REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-797/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja EĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariji Petri Sokač odvjetnici iz Križevaca, protiv tuženika EĐĐ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU Milenko Ščetar i Vesna Rajić, odvjetnicima iz Križevaca, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj Psp-5/2023-22 od 18. ožujka 2026., 28. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj Psp-5/2023-22 od 18. ožujka 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem odlučeno je: „I Utvrđuje se da je tuženi TĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] samovlasno smetao posjed tužitelja EĐ, [adresa], OĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na način da je točno neutvrđenog dana, ali svakako nekoliko dana prije 18.2.2023. godine kada je tužitelj uočio čin smetanja, izorao njegove zatravljene nekretnine koje je držao u nesmetanom posjedu, i to prema skici lica mjesta mjerničkog vještaka Štefice Tukša od 9.10.2023. godine u prijepornom dijelu označenog pravcem između točaka A-B-C-D-E-F-G-A, a koje se sastoje od dijela čk.br. 975/3, dijelom čk.br. 975/2, čitave čk.br. 980/2, dijelom čk.br. 985/2, dijela čk.br. 975/5 i to u duljini između točke A do točke B od 34,70 m, od točke B do točke C u duljini od 45,40 m, od točke C do točke D u duljini od 17,90 m, od točke D do točke E u duljini od 112,20 m, od točke E do točke F u duljini od 47,90 m, od točke F do točke G u duljini od 120,30 m i od točke G do točke A u duljini od 37,50 m, te se zabranjuje tuženiku takvo ili slično smetanje posjeda nekretnina pod prijetnjom novčane kazne, u roku od 8 dana. II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 792,00 eura u roku od 8 dana.“

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik te ukazuje na nepravilnu primjenu odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku, da je time povrijeđeno pravo tuženika iz čl. 3., čl. 5. čl. 26. te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, kao i iz čl. 6. st. 1. i čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te odredba čl.10. Zakona o parničnom postupku; da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP; da tužitelj kada je vratio svoj posjed više nema pravni interes za vođenjem postupka; ukazuje na odredbu čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da nije sporno da je tuženik greškom nešto uzorao, da tuženik nije bio svjestan da čini smetanje posjeda, da je valjalo saslušati svjedoke koje je predlagao. Ističe da sud analizira iskaze saslušanih svjedoka u spisu Z-14986/22-14 od 7. ožujka 2023., kojima je sud poklonio vjeru, iako nisu saslušani u ovom postupku; da je valjalo nastaviti dokazni postupak; da rješenje kojim se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja nema svoju svrhu. Ukazuje na sudsku praksu. Predlaže ukinuti rješenje i vratiti ponovni postupak, podredno preinačiti isto te potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Sa žalbom je postupljeno u skladu s odredbom čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013 i 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži posjedovnu zaštitu u svezi nekretnina i to dijela kč. [katastarska čestica], dijela kč. [katastarska čestica] cijele kč. [katastarska čestica], dijela kč. [katastarska čestica] i dijela kč. [katastarska čestica] i to prema skici lica mjesta mjerničkog vještaka Štefice Tukša od 9. listopada 2023. pravcem naznačenim između točaka A-B-C-D-E-F-G-A i to u duljini između točke A do točke B od 34,70 m, od točke B do točke C u duljini od 45,40 m, od točke C do točke D u duljini od 17,90 m, od točke D do točke E u duljini od 112,20 m, od točke E do točke F u duljini od 47,90 m, od točke F do točke G u duljini od 120,30 m i od točke G do točke A u duljini od 37,50, a koji posjed je smetan na način da je tuženik neutvrđenog dana, ali nekoliko dana prije 18. veljače 2023. izorao predmetne nekretnine.

6. Prvostupanjski sud usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da nije sporno da je tuženik (omaškom je naznačeno tužitelj) izorao predmetne nekretnine u naznačeno pravcu određenom točkama A-B-C-D-E-F-G-A u skici vještaka, kao i da je tužitelj u tijeku postupka vratio svoj posjed na predmetnom dijelu nekretnina; da je tužba podnesena u roku iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer tuženik navodi da je oranje izvršio nekoliko dana prije 18. veljače 2023., a tužba je podnesena 6. ožujka 2023., da je tužitelj dokazao zadnji mirni posjed nekretnina. Odluku temelji na odredbi čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP).

7. Odluka suda prvog stupnja nije pravilna i zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 365. st. 2. ZPP iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

9. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer rješenje nema nedostataka zbog kojeg ga ne bi bilo moguće ispitati. Međutim, uslijed pogrešnog materijalno-pravnog pristupa činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.

10. Naime, tuženik je u tijeku postupka isticao da nije imao svijest da radnjom – oranjem - čini smetanje posjeda tužitelja jer su ga prodavatelji uveli u posjed kupljenih nekretnina i izorao je samo ono što su mu oni pokazali. Na te je okolnosti predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka (prodavatelja) na što ukazuje i u žalbi, a prvostupanjski sud zanemarujući navedene navode i dokazne prijedloge tuženika, kod kojih je isti ostao i na raspravi 24. svibnja 2024., propustio je utvrditi postojanje ili ne i te činjenice, odnosno je li tuženik bio svjestan da oranjem zadire u tuđi posjed; dak le je li znao da oranjem smeta tuđi posjed.

11. Pritom valja navesti da kada je u tijeku postupka izvršen uvid u rješenje suda u kojem je naznačen i dokazni postupak proveden u tom postupku iz kojeg proistječe to rješenje, nema nikakve zapreke da se sud pozove i na ono što se navodi u obrazloženju toga rješenja, odnosno da činjenice utvrđuje ne samo iz izreke već i obrazloženja toga rješenja. Međutim, tada se činjenice ne utvrđuju iz iskaza svjedoka, već iz navedenog rješenja kao isprave. Stoga, nerazumljivo prvostupanjski sud navodi da tim svjedocima koji se spominju u obrazloženju toga rješenja poklanja vjeru zbog osobne nezainteresiranosti za ishod spora kada su ti svjedoci saslušani u sasvim drugom postupku, odnosno pojedinačnom ispravnom zemljišnoknjižnom postupku vođenom pod poslovni broj Z-14986/2022, pa o tome valja voditi računa u ponovnom postupku; iako navedeno ne čini bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, osobito jer posjed tužitelja nije niti sporan.

12. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 335. st. 4. ZPP u vezi sa čl. 354. st. 1. ZPP niti je povrijeđeno pravo tuženika iz čl. 3., 5., 26., 29. Ustava RH i čl. 6. st. 1 i čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 10. ZPP time što rješenje nije objavljeno, izrađeno i uručeno ili otpremljeno u roku 45 dana od dana zaključenja glavne rasprave. Točno je da sud prvog stupnja tu odredu čl. 335. st. 4. ZPP u vezi sa čl. 438. st. 1. ZPP nije pravilno primijenio jer je odluka donesena 18. ožujka 2026, a glavna rasprava zaključena 24. svibnja 2024., ali navedeno nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne odluke, niti tuženik u žalbi navodi, obrazlaže na koji je način navedeno bilo od utjecaja.

13. Odredbom čl. 21. st. 1. i 3. ZVDSP propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; st. 3. propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. St. 2. propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

14. Dakle, u konkretnom slučaju, kako slijedi, nije sporno da je sporan dio nekretnina bio u posjedu tužitelja, da je tuženik izorao taj dio nekretnina, da je tužitelj tužbu radi smetanja posjeda podnio u roku iz čl. 21. st. 3. ZVDSP i da je tužitelj u tijeku postupka vratio oduzeti posjed. Sporno je postojanje svijesti, znanja tuženika da radnjom čini smetanje tuđeg posjeda i tu činjenicu valja utvrditi u ponovnom postupku.

15. Glede činjenice da tužitelj ne potražuje više uspostavu ranijeg posjedovnog stanja jer ga je sam uspostavio u proljeće 2023. kada je posadio kukuruz, valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) u odluci Rev-1797/2016-2 od 14. ožujka 2017. naveo da u smislu kontinuitetne funkcije zaštite posjeda od smetanja kako je postavljena odredbama čl. 19. - 27. ZVDSP, u okolnostima kada nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva posjedovne zaštite u dijelu koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, ali je moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva posjedovne zaštite u dijelu koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, nema zapreke udovoljiti tužbenom zahtjevu u deklaratornom dijelu i dijelu koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće… U tom se slučaju radilo o situaciji da je tužitelj sam uspostavio prijašnje posjedovno stanje.

16. Dakle, činjenica da je tužitelj za vrijeme trajanja parnice vratio posjed i time uspostavio prijašnje posjedovno stanje ne povlači automatski zaključak da je zahtjev za posjedovnom zaštitom neosnovan, kako to smatra tuženik.

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP u vezi sa čl. 370. ZPP i čl. 438. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

18. U ponovnom postupku sud prvog stupnja izvest će dokaze predložene na okolnosti postojanja ili ne svijesti tuženika da radnjom čini smetanje posjeda te nakon toga donijeti novu valjano obrazloženu odluku zajedno s odlukom o troškovima postupka.

19. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci, čl. 166. st. 3. ZPP.

U Puli – Pola 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Alenka Paus