Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6234/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HI zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog HI zastupanog po branitelju mr.sc. Željku Ćapinu odvjetniku iz Splita, podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu, broj:Pp-11736/2024, od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HI i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni HI je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 80,00 EUR (osamdeset eura) u roku od 3 mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu broj Pp-11736/2024, od 13. svibnja 2025., okrivljeni HI je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 eura koju je kaznu dužan platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni HI je pravodobno, po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
Žalitelj predlaže da se prihvati ova žalba, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da mu se umanji kazna i ukine zaštitna mjera.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda postupka jer je presude proturječna sama sebi i nema razloga o odlučnim činjenicama.
5.1. Žalitelj ističe i kako je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer okrivljenik sam ne zna kojom je brzinom vozio u datom trenutku te da se u obrazloženju ne spominje uređaj kojim je brzina izmjerena. Po mišljenju žalitelja novčana kazna je previsoka u odnosu na mirovinu okrivljenika, a zaštitna mjera je nepotrebna.
6. Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja kojima ističe da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama i da je presuda kontradiktorna jer je okrivljenik valjano upozoren o svojim pravima, ispitan pred sudom kada je u svojoj obrani jasno i nedvosmisleno priznao počinjenje prekršaja, dapače objasnio je zašto je upravljao nedopuštenom brzinom (jer je cesta bila prazna i žurio je) zbog čega je izrazio i žaljenje te naveo kako vozi 20 godina bez prometne nesreće.
6.1. Zbog toga je opravdano prvostupanjski sud ovakvu obranu cijenio priznanjem prekršaja, a kako nijednu drugu činjenicu, pa tako niti pravilnost uređaja niti utvrđeno prekoračenje brzine, okrivljenik nije dovodio u pitanje prvostupanjski sud nije imao razloga provoditi daljnje dokaze. Mogao je sud navesti da je priznanje prekršaja u potpunosti potvrđeno i dokumentacijom spisa, naročito zapisnikom o izmjerenoj brzini, ali time što je takav navod u konkretnom slučaju izostao nije počinjena bitna povreda postupka. U žalbi se ne mogu isticati nove činjenice koje su bile poznate u prvostupanjskom postupku.
6.2. Pravilno je stoga prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik kriv za inkriminirani prekršaj.
6.3. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku opravdano izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom rasponu, bliže zakonom propisanom minimalnom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj jer nisu utvrđene olakotne okolnosti dok mu je pravilno otegotnim cijenio dosadašnju kažnjavanost zbog prometnih prekršaja. I ovaj sud smatra da je tako izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika koji je navedene zgode počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu.
6.4. Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
6.5. Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja kako je novčana kazne prestroga jer nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale ublažavanje novčane kazne jer je okrivljenik navedene zgode počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja.
7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj Sud smatra da je prema okrivljeniku koji je upravljajući vozilom u naselju prekoračio dopuštenu brzinu brzinu za 56 km/h, odluka o izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanjem motornim vozilom „B“ kategorije opravdana zbog nužnosti otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i da nije prestroga jer je izrečena blizu zakonom propisanom minimalnom trajanju za navedeni prekršaj, a trajanje zaštitnih mjera propisano je od 1 mjeseca do 2 godine. Ovaj Sud stoga smatra da zbog toga okrivljenika treba na navedno vrijeme onemogućiti da sudjeluje u prometu čime bi se na njega utjecalo da prekršaj ne ponavlja.
7.1. Trajanje zaštitne mjere nije predugo nego je primjereno težini počinjenog prekršaja koji često rezultira teškim i neželjenim posljedicama.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 80,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
9. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 28. svibnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlatko Hasić
Davorko Kučan
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
