Poslovni broj: P-154/2026-6

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Mirni Franić Rapajić, u pravnoj stvari tužiteljice JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ŽU iz [adresa], protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Rozić, odvjetnik u Dubrovniku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dana 28. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužiteljice JU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) podnesena Općinskom sudu u Dubrovniku 17. veljače 2026. godine protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. (OIB: 57509775367), kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Dana 17. veljače 2026. je tužiteljica JU iz [adresa] (dalje: tužiteljica) podnijela ovom sudu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. iz Zagreba (dalje: tuženik) u kojoj navodi da se pred ovim sudom pod poslovnim brojem: Ovr-546/2023 vodi ovršni postupak tuženika (tamo ovrhovoditelja) protiv tužiteljice (tamo ovršenice) radi iseljenja u kojem postupku je zakazana sudska radnja za 20. veljače 2026. radi iseljenja tužiteljice iz njenog doma. Ističe kako je u tom postupku podnijela prijedlog radi odgode ovrhe te da je u tom postupku zatražila da je sud uputi na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ističe kako je nekretnina koja je predmetom ovrhe njezin jedini dom u kojem ona živi preko 50 godina, a da tamo od rođenja živi i njezina unuka koja ide u drugi razred osnovne škole te koja je dijete s invaliditetom. Osporava da bi postojala pravomoćna i ovršna odluka koja bi predstavljala ovršnu ispravu i bila temelj za prisilnu ovrhu protiv tužiteljice jer da je Županijski sud u Splitu u postupku poslovni broj: Gž Ovr-516/2025, odlučujući o žalbi tužiteljice (tamo ovršenice) protiv rješenja ovog suda poslovni broj: Ovr-897/2017 od 31. listopada 2024., odlukom od 25. srpnja 2025. uvažio žalbu i ukinuo pobijano rješenje te predmet vratio na ponovni postupak. Predlaže da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Ovr-546/2023 koja se pred ovim sudom provodi radi prisilnog iseljenja tužiteljice te da se ukinu sve ovršne radnje te da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu, ukazuje kako je tužba nedopuštena budući da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice. Ističe kako je upućivanje na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u parničnom postupku, pa kako tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom traži proglašenje ovrhe nedopuštenom radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed, a koja ovrha se vodi na Općinskom sudu u Dubrovniku pod poslovnim brojem: Ovr-546/2023 iz kojeg postupka nije upućena na pokretanje parnice, da nije ispunjena procesna pretpostavka iz odredbe članka 52. stavka 3 Ovršnog zakona, zbog čega tužbu predlaže odbaciti kao nedopuštenu. Poziva se i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odlukama poslovni broj: Rev-18/12 od 5. rujna 2012. i poslovni broj: Rev-690/09 od 4. lipnja 2014.

2.1. Opreza radi osporava navode tužiteljice da bi u ovršnom predmetu bile ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe te navodi kako je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku od 12. veljače 2026. poslovni broj Ovr-546/2023-35 pravomoćno odbijen prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe protiv koje odluke tužiteljica (tamo ovršenica) nije uložila žalbu . Ističe i kako je pozivanje tužiteljice na pravo na dom u ovom stadiju postupka neosnovano i nedopušteno, a da je o tome odlučivao i Županijski sud u Splitu u rješenju od 4. rujna 2024. poslovni broj: Gž Ovr- 685/2024-2 kojim je u ovršnom postupku koji se protiv tužiteljice vodi na Općinskom sudu u Dubrovniku pod poslovnim brojem: Ovr-546/2023 odbijena žalba ovršenika tj. tužiteljice protiv rješenja o ovrsi. Također navodi kako je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024. poslovni broj: Su IV-184/2024 usvojen zaključak kako se prigovor prava na dom može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga ovršenik do tada nije mogao istaknuti. Stoga smatra da je tužiteljica, u ovoj fazi postupka, kada je predmet ovrhe pravomoćno dosuđen kupcu te kada se provodi ovrha radi predaje posjeda nekretnine kupcu, prekludirana isticati prigovor prava na dom. Tuženik osim toga ističe kako je predmet ovršnog postupka poslovni broj: Ovr-546/2023 bio opterećen dobrovoljnim založnim pravom uknjiženim u korist ovrhovoditelja (ovdje tuženika) te se navedeni ovršni postupak vodio upravo radi unovčenja tog zaloga, dakle, da je tužitelj bio vlasnik nekretnine koja je dobrovoljno korištena kao instrument osiguranja tražbine te da je na taj način založni dužnik izričito pristao da vjerovnik (tuženik) svoju tražbinu namiri prodajom založene nekretnine. Navodi i kako su razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom jasno nabrojani u odredbi čl. 52. st. Ovršnog zakona te kako životna dob i zdravstveno stanje nisu među njima , te da starija životna dob i loše zdravstveno stanje tužiteljice predstavljaju trajno stanje, a budući da je tužiteljica imala gotovo godinu i pol za ispunjenje tražbine predaje posjeda tuženiku to tuženik smatra kako je tužiteljici protekao razumni rok za ispunjenje te tražbine. Tuženik navodi i kako je predmetna nekretnina njemu pravomoćno dosuđena rješenjem o dosudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Ovr-897/2017 od 21. prosinca 2022. te da je isti zaštićen odredbom članka 110. Ovršnog zakona koja propisuje kako ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca, a tužiteljica je donošenjem zaključka o predaji nekretnine Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Ovr-897/2017 od 18. siječnja 2023. izgubila posjed nekretnine sukladno odredbi čl. 127. Ovršnog zakona. Zaključno, ističe kako odredba čl. 23. Ovršnog zakona propisuje što je sve ovršna isprava dok odredba čl. 128. st. 1. Ovršnog zakona jasno propisuje kako ovrhovoditelj predaju posjeda nekretnine može tražiti na temelju zaključka o predaji nekretnine.

3. Pregledani su predmeti ovog suda poslovni broj: Ovr-897/2017 i Ovr-546/2023.

3.1. Predmet poslovni broj: Ovr-897/2017 je pokrenut po prijedlogu za ovrhu tuženika (tamo ovrhovoditelja) protiv tužiteljice (tamo ovršenice) te je na temelju ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 310/06-1 sklopljenog 5. travnja 2006. između Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja, LIDO d.o.o., Dubrovnik, kao dužnika, i tužiteljice JU, kao protivnika osiguranja, koji je ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod brojem: OU-500/06 dana 21. travnja 2006. te koji sadrži iskazanu klauzulu ovršnosti, rješenjem ovog suda poslovni broj: Ovr-897/2017-2 od 16. listopada 2017. određena ovrha na suvlasničkom dijelu: 3/8 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Stan u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica], površine 86,00 m2 u kčbr. zgr. [katastarska čestica] pašnjak i kčbr. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tada upisanom na ime tužiteljice u cijelosti. U navedenom postupku je predmetna nekretnina pravomoćno dosuđena tuženiku (tamo ovrhovoditelju), na temelju istog je izvršena uknjižba prava vlasništva na ime tuženika te je nekretnina zaključkom ovršnog suda od 18. siječnja 2023. predana kupcu (tuženiku), koji je potom podnio prijedlog kojim traži ispražnjenje nekretnine te predaju nekretnine kupcu u posjed. Povodom tog je zahtjeva otvoren novi poslovni broj predmeta: Ovr-546/2023 u kojem je predmetu dana 15. studenog 2023. doneseno rješenje o ovrsi radi ispražnjenja i predaje u posjed predmetne nekretnine (i to na temelju rješenja o ovrsi ovog suda poslovni broj: Ovr-897/2017-2 od 16. listopada 2017. i zaključka o predaji ovog suda poslovni broj: Ovr-897/2017 od 18. siječnja 2023.). Postupak poslovni broj: Ovr- 897/2017 je nastavljen radi diobe kupovnine te je 31. listopada 2024. pod poslovnim brojem:

Ovr-897/2017 doneseno rješenje o diobi kupovnine protiv kojeg je rješenja tužiteljica (tamo ovršenica) izjavila žalbu i koje rješenje je ukinuto i vraćeno na ponovni postupak odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž Ovr-516/2025 iz razloga pogrešne odluke o redoslijedu namirenja. Dakle, u predmetnom postupku tužiteljica kao ovršenica nije ni u jednom trenutku upućena pokrenuti parnični postupak radi proglašenja te ovrhe nedopuštenom.

3.2. Međutim, iako se ista poziva na odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž Ovr-516/2025 koja je donesena povodom odlučivanja o žalbi protiv rješenja donesenog u predmetu poslovni broj: Ovr-897/2017, iz tužbe proizlazi da tužiteljica predlaže da se ovrha koja se vodi pod poslovni brojem: Ovr-546/2023 proglasi nedopuštenom.

3.3. Iz tog spisa proizlazi da je tužiteljica protiv rješenja o ovrsi od 15. studenog 2023. kojim je određena ovrha radi ispražnjenja i predaje u posjed predmetne nekretnine tužiteljica podnijela žalbu 17. svibnja 2024. u kojoj žalbi se poziva na pravo na dom . Njezina žalba je odbijena kao neosnovana odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž Ovr- 685/2024-2 te je potvrđeno predmetno rješenje o ovrsi. Županijski sud se osvrće na podneseni prigovor prava na dom te ističe kako ovaj prigovor u toj fazi postupka nije odlučan odnosno da je tužiteljica prekludirana podnijeti ovakav prigovor te se poziva na zaključak predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka održanog 14. lipnja 2024. (Su IV-184/2024) o tome da se prigovor prava na dom može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga ovršenik do tada nije mogao istaknuti. Nakon toga je tužiteljica 22. kolovoza 2025. predložila odgodu ovrhe koji prijedlog je odbijen rješenjem od 15. srpnja 2025., a protiv kojeg tužiteljica nije podnijela žalbu. Konačno, tužiteljica u tom ovršnom postupku 21. siječnja 2026. podnosi podnesak u kojem ponovno ističe prigovor prava na dom, predlaže odgoditi zakazano ročište radi provođenja ovršne radnje te uputiti je na pokretanje parnice po tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji su prijedlozi tužiteljice rješenjem ovršnog suda od 12. veljače 2026. odbijeni kao neosnovani uz, između ostalog, pozivanje na raniju odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž Ovr-685/2024-2 u kojoj je navedeno kako je tužiteljica u ovoj fazi postupka prekludirana isticati prigovor prava na dom. Tužiteljica se na ovu odluku nije žalila. Naknadno je tužiteljica podneskom od 14. travnja 2026. predložila prekinuti taj ovršni postupak do okončanja odluke u ovom postupku.

3.4. Dakle, pregledom predmetnih ovršnih spisa je utvrđeno kako tužiteljica ni u jednom trenutku od strane ovršnog suda nije upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

4. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe čl. 52. -55. OZ. Odredbom članka 52. OZ je propisano da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. točke 7. i točaka 9.-11. ovog Zakona, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana (stavak 1.). Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu (stavak 3.). Na pokretanje i vođenje parnice iz stavka 3. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju pravila o parnici na koju se ovršenik upućuje u povodu žalbe nakon proteka roka (stavak 5.).Odredbom članka 55. propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu (stavak 3.). Ako ovršenik u povodu naknadno podnesene žalbe nakon isteka roka bude također upućen na parnicu, dužan je razloge zbog kojih je izjavio tu žalbu istaknuti u parnici na koju je prethodno upućen ako u njoj još uvijek nije zaključena glavna rasprava (stavak 4.). Ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, sud će odbaciti tužbu (stavak 5.).

4.1. Dakle, parnični postupak koji se vodi po tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom specifičnog je karaktera jer je nužan preduvjet za pokretanje istog postojanje ovršnog suda pred kojim se vodi ovršni postupak, odnosno koji odlučuje o pravnom sredstvu ovršenika iz čl. 210. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ), kojim se ovršenik, a koji ističe točno OZ taksativno određene žalbene razloge protiv rješenja o ovrsi, upućuje na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Iz citiranih odredbi OZ proizlazi da je postojanje zaključka ovršnog suda kojim se ovršenik upućuje u parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, procesna pretpostavka koja mora biti ispunjena da bi se mogao voditi postupak za utvrđenje ovrhe nedopuštenom, a sadržajem zaključka određen je i predmet raspravljanja u parničnom postupku.

5. S obzirom da tužiteljica, kao ovršenica u ovršnom postupku u kojem je doneseno predmetno rješenje o ovrsi, nije odlukom nadležnog ovršnog suda upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, to je sud predmetnu tužbu ocijenio nedopuštenom i istu odbacio, a kakvo postupanje suda je u skladu sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-793/12 od 4. rujna 2012. godine u kojoj se navodi da ako ovršni sud ne odluči uputiti ovršenika na parnicu, da takav put pravne zaštite ovršeniku nije niti dopušten, ovo jer je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi pravnih lijekova u ovršnom postupku i to samo kad ovršni sud u ovršnom postupku uputi ovršenika na parnicu povodom žalbe izjavljene protiv rješenja o ovrsi ili pravnog sredstva iz čl. 210. OZ, što ovdje nije slučaj, i samo dok provedba ovrhe traje.

U Dubrovniku 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Mirna Franić Rapajić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka istog, putem ovog suda za drugostupanjski sud, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA:

- Tužiteljici po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku.