REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž-774/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja Planum – građenje d.o.o. OIB:45939063863, Vukovar, Priljevo 42B zastupan po punomoćniku odvjetniku Stjepan Šporčić iz Vukovara, protiv tuženika JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Povrv-1/2026- 9 od 3. travnja 2026., 28. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Povrv-1/2026-9 od 3. travnja 2026.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I. U cijelosti se ukida platni nalog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bore Arambašić iz [adresa] poslovne oznake Ovrv-36/2021 od 5. studenog 2021. te se odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadom iznosa 994,23 eura sa zateznom kamatom od 16. listopada 2021. II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troška za iznos od 418,12 eura.
III. Nalaže se tužitelju Planum – građenje d.o.o. OIB:45939063863, [adresa] da tuženiku JM OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 468,75 eura u roku 15 dana.“
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu zbog svih žalbenih razloga. Ističe da je pogrešan zaključak suda kako je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja te da je iz tog razloga tužitelj bio dužan predložiti adekvatan dokaz kojim bi se utvrdila visina naknade za korištenje tužiteljeve nekretnine. Ukazuje na navode iz prigovora tuženika od 17. studenog 2021., da isti nije osporavao visinu zahtjev niti u prigovoru niti u podnesku od 10. siječnja 2022., da stoga tužitelj nije bio obvezan predložiti izvođenje dokaza na okolnosti visine naknade; da je tužitelj dokazao da je tuženik bez valjane osnove bio u posjedu nekretnine tužitelja te da tužitelju pripada naknada za korištenje nekretnine primjenom odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, kao i da je zakonito ispostavio račun tuženiku pod brojem 92/2/7 od 01. listopada 2021. na iznos od 7.491,00 kn. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t . 11. ZPP budući odluka nije obrazložena te se ne može ispitati. Osporava i odluku o trošku te predlaže preinačiti presudu podredno ukinuti i vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 994,23 eura sa zateznom kamatom od 16. listopada 2021., a na ime naknade za korištenje nekretnine u vlasništvu tužitelja. Nakon što je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 18. listopada 2021. javni bilježnik Boro Arambašić iz [adresa] donio je rješenje o ovrsi dana 5. studenog 2021. poslovni broj Ovrv-36/2021 kojim je naloženo ovršeniku namiriti tražbinu ovrhovoditelja sa zateznom kamatom i troškove postupka; na to je rješenje ovršenik (tuženik) podnio pravovremeni prigovor u kojem osporava tražbinu ovrhovoditelja u smislu da duguje po bilo kojem osnovu bilo kakav iznos; ističe da je račun vratio ovrhovoditelju i da ne koristi nekretninu u vlasništvu ovrhovoditelja, nakon čega je prvostupanjski sud rješenjem stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje te postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
6. Prvostupanjskom presudom ukinut je u platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika te odbijen zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je pravomoćnom presudom poslovni broj P-97/2021 od 26. siječnja 2023., potvrđena odlukom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-163/2023 od 24. listopada 2024., tuženiku naloženo iseliti iz predmetne nekretnine tužitelja za koju tužitelj potražuje predmetnu naknadu zbog korištenja iste; da je nekretninu tužitelj stekao u ovršnom postupku te tuženiku ispostavio račune kojima potražuje naknadu za korištenje nekretnine; da je tužitelj dokazao da je tuženik bez valjane pravne osnove bio u posjedu nekretnine tužitelja, te tužitelju pripada naknada za korištenje nekretnine primjenom odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima; da je tužitelj ispostavio račun tuženiku pod brojem 92/2/7 dana 1. listopada 2021. na iznos od 7.491,00 kn za razdoblje od 1. listopada 2021. do 31. listopada 2021., da račun ne dokazuje tržišnu visinu naknade već se radi o privatnoj ispravi koja služi kao dokaz da je nešto obračunato, da je adekvatan dokaz kojim se utvrđuje visina naknade je građevinsko vještačenje što tužitelj nije predlagao; a niti je sud može utvrditi po slobodnoj ocjeni. Odluku temelji na odredbi čl. 351. st. 3. ZPP.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 467. Zakona o parničnom postupku, utvrđenje je ovoga suda da je odluka suda prvog stupnja pravilna.
7.1. Nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 467. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, pa niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je zaključak suda da je tuženik osporavao visinu zahtjeva pravilno izveden iz stanja spisa. Naime, tuženik je u prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave naveo da poriče da bi u bilo kojem osnovu dugovao ovrhovoditelju bilo kakav novčani iznos; da je račun na kojem svoju tražbinu temelji ovrhovoditelj, protestirao i vratio ovrhovoditelju…
7.2. Iz takvih je navoda valjalo zaključiti da je svakako sporna osnova zahtjeva jer tuženik smatra da tužitelju ne duguje ništa, ali i visina zahtjeva jer tuženik navodi da ne duguje bilo kakav, dakle bilo koji novčani iznos, dakle niti traženi niti manji niti veći iznos.
8. Stoga, a kako je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. ZPP svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika te primjenom odredbe čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a primjenom odredbe čl. 221. ZPP ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja i činjenice koje su općepoznate ; iz činjenice da tuženik poriče da duguje bilo kakav novčani iznos ovrhovoditelju odnosno tužitelju i da navodi da je izdani račun protestirao što bi značilo da je odbio isplatu po istom, to je pravilno zaključio sud prvog stupnja da je sporna i visina zahtjeva odnosno visina koju bi se realno plaćalo na tržištu za korištenje (najam) takve nekretnine jer je tuženik osporavao da (po bilo kojoj osnovi) duguje bilo koji novčani iznos; dakle i traženi. Tuženik u prigovoru navodi da poriče „da bi u bilo kojem osnovu dugovao ovrhovoditelju bilo kakav novčani iznos“; dakle i bilo koji osnov tražbine i bilo koji novčani iznos tražbine.
9. Nastavno kako tužitelj na okolnosti visine zahtjeva nije predlagao druge dokaze, pravilno je primjenom pravila o teretu dokaza, čl. 221.a ZPP u vezi sa čl. 457. ZPP, sud prvog stupnja ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave; pravilnom primjenom odredbe čl. 351. st. 3. ZPP.
10. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 457. ZPP žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
11. Odluka o trošku se određeno žalbom ne osporava, osim u smislu da je neosnovana uslijed neosnovanosti odluke o glavnom zahtjevu, a koji žalbeni navod nije osnovan.
12. Kako je žalba neosnovana odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.
U Puli-Pola 28. svibnja 2026.
Sutkinja
Alenka Paus
