Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10126/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐG, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenika ĐG, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 18. rujna 2025., Klasa: 413-01/22-26/1783, Ur.broj: 513-02-7001/1-25-22, na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

-

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika ĐG, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljenik GG, djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju počinio prekršaj iz članka 63. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16. i 52/25.), te mu se temeljem citiranog zakonskog propisa uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura, koju novčanu kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude. Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

- II. U ostalome dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ĐG i u preostalome pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

III. Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik GG proglašen je krivim i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.200,00 eura (tisućudvjesto eura), zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem o prekršaju, temeljem odredbe članka 76.a stavak 3. Prekršajnog zakona i članka 70. stavak 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije od okrivljenika je oduzeta roba i to: sir, 19 kg, prema Potvrdi o privremenom oduzimanju Klasa: 471-01/2216/5352, Ur.broj: 513-02-7030/23-22-2.

3. Istim je rješenjem okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kn (sto kuna) / 13,27 eura /trinaest eura i dvadesetsedam centi).

4. Protiv tog rješenja okrivljenik GG je pravodobno podnio žalbu zbog, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, navodeći u bitnome da mu je bilo prekršeno pravo na tumača tijekom njegovog uhićenja i nakon toga. Ističe i da je propušteno utvrditi podrijetlo sira, odnosno da se radilo o europskom siru.

5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Žalitelj neosnovano poriče svoju prekršajnu odgovornost iz razloga što je Vijeće za prekršaje, Carinske uprave, Ministarstva financija RH, Područnog carinskog ureda Osijek, u provedenom postupku neprijeporno utvrdilo kako je okrivljenik počinio predmetni prekršaj iz Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.

9. Okolnosti koje navodi žalitelj, nisu u konkretnom slučaju takvog značaja da bi se okrivljenik mogao ekskulpirati za počinjeni prekršaj. U žalbenim navodima žalitelj ne iznosi nikakve nove činjenice u smislu odredbe članka 193. stavak 5. Prekršajnog zakona, ničim se ne dovodi u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, koje je u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno i točno utvrdilo činjenično stanje uz isticanje dokaza temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanima. Dakle, nesporno iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik je u više navrata bio pozivan na glavne rasprave, ali se nije odazvao niti poslao pisanu obranu, dok je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeniku uz poziv za glavnu raspravu poslao prijevode prekršajnog naloga, kao i svu ostalu dokumentacije na francuskom jeziku.

10. Pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, oni nisu nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni. U obrazloženju je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju korektno reproduciralo pisanu dokumentaciju u spisu predmeta, zatim dalo ocjenu svih relevantnih dokaza i iznijeti su zaključci o utvrđenim činjenicama, naročito glede odlučnih činjenica, uz zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

11. Međutim, radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, na koju također ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 196. točka 4. Prekršajnog zakona), inkriminirani prekršaj se pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 63. stavak 4. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16. i 52/25.), budući je Zakon o provedbi Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 52/25.) stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja i propisuje blažu novčanu kaznu za počinitelja fizičku osobu od Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16.), koji je naveden u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

12. Razmatrajući pobijano rješenje o prekršaju u odnosu na odluku o kazni, ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeniku odmjerilo previsoku novčanu kaznu.

13. Imajući u vidu sve utvrđene olakotne okolnosti, odnosno da okrivljenik nije do sada kažnjavan i da je prekršaj počinjen s najblažim oblikom krivnje, te uvažavajući protek vremena od počinjenja prekršaja i da je za inkriminirani prekršaj u vrijeme počinjenja za počinitelja fizičku osobu bila propisana novčana kazna temeljem odredbe članka 63. stavak 1. točka 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16.) u iznosu od 3.000,00 do 100.000,00 kuna, dok je 29. ožujka 2025. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 52/25.), koji sada za predmetno djelo temeljem odredbe članak 63. stavak 4. u svezi stavka 1. točke 3. propisuje novčanu kaznu u iznosu od 390,00 do 13.260,00 eura, dakle, računajući prema fiksnom tečaju konverzije 7.534,50 ista je sada propisana u nešto blažem iznosu nego ranije, pa je ovaj sud stoga preinačio odluku o kazni, smatrajući da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom, primjenom instituta ublažavanja, odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, u iznosu ispod zakonom propisanog minimuma postići svrha kažnjavanja, budući navedene okolnosti gledajući u njihovoj ukupnosti treba cijeniti naročito olakotnim u konkretnom slučaju.

14. Ovaj sud je mišljenja kako je novčana kazna odmjerena okrivljeniku od strane ovog suda primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se izrečenom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

15. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne ovom presudom. Stoga, ako okrivljenik plati dvije trećine novčane kazne u za to određenom roku u točki I izreke ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

16. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka, kao i odluka o oduzimanju robe također su utemeljene na zakonu.

17. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je, temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od 20,00 eura, u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude. Visina troškova je odmjerena sukladno odredbi čl.139. st.3. Prekršajnog zakona, obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.

18. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.