavlja vlasništvo.
4. Tuženik S. N. je na ročištu održanom 4. rujna 1996. naveo kako ne bi
bilo točno da je 1968. godina precizno navedena. Nikada nije čuo niti od svojih pok.
roditelja, niti od apsolutno nikoga da bi pok. M. N. ustupio na korištenje ove
nekretnine, odnosno da bi ih darovao. Negdje 80-ih je kupio brod dužine cca 5
metara te ga nije imao gdje pohraniti, da je njegov brat, tužitelj pod 1. P. N., u
kojem slučaju bio u vlasništvu, odnosno korištenju predmetne nekretnine "magazin"
on bi mu u svakom slučaju omogućio pohranu broda u tom magazinu, a ne bi dolazio
u iskušenje da mora pitati M. može li staviti brod u taj magazin. Osobno je s
bratom P. N. bio kod M..
5. Izjavom zaprimljenom 27. lipnja 2000. tužena B. H. je navela da kao
jedna od zakonskih nasljednica iza smrti pok. M. N. pok. M. priznaje
predmetni tužbeni zahtjev.
6. Podneskom od 15. travnja 2014. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u točki I. izreke.
7. Presudom Općinskog suda pod poslovnim brojem P-45/04. od 2.
lipnja 2004. usvojen je tužbeni zahtjev, a koja presuda je ukinuta rješenjem
Županijskog suda pod poslovnim brojem Gž-317/06. od 13. travnja 2006.
te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
8. Rješenjem Općinskog suda, Stalna služba pod poslovnim
brojem P-1492/09. od 16. veljače 2010. prekinut je postupak zbog smrti tužene pod
3. R. B., a koji postupak je nastavljen rješenjem od 30. studenog 2012. te su
kao tuženici umjesto iste označeni D. M. A. G., B. L.
i Ž. P..
9. Rješenjem Općinskog suda, Stalna služba pod poslovnim
brojem Px-9/13. od 20. ožujka 2013. prekinut je postupak zbog smrti tuženika P.
N., a koji postupak je nastavljen rješenjem od 8. prosinca 2021. te su kao
tuženici umjesto istog označeni D. N., L. N. i D. N..
10. Rješenjem Općinskog suda pod poslovnim brojem Px-9/13. od 8.
prosinca 2021. prekinut je postupak zbog smrti K. F. ž. S. te su kao
tuženici umjesto iste označeni A. F. – K. i I. F..
3
11. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zk izvatka za z.u. 252 k.o.
J., prijepisa posjedovnog lista broj 472 k.o. J., usporedbe katastarskih i
zemljišnoknjižni brojeva, iskaza tužitelja pod 1. P. N. pok. D., tužitelja
pod 2. N. N. pok. D., tužene pod 1. K. F., tužene pod 3.
R. B., tužene pod 2. N. N., tužitelja pod 4. N. N., tuženika
pod 2. I. F., tužene pod 1. A. F. – K., tužene pod 6. Ž. P.,
tužene pod 3. N. N. u svojstvu parničnih stranaka, svjedoka A. E.
pok. F., P. N. pok. I., I. N. pok. J., N. K. pok.
S., F. K., A. F., B. Z., svjedoka N.
K., A. F. i M. B..
12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Punomoćnici stranaka su popisali trošak.
14. Čitanjem zk izvatka za z.u. 252 k.o. J. utvrđeno je da su na
nekretninama označenim kao čest. zem. 4885/2, č. zgr. 594 i č. zgr. 595 kao
suvlasnici upisani G. N. rođ. P. za ¼ dijela i M. – L. N. pok.
M. za ¾ dijela.
15. Čitanjem prijepisa posjedovnog lista broj 472 k.o. J. utvrđeno je da je
kao posjednik na kat. čest. 7984/1 "zgrada" površine 217 m2, "dvorište" 200 m2 i kat.
čest. 7984/2 "zgrada" površine 193 m2 upisan M. N., M. za cijelo.
16. Iz iskaza prvotnog tužitelja P. N. pok. D. proizlazi kako je sada
pok. M. N. pok. M. zvani M. prvi rođak njegovog pok. oca D.. Pok.
M. N.. nije bio oženjen, nije imao svoje djece i negdje do 1980. je živio u svojoj
kući u S. sa svojom "tetom" tj. drugom očevom ženom pok. Đ. N..
Kada je pok. Đ. umrla, a pok. M. je bio u poznoj životnoj dobi, izrazio je želju
da ga on i brat tj. tužitelj N. N. uzdržavaju, a za uzvrat da bi on njima
ostavio svoje imanje. Još dok je bila pok. Đ. živa i to negdje od 1970. su ga
posjećivali, ali mu tada još nisu bili spremali hranu. Za života pok. M. im je darovao
jedan Magazin koji se nalazi izdvojen sa južnog dijela pok. M. kuće, a koji
magazin je pok. M. ranije koristio kao štalu za konje, a drugi dio je bio magazin. Za
života pok. M. brat i on su sanirali magazin na način da su nalili dvije tarace,
izolirali da ne vlaži te isti objekt koristili, a i danas ga koriste kao skladište. Jedno
vrijeme mu je tu stajao auto, a isto tako radiona u kojoj je držao stolarski stol jer je po
struci stolar. Kada je pok. Đ. umrla on i brat su stalno uzdržavali pok. M. na
način da su mu kuhali, nosili mu hranu u njegovu kuću jer je cijelo vrijeme živio u
svojoj kući gdje je i umro. Pok. M. je bio nepokretan tako da su mu oni pružili
potpunu njegu. Posebno je brat N. mu pružao medicinsku skrb, vodio ga kod
liječnika i slično. Osim njih dvojice nitko drugi od rodbine se nije brinuo o pok. M..
Magazin za koji oni tvrde da su vlasnici predstavljaju cjelinu kuće pok. M. time da
jedno stepenište spaja kuću i taj magazin. Radi se o južnom dijelu stambenog
objekta pok. M.. Pok. M. je umro bez oporuke tako da su svi nasljednici pozvani
na nasljedstvo, a isto tako nije za života sastavio nikakvu pisanu ispravu kojom bio n
darovao predmetne nekretnine. Ni njegov pok. otac za života nije sačinio nikakvu
pisanu ispravu gdje bi podijelio imovinu braći i sestrama, ali postoje svjedoci koji
imaju izravna saznanja da je pok. M. za života tužiteljima dao predmetne
4
nekretnine. I on i brat su u posjedu istih još za života pok. M., a i danas gdje
posjeduju ključ od istih.
17. Iz iskaza tužitelja N. N. proizlazi kako je još od malih nogu "živio" sa
M.. Posebno je bio vezan za pok. M. jer su radili jedno vrijeme zajedno u
tvornici D.. Kako je pok. M. bio plućni bolesnik to ga je osobno vodio kod
liječnika, kada je trebalo primiti određena cjepiva, a u njegovoj bolesti je najviše bio s
njime. U zadnji 7-8 godina prije smrti pok. M. nosio mu je hranu, njegova supruga
ga je prala, a neposredno prije smrti pok. M. je zaželio da ga pokopa po mjesnim
običajima i organizira sprovod, a što je sve i učinio. Bio je jako blizak s pok. M.
kojeg je zvao "stric", a u biti je bio rođak. Još negdje 1966., 1967. pok. M. je izrazio
volju da on i brat zaštite sporne objekte i to jedan dio gdje je bila tzv. velika soba i
štala jer je isto bilo u derutnom stanju. 1969. su on i brat kupili materijal i nalili prvu
taracu na velikoj sobi i štali. Utrošio je 2-4 dana na toj taraci jer ju je trebalo pripremiti
obzirom se radilo o velikoj količini soli. Osim njega i brata još im je pomagao kum
B. K. inače zidar po zanimanju. Brat i on su zajedničkim sredstvima kupili
materijal i adaptirali, odnosno sanirali postojeću terasu. Negdje 1990. su on i brat
sanirali drugi dio ovog objekta tj. magazin na način da su adaptirali, odnosno salili
drugu betonsku ploču. Financirali su navedene radove njihovim radom i materijalom
te je izgrađena i druga terasa. Prilikom nalijevanja druge terase pomagali su im
F. K., I. N., P. N., N. K.. Pok. M. je u to vrijeme
bio živ i neopisivo radostan što se nalijeva ova terasa na postojećem objektu. Pok.
M. za života nije smatrao potrebni sastaviti pisanu ispravu kojom bi prenio u
vlasništvo bratu i njemu ovu nekretninu jer je bio uvjeren da neće biti nikakvih
zapreka s obzirom na njihove dobre međusobne odnose. Stalno je usmeno govorio
da su predmetne nekretnine od njega i brata pa upravo zbog navedenog nisu od pok.
M. tražili da sačini nekakvu pisanu ispravu o vlasnosti navedenih nekretnina.
18. Iz iskaza tužene K. F. proizlazi kako je pok. M. N. pok. M.
zvani M. njen prvi rođak. Njen pok. otac P. N. i otac od pok. M. su bila
dva brata. Pok. M. je imao jednu čudnu narav. Za života je bio tako principijelan da
bi ukoliko je nešto od vas uzeo on bi to istovremeno vratio, odnosno ukoliko bi mu
netko nešto učinio, napravio on bi se odmah tome odužio. Ne poriče da tužitelji nisu
pomagali pok. M., ali da je on njima htio darovati ove nekretnine to bi zasigurno i
bio napravio. Sastavio bi pisanu ispravu kojom bi dao tužiteljima sporne nekretnine.
Pok. M. je za života bio boležljiv čovjek. Još kao dijete se razbolio pa misli kako se
zbog toga nije ni ženio. Od 1945. trajno je nastanjena u S., gdje je radila u raznim
poduzećima. Tako da je jedan ili dva puta dolazila u S.. Tom prilikom je
najviše dolazila kod oca tužitelja, sada pok. D. i tu bi vidjela pok. M.. Osobno
nikada nije uzdržavala, niti se brinula o pok. M.. Jedino jednom prilikom kada je bio
u bolnici 1968. kada je slomio nogu tada ga je posjećivala konstantno. Zadnji put je
vidjela pok. M. 2, 3 mjeseca prije nego što je umro, tada ga je zatekla na nogama
tako da vjeruje da nije bio po svoju starost teško bolestan kako to tvrde tužitelji. Ne
zna od koje je bolesti pok. M. umro pa niti približno se ne može izjasniti o kojoj se
bolesti radilo. Osobno joj nije poznato niti po pričanju pok. M., a niti od ostalih ljudi
da bi pok. M. ove nekretnine još za života darovao tužiteljima. Nije joj poznato da
bi P. N. radio u magazinu kao stolar, a možda i je radio. Tužitelji su nosili
hranu pok. M., ali je isti njima navedeno plaćao. Osobno joj je pok. M. pokazao
na što sve troši, odnosno što sve plaća pa se između ostalog njegove režije odnosile
i na trošak prehrane koju bi donosili tužitelji.
5
19. Tužena R. B. je navela kako se 1967. udala te je do 1975. živjela u
S., a nakon toga u S. gdje i danas živi. Poznato joj je kako su se tužitelji
brinuli o pok. M. na način da su istom spremali hranu, nosili čistu odjeću, obuću,
držali mu kuću urednom. Nije joj poznato da bi pok. M. za života predmetne
nekretnine dao tužiteljima u vlasništvo jer je bio jedan škrti čovjek, a sudeći po sebi
vjeruje da je bio i egoist. Poznato joj je da su tužitelji radili prilikom nalijevanja ove
dvije terace, ali ne zna jesu li oni to pomagali M. materijalno. Ne zna čijim novcem
je kupljen materijal niti zna za koga su rađene te dvije terace. Od kada se odselila u
S. i dalje je nastavila dolaziti u S. gdje su joj roditelji živjeli, a i danas svaki
vikend dolazi u S.. Nije dolazila baš u kuću pok. M. u zadnje vrijeme
njegova života jer bi istog vidjela na ulici pa bi stala i popričala s njim. Ne zna jesu li
tužitelji eventualno naplaćivali od pok. M. obroke koje su mu spremali niti je imala
potrebe navedeno pitati, a niti je pok. M. ikad našao priliku da bi takvo nešto joj
spomenuo. Pok. M. je pomalo odskakao od njihove sredine na način da se manje
družio s ljudima, volio je da mu se dođe u kuću. Svoj radi vijek je proveo kao činovnik
u tvornici u D. R. pa sve to zajedno smatra da je bio pomalo da ne kaže
"osobenjak".
20. Tužena N. N. je navela kako je poznavala pok. M. još od 1960. i prije
nego što se udala za svog supruga 1961. Pok. M. je bio jedna vrlo inteligentna
osoba, načitan, živio je sam i koliko joj je poznato do duboke starosti je radio u
tvornici D. D. R. odakle je i otišao u mirovinu. Imao je relativno visoku
mirovinu, a i financijski je vrlo dobro stajao jer je njegova obitelj bila dobrostojeća. Što
se tiče njegove bolesti isti je bio boležljiv, uostalom kao i svi drugi. Bio je takve naravi
da se nije družio s drugim ljudima, sebi je birao društvo s kim može komunicirati i
razgovarati. Na ulici kada bi ga pozdravili on bi odzdravio, ali je imao krug ljudi sa
kojima je komunicirao. Bio je takve prirode da bi se za učinjenu uslugu njemu on za
to sigurno revanširao i uzvratio protuuslugom. U srpnju 1991. je došla na godišnji
odmor, kao i svake godine u S. te je vidjela da je pok. M. išao u dućan, što
znači da je bio pokretan. Možda jedno mjesec i pol dana prije smrti nije izlazio vani
pa pretpostavlja kako je tada tražio neku uslugu i slično, ali vjeruje da je tu uslugu,
ako mu je itko napravio da je platio. Ona i suprug kada su se oženili, dakle 1961.
živjeli su i radili u R. te bi svake godine za vrijeme godišnjeg odmora dolazili kod
svekra i svekrve u S. i tu bi provodili godišnji odmor. S druge strane suprug je
plovio pa bi on tako manje dolazio kod roditelja. Odnos između nje i svekra i svekrve
je bio jako dobar, nije bilo nikakvih tajni tako da je vrlo upoznata sa predmetom
spora. Uostalom, suprug joj je pričao o svemu ovome. Ne samo da je bila upoznata
sa ovim sporom nego i cijelom obitelji. Osobno je kod pok. M. bila u dva navrata i
to kada se udala i nakon godine i pol. Priča se da su tužitelji pok. M. nosili hranu, ali
vjeruje da je to bilo uglavnom kada su to bile neke prigode, a iz razloga što su oni bili
rodbina jer bi se uostalom i ona tako ponašala da je tu živjela. Pok. svekrva je nosila
njemu hranu, ali prilikom prigoda ili ponekad kada bi bilo više hrane, no za tu uslugu
pok. M. je to znao revanširati. Možda u zadnjih mjesec i pol, dva tužitelji nosili pok.
M. hranu, ali se priča da je pok. M. i 2 dana prije svoje smrti išao u dućan po
mlijeko. Što se tiče nalijevanja terase isto joj baš i nije poznato, no koliko je čula
navedeno je pok. M. radio za sebe, a to što su svjedoci pred sudom govorili kako
je M. rekao "radite kao za sebe" jasno je da je govorio meštrima, kao što bi to i ona
napravila. Da je pok. M. imao namjeru nekome ostaviti svoje nekretnine, navedeno
bi to sigurno napravio pisanim putem tj. napravio bi dokument iz kojeg bi bilo vidljivo
6
kome što ostavlja jer je bio takav kao osoba, pedantan i inteligentan. U posjedu
predmetnih nekretnina su tužitelji. Međutim dok je pok. M. bio živ nitko osim njega
nije bio u posjedu nekretnina. Sjeća se da je njen suprug od pok. M. tražio da
smjesti brod u njegov magazin. Prvo je pok. M. rekao da su vrata oštećena pa
nakon što su ista popravljena od strane tužitelja P. i njenog supruga pok. M.
unatoč tome nije dozvolio da se brod ostavi i garažira. Isto tako nije omogućio ni
dozvolio tuženoj K. F. da ona svoj brod ostavi u njegovoj nekretnini tj.
garažira preko zime neki gumenjak. Pok. M. je vodio evidenciju prihoda i rashoda,
odnosno sve novčane transakcije je vodio u posebnu bilježnicu. Njen pok. svekar je
umro u siječnju 1984., a od tada niti ona, niti njen suprug nisu dolazili u kuću kod
pok. M.. Pok. M. nije dolazio u njih u kuću niti prije, niti poslije smrti pok.
D.. Pok. M. je jednom ili dva puta godišnje povodom nekih prigoda došao
kod P. u kuću, a to joj je poznato po pričanju svekrve koja je umrla 1988.
21. Iz iskaza svjedoka A. E. proizlazi kako je prilikom ženidbe 1957.
naručio i izradio drvenariju – zatvore kod tužitelja P. N. i navedeni radovi su
izvedeni u prijepornom magazinu. Za vrijeme dok je tužitelj P. N. radio zatvore
on je dolazio i tom prilikom bi mu vrata od kuće otvarao pok. M., odnosno njegova
tetka. Nije mu poznato da bi tužitelji bili vlasnici ove nekretnine, niti postoji bilo kakav
način na koji bi to mogao zaključiti. Jednom prigodom u razgovoru sa pok. M. isti
mu je u napomenuo kako mu je drvo za ogrjev donio tužitelj P.. Jednom prilikom
na sprovodu tužitelj P. je izjavio da mora otići ranije zbog toga što je s njim bio i
pok. M., a budući je bilo hladno zaključio je da odlazi sa sprovoda zbog pok. M..
To je sve što se tiče uzajamnih odnosa između tužitelja i pok. M.. Što se tiče
uzdržavanja pok. M. do kraja života o tome nema saznanja. Nije mu poznato koliko
se tužitelj P. koristio ovim magazinom za izvođenje stolarskih poslova, ali mu je
poznato da nakon što se oženio još jednom je došao kod P. da mu izradi neke
police, odnosno vrata na šiber. Ne zna tko je danas u posjedu prostora, ali mu i
danas tužitelj obavlja stolarske poslove. Pok. M. je bio jedna inteligentna osoba,
bio je povučen tj. nije često zalazio u društvo. Nije sudjelovao prilikom nalijevanja
tarace 1978., odnosno 1988., niti je sudjelovao u bilo kojim građevinskim radovima
na prijepornim objektima.
22. Svjedok P. N. pok. I. je naveo kako su ga tužitelji P. i N.
zvali da im pomogne nalijevati taracu i to je bilo negdje 1990. Navedena teraca se
nalazila na ovom velikom magazinu. Tu je bio i pok. M. te je tom prilikom isti rekao
"ovo radite kao za sebe". Nakon što je nalivena teraca ručak je bio kod tužitelja. Pok.
M. je vodio računa da se nalijevanje terace dobro napravi, a tom prilikom meštar je
bio F. K.. Tužitelji su uzdržavali pok. M., nosili mu hranu, peglali mu,
čistili itd. To je trajalo sigurno 10-ak godina. Pok. M. im nije plaćao za učinjenu
uslugu, a sve je trajalo do njegove smrti. Misli kako pok. M. nije imao novaca za
ukop. Pok. M. je bio dobar čovjek, ali nije izlazio vani i živio je kao u samostanu.
Pok. M. su sahranili braća tužitelji, a prilikom sahrane misli kako je tu bio i njihov
brat S.. Osobno je vidio kako su tužitelji pomagali pok. M., brinuli se o njemu,
donosili mu hranu, čistili ga. Nije bilo govora o troškovima i sl. Ne zna je li tužitelj
P. u ovom magazinu ikada radio stolarske poslove, ali mu je poznato da se doma
bavi stolarskim poslovima. Ne zna ništa o mirovini pok. M. tj. iznos iste te način
gdje se i kako mirovina trošila.
7
23. Svjedok I. N. je naveo kako ga je negdje kocem 1980. pred Domovinski
rat P. pozvao na šalovanje i nalijevanje tarace na magazinu. 2, 3 dana je radio na
šalovanju i nalijevanju tarace. Tu je bio i M. M. koji mu je osobno rekao da ne
očekuje kako će ga on platiti već će to učiniti P. i N. jer uostalom oni to rade
za sebe. P. i N. mu nisu platili, ali mu je zato P. uzvratio protuuslugu na
način da mu je nešto izradio i popravio jer je bio marangun. U svakom slučaju
prilikom šalovanja i nalijevanja terace su se hranili kod tužitelja. Tužitelji su zasigurno
10-ak godina, sve do smrti pok. M. istog hranili i uzdržavali kao svog. Više puta je
vidio tužitelje kako bi mu nosili hranu u porcijama zv. G.. Nije mu poznato je
li pok. M. plaćao tužitelje za njegovo uzdržavanje. Neposredno prije smrti pok.
M. iz njegove kuće su nestali neki vrijedni dokumenti, slike i sl. ne zna se tko je to
odnio. U posjedu predmetnih nekretnina je tužitelj P.. Još dok je pok. M. bio živ
u ovom dijelu zvanom štala držao kokoši, tuke, kunce, a u donjem dvorištu je držao
isto. I danas viđa tužitelja na predmetnim nekretninama. Pok. M. je bio bistar
čovjek, teško bolestan i rijeko je izlazio među ljude. Nije mu poznato koliku je
mirovinu imao pok. M., tko je istom raspolagao. Mirovinu je ostvario radeći u
tvornici D. u D. R.. Tužitelj N. drži uskladištenu dasku tj. murale
za gradnju broda na predmetnim nekretninama, a vjeruje kako je isti u posjedu i
ključeva. Za vrijeme života pok. M. je vidio kunce i kokoši u kući pok. M..
Moguće da postoji i drveni kokošinjac tj. baraka, ukoliko u međuvremenu nije srušen.
Prilikom provale tj. nestanka stvari iz kuće pok. M. još za njegovog života nestali
su dokumenti u nekoj borši.
24. Svjedok N. K. je naveo kako su ga tužitelji negdje koncem 80-ih
pozvali radi nalijevanja terace nad prostorijom zvanom magazin. Pomagao je u
nalijevanju terace te je vidio pok. M. koji je došao na teracu i isti je tada rekao
tužiteljima "ovo radite kao za sebe" tj. radite dobro radite za sebe. Tužitelji su sigurno
5, 6, a moguće i 10 godina, svakako do smrti pok. M. o istom brinuli, hranili ga
kako tužitelji osobno tako i njihove žene. Vjeruje da su pok. M. prali robu, vodili ga
kod doktora jer on to nije bio u mogućnosti sam učinio. Ne zna je li pok. M. plaćao
tužiteljima za hranjenje, pranje, spremanje, ali nije isto tako od nikoga čuo da bi pok.
M. tužitelje plaćao. Bili su u dobrim odnosima jer su se međusobno poštovali i išli
jedni kod drugih. 1950. – 1960. tužitelj P. je imao stolariju. U posjedu nekretnina
su tužitelji. Tužitelj P. je tu držao kokoši, tuke, ali se nije mogao svjedok izjasniti je
li navedeno bilo još za života pok. M. ili nakon njegove smrti. Po selu se nakon
smrti pok. M. pričalo da su iz njegove kuće nestale neke stvari i to neke slike pa
čak i neka oporuka. Govorilo se po selu da je baš tom oporukom bila raspoređena
imovina braći tj. tužiteljima. Pok. M. je bio izuzetno inteligentan i načitan čovjek, ali
po starije dane nije izlazio iz kuće. Ne zna je li još itko osim njega na toj teraci čio da
pok. M. govori tužiteljima da rade kao za sebe, moguće je da je to netko drugi čuo
kada je bio u blizini. Ne zna je li itko osim tužitelja i njihovih žena dolazio pok. M. u
posjet.
25. Iz iskaza svjedoka F. K. proizlazi kako su ga još 1990. tužitelji
P. i N. pozvali da im pomogne naliti taracu koja se nalazila iznad jednog
prostora u kojem je tužitelj P. držao drvo za stolariju i stolarski alat jer je tu radio
kao stolar. Ovo sve se nalazilo u objektu pok. M.. Pomogao je tužiteljima kada se
nalijevala taraca jer je on meštar. Tada je pok. M. došao sa štapom gore na taracu
i pred više ljudi izjavio kako se ovo radi za tužitelje P. i N.. Naime, tada je
rekao gledajući u tužitelje "radite, radite kao za sebe". Vidio je kako su zadnjih godinu
8
i pol dana, možda i više, tužitelji se brinuli o pok. M.. Supruge od tužitelja i njihova
djeca su stalno nosili hranu u tećicama, loncima pok. M.. Navedeno je osobno
vidio. Osim ovoga što je naveo, a vezno za nalijevanje tarace nije bio angažiran za
rad na objektu. Još za života pok. M. tužitelj P. je držao stolarske stvari, drvo i
alat u spornoj prostoriji, a nakon smrti pok. M. držao je perad te je i dan danas drži.
Ne zna je li P. prije smrti pok. M. držao perad, a što se tiče stolarije poznato mu
je kako sigurno 20-ak i više godina je tu stolarija. Pok. M. je živio sa svojom
"tetom" koja je živjela negdje 2-3 godine prije smrti pok. M.. Bila je slaba na
nogama tako su i njoj, kao i pok. M. tužitelji bili na ruci jer su se ponašali kao svoji.
Prilikom salijevanja terase došlo je do rekonstrukcije iste jer je tom prilikom stara
terasa dijelom opadala pa je preko nje nalivena nova debljine cca 10-ak centimetara.
26. Svjedok A. F. je naveo kako ga je negdje godinu, dvije prije rata
pozvao tužitelj P. da pomogne njemu i bratu mu N. naliti taracu koja se
nalazila na magazinu pok. M.. Prilikom nalijevanja došao je pok. M. te ga je u
šali pitao je li se ženi kada ovo radi, a na tomu je pok. M. odgovorio da isto rade
B. i P. za sebe. B. je nadimak za tužitelja N.. Moguće je da je jedan
dan prije pomagao nešto oko terace, ali je bio prisutan kada se ista nalijevala i čuo je
ovo što je rečeno. Tužitelji su bili u jako dobrim, da ne kaže odličnim odnosima sa
pok. M.. Isti su se 4, 5 godina sigurno prije smrti brinuli o njemu na način da su
ga prali, donosili hranu, kuhali i slično. I prije su bili u dobrim odnosima tj. bili su mu
pri ruci. Pok. M. je živio da jednom svojom tetom, moguće maćehom jer je bila
starija od njega, ali je bila zdravija od njega, pok. M. je bio boležljiviji. Tetu su zvali
P. i C.. Ne zna kada je ona točno umrla, svakako prije pok. M.. Stalno se
nastanio u S. 1982. Pok. M. je bio toliko bolestan da nije mogao hodati,
jedva je išao. Pok. M. je pristupio na ovu terasu kada se nalijevala i tada se vukao.
Ovoj terasi se pristupalo iz dvorišta betonskim stepenicama. Dosta godina pok. M.
nije izlazio van, a prije ga je viđao da bi otišao u samoposlugu i slično. Cijeli život je
bio boležljiv i usporen. Ne zna je li pok. M. napravio kakvu oporuku, je li kome što
darovao ili slično. U ovom magazinu tužitelj P. je držao neke daske, drvo, kao i
N., a misli da se radilo o puntiželima za brod. P. je držao i u magazinu, a i
do magazina u dvorištu kokoši, kunce, čak i svinju. Osobno mu je pomagao hvatati
kunce. Misli kako je P. u posjedu nekretnina tu drži prikolicu, materijal. Nije se
mogao sjetiti kada je P. držao perad je li to bilo prije ili poslije smrti pok. M.. Je li
ih držao dok je bila živa pok. P. to ne zna, vjeruje da nije, ali tada nije ni živio u
S.. Čuo je da je pok. S. tj. brat tužitelja imao nekakav brod, ali o tome ništa
ne zna jer tu nije živio. Pok. S. je imao namjeru držati brod u magazinu, ali mu isto
nije dopustio pok. M.. Tužitelj N. je držao zetove daske za brod u magazinu
unatrag 10-ak godina, a možda su i danas iste u magazinu. Tužitelj P. je u
magazinu možda unatrag 30-40 godina radio u istom i držao stolariju. Tužitelj P.
je radio u tom magazinu još za života pok. M. jer mu je pok. M. to dopustio.
Tužitelj je radio prijateljima i sl.
27. Svjedok B. Z. je naveo kako je bio susjed pok. M. N.. Još je
1988. bio zainteresiran kupiti prijepornu kuću od pok. M., a ista se nalazi u
njegovoj neposrednoj blizini. Osobno je došao kod pok. M. da mu ponudi kupnju
kuće. Tom prilikom mu je nudio razne varijante, čak i doživotno plaćanje apartmana u
hotelu L. slično, pok. M. je naveo kako kuću ne bi prodao, već je istu ostavio
svojim nećacima P. i B.. Otprilike mjesec dana nakon toga ponovno je otišao
kod pok. M. te mu je ponio neki poklon u vidu kave i slično te ga je priupitao
9
ponovno o namjeri prodaje kuće na što mu je isti negativno odgovorio i ponovio da je
kuću ostavio svojim nećacima. Živio je u neposrednom susjedstvu sa pok. M., a
s njim je živjela jedna žena, moguće teta koja se zvala P. te bi im nekada
pomogao i nešto oko kuće npr. obrati šipak, nešpule i slično. Pok. M. je bio jako
lošeg zdravstvenog stanja, bio je boležljiv, a koliko mu se čini po priči bio je bolestan
na pluća. Osobno mu je poznato da je malo izlazio iz kuće jer je viđao tužitelje,
odnosno njihove supruge kako su pok. M. nosili tećice tj. hranu tako da smatra da
su jedini oni vodili brigu o pok. M. jer druge nije vidio. Doduše prije nego je pok.
M. slomio kuk vidio je da bi isti ponekad otišao na ručak kod pok. D. N..
Doduše pričalo se da je pok. D. N. pokušavao kupiti kuću od pok. M.. U
spornoj nekretnini tužitelj P. je odavno državo svoj drvodjelski strug, a misli kako je
isti i sada dolje. Tužitelji su nalijevali teracu dok je bio još pok. M. živ, a jesu li isto
nalijevali za račun pok. M. ili za sebe isto mu nije poznato. U pok. M. je bio u
dva navrata, međutim ga je isti odbio te je izjavio da neće prodati jer će istu ostaviti
svojim nećacima. Prilikom nalijevanja terace pok. M. je bio prisutan i nadgledao je
radove. Pok. M. je bio u lošem zdravstvenom stanju, a o materijalnom svjedoku je
naveo kako ne može suditi. Poznato mu je kako je pok. M. bio činovnik i to u više
tvornica D., njegovi prednici su bili bogati, čak je imao i kočiju. Pok. M. je
nadgledao radove salijevanja terace sa jednog uobičajenog mjesta gdje je sjedio u
suncu, a na to mjesto bi došao kada bi se pomalo uspeo uz desetak stepenica.
Posebno je svjedoku poznato kako su u ovim prostorijama samo tužitelji držali stvari i
nitko više. Nakon smrti pok. P. pok. M. je vidio kako je jednom otišao na
ručak kod D. N.. Za K. F. je čuo tek nedavno. Ne vjeruje da je pok.
M. ikome ostao dužan, niti da je iza sebe ostavio nešto nesređeno. Isti je bio
pedantan.
28. Tužitelj N. N. dopunski saslušan je naveo kako je pok. M. N.
zvani M. njegov daljnji rođak te da istog poznaje cijeli život. On i njegov brat P.
su kontaktirali i održavali vezu sa pok. M. i to jedini. Istom su pomagali u
svakodnevnim životnim obvezama. Još davne 1955. pitali su M. može li im dati
magazin da ga koriste, a s obzirom da im je isti bio potreban kako bi mogli tu odložiti
razno razne materijale, a i brat se bavio drvenarijom, bio je marangun. Pok. M.
tada je rekao: "Eto vama magazin, ja ionako ne mogu voditi brigu o njemu, ali volio
bih da za mog života zaštitite isti betonskom pločom". Nakon te 1955. on i brat su
gradili svoje obiteljske kuće te su u taj magazin ostavljali sav građevinski materijal i
sve što je bilo potrebno tijekom godina gradnje. Ulaz u magazin je moguć sa dvije
strane i to sjeverne i južne strane s time da je sjeverna strana slobodna u smislu da
vrata nisu bila zaključana. Preko te sjeverne strane pok. M. je i ulazio u magazin s
time da u njemu nije držao nikakve svoje stvari. Njima je dao ključ od magazina i to
baš od južne strane. U razgovorima je uvijek spominjao da zaštite magazin
betonskom pločom tako da su konačno to i napravili negdje sa prijelaza na 90-tu
godinu. Radove su financirali on i brat. Pok. M. je bio prisutan dok su se radovi
vršili te je uvijek govorio radnicima da ne rade njemu nego da rade njemu i bratu, o
čemu su iskazivali svjedoci u ovom postupku. Isto tako, na isti način im je ostavio i
tzv. Veliku sobu i štalu još 1966. Da pojasni, velika obiteljska kuća ima stepenice te
te stepenice vode do Velike sobe i štale s time da oni nikada nisu koristili Veliku sobu
i štalu već ih je isključivo koristio pok. M.. Te 1966. im je rekao da bi on želio da oni
zaštite, odnosno stave izolaciju i naliju betonsku ploču i za tu Veliku sobu i štalu što
su napravili 1969. Tada im je rekao da će to sve biti njihovo. Pok. M. je bio
zaposlen kao činovnik u tvornici D. R.. Bio je dosta zatvoren čovjek. Ni on ni brat
10
sve te godine nisu inzistirali da im pok. M. pismeno napiše i daruje sve što je sam
rekao da mi je darovano jer nisu smatrali da je to potrebno jer nikada nije bilo sporno
između njih da je to njima darovano. Pok. M. nitko nije tražio odobrenje da koristi
magazin. M. je preminuo 18. srpnja 1992. Svi znaju da je to bilo njihovo. Nakon
smrti pok. M. nastali su problemi jer nije bilo papira iz kojeg bi bilo jasno da je
njima, tj. njemu i bratu pok. M. izvršio darovanje. Za života M. je govorio da će
oni to staviti napismeno, ali do toga nije došlo. I danas koristi magazin, a štalu i
Veliku sobu ne koriste, nemaju oni tu što ulaziti, zapustili su i vrtal. Naglašava da i
kuća propada. On je vodio brigu o vrtlu koji se nalazio unutar kuće dok je pok. M.
bio živ. Nakon smrti pok. M. brat je napravio štalicu u okviru tog vrtla i tu se držala
perad, svinje, alat i sl. Negdje 1990-te ili 1992. brat je u magazin donio stroj koji mu je
bio potreban za stolariju. Od početka, dakle od 1955. njegov brat je počeo koristiti
magazin kao marangun. 1955. pok. M. je imao jedan stolarski stol u magazinu
kojeg je brat koristio godinu ili dvije, a poslije je brat kupio svoj stol, negdje 1957. ili
1958. Brat je napravio radionu iza kuće u kojoj je živio, radiona je neko vrijeme bila
kod bratove kuće, a ovo sve iz razloga jer magazin nije imao mogućnost za trofazni
priključak pa je nakon određenog broja godina, a kada je sa strujom sve bilo riješeno,
se vratio u magazin sa svojom radionom 1990-te ili 1992. kada je odnio stroj u
magazin. 15-ak godina je brat imao radionu kod svoje kuće, malo se bavio
drvodjelstvom i to kao faturetu, a radio je u P., a prije P. je radio u
drvodjelskoj firmi u S.. Sve račune za kuću i magazin plaćao je pok. M..
Osobno je koristio magazin na način da bi odnio građu sa svoje kuće. Pok. M. je
koristio magazin da bi došao vidjeti što brat radi. Pok. M. nije imao primjerak
ključeva za vrata sa južne. Pok. M. nije ništa odlagao u magazinu. Pok. M. je
živio sa svojom tetom do 80-te godine, a nakon toga oni preuzimaju brigu o njemu i
to pogotovo on. Ta tetka koja je živjela s pok. M. je bila druga žena od oca. Niti
jedan predmet pok. M. ili njegove tete nije bio u magazinu. Kada su on i brat ušli u
posjed magazina 1955. u njemu nije bilo ništa osim malo vapna. Tzv. Velika soba i
štala su u sklopu magazina. Pok. M. je znao doći s posla i u Velikoj sobi se
odmarati, pisati. U sobi su bili jedan stol, dvije stolice, velika pećica, pisao je npr. što
troši i slično. Pok. M. im nikada ništa nije platio za popravke, odnosno nalijevanje
betonskih ploča. Pok. M. je imao plaću s kojom je uzdržavao sebe i tetku. Nakon
smrti pok. M. iz kuće su pokradene slike, a osobno je prijavio policiji da su nestale
slike. Što se tiče dokumentacije, odnosno osobnih dokumenata od pok. M. nisu ih
našli, osim što su u jednom noćnom ormariću našli nešto novaca s kojim su pokrili
trošak sahrane. Danas ključeve kuće posjeduje on i bratov sin. Još mu je pok. M.
dao ključeve nekih mjesec dana pred smrt kada više nije mogao odlaziti u dućan niti
se mogao brinuti o sebi. Drugim nasljednicima nikada nisu dali ključeve jer ih nisu niti
tražili, niti su dolazili. Nekada je znala svratiti K. F. i to svega jedan, dva
puta godišnje. Pok. M. je za ono vrijeme bio i više nego učen i pismen, govorio je 3
jezika.
29. Tuženik I. F. je naveo kako je pok. M. poznavao cijeli svoj život te da
su često kao djeca zajedno sa majkom K. i ocem pok. S. dolazili i
posjećivali pok. M.. Također su roditelji često odlazili kod pok. D., oca
tužitelja kada bi uredno svratili do M.. 1972. otac je kupio gliser te kako u to
vrijeme nije bilo vezova ni mjesta gdje bi se isti mogao vezati, a pok. M. je imao
veliki magazin, to je otac tražio od istog odobrenje može li koristiti magazin tako da tu
drži gliser. Pok. M. je na isto pristao i to bez naknade. Gliser je u magazinu bio od
1972. do 1976. kada je prebačen u S.. U tom periodu redovito i često su odlazili
11
i koristili gliser. Naglašava da je taj magazin orijentiran s južne strane tako da su
upravo kroz južnu stranu dovodili gliser i ostavljali ga u magazinu. Uvijek bi pok. M.
otključao vrata jer otac nije imao ključ. Prije nego što su tu počeli ostavljati gliser
sjeća se da je taj magazin bio uglavnom prazan, bio je neki manji stol, ali na površinu
od 200 m2 to je zanemarivo. Nikada u svim tim navratima nije vidio tužitelja niti ga je
pok. M. spominjao. S tim da naglašava da je u to vrijeme imao 14 godina, dakle
1972. kada su počeli ostavljati gliser. Pok. M. bio je poseban čovjek, bio je jako
pedantan, sve je zapisivao. Uredno je svake godine slao čestitke za blagdane pa je
tako čak neke nedavno i našao. Njegova pok. majka K. je negdje 2 mjeseca
pred smrt bila kod pok. M. te mu je rekla kako joj je pok. M. pokazao teku u koju
je sve uredno zapisivao pa je tako evidentirao i svoje troškove te je u tim troškovima
bilo navedeno i koliko je davao tužiteljima za hranu. Ta teka je nestala. Nakon smrti
pok. M. tužitelji, misli da je to bio pok. P. je došao do njegove majke i u
razgovoru je spomenuo da imaju on i brat oporuku. Majka je rekla ako je tako neka je
pokažu u ostavinskom postupku. Međutim, ista u ostavinskom postupku nije
pokazana niti je spomenuta te je nakon toga došlo do tužbe i u toj tužbi, odnosno u
ovom postupku se prvi put spominje navodno darovanje. 1994. on i zet M. su od
tužitelja tada P. i N. tražili da dođu vidjeti kuću, dogovorili su se, otišli su
kada je pok. P. uvjeravao da se radi o kući N. pa da bi trebala ostati
N. pritom mu naglasivši da on nije N.. Sjeća se da je tada rekao ovdje
prisutnom tužitelju N. da on ima 3 kćeri, a njegov brat sina pa ako je tomu tako
da on ostavi sve svom nećaku. Na tome je razgovor završio. I sudski su tražili da im
se predaju ključevi kuće i svega što ide u sklopu imanja, ali bezuspješno. Kako bi
predočio sudu odnose koje su imali, sjeća se da je 1979. kada se rodio sin od
njegove sestre tužene pod 1., došao pok. M. i donio bocu šampanjca koju je držao
u bunaru u dvorištu kuće. Gospođa G. je bila maćeha od pok. M., ona je
umrla negdje 1980-te. Ne zna tko je istu naslijedio. Majka mu je bila kod pok. M.
dva mjeseca pred smrt te mu je po povratku rekla da je on njoj uvijek isti, uvijek je bio
usporen takav je i ostao, ali uvijek bistar i da se iznenadila kada je čula da je umro.
Na istočnom dijelu zgrade bila je soba koju je pok. M. koristio za pisanje, bilo je
dosta knjiga, antiknog namještaja. Njemu kao djetetu je sve to bilo jako interesantno
tako da je najviše vremena provodio u toj sobi. Spominjalo se da ima zlatninu, novce.
Čuo je za krađu u kući nakon smrti pok. M. i to da je čuo iza ostavinske rasprave.
Nikada nije saznao što je bilo po navodnoj prijavi, tko ju je podnio i koji je ishod bio.
Dok je pok. G. bila živa ona i pok. M. su se brinuli jedno o drugome i nakon
smrti pok. G. pok. M. nije bila potrebna tuđa pomoć.
30. Tužena A. F. – K. je navela kako se u cijelosti pridružuje iskazu
tuženika I. F. uz nadopunu kako se sjeća kada je pok. M. preminuo da je
majka tada rekla decidirano da ukoliko je pok. M. ostavio napismeno kome će
pripasti njegova imovina nakon njegove smrti da će ona to prihvatiti, a ako nije da će
tražiti svoj dio. Također je rekla da je sve svoje dala ocu tužitelja pok. D., a ovo
da neće. S istim je upoznala tužitelja. Vidjela je da im to nije odgovaralo zbog čega je
i došlo do ove tužbe. Majka je nakon što je došlo do tužbe, odnosno nakon što
tužitelji tada pok. P. i N. nisu predočili pisani dokaz da im je pok. M.
ostavio što tvrde, jako se rastužila, doživjela infarkt i par godina nije uopće izlazila iz
kuće što zbog nemoći, što zbog bolesti, što zbog tuge. Prvotna tužena B. R.
je sestra od tužitelja, N. N. je od trećeg brata pok. S. supruga, H. B.
je druga sestra od gospođe R., koje su se sve pridružile njenoj majci, odnosno
bile su suglasne u pogledu predmeta spora. P. N. pok. S. je bio stric iz
12
A.. Pok. M. je bio dosta boležljiv, a ovo sve kao posljedica preboljene
tuberkuloze tako da se kod njega moglo doći isključivo na poziv jer se dosta pazio,
odnosno čuvao i brinuo za svoje zdravlje. Još se u ranom djetinjstvu redovito odlazilo
tamo, za djecu njegova kuća je bila kao zamak sa jednim prekrasnim vrtom unutar
cijelog kompleksa. Sjeća se da su za Božić i Novu godinu odlazili kod pok. D.,
oca tužitelja, kada bi ih ugostio i pok. M.. Negdje kada je imala 10, 15 godina pok.
M. je slomio kuku zbog čega je možda i pola godine bio u bolnici, a u kojem
periodu je ona bila s majkom, odlazila u bolnicu, nosili su mu tećice, a sve kako bi se
bolje hranio. Uslijed toga je kasnije i šepao. Sjeća se i to da je lijepo živio sa svojom
maćehom sve do njene smrti. Sjeća se i kada se udavala da joj je došao na vrata sa
kuvertom, a koje prigode nije htio ući u kuću jer je jednostavno bio takav čovjek. Za
one prilike radilo se o velikom iznosu novca. Nikada nije vidjela da bi tužitelj ili njegov
brat bilo što tu koristili.
31. Tužena P. se u cijelosti pridružila iskazima tuženika I. F. i A.
F. – K. uz nadopunu kako je njena majka pok. R. sestra ovdje
tužitelja N. N. i njegovog pok. brata P. koja ju nije htjela puno
opterećivati sa problemima vezanim za imovinu pok. M., ali je nju samu to dosta
opterećivalo. Živjela je u S. tako da jako dobro zna kako kuća izgleda, iako
nije jako često ulazila u tu kuću. Zna da je pok. M. bio jako pedantan i oprezan
zbog svog zdravlja tako da se kasnije pogrešno protumačilo to što je kontakte svodio
na minimum jer je to bilo isključivo kako bi sačuvao svoje zdravlje, a ne iz nekih
drugih razloga. Pok. M. nije bio obični činovnik u tvornici D. – D. R.
bavio se planom i analizom u istoj tvornici. Kuća je vrlo specifična koja u sredini ima
vrt. Imala je sobu u kojoj je bio ormar sa knjigama. G. je živjela sa pok. M.
te su se međusobno pomagali i dobro se slagali i to sve tako do njene smrti. Pok.
P. imao je veliku stolarsku radnju u svojoj obiteljskoj kući koju je uredno koristio.
Djed D. je preminuo 1985. Dok je djed bio živ odnosi su bili jako dobri, a nakon
njegove smrti je počela podjela na N. i Ne N. Do 1985. ni od djeda, ni
bake, ni mame, ni stričeva nije čula da bi tužiteljima pok. M. nešto darovao ili
slično.
32. Tužena N. N. se u cijelosti pridružila iskazima ostalih tuženika uz
nadopunu kako je pok. M. upoznala kada se udala za svog supruga S. te je prvi
put bila u njegovoj kući 1960., a vjenčala se 1961. Nakon toga neke dvije i pol godine
nije vidjela pok. M., ali je vidjela njegovu maćehu G.. Tada je živjela u R.
te je dolazila svake godine na godišnji odmor kada bi odsjela kod svekra D. i
kod svekrve L.. Nikada nije čula ni od D. ni od L. da je pok. M.
govorio da će ostaviti bilo što tužiteljima. Pok. M. se nije rado družio, nije puno
izlazio, bio je dosta uredan, zapisivao je sve svoje troškove koje je imao u jednu teku
koju je držao u stoliću u ladici što joj je rekla pok. L.. Pok. M. je umro 18.
srpnja 1992. Dosta puta je bila u kući te je potvrdila kako je u kući bilo dosta vrijednih
stvari, a gdje su te stvari završile nakon njegove smrti to se ne zna. Sud je nakon
smrti pok. M. dobio izjavu strica P. iz A. kojom je sve svoje ostavio
njenom suprugu, a reakcija je bila vrlo burna i neočekivana. Suprug je negdje 1980.,
1981. kupio jedan čamac i išao je pitati pok. M. da mu dopusti da ga drži u
njegovom magazinu. Pok. M. je tada rekao da najprije treba popraviti vrata od
magazina jer su bila oštećena što su njen pok. suprug i njegov brat pok. P. i
napravili. Nakon toga pok. M. je rekao da ne dopušta da se uskladišti brodić.
Nikada nije bilo priče o tome da bi pok. M. trebala nekakva pomoć u smislu
13
financija i slično. Danas u sudnici je čula prvi put neke stvari od strane tužitelja. Kada
su se nalijevale terace o kojima je govorio tužitelj čula je da se pok. M. popeo na
krov i rekao radnicima da to naprave dobro.
33. Dopunski saslušan N. K. je naveo kako mu je pok. P. N. prvi
rođak, kao što je to bio i njegov brat N.. Poznavao je i pok. M. N.
zvanog M.. Međutim, kako je isti bio dosta stariji od njega to se nisu družili jer nisu
bili generacija. Poznato mu je da je živio sa svojom tetom, a kakva je osoba bio to
nije mogao svjedočiti jer se nisu družili, osim što može potvrditi da je malo izlazio.
Sjeća se da ga je rođak P. pozvao da mu pomogne naliti teracu na magazinu, a
kada je to točno bilo nije ga moga prisjetiti. Sjeća se da je pok. M. dolazio dok su
nalijevali teracu i govorio "Radite djeco to će ionako biti vaše". Magazin o kojem je
govorio ima ulaz i s mora i s sjevera. Osobno je viđao pok. M. u predmetnom
magazinu. Rođak P. je imao svoju radionu, bio je marangun, u magazinu. Poznato
mu je da magazin ima dva ulaza. Ključ od magazina je imao P., a je li netko drugi
imao ključeve od tog magazina to mu nije poznato. Ne zna je li u istom nekad bio
neki brod. Pok. M. je bio živ kada je P. počeo raditi u radioni u magazinu. P.
je imao radionu u svojoj kući te ju je potom prebacio u magazin. Misli da je nakon
toga nije više micao radionu. Ne zna je li P. plaćao kakvu naknadu M.. Dok su
nalijevali terasu pok. M. je bio uvijek tu, tu ima vrta, tu je živio. Pok. M. je bio
slab tako da se nije penjao da bi nadzirao radove nalijevanja.
34. Dopunski saslušan A. F. je naveo kako je poznavao pok. M.
N. zvanog M., ali površno. Pok. M. se nije puno družio, bio je dosta
povučen. Osobno se družio sa pok. P. i N. (B.). Sjeća se da ga je
negdje 1985. ili 1986., svakako prije Domovinskog rata, pozvao pok. P. da mu
pomogne naliti terasu na magazinu. U tijeku izvođenja radova sjeća se da je došao
pok. M. i da ga je pitao "Ali se ženite", na što mu je pok. M. odgovorio "To rade
P. i B. (N.) za sebe". Poznato mu je i to da je P. imao svoju radionu u
magazinu kojeg je koristio. Ne sjeća se da bi u predmetnom magazinu vidio išta
drugo brod ili slično, ali je bila nekakva drvenarija vjerojatno za brodove. Koliko mu je
poznato taj magazin ima ulaz sa mora, odnosno s juga i iz dvora sa sjeverne strane.
Nakon što se nalila terasa pok. M. nije viđao u magazinu. Ključeve od magazina je
imao P., a je li ih imao pok. M. to ne zna. S. mu je jedne prigode govorio da
je imao namjeru držati brod, ali mu to pok. M. nije dao. Nije se mogao prisjetiti je li
isto govorio prije ili poslije nalijevanja terase. Prije nalijevanja terase je bila stara
terasa koja je puštala vodu, a P. je i prije nalijevanja terase tu imao radionu. Pok.
M. je vidio jedan put dok su nalijevali terasu, a sami radovi nisu dugo trajali,
završeni su svega u jedan dan.
35. Svjedok M. B. je naveo kako je pok. R. B. bila njegova pok.
supruga, sestra prvotnih tužitelja P. i N. N.. Vjenčao se 1967. te su u
kući u J. u kojoj je živio i pok. D. (njegov punac), živjeli 5 godina kada
su se preselili u S.. Dok su roditelji pok. supruge bili živi tamo su češće odlazili.
D. je preminuo 1985., a supruga mu 1988. Njegova pok. supruga je vrlo
emotivno proživljavala sudske sporove sa svojom braćom jer je tvrdila da nije točno
da je pok. M. njima išta ostavio. Poznavao je i pok. M., zajedno su radili u
tvornici D. R.. Pok. M. je bio šef P. te je bio dosta cijenjen i
pedantan. Gledajući papire nakon smrti supruge našao je oporuku u kojoj je pisalo da
ukoliko pok. maćeha prva umrle ostaje sve pok. M. i obrnuto. Oporuka je datirala 20
14
godina prije smrti pok. maćehe. Iz navedenog je zaključio kako je pok. M. vodio
računa o svojoj imovini. Pok. punac i punica su bili skromni i pošteni ljudi te nisu
nikada spominjali da bi pok. M. ostavio pok. P. ili pok. N. bilo što. Što se
tiče spornog magazina sjeća se da je u istom bio jedan stolarski stol koji je bio
vlasništvo pok. M.. Pok. P. je išao u školu za stolara te mu je po priči poznato
da je još 1955. otac pok. P., D. istog zamolio da napravi zatvore kolegi što je
ovaj i napravio. To je radio na tom stolu u tom magazinu. P. je imao radionu u
svojoj kući koju je kasnije prebacio u magazin, a kako to mu nije poznato. Pok.
supruga mu je rekla da je S. F. pok. M. dopustio da drži brod u
predmetnom magazinu i da je par godina brod bio tu. Također mu je supruga govorila
da je S. N. tražio od pok. M. dopuštenje da u magazinu drži brod, ali mu
pok. M. isto nije dopustio.
36. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na č. zgr. 595 i
čest. zem. 4885/2, sve k.o. J. uz činjenične navode tužbe da su predmetne
nekretnine stekli darovanjem od pok. M. N. pok. M..
37. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja:
- je li pok. M. N. pok. M. usmeno darovao pok. P. i N. N.
predmetne nekretnine č. zgr. 595 i čest. zem. 4885/2 k.o. J., u naravi
magazin, velika soba i štala
- je li izvršena prava predaja tj. fizička predaje spornih nekretnina.
38. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.
39. Prije svega treba istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama, a
na temelju članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000.,
129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009.,
143/2012. i 152/2014.; dalje: ZV) mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme
stjecanja tog prava.
39.1. Novi Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005.; dalje:
ZOO/2005.) regulirao je ugovor o darovanju, a do stupanja na snagu ovog Zakona,
ovaj ugovor nije bio reguliran pozitivnim zakonskim propisima. Stoga je sukladno
članku 1163. stavak 1. ZOO/2005., a na temelju Zakona o načinu primjene pravnih
propisa donesenih prije 6. travnja 1991. ("Narodne novine" broj: 73/1991.) pitanje
valjanosti ugovora o darovanju koji je predmet ovog postupka trebalo raspraviti
suglasno pravnim pravilima OGZ-a.
39.2. Prema pravnom pravilu paragrafa 943. OGZ-a za valjanost ugovora o
darovanju bez prave predaje se tražila pisana forma, a prema odredbama Zakona o
javnim bilježnicima od 11. rujna 1930. za valjanost ugovora o darovanju bez prave
predaje bilo je potrebno da je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta. Ako ugovor
ne bi bio sastavljen u obliku javnobilježničkog akta tada je prema pravnoj praksi ovog
pravnog pravila OGZ-a ugovor o darovanju bez prave predaje trebao biti sastavljen u
obliku sudskog zapisnika.
15
39.3. Prema pravnom pravilu paragrafa 309. OZG-a bilo je propisano da tko ima
kakvu stvar u svojoj vlasti, zove se njezin držalac. Ako držalac ima volju stvar
zadržati kao svoju tada je njezin posjednik.
39.4. Prema pravnom pravilu paragrafa 312. OZG-a tjelesne pokretne stvari uzimaju
se u posjed fizičkim uzećem, odnošenjem ili čuvanjem, a nepokretne nastupom,
omeđašenjem, ograđenjem, obilaženjem ili obrađenjem.
40. Tijekom postupka tužitelji su mijenjali osnovu na kojoj su, kako tvrde, stekli
vlasništvo dijela nekretnina pok. M. N. pok. M. te su se razilazili i u
vremenskom razdoblju navodnog stjecanja prava vlasništva.
40.1. Tako, u tužbi tužitelji tvrde:
- da im je pok. M. N. 1978. darovao č. zgr. 565 u naravi magazin i čest. zem. 4885/2, u naravi dvorište, vrt i tzv. štala
- da je darovanje izvršeno predajom nekretnina bez formalnog akta o darovanju
- da su tužitelji držali u posjedu navedene nekretnine, koristili ih i održavali, a
što potvrđuje i činjenica da su 1978. postavili novu betonsku ploču (tzv. taraca) na
tzv. štali, a 1988. na magazinu
- da su godinama bili na usluzi pok. M., pružali mu svaku moguću pomoć i
zaštitu, a da im zbog takvih odnosa pok. M. darovao veći dio svojih nekretnina
(prvotni tužitelji su bili P. i N. N.)
40.2. Saslušan kao stranka tužitelj N. N. je naveo:
- da je 1955. pok. M. N. rekao da im daje magazin, jer ionako ne može
voditi brigu o njemu
- da im je na isti način ostavio i veliku sobu i štalu 1966.
- da tužitelji nikada nisu koristili veliku sobu i štalu
- da su tužitelji nalili betonsku ploču na veliku sobu i štalu 1969. kada im je pok.
M. rekao da će sve biti njihovo
- da su tužitelji na prijelazu na 90.-tu nalili betonsku ploču i na magazinu
- da pok. M. u magazinu nije držao svoje stvari, ali je u isti ulazio sa sjeverne
strane.
41. Kada se uzmu u obzir činjenični navodi tužbe i iskaz tužitelja za zaključiti je da
ni sami tužitelji nisu suglasni niti sigurni oko godine navodnog darovanja spornih
nekretnina.
42. Tužitelji su u tužbi tvrdili i to da im je pok. M. N. darovao sporne
nekretnine 1978. (a sam tužitelj N. N. tvrdi i ranije 1955., odnosno 1969.)
kao protuuslugu za navodno uzdržavanje. Sud smatra utvrđenim da su pok. P. i
N. N. pomagali pok. M., vodili ga doktoru i slično. Svjedoci P. N.
pok. I., I. N. pok. J., N. K. pok. S., F. K. pok.
I., A. F. su iskazivali da su P. i N. N. možda i 10-ak godina
prije smrti brinuli o pok. M. na način da su mu kuhali, peglali, čistili i slično. Radi se
o svjedocima koji nisu zainteresirani za ishod spora, nisu u rodbinskim odnosima sa
strankama radi čega sud nema razloga sumnjati u njihove iskaze. Međutim, pok.
M. živio je sa svojom maćehom G., koja je umrla početkom 1980.-te. Za to
vrijeme vodili su brigu jedno o drugom, dobro su se slagali. I sam pok. P. N. je
izjavio da dok je bila živa pok. G. da nisu brinuli o pok. M., osim što su ga
16
posjećivali. Dakle, neživotno je i nelogično da bi pok. M. darovao sporne
nekretnine kao protuuslugu za uzdržavanje jer u vrijeme navodnog darovanja pok.
M. nije trebala niti briga niti skrb. Umro je 1992.
43. Tužitelji tvrde da su svi znali da je pok. M. izvršio darovanje spornih
nekretnina. Ono što tužitelji pokušavaju dokazati temelji se na riječima pokojnika
prilikom izlijevanja tarace na dijelu njegovog objekta, a koje riječi je pokojnik tom
prilikom uputio svjedocima. Svjedoci F. K., P. N., N. K.,
koji su pomagali tužiteljima prilikom nalijevanja betonske ploče na taraci (betonska
ploča je već postojala samo je imala pukotine), su potvrdili da je pok. M. došao o
štapu na taracu kada se ista nalijevala kada je rekao tužiteljima: "Radite, radite kao
za sebe". Po mišljenju ovog suda radi se o riječima koje su uobičajene prilikom
izvođenja svakih radova kada vlasnik nekretnine želi da radovi budu kvalitetno
izvedeni i kada se radnicima kaže da izvedu radove kao da se radi za njih. Tako
izgovorene riječi zasigurno nisu dokaz darovanja. Iz iskaza svjedoka zaključuje se i
da je samo koju godinu pred smrt, dakle prilikom uređenja spornog objekta
(magazina) pok. M. nadgledao radove, davao uputstva radnicima, da su mu se
radnici obraćali kao gazdi posla i da se ponašao kao vlasnik nekretnine. Svjedoci u
niti jednom trenutku nisu spomenuli darovanje.
44. Svjedok B. Z. je naveo da je 1988. bio zainteresiran za kupnju kuće
pok. M., ali da mu je pok. M. rekao da je on to ostavio pok. P. i N..
Navedeno nije dokaz darovanja. Moglo se raditi i o oporuci. Isto se odnosi i na iskaz
svjedoka I. N. koji je pomagao u nalijevanju tarace na magazinu kada je
izjavio da je pok. M. rekao da će ga platiti P. i N. jer oni to rade za sebe, a
isto je izjavio i svjedok A. F.. Nekretnine pok. M. bi zasigurno ostale
tužiteljima kao nasljednicima trećeg nasljednog reda, što je pok. M. znao jer nije
imao djece. Da je pok. M. N. darovao sporne nekretnine tužiteljima 1978. ili
1965., odnosno 1969. zasigurno bi godinama poslije rekao svakom tko ga je to pitao
da su te nekretnine vlasništvo tužitelja, a ne njegove, jer im je to već darovao. Je li
pok. M. imao namjeru ostaviti nekretnine koje su predmet spora nakon svoje smrti
samo tužiteljima, ostaje samo za zaključivati, ali za života do darovanja nije došlo.
45. Osim što se tužitelji ne mogu usuglasiti sami sa sobom kad je navedeno
darovanje učinjeno, pa pritom upadaju u niz nelogičnosti, još jedan od razloga zbog
kojeg sud smatra da nije bilo nikakvog darovanja je taj što su pokojnog M. tražili
dozvolu za korištenje predmetnom nekretninom, magazinom. S. N. je izjavio
da je 80-ih kupio bord i da je tražio pok. M. odobrenje da brod drži u magazinu.
Supruga pok. S., N. N. je potvrdila navedeno rekavši da je pok. M. tada
rekao njenom suprugu da najprije treba popraviti vrata od magazina, a nakon što su
vrata popravljena, nije dopustio da se koristi magazin. Svjedok A. F. je
potvrdio da je pok. S. govorio da je imao namjeru držati brod u magazinu, ali mu
pok. M. isto nije dopustio. I. F., tuženik, je iskazao da je gliser njegovog oca,
uz odobrenje pok. M., bio u magazinu od 1972. do 1976. Dakle, ne odgovara istini
dio iskaza tužitelja N. N. da pok. M. nitko nije tražio dopuštenje da
koristi predmetni magazin.
46. Tužitelji se pozivaju i na iskaz pok. M. u Općinskom sudu u
predmetu pod poslovnim brojem P-466/1988. u kojem je 12. siječnja 1989. saslušan
pok. M. kada je izjavio, govoreći o svojom nekretninama, da je voljan prepustiti
17
svoje nekretnine P. i N. N.. I navedeni iskaz je dokaz da nekretnine
nisu darovane jer da jesu ne bi pokojnik 1989. izjavio da je voljan prepustiti svoje
nekretnine, koje je već prepustio tužiteljima, kako smatraju tužitelji. Uz to, tužitelj
N. N. je 2002. izjavio da je pok. M. bio uvjeren da će njima pripasti
nekretnine. Postavlja se pitanje zašto bi pok. M. bio uvjeren da će nekretnine
pripasti tužiteljima, odnosno da neće biti zapreka za to, ako ih je već svojom voljom
darovao.
47. U postupku nije bilo sporno da tzv. velika soba i štala (čest. zem. 4885/2)
nikada nisu bile u posjedu tužitelja. Isto je izjavio sam tužitelj N. N.. N.
N. je izjavio i to da je pok. M. dolazio u magazin, ali da nije imao u magazinu
svojih stvari, ali je unatoč tomu plaćao račun i za kuću i za magazin. Svjedok N.
K. je potvrdio da je viđao pok. M. u magazinu, a već je rečeno da se od njega
tražilo odobrenje da se u magazinu drži brod, odnosno gliser. Dakle, pok. M. je bio
i ostao vlasnik i posjednik spornih nekretnina koje nikada nije predao u isključivi
posjed tužiteljima. Magazin su tužitelj nesporno koristili uz dopuštenje pok. M., ali
isti prostor ostao je i u uživanju pok. M..
48. Zaključno, nelogično je, neživotno, neshvatljivo i neprihvatljivo da nitko niti od
susjeda niti od rodbine nije znao za navodno darovanje. Ni sami tužitelji nisu sigurni
kada im je pok. M. darovao sporne nekretnine pa miješaju pojam darovanja sa
korištenjem i eventualnim razmišljanjem pok. M. da im ostavi neke nekretnine
nakon svoje smrti. Sve da je do darovanja došlo, a nije, nije došlo do prave predaje
(tj. fizičke predaje) iz pravnog paragrafa 943. OZG-a jer je darovana stvar ostala na
uživanje kod darodavca. Posjednik mora imati stvar u svojoj vlasti "nastupom,
omeđašenjem, ograđenjem, obilježenjem ili obrađenjem", što nije slučaj.
49. Tužitelji se pozivaju i na dosjelost, kao podredni osnov stjecanja prava vlasništva spornih nekretnina.
49.1. S obzirom na činjenične navode tužbe u konkretnom slučaju treba primijeniti
Opći austrijski građanski zakon (OGZ). Osim samostalnog posjedovanja, traži se i
određena kvaliteta posjeda. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ-a
za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed,
time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije
bio dužan dokazivati zakonit način stjecanja, nego je bio potreban samo pošten
posjed. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno načelnom
mišljenju Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/1960. od 4. travnja 1960.,
kojim je najduži rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a na temelju kojeg su se
ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do
donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj:
53/2009., 9/1992. i 77/1992.; dalje: ZOVO), nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek
je bio pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik ne zna ili iz opravdanog razloga
ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nepošten posjednik je onaj tko
zna ili je mogao znati da stvar nije njegova. Po pravnom pravilu iz paragrafa 328.
bivšeg OGZ-a, presumira se da je posjed pošten.
49.2. Tužitelji nikada nisu bili u posjedu čest. zem. 4885/2 (velika soba i štala), a č.
zgr. 395 (magazin) koristili su uz dopuštenje pok. M. i zajedno s njim, što znači da
su znali da stvar nije njihova. Dokazano je da se pok. M. ponašao kao vlasnik
18
stvari, a ne tužitelji. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću radi čega niti po ovoj osnovi tužbeni zahtjev nije osnovan.
50. Navedenim utvrđenjima je dodati i to da je pok. maćeha pok. M. G.
uknjižena kao suvlasnica za ¼ dijela predmetnih nekretnina. Čak i da je pok. M.
darovao (a nije) nije mogao raspolagati suvlasničkim dijelom svoje maćehe.
51. Podneskom od 21. travnja 2021. tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev na
utvrđenje da u ostavinsku masu iza pok. M. N. ne ulazi č. zgr. 595 (kat. čest.
7984/2) i čest. zem. 4885/2 (dio kat. čest. 7984/1) k.o. J. te na utvrđenje da su
suvlasnici ¾ dijela č. zgr. 595 (kat. čest. 7984/2) k.o. J. te čest. zem. 4885/2
(dio kat. čest. 7984/1) k.o. J., sve z.u. 252 uz ovlaštenje na uknjižbu prava
vlasništva na temelju presude.
51.1. Prema odredbi članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001.,
117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.;
dalje: ZPP-a) tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez
svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Člankom
117. ZID ZPP/2019. propisano je da se navedena odredba primjenjuje na sve
postupke u tijeku.
51.1.1. Podneskom od 21. travnja 2021. tužitelji su izvršili objektivnu preinaku tužbe
jer su uz postojeći zahtjev postavili i novi na utvrđenje da u ostavinsku masu pok.
M. N. ne ulaze predmetne nekretnine. Za navedenu preinaku nema nikakvog
opravdanja 27 godina nakon podnošenja tužbe radi čega nije nit dopuštena.
51.2. Istim podneskom od 21. travnja 2021. tužitelji traže utvrđenje da su vlasnici za
¾ dijela č. zgr. 597 i čest. zem. 7984/2 k.o. J., dok su u tužbi iz 1995. tražili
utvrđenje prava vlasništva za cijelo. Također, istim podneskom više ne traže
izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva.
51.2.1. U konkretnom slučaju ne radi se o uređenju tužbenog zahtjeva, nego o
smanjenju istog, znači djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, a kojem
povlačenju su se tuženici usprotivili.
51.2.1. Slijedom iznesenog, sud je i o tom dijelu tužbenog zahtjeva trebao meritorno
odlučiti radi čega je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (i za izdavanje
tabularne isprave i za utvrđenje prava vlasništva za cijelo) (tako i VSRH PŽĐ-
6985/2003.).
52. Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev za izdavanje tabularne
isprave predstavlja obvezno pravnih zahtjev, koji kao takav, podliježe zastarijevanju.
Osim toga, tužitelji sa tuženicima i njihovim prednicima nisu u nikakvom ugovornom
odnosu po kojem bi bili obvezni izdati tabularnu ispravu niti za nju nešto trpjeti. Da je
darovanje i dokazano, od 1978. (ako ne i od 1965.) do 1995. protekao je zastarni rok
od 5 godina sukladno članku 371. ZOO/1991. pa bi zahtjev za izdavanje tabularne
isprave bio u zastari i radi toga bi navedeni dio tužbenog zahtjeva trebalo odbiti kao
neosnovan.
19
53. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka
155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika.
Tuženicima pod 1. i 2. je priznat trošak zastupanja na ročištima od 21.
studenog 2001., 24. veljače 2004., 11. ožujka 2004., 15. travnja 2004., 3. prosinca
2009., 20. ožujka 2013. po 50 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 5. ožujka
2002. i 6. veljače 2013. po 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 16. veljače
2010. 12,5 bodova, odnosno ukupno 362,5 bodova, što pri vrijednosti boda s
paušalom od 2,00 eura daje iznos od 725,00 eura.
Tuženicima pod 1. i 2. je priznat trošak zastupanja na ročištima od 14. ožujka
2023., 8. rujna 2023. i 21. studenog 2023. po 50 bodova i sastav podneska od 4.
siječnja 2022. 50 bodova, odnosno ukupno 200 bodova, što pri vrijednosti boda s
paušalom od 2,00 eura daje iznos od 400,00 eura, a koji iznos je uvećan za 10 % na
ime zastupanja više stranaka u iznosu od 40,00 eura.
Zbrajajući gore navedene iznose dolazi se do iznosa od 1.165,00 eura na koji
iznos se pridodaje 25 % PDV-a u iznosu od 291,25 eura pa ukupni trošak tuženika
pod 1. i 2. u ovom postupku iznosi 1.456,25 eura (nije priznat trošak zastupanja na
ročištima od 27. lipnja 2000., 22. siječnja 2002., 21. svibnja 2004. jer na isto nije
pristupio odvjetnik te nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 4. srpnja 2023. jer
isto nije održano).
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 3.493,75 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.
Tuženoj pod 3. je priznat trošak zastupanja na ročištu od 11. ožujka 2004., 15.
travnja 2004., 21. svibnja 2004., 3. prosinca 2009., 20. ožujka 2013., 14. ožujka
2023., 8. rujna 2023. i 21. studenog 2023. po 50 bodova, trošak zastupanja na
ročištu od 6. veljače 2013. 25 bodova, trošak sastava podneska od 7. srpnja 2014.,
11. siječnja 2022., 14. studenog 2023. po 50 bodova, trošak sastava žalbe od 14.
srpnja 2004. 62,5 bodova, odnosno ukupno 637,50 bodova, što pri vrijednosti boda s
paušalom od 2,00 eura daje iznos od 1.275,00 eura (nije priznat trošak sastava
odgovora na tužbu jer isti nije sastavljen po odvjetniku, nije priznat trošak zastupanja
na ročištima od 27. lipnja 2000. i 24. veljače 2004. jer na isto nije pristupio odvjetnik,
nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu i trošak sudske pristojbe žalbe
jer je isti u zastari te nije priznat trošak sudske pristojbe presude jer isto nije trošak
tuženika).
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 421,50 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.
54. Za preračunavanje kune u euro korišten je fiksni tečaj konverzije (1,00 eur =
7,53450 kuna) te je sukladno matematičkim pravilima zaokruživanja dobiveni rezultat
zaokružen na dvije decimale, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute
u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 82/2022.)
55. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29.
stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08.,
125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o
izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).
20
56. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 15. siječnja 2024.
SUTKINJA
JELENA LONČAR v.r.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika pod 1. i 2.
- pun. tužene pod 3.
- tuženoj pod 6. i kao punomoćnici tuženika pod 4. i 5.
- u spis
21
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.