REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-824/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Silviju Petroviću, odvjetniku u Gospiću, protiv tuženika 1. ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Odvojak 3, Stupnik, Zagreb, upisan u zemljišnoj knjizi s adresom [adresa], zastupan po punomoćniku Borivoju Radiću, odvjetniku u Zagrebu, 2. OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], upisan u zemljišnoj knjizi sa adresom [adresa], 3. ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], upisana u zemljišnoj knjizi s adresom [adresa]. UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva , odlučujući o žalbi 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P-326/2025-12 od 22. prosinca 2025., na sjednici vijeća 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P-326/2025-12 od 22. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik 1/2 dijela nekretnina tuženika označenih kao:

- kč. br. [katastarska čestica] Banat oranica, površine 429 m2,

- kč. br. [katastarska čestica] Banat oranica, površine 2283 m2,

- kč. br. [katastarska čestica] Dolić oranica, površine 6215 m2,

- kč. br. [katastarska čestica] Kućište, dvorište površine 500 m2, voćnjak površine 3208 m2, kuća i 2 zgr. površine 152 m2, ukupne površine 3860 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što su tuženici AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odvojak 3, Stupnik, Zagreb, upisan u zemljišnoj knjizi sa adresom [adresa], kao suvlasnik u 1/6 dijela, OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], upisan u zemljišnoj knjizi sa adresom [adresa], kao suvlasnik u 1/6 dijela, ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao suvlasnik u 1/16 dijela, JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], upisana u zemljišnoj knjizi sa adresom [adresa], kao suvlasnik u 1/6 dijela i UB OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao suvlasnik u 1/6 dijela, dužni priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva, uz istovremeni upis na ime i suvlasništvo tužitelja.“

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi prvotuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da sud neosnovano zaključuje da je posjed tužitelja i prednika pošten, da na odlučne i sporne činjenice nije proveden niti jedan dokaz, da je predložio saslušanje stranaka; da se sve okolnosti mogu utvrditi jedino u kontradiktornom postupku; da je pogrešan zaključak da prvotuženik ne osporava tužbeni zahtjev; da je isti samo podneskom dao nagodbeni prijedlog. Predlaže saslušanje svjedoka te preinaku presude, podredno ukinuti i istu i vratiti na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ističe da je žalba podnesena protivno čl. 106.a st. 5. Zakona o parničnom postupku, da je konfuznog i teško razumljivog sadržaja, da je sud proveo relevantne dokaze, saslušao stranke i svjedoke, da u odgovoru na tužbu prvotuženik u suštini ne osporava tužitelju suvlasništvo u ½ dijela predmetnih nekretnina, ali smatra da njemu pripada druga polovica što mu tužitelj i drugi tuženici i priznaju. Ukazuje na odredbu čl. 352. ZPP i pravilnu primjenu odredbe čl. 8. ZPP.

Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba prvotuženika nije osnovana, a podnesena je pravodobno u elektroničkom obliku sukladno odredbi čl. 106.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025

– dalje: ZPP).

5. Prvostupanjski je sud pobijanom odlukom prihvatio je zahtjev tužitelja da je suvlasnik 1/2 dijela nekretnina i to kč. br. [katastarska čestica] Banat oranica, površine 429 m2, kč. br. [katastarska čestica] Banat oranica, površine 2283 m2, kč. br. [katastarska čestica] Dolić oranica, površine 6215 m2, kč. br. [katastarska čestica] Kućište, dvorište površine 500 m2, voćnjak površine 3208 m2, kuća i 2 zgr. površine 152 m2, ukupne površine 3860 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što su tuženi AB, OB, ŽB, JB i UB, dužni priznati i trpjeti upis na ime suvlasništva tužitelja; a uz obrazloženje, u bitnom, da OB, ŽB, JB i ĐB nisu osporavali zahtjev tužitelja, da iz izvedenih dokaza (iskaza svjedoka , saslušanja tužitelja te po uvidu u materijalne dokaze), slijedi da je tužitelj u samostalnom i neprekidnom posjedovanju putem prednika i duže vremena od 20 godina, pa da je , slijedom toga, dokazao postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbi čl. 159 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZVDSP).

6. Odluku obrazlaže utvrđenjima:

- da je iz iskaza svjedoka slijedi da su IB naslijedili sinovi T i ĆB; da je BB preminuo 1996.; da je majka Ć je svoj dio ustupila sinovima;

- da je tužitelj sin T kojeg je naslijedio u cijelosti kako slijedi iz rješenja o nasljeđivanju

- da je tužitelj potvrdio navode svjedoka te dodao da svome stricu prvotuženiku ĆB ne osporava da i on ima suvlasništvo predmetnih nekretnina u ½ dijela,

- da niti prvotuženik ne osporava zahtjev već predlaže da se nekretnine podijele na jednake dijelove,

a slijedom čega zaključuje da je tužitelj i putem prednika u samostalnom poštenom posjedu predmetnih nekretnina duže od 20 godina.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbom određenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da pobijana odluka pravilna i zakonita.

8. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

9. Odredbom čl. 4. ZPP propisano je da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Upravo je tako postupio sud prvog stupnja jer je pobijana odluka rezultat upravo takve usmene, neposredne i javne rasprave u kojem su postupku izvedeni predloženi dokazi. Svjedoke koje sada predlaže prvotuženik u žalbi nije predlagao tijekom prvostupanjskog postupka, kao niti izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, pa stoga to ne može više predlagati niti u žalbi, čl. 352. st. 1. ZPP, budući se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se može izjaviti žalba, a što nije konkretni slučaj.

10. Povredu pravila postupka ne predstavlja niti navod prvostupanjskog suda da iz podneska prvotuženika od 15. prosinca 2025. proistječe da prvotuženik ne osporava tužbeni zahtjev. Naime, točno je da u odgovoru na tužbu prvotuženik se protivio zahtjevu, a nastavno dostavio prijedlog u podnesku od 15. prosinca 2025. na koji i u žalbi ukazuje, odnosno da se nekretnine podijele pola njemu i pola tužitelju. Stoga, prvotuženik se protivio zahtjevu, međutim neovisno o tome presuda je pravilna i zakonita jer se temelji na pravilno provedenom dokaznom postupku i pravilno utvrđenim bitnim činjenicama, a navedeni je zaključak prvostupanjskog suda samo rezultat činjenice da su tuženici od drugog do petog iskazali da su nekretnine od tužitelja i prvotuženika svakog u ½ dijela, a što i jest bio i prijedlog prvotuženika iz podneska, a i tužitelj upravo tako tvrdi.

11. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Upravo je tako postupio sud prvog stupnja te je proveo dokaze koje su predložile stranke i koje je ocijenio bitnima za donošenje odluke, analizirao izvedene dokaze i utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na stjecanje suvlasništva tužitelja. Stoga neosnovano prvotuženik ukazuje na pogrešno i neutvrđeno činjenično stanje.

12. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015, 94/2017; dalje: ZVDSP) propisane su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od deset godina (članak 159. stavak 2. ZVDSP), dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi dvadeset godina (članak 159. stavak 3. ZVDSP). Na temelju odredbe članka 160. stavka 1. i 2. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed ili barem samostalan pošten posjed. Poštenje posjednika se presumira. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed , čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Istinit je posjed, u smislu čl. 18. st. 2. ZVDSP, onaj koji nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, a niti zlouporabom povjerenja. posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZVDSV). Prema st. 5. čl. 18. ZVDSP posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a prema odredbi čl. 11. st. 2. ZVDSP posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

13. Stoga iz činjenice da od 1996. prednici tužitelja i danas tužitelj imaju u posjedu predmetnu nekretninu u ½ suvlasničkog dijela; da to ne osporavaju drugo do peto tuženici s time da iskazuju da je druga polovica nekretnina u posjedu ĆB, što i tužitelj tvrdi, pravilno je prvostupanjski sud izveo zaključak da je tužitelj protekom roka od 20 godina kao pošteni samostalni posjednik uvažavajući tu i posjed prednika stekao suvlasništvo predmetnih nekretnina i to dosjelošću primjenom odredbe čl. 159. st. 3. ZVDSP. Poštenje posjednika se, kao i samostalnost, dakle pretpostavlja, pa neosnovano sada prvotuženik osporava navedeno, cijeneći i već navedeno pod točkom 9. obrazloženja ove odluke.

14. Pritom valja ukazati da je u izreci očitom omaškom umjesto ispravno suvlasničkog udjela u „1/6“ dijela u odnosu na ŽB naznačen kao njegov suvlasnički udio „1/16“ dijela, a što se može ispraviti u svako doba primjenom odredbe čl. 342. ZPP.

15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Puli-Pola 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško