Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2598/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Mirelle Rodin, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Krešimiru Sušilović, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika GRAWE HRVATSKA d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, zastupanog po Mladenu Golojuh, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Pn-36/2021-30 od 21. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Pn-36/2021-30 od 21. travnja 2023. pod točkom IV. izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Pn-36/2021-30 od 21. travnja 2023. pod točkama II., III. te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki V. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud donio je presudu kojom je pod točkom I. naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.215,14 eura (16.689,97 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 2. listopada 2020. do isplate, pod točkom II. naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.459,49 eura (33.600,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose od po 318,53 eura (2.400,00 kn) teku od 2. srpnja 2019. do 2. kolovoza 2020. do isplate, pod točkom III. odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.290,60 eura (70.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od po 663,61 eura (5.000,00 kn) od 15. kolovoza 2019. do 15. rujna 2020., pod točkom IV. odbio tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.634,52 eura (19.849,79 kn) te pod točkom V. naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.410,96 eura (18.165,38 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude, i to točaka III. i IV. presude te odluke o trošku sadržane u točki V. izreke, tužitelj je podnio žalbu (ispravljenu podneskom od 8. svibnja 2023.) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka, koji žalbeni razlozi su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da usvoji tužbeni zahtjev i tužitelju dosudi daljnji parnični trošak, podredno da pobijani dio presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkom II. izreke i odluke o trošku sadržane u točki V. izreke tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbama članka 353. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijani dio presude na način da odbije tužbeni zahtjev u tom dijelu te shodno tome preinači odluku o parničnom trošku, podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, dok tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana. Žalba tuženika osnovana je u cijelosti.

6. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je do predmetnog štetnog događaja dana 2. srpnja 2019. godine došlo isključivom krivnjom osiguranika tuženika koji mu je upravljajući osobnim vozilom oduzeo prednost prolaska motociklom, uslijed čega je tužitelj zadobio prijelom II. do VII. rebra lijevo te višekomadni prijelom lijeve ključne kosti, zbog kojih je bio privremeno nesposoban za rad do 31. kolovoza 2020. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, štetni događaj niti isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode, kao niti činjenica da je tuženik prije pokretanja postupka isplatio tužitelju iznos od 42.950,00 kn (sada 5.700,44 eura) na ime dijela neimovinske štete i troškova tuđe pomoći i njege.

7. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je visina zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknada troškova tuđe pomoći i njege, kao i osnovanost i visina zahtjeva za naknadu troškova zakupnine poslovnog prostora te troškova zamjenske radne snage tijekom razdoblja tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad.

8. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud dosudio prenisku neimovinsku štetu s osnove fizičkih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti, naruženosti te tuđe pomoći i njege, kao i da je sud pogrešno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova angažiranja zamjenske radne snage tijekom razdoblja njegove privremene nesposobnosti za rad, pogrešno kvalificirajući taj zahtjev kao izgubljenu zaradu umjesto kao običnu štetu.

9. Tuženik u žalbi osporava dosuđeni iznos s osnove plaćene zakupnine poslovnog prostora, navodeći u bitnom kako je taj zahtjev tužitelja nedokazan i neosnovan te da poslovni prostor tužitelj kao obrtnik upotrebljava bez obzira na bolovanje.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- kako je prometnu nezgodu 2. srpnja 2019. skrivio tuženikov osiguranik upravljajući osobnim vozilom na način da je tužitelju koji je upravljao motociklom oduzeo prednost prolaska,

- kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede, i to prijelom II. do VII. rebra lijevo te višekomadni prijelom lijeve ključne kosti,

- kako je tužitelj zbog posljedica ozljeđivanja bio u evidencijama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje evidentiran kao privremeno nesposoban za rad od 13. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2020.,

- kako je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta kroz 8 dana, srednjeg intenziteta kroz 15 dana te slabijeg intenziteta kroz 56 dana,

- kako je kod tužitelja zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti od 14%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti i bolovima u području lijevog ramena i prsnog koša prilikom težih fizičkih aktivnosti, dubljeg disanja, kihanja, kašljanja i promjene vremena,

- kako je kod tužitelja nastupilo naruženje srednjeg stupnja u vidu deformiteta lijeve ključne kosti koja je nepravilno zarasla te je vidljiva povremeno,

- kako je tužitelju nakon napuštanja bolničkog liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 197 sati,

- kako je tužitelj tijekom razdoblja bolovanja angažirao svjedoka LM radi obavljanja postolarskih i brusačkih poslova kojemu je tužitelj, prema izjavi tog svjedoka, isplaćivao oko 5.000,00 kn mjesečno,

- kako je tužitelj tijekom razdoblja bolovanja nastavio plaćati zakupninu poslovnog prostora na čijoj adresi je registrirao obrt,

- kako je tužitelju tijekom razdoblja privremene nesposobnosti za rad Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje isplatio naknadu plaće u ukupnom iznosu od 35.141,47 kn, te je tužitelj ostvario i poticaj Grada Zagreba u iznosu od 15.000,00 kn te potporu HZZ- a za očuvanje radnih mjesta u iznosu od 11.250,00 kn.

11. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega mu pripada pravična novčana naknada neimovinske štete s osnova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 1.778,49 eura (13.400,00 kn), pretrpljenog straha u iznosu od 1.167,96 eura (8.800,00 kn), duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 2.986,26 eura (22.500,00 kn) te naruženja u iznosu od 1.459,95 eura (11.000,00 kn), kao i naknada imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 522,92 eura (3.940,00 kn), odnosno ukupno 7.915,58 eura (59.640,00 kn). Kako je tuženik prije pokretanja postupka tužitelju isplatio iznos od 5.700,44 eura (42.950,00 kn), prvostupanjski je sud zaključio da tužitelju pripada daljnji iznos od 2.215,14 eura (16.689,97 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 2. listopada 2020. godine do isplate koji mu je dosuđen pod nepobijanom točkom I. izreke presude, a u preostalom dijelu je toč. IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja po tom osnovu. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dokazao osnov i visinu zahtjeva za naknadu troškova najamnine poslovnog prostora (pravilno zakupnine poslovnog prostora) budući da je, unatoč privremenoj nesposobnosti za rad, bio obvezan podmirivati zakupninu kako bi zadržao posjed poslovnog prostora u kojem je obavljao obrtničku djelatnost, slijedom čega mu je pod točkom II. izreke dosuđen iznos od 4.459,49 eura (33.600,00 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U odnosu na zahtjev za naknadu izgubljene zarade prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao stvarnu visinu izgubljene zarade niti opseg poslova koje je za njega obavljao obrt LM, odnosno da nije dokazao kome su pripadali prihodi ostvareni obavljanjem tih poslova niti kolika je bila razlika između eventualno ostvarene zarade i izdataka koje je imao za isplate svjedoku LM. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio kako sama činjenica da je tužitelj svjedoku LM isplaćivao iznos od 5.000,00 kn mjesečno ne predstavlja dokaz o visini izgubljene zarade, osobito imajući u vidu da je tužitelj odustao od provođenja financijskog vještačenja te da je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad primao naknadu od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, zbog čega je točkom III. izreke odbijen tužbeni zahtjev za naknadu izgubljene zarade u iznosu od 9.290,60 eura (70.000,00 kn) sa zateznim kamatama.

12. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

13. U odnosu na točku IV. izreke presude, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, na koju upućuje tužitelj, jer u tom pobijanom dijelu presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka nije nerazumljiva niti proturječna sama sebi ili razlozima presude, ne nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama niti postoji proturječnost između razloga presude i sadržaja isprava, zapisnika. Činjenično stanje je u tom dijelu pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe.

14. Naime, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima osporava visinu dosuđene naknade neimovinske štete, budući da je prvostupanjski sud činjenično stanje pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, prim. dr. med., specijalista kirurga, koje je ocijenio sukladno čl. 8. ZPP-a te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade pravilno cijenio intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i okolnost da je kod tužitelja zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti od 14% te naruženje srednjeg stupnja, koje je ocijenio neposrednom i slobodnom ocjenom sukladno čl. 223. st. 1. ZPP -a. Prema ocjeni i ovog suda dosuđena naknada pravična je i primjerena težini povrede prava osobnosti i okolnostima konkretnog slučaja, sve sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 144/2022., 156/2022. i 155/2023., u nastavku teksta ZOO). Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno kod dosuđenja naknade za tuđu pomoć i njegu prihvatio cijenu od 20,00 kn po satu slobodnom ocjenom primjenom čl. 223. st. 1. ZPP-a, koja cijena nije nerazmjerna i koju je sud pravilno utvrdio na dan presuđenja, a sve sukladno odredbi iz čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a.

15. Stoga je iz navedenih razloga djelomično odbijena žalba tužitelja na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a i potvrđena prvostupanjska odluka u točki IV izreke u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.634,52 EUR, jer u tom dijelu ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

16. Nadalje, prvostupanjski sud prihvatio je zahtjev tužitelja za naknadu iznosa plaćene zakupnine poslovnog prostora, obrazlažući da je tužitelj i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad morao podmirivati zakupninu kako bi zadržao posjed predmetnog poslovnog prostora. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude nije jasno na temelju kojih je odlučnih činjenica sud zaključio da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i obveze plaćanja zakupnine. Pri tome je izostala i ocjena okolnosti da je tužitelj tijekom bolovanja obrt održavao aktivnim upravo na adresi zakupljenog poslovnog prostora, zbog čega nedostaju razlozi o tome predstavljaju li troškovi zakupnine redovni trošak poslovanja koji bi teretio tužitelja neovisno o nastanku štetnog događaja. Slijedom navedenog, u tom dijelu činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, uslijed čega za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

17. U odnosu na zahtjev tužitelja iz točke III. izreke presude, prvostupanjski sud je odbio isti polazeći od stajališta da se zahtijevanjem povrata iznosa koje je tužitelj isplaćivao uslužnom obrtu [obrt] za vrijeme svoje privremene nesposobnosti za rad ne može utvrditi izgubljena zarada. No, tužitelj je tijekom postupka, posebice podneskom od 27. veljače 2023., isticao da zahtijeva naknadu obične štete, navodeći kako je angažiranjem tuđe pomoći za obavljanje poslova obrta umanjio štetu na minimalni iznos. Tužbenim zahtjevom u tom dijelu potražuju se upravo mjesečni iznosi za koje tužitelj tvrdi da ih je isplaćivao trećoj osobi. Unatoč tome, prvostupanjski sud je kod tumačenja odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a (u obrazloženju presude pogrešno naznačen ranije važeći čl. 195. st. 1. ZOO-a) izostavio iz vida obvezu oštećenika na smanjenje štete (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 572/1998-2 od 14. veljače 2001. godine), slijedom koje bi, u konkretnom slučaju, angažiranje drugog obrtnika radi nastavka poslovanja predstavljalo upravo ispunjenje te obveze. Stoga je ostala nejasna ocjena pravne osnove tužiteljevog zahtjeva u tom dijelu . U vezi s tim, izostala je i brižljiva ocjena iskaza svjedoka LM i tužitelja, jer se prvostupanjski sud nije izjasnio poklanja li vjeru njihovim iskazima niti ih je doveo u vezu s ostalim izvedenim dokazima, osobito priloženim računima iz razdoblja tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad. Zato, zbog pogrešnog pravnog pristupa, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno.

18. Slijedom naprijed navedenog, ostvareni su žalbeni razlozi predviđeni odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a, pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke i posljedično u odluci o troškovima postupka te u tom dijelu vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, i to na temelju odredbe članka 370. ZPP-a. U nepobijanom dijelu u točki I. izreke prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena, kao i nepobijana dopunska presuda poslovni broj: 1 Pn-36/2021-36 od 4. svibnja 2023.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, ponovnom i savjesnom ocjenom svih predloženih i provedenih dokaza, potpuno utvrditi sve odlučne činjenice, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, imajući u vidu odredbe članaka 7., 8. i 221.a ZPP-a te pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno će odlučiti o tužbenim zahtjevima iz točaka II. i III. izreke, kao i o cjelokupnim troškovima postupka sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP- a.

U Splitu 28. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović