REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-763/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dean Radišić u Karlovcu, protiv tužene EG, iz [adresa], te na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Slađani Čanković, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-604/2024-30 od 23. siječnja 2026., na sjednici vijeća 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-604/2024-30 od 23. siječnja 2026.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I. Utvrđuje se da je tužitelj IG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Slunj Općinskog suda u Karlovcu, označene kao kčbr. [katastarska čestica] neplodno kućište, površine 216 čhv, odnosno 777 m2, u ukupnoj površini od 392 m2, označeno točkama A-B-C-D-E-A, na skici očevida ovlaštenog vještaka geodetske struke CADCOM d.o.o., broj: KA_25051 od 22. srpnja 2025., te je tužena EG, iz [adresa], koja je u zemljišnim knjigama upisana s adresom: [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna trpjeti parcelaciju i upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama temeljem ove presude i predmetnog geodetskog elaborata, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj EG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelj IG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 2.092,28 EUR sa zateznom kamatom od 23. siječnja 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“
2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tuženica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda postupka i odluke o troškovima postupka. Ukazuje da sud svojim postupanjem dovodi u pitanje načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, da dovodi od povrede prava vlasništva tuženice, da joj se tužitelj nije obratio u svrhu mirnog rješenja spora, da nije suglasna s izradom geodetskog elaborata, da su iskazi svjedoka nesuglasni u dijelu kako su prednici tužitelja stekli navedenu nekretninu, da tvrdnje o afirmativnom držanju njezine pravne prednice prema gradnji kuće nisu ničime dokazane, da je tuženica u istinitom i zakonitom posjedu predmetne nekretnine putem prednika više od 100 godina, da se sud pogrešno poziva na OGZ koji se primjenjivao do 1941., da je nesporno da je vlasnica zemljišta bila ĐG prednica tuženice, da stoga prednici tužitelja nisu stekli vlasništvo time što su podigli zgradu na „svome„ zemljištu, da sve što je izgrađeno na površini zemlje ili ispod nje dijeli pravnu sudbinu zemljišta, da je počinjena bitna poreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema razloga o odlučnim činjenica te o istima postoji proturječnost, da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje tuženice, da je svjedoke valjalo suočiti, da nije saslušana tuženica čime je pogrešno primijenjeno pravilo o teretu dokaza; da je povrijeđena odredba čl. 5. ZPP jer je sud odluku temeljio na pravnoj osnovi bitno različitoj od one o kojoj se raspravljalo u postupku i koju je savjesna i brižljiva stranka mogla razumno predvidjeti. Predlaže ukinuti presudu i vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti istu. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj ukazuje da su žalbeni navodi neosnovani, da tužena niti njezin punomoćnik nisu pristupili niti na jedno ročište, niti na očevid kada su saslušavani svjedoci. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Prvostupanjski je sud pobijanom odlukom usvojio je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Slunj, Općinskog suda u Karlovcu, označene kao kč. br. [katastarska čestica] neplodno kućište, površine 216 čhv, odnosno 777 m2, u ukupnoj površini od 392 m2, označeno točkama A-B-C-D-E-A, na skici očevida ovlaštenog vještaka geodetske struke CADCOM d.o.o., broj: KA 25051 od 22. srpnja 2025. te da je tužena EG dužna trpjeti parcelaciju i upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama utvrdivši da je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica nekretnine, a u posjedovnom listu kao posjednica; da se na predmetnoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze dvije kuće, da se na dijelu na skici označen slovima A-B-C-D-E-A nalazi kuća s kućnim brojem 49A koju koristi tužitelj s uređenom okućnicom, da se na preostalom dijelu nalazi visoko šipraže i neodržavana kućica s kućnim brojem 49B; da predmetnu kuću i okućnicu označenu slovima A-B-C-D-E-A koristi isključivo tužitelj; da su prednici tužitelja I i TG kuću sagradili i koristili s pripadajućim zemljištem kako slijedi iz iskaza svjedoka; da im je prednica tuženice ĐG dopustila gradnju; da je iste naslijedio tužiteljev djed TG, a njega sin DG kojeg je naslijedila supruga MG koja je nekretninu Ugovorom o darovanju od 1. kolovoza 2024. darovala tužitelju; iz čega zaključuje da su prednici tužitelja I i KG vlasništvo nekretnine stekli građenjem kuće, da je tužitelj stvarni posjednik i vlasnik predmetnog dijela nekretnine jer je dokazao neprekinuti niz vlasništva na predmetnom dijelu zemljišta od I i TG. Odluku temelji na pravilima paragrafa 417. Općeg građanskog zakonika iz 1911. u svezi s odredbom čl. 388. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbom određenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP), utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.
7. Počinjena je bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda ne sadrži razloge o svim bitnim činjenicama. Naime, iako sud navodi da je utvrdio da je tužitelj dokazao neprekinuti niz izvanknjižnog stjecanja te činjenicu da su I i KG sagradili kuću na zemljištu tadašnje vlasnice VG koja je gradnju dopustila, nastavno iz tih bitnih činjenice ne izvodi, utvrđuje daljnje činjenice – trajanje posjeda - bitne za pravilnu odluku, sve to zbog pogrešnog materijalno-pravnog pristupa, iako nastavno u osnovi donosi pravilnu odluku.
8. Pritom ne radi se o povredi odredbe čl. 5. st. 4. ZPP kojom je propisano da sud ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti. Naime, tužitelj je već u tužbi iznio slijed činjenica koje je smatrao bitnim za stjecanje prava vlasništva te predložio dokaze koji su i izvedeni i iz kojih je prvostupanjski sud pravilno utvrdio relevantne činjenice, odnosno da je tužitelj u posjedu nekretnine i da je dokazao izvanknjižni slijed stjecanja prava vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine od I i BG koji su prema iskazima svjedoka kuću sagradili 1968. ili 1969. godine; dakle, iako niti tužitelj to tako ne navodi, nije smjelo biti dvojbe za savjesne i brižljive stranke koje su za potrebe parnice i angažirale stručne pravne savjetnike – odvjetnike o kojoj se pravnoj osnovi radi - dosjelosti - iako se tužitelj u tužbi prvenstveno bazira kao osnov stjecanja na rješenje o nasljeđivanju iza pok. DG i Ugovor o darovanju od 1. kolovoza 2022. te činjenici da do potrebe potpisivanja geodetskog elaborata nije bilo sporno stanje na terenu.
9. Neosnovano tužena ukazuje i da je valjalo izvesti dokaz suočenjem svjedoka jer takav dokaz nije predlagala u tijeku postupka, pa to ne može više predlagati niti u žalbi čl. 352. st. 1. ZPP, a nema niti nepravilne primjene pravila o teretu dokaza time što tuženica nije saslušana jer je tuženica bila pozvana na uviđaj na kojem je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka, ali na isti bez navođenja opravdanog razloga nije pristupila. Nastavno odluka se ne temelji na odredbi o teretu dokaza već je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza utvrdio relevantne činjenice, neke je propustio kao trajanje posjeda, ali se iz izvedenih dokaza može izvesti i zaključak o postojanju i tih činjenica.
10. Dakle, neovisno o počinjenoj bitnoj povredi iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP odluku je valjalo potvrditi primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP jer se bitne činjenice mogu utvrditi iz izvedenih dokaza.
11. Stoga, neposredno ocjenjujući izvedene dokaze, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su I i TG kuću gradili uz odobrenje, dozvolu prednice tuženice koja im je zemljište dala kako bi sagradili kuću kako iskazuje svjedok SG cijeneći i da je prednica tuženice živjela neposredno uz izgrađenu kuću. Nastavno iz iskaza svjedoka SG slijedi da između istih nikada nije bilo spora, da je u kući s I i JG živio i RG, brat I kojem je sve pripalo nakon smrti istih; da je isti u kući živio do svoje smrti 2008. (iskaz svjedoka KG i iskaz tužitelja), da bi onda kuća pripala njegovom sinu DG i supruzi MG koji su u kuću dolazili preko ljeta te im nitko nije osporavao posjed i vlasništvo, da je sada u posjedu tužitelj inače unuk RG; da u bitnom isto slijedi iz iskaza svjedoka KG osim što isti navodi da je RG s I zemljište dobio od općine; tada je, cijeneći i činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja valjalo zaključiti da je tužitelj posjedom zemljišta kao savjesni posjednik uvažavajući i posjed prednika od 1968. ili 1969. kako navodi tužitelj (svjedok KG navodi 1967. - 1968.) protekom roka posjedovanja od 20 godina stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Pritom svjedok KG iskazuje da su prednici uvijek uživali prostor onako kako to izgleda i danas, dakle da u osnovi granice posjeda i danas su iste i nisu bile sporne, a što slijedi i iz geodetskog elaborata iz kojeg slijedi da je njegovoj izradi prilikom pokazivanja granica na terenu prisustvovala i tuženica.
12. Odredbom čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015, 94/2017; dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako nije drukčije određeno (st. 1.), a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (st. 2.). Rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne duže nego što bi trebao isteći rok određen tim zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (st. 3.).
13. Do 1. rujna 1980. primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.). OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (prema paragrafu 1468.). Prema članku 28. stavku 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/80., 36/90., dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar (redovnom) dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik (izvanrednom dosjelošću) protekom dvadeset godina. Odredbom čl. 159. stavkom 1. ZVDSP propisane su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od deset godina (članak 159. stavak 2. ZVDSP), dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi dvadeset godina (članak 159. stavak 3. ZVDSP).
14. Na temelju odredbe članka 160. stavka 1. i 2. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Ova pitanja su, u bitnome, na isti način bila uređena člankom 30. stavkom 1. i 2. ZOVO, ali i OGZ-om.
15. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed ili barem samostalan pošten posjed. Poštenje posjednika se presumira. Posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 72. st. 1. ZOVO), odnosno ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed, čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Istinit je posjed, u smislu čl. 18. st. 2. ZVDSP, onaj koji nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, a niti zlouporabom povjerenja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO) pri čemu se savjesnost posjeda pretpostavlja (čl. 72. st. 3. ZOVO), odnosno posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZVDSV). Prema st. 5. čl. 18. ZVDSP posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
16. Stoga, i po odredbama ZOVO i ZVDSP poštenje posjednika se presumira. Istovjetno je bilo i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ paragraf 328. („Da li je način posjeda pošten ili nepošten presuđuje sudac u slučaju pravne rasprave. U dvojbi uzima se, da je posjed pošten.“), pa nepoštenje uvijek treba dokazati (ona strana koja tvrdi da je posjed nepošten, odnosno da nema kvalitetu poštenog posjeda).
17. Dakle, iz činjenice da od 1968. ili 1969. prednici tužitelja i danas tužitelj imaju u posjedu predmetnu nekretninu u granicama kako je to prikazano na skici vještaka po izvršenom uviđaju u nazočnosti svjedoka; da im nitko nikada nije osporavao vlasništvo niti posjed nekretnine, da je tužitelj dokazao neprekinuti niz izvanknjižnog stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine, to je isti protekom roka od 20 godina kao pošteni samostalni posjednik uvažavajući tu i posjed prednika stekao vlasništvo predmetne nekretnine i to dosjelošću primjenom odredbe čl. 159. st. 3. ZVDSP. Odluka o parcelaciji temelji se na odredbi čl. 202. st. 1. t. 6. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ 155/2025).
18. Uz takvo utvrđenje činjenica jesu li prednici tužitelja I i TG zemljište stekli od prednice tuženice ili od općine nije više odlučna; načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige nije niti primjenjivo u konkretnom slučaju, a nema niti povrede prava vlasništva tuženice jer je ista i nadalje vlasnik dijela nekretnine koji i drži u posjedu. Nema niti povrede prava na pošteno suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010., 5/2014., dalje: Ustav) i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, 13/2007) jer prvostupanjski sud odluku donio u kontradiktornom postupku u kojem je djelovao nepristrano vodeći računa i o procesnoj ravnopravnosti stranaka.
19. Žalbeni navodi tuženice da tužitelj nije pokušao prije tužbe mirnim putem riješiti spor nisu od značaja, a i ne mogu se prihvatiti kao istiniti kada je tužitelj iskazao da je kontaktirao s tuženicom želeći srediti zemljišnoknjižno stanje sa čim se ona složila te da je bila na licu mjesta kada je izašao geodeta, a što i slijedi i iz geodetskog elaborata.
20. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP u svezi sa čl. 368. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
21. Odluka o trošku se određeno žalbom ne osporava osim u smislu da je odluka neosnovana, pa time i odluka o trošku, a koji žalbeni navod nije osnovan.
22. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP, a odbijen je i zahtjev tužitelja budući sastav odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja postupka, čl. 155. st. 1. ZPP.
U Puli-Pola 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dolores Peruško
