Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1449/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ogranak 18, koju zastupa punomoćnik Tomi Miladinović, odvjetnik u Puli, protiv tužene VZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Biljana Grozdanić Pilat, odvjetnica u Puli, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Psp-34/2023-27 od 4. veljače 2026., dana 27. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se kao osnovana žalba tužiteljice, ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Psp-34/2023-27 od 4. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke i predmet se vraća tome sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja je riješeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužena CATELA HUSENI PETRA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetala posjed tužiteljice JZ iz [adresa] ogr. 18, OIB [osobni identifikacijski broj] nad 4. i 5. suvlasničkim djelom nekretnine označene kao 4673/ZGR., k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada, konoba i dvorište ukupne površine 574m2, sve upisano u zk. ul br. [broj ZK uloška]. tako što je samovlasno i bez dozvole tužiteljice izgradila limenu nadstrešnicu koja jednim svojim djelom opisanom točkama A2-B2-C2-D2-(A2) na skici lica mjesta iz nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke Tine Šumberac od 2. listopada 2024. god., a koji je sastavni dio ove Presude,natkriva posjed tužiteljice te je postavila odvodnu cijev za odvodnju kišnice izravno u posjed tužiteljice.

II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana o svojem trošku ukloni odvodnu cijev i dio nadstrešnice, sve opisano pod t. I. ove presude.

III. Zabranjuje se tuženoj svako buduće isto ili slično smetanje posjeda tužiteljice nad predmetnim suvlasničkim dijelovima nekretnine označene u t. I. pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/24, 114/22 i 156/22).".

II. Nalaže se tužiteljici UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženici VZD, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 500,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu za daljnji iznos od 125,00 eura zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka."

2. Protiv toga rješenja tužiteljica je izjavila žalbu zbog svih zakonskih razloga (čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku - NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješenje suda kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za posjedovnu zaštitu temelji se na zaključku da je tužbu podnijela po proteku roka od 30 dana od saznanja za počinjeno smetanje i da je prema odredbi čl. 21.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08) 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) nastupila prekluzija prava na posjedovnu zaštitu.

5. Naime, iako je tužiteljica u tužbi navela da je za smetanje saznala po povratku u [adresa] iz SAD-a, 26. lipnja 2023., tijekom postupka, u stranačkom iskazu je navela da joj je sin DZ u telefonskom razgovoru dana 14. travnja 2023. rekao da su radovi na nadstrešnici pri kraju i poslao joj fotografiju. Polazeći od tog iskaza, cijeneći ga kao uvjerljivog i argumentiranog, prvostupanjski sud je utvrdio da je već tada saznala za čin smetanja i počinitelja te je do podnošenja tužbe 13. srpnja 2023. protekao prekluzivni rok.

6. Žaliteljica neosnovano tvrdi da je prvostupanjski sud utvrdio protek prekluzivnog roka na temelju novih činjenica koje je tužena iznijela nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno da je tužena navedeno pitanje učinila spornim tek na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava i da je time postupio protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP. Prema toj odredbi stranke mogu tijekom postupka iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

7. Naime, utvrđenje prvostupanjskog suda o vremenu saznanja za izvršene radove temelji se na iskazu same tužiteljice a ne na činjenicama koje je iznijele tužena, koja je do zaključenja prethodnog postupka priznala kao nesporno da se tužiteljica u [adresa] vratila 26. lipnja 2023.

8. Uz to, na protek prekluzivnog roka i posljedično prestanka prava na posjedovnu zaštitu sud pazi po službenoj dužnosti, ali na temelju činjenica koje utvrdi temeljem navoda i dokaza samih stranaka. Stoga je prvostupanjski sud u ovom slučaju, kad je već na temelju iskaza tužiteljice zaključio da je za smetanje saznala u travnju 2023. a ne u lipnju, pravilnom primjenom materijalnoga prava i neovisno o prigovoru tužene, trebao primijeniti odredbu čl. 21. st. 3. ZVDSP i odbiti tužbeni zahtjev.

9. Međutim, osnovan je žalbeni prigovor kojim tužiteljica osporava pravilnost utvrđenja vremena njenog saznanja za počinjeno smetanje i početak tijeka prekluzivnog roka.

10. Iako je tužiteljica u iskazu određeno izjavila da je u telefonskom razgovoru 14. travnja 2023. saznala da su radovi na nadstrešnici pri kraju i da joj je sin poslao neke fotografije, ne može se samo temeljem te njene izjave zaključiti da je već u tom trenutku imala potpuno i pouzdano saznanje o radovima koje je tužena izvela. Naime iskazala je da je od sina čula da su radovi na nadstrešnici pri kraju, on joj je nešto slikao i poslao fotografiju, sjeća se da mu je napisala da to ponovi jer se slabo vidi ali je on bio uznemiren i nije mogao pričati. Kada je potkraj maja došla u [adresa] zatekla je gotovu nadstrešnicu.

11. Sama činjenica da je tužiteljica u travnju saznala za dovršetak radova na nadstrešnici ne podrazumijeva automatski da je već tada mogla imati potpunu predodžbu o izvedenim radovima, i iz njenog iskaza proizlazi da fotografija koju je dobila nije bila jasna niti je to mogla zaključiti iz razgovora sa sinom. Također, iako je izjavila da je u [adresa] došla krajem maja 2023., njen je iskaz trebalo ocijeniti vodeći računa da je u tužbi navela kao datum dolaska 26. lipnja 20203. i da je tužena potvrdila tu činjenicu kao nespornu.

12. Iz navedenog proizlazi da se zaključak prvostupanjskog suda o datumu kada je tužiteljica stekla potpuno saznanje o stvarnom opsegu radova koje izvela tužena, koji se ovdje temelji isključivo na iskazu tužiteljice ocijenjenom formalno, izvan konteksta ostalih navoda i dokaza, bez sagledavanja stvarnih okolnosti i ocjene je li samim saznanjem za neke radove tužiteljica mogla saznati i za stvarni opseg izvedenih radova, kada su točno oni dovršeni i sl., primjerice ovdje kao čin smetanja navodi i postavljanje odvodne cijevi za odvod kišnice na njenu nekretninu. Tužiteljica je doista određeno i argumentirano navela jedino to da je upravo 14. travnja 2023. razgovarala sa sinom, o tome što je iz tog razgovora i nejasne fotografije mogla saznati, nije iskazala niti određeno niti argumentirano, kao što nije pouzdan niti dio iskaza u kojem je navela da je u [adresa] došla krajem maja 2023. dok je u tužbi navela datum 26. lipnja 2023. koji je tužena potvrdila kao nesporan. Može se prihvatiti kao vjerojatno da je tužiteljica mogla neovisno o mjestu boravka angažirati punomoćnika za pokretanje postupka, drugo je pitanje je li imala dovoljno podataka za sastavljanje tužbe i postavljenje određenog tužbenog zahtjeva.

13. Zbog navedenih razloga utvrđenje prvostupanjskog suda za sada nije moguće prihvatiti kao pravilno i potpuno.

14. Pored navedenog, ukazuje se da tužbeni zahtjev u ovom slučaju nije podoban za raspravljanje. Naime, tužiteljica navodi i očito nije sporno da su stranke i DZ suvlasnici predmetne nekretnine ali da faktično svatko od njih drži u posjedu točno određeni fizički dio. U takvom slučaju tužiteljica je ovlaštena tražiti zaštitu posjeda upravo tog fizički točno određenog dijela nekretnine koji mora u tužbenom zahtjevu biti određeno i potpuno opisan kako bi bilo jasno što je uopće predmet posjedovne zaš tite i kako bi odluka o zahtjevu za slučaj njegovog prihvaćanja bila provediva u ovršnom postupku. U ovom slučaju u tužbenom zahtjevu je izostao takav opis dijela nekretnine koji je u posjedu tužiteljice i u odnosu na koji traži posjedovnu zaštitu, nejasno je što znači "4. i 5. suvlasnički dio nekretnine" kako je u izreci opisan predmet posjeda i posjedovne zaštite.

15. Slijedom izloženog, kako prije svega odlučne činjenice na kojima se temelji zaključak o proteku prekluzivnog roka nisu pravilno utvrđene, temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP ukinuto je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i predmet vraćen sudu prvoga stupnja da savjesnom i logičnom ocjenom dokaza utvrdi te činjenice i ovisno o utvrđenju ocijeni je li tužba podnesena u zakonskom roku. Za slučaj da tužiteljica eventualno nije izgubila pravo na posjedovnu zaštitu, potrebno je postupiti u skladu s odredbom čl. 109. ZPP i pozvati ju na ispravak tužbe na način da točno odredi fizički dio nekretnine koji drži u samostalnom posjedu i na koji se odnosi zahtjev za posjedovnu zaštitu, kako je prethodno rečeno.

16. Odluka o naknadi parničnoga troška je ukinuta u skladu sa odredbom čl. 164. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 27. svibnja 2026.

Sudac:

Jasenka Grgić