Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7751/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog EO zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. i 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog EO, podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 25. svibnja 2023., broj: Pp-14258/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Povodom žalbe okrivljenog EO, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo činjenično opisano pod a) izreke prvostupanjske presude tako da se:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) protiv okrivljenog EO (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi:
9. srpnja 2022. u 18,40 sati u Splitu, Ulici Zbora narodne garde 8, upravljao osobnim automobilom marke „Renault“ registarske oznake i broja [registarska oznaka], a vozačku dozvolu nije pokazao policijskom službeniku na uvid,
-dakle, kao vozač nije pokazao vozačku dozvolu na zahtjev policijskog službenika čime je počinio prekršaj iz članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
II Uslijed odluke pod I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni te se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u izreci pravno označen kao prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu se na temelju tog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura) koju je dužan platiti u roku od 3 mjeseca od primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
III U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog EO i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
IV Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni EO dužan je na ime troškova žalbenog postupka platiti 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 3 mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 25. svibnja 2023., broj: Pp-14258/2022 okrivljeni EO je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. i 5. i članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.350,00 eura koju je dužan platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
1. Osim novčane kazne okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljeni EO je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o zaštitnoj mjeri.
Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati i da se odgodi primjena zaštitne mjere.
3. Žalba je neosnovana.
U odnosu na toč. I.
4. Ispitivanjem presude po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u međuvremenu za prekršaj opisan pod a) nastupila zastara prekršajnog progona.
2. Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj iz članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama počinio 9. srpnja 2022.
3. Kako u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, zastaru treba cijeniti prema odredbama Prekršajnog zakona.
4. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je „prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom članka 239. stavka 1. točka 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eur za fizičku osobu.
5. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim pod a), proizlazi da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, kakva je situacija u konkretnom slučaju.
6. Neovisno o nazivu optužnog akta, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona odlučni su uvjeti iz članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na gore navedeni prekršaj, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine, slijedom čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.
U odnosu na točku III
5. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaj opisan pod b) prvostupanjske presude u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je odluka o zaštitnoj mjeri pravilna i zakonita srazmjerna težini počinjenog prekršaja. Primjena zaštitne mjere je nužna u navedenom trajanju koje je blizu zakonom propisanog minimalnog trajanja (a propisano trajanje je od 1 mjesec do 2 godine), kako bi se otklonili uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na činjenje novog prekršaja. Tako određeno trajanje zaštitne mjere je blago u odnosu na težinu počinjenog prekršaja, a izrečeno je bliže zakonom propisanom minimalnom trajanju zaštitnih mjera i stoga nije prestrogo.
7. Iz žalbenih navoda okrivljenika ne proizlazi da je žalitelj svjestan težine i prekršaja koji je počinio (pod b), niti opasnosti svojeg ponašanja u prometu kada je upravljao vozilom i odbio se podvrgnuti ispitivanju radi utvrđivanja prisutnosti droga ili lijekova. Neosnovani su žalbeni razlozi koje navodi, opisujući prethodna iskustva s policijom. Vozač je dužan podvrgnuti se traženom ispitivanju, a potom ako se utvrdi prisutnost droga ima pravo na daljnji postupak u kojem se utvrđuje je li upravljao vozilom pod utjecajem droga. Stoga je ovaj sud žalbene navode okrivljenika ocijenio neosnovanima i potvrdio odluku prvostupanjskog suda, a kaznu je preinačio iz navedenih razloga.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 50,00 EUR, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom navedenoga na temelju članka 205. i 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 28. svibnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlatko Hasić, v.r.
Davorko Kučan, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.
