Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3, Bjelovar

K-129/2022-127

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu Veroniki Sajfert kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Edite Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optuženika SZ i II. optuženika LZ, zbog kaznenih djela iz čl. 136. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 126/19 – u daljnjem tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje – ODO) u Bjelovaru broj KO-DO-1116/2020-1 od 9. lipnja 2020., nakon održane i zaključene usmene i javne rasprave dana 22. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice ODO u Bjelovaru SZČ, I. optuženika SZ, II. optuženika RZ i branitelja II. optuženika DZ, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu presude održanom 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. I. OPTUŽENIK SZ – OIB: [osobni identifikacijski broj], sin IZ i JZ rođene S, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  državljanin Republike Hrvatske, trgovac, sa završenom SSS, zaposlen, s mjesečnim primanjem od 3.500,00 eura, razveden, otac troje djece, bez imovine,  prekršajno  kažnjavan,  ranije osuđivan

II. OPTUŽENIK LZ – OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i ČZ rođene R, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, umirovljenik, oženjen, otac osmero djece, suvlasnik kuće u kojoj živi u 1/3 dijela, vlasnik  automobila  Ford  Focus  godine proizvodnje  2011.,  prekršajno  kažnjavan, neosuđivan

k r i v i  s u

što su dana 12. veljače 2020., u noćnim satima, u [adresa] i to I. optuženik SZ svojom rukom uhvatio za vrat NZ, te ga drugom rukom udario u lice, dok ga je II. optuženik LZ udarao štapom po glavi, nakon čega su ga zajedno pokušali ugurati u prtljažnik osobnog automobila marke Ford registarske oznake i broja KŽ400-BI, vlasništvo II. optuženika, a kada to nisu uspjeli, oštećenika su ugurali protivno njegovoj volji na prednje suvozačko sjedište, nakon čega je I. optuženik SZ, u nakani da ustraši oštećenika upitao II. optuženik RZ je li uzeo lopatu sa sobom, a oštećeniku rekao da će ga zakopati te ga samo psi budu mogli naći i otkopati, što je kod NZ izazvalo opravdani strah za vlastiti život i sigurnost, nakon čega su oštećenika odvezli do mjesta [adresa], a tijekom vožnje je I. optuženik SZ oštećenika više puta rukom udarao u prsa, a II. optuženik LZ ga je više puta udario štapom po glavi, a kada su se dovezli do predjela Karansko brdo i zajedno s oštećenikom izašli iz automobila, II. optuženik LZ ga je više puta udario štapom po leđima i nogama, ali je oštećenik CZ iskoristio priliku i pobjegao,

dakle, I. optuženik SZ i II. optuženik LZ drugoga protupravno zatvorili i na drugi način mu ograničili slobodu kretanja te I. optuženik SZ drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je I. optuženik SZ počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - protupravno oduzimanje slobode iz čl. 136. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11) i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz čl. 139. st. 2. KZ/11, a II. optuženik LZ počinio je kazneno djelo protiv osobne slobode - protupravno oduzimanje slobode iz čl. 136. st. 1. KZ/11, pa se

I. optuženiku SZ za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode na temelju odredbe čl. 136. st. 1. KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci,

a za kazneno djelo prijetnje na temelju odredbe čl. 139. st. 2. KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci,

te se I. optuženik SZ na temelju odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e

na JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

a na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 I. optuženiku SZ izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju je I. optuženik SZ osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, a

II. optuženik LZ se za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode na temelju odredbe čl. 136. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a

a na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 II. optuženiku LZ izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je II. optuženik LZ osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 I. optuženiku SZ u izrečenu se kaznu zatvora, za slučaj opoziva uvjetne osude, uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od uhićenja 12. veljače 2020. u 18,05 sati do 14. veljače 2020. u 9,52 sati, kada je pušten na slobodu.

III. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 II. optuženiku LZ u izrečenu se kaznu zatvora, za slučaj opoziva uvjetne osude, uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od uhićenja 13. veljače 2020. u 15,10 sati do 14. veljače 2020. u 12,33 sati, kada je pušten na slobodu.

IV. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu ZKP/08) nalaže se I. optuženiku SZ plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6 ZKP/08 u ukupnom iznosu od 1.154,38 (tisuću sto pedeset četiri eura i trideset osam centi) eura, uplatom u državni proračun, u roku 15 dana, dok se na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 II. optuženik LZ oslobađa obveze plaćanja troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru kod ovoga suda podiglo je optužnicu broj KO-DO-1116/2020-1 od 9. lipnja 2020. protiv I. optuženika SZ zbog kaznenog protiv osobne slobode – protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te protiv II. optuženika RZ zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 1. KZ/11.

2. U ranije provedenom postupku u predmetu broj K-302/2020 donijeta je presuda broj K-302/2020-77 od 17. svibnja 2021., koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-446/2021-4 od 15. ožujka 2022. te je predmet vraćen na ponovno suđenje (str. 478-482).

3. Očitujući se o osnovanosti optužnice I. optuženik SZ naveo je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom (str. 524, str. 709, str. 751).

4. II. optuženik LZ u svojoj izjavi o osnovanosti optužbe očitovao se da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom (str. 524, str. 709, str. 751).

5. U ponovljenom postupku tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranka pročitano je posebno izvješće PP Križevci od 13. veljače 2020. (str. 6-7), zabilješka o dojavi (str. 8), medicinska dokumentacija za oštećenika (str. 12), zapisnik o očevidu od PP Križevci od 12. veljače 2020. (str. 13 i 14), kriminalističko -tehničko izvješće od 12. veljače 2020. (str. 15 i 16), razgledana je fotodokumentacija očevida (str. 17 -18), pročitan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika SZ kod PP Križevci od 12. veljače 2020. (str. 20-23), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od 12. veljače 2020. (str. 28-30), zapisnik o I. ispitivanju osumnjičenika SZ kod ODO u Bjelovaru od 14. veljače 2020. (str. 41-43), posebno izvješće PP Križevci od 14. veljače 2020. (str. 47), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od PP Križevci od 13. veljače 2020. (str. 55-58, 59-62), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od PP Križevci 13. veljače 2020. (str. 63-65), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika LZ kod PP Križevci od 13.veljače 2020. (str. 67-70), zapisnik o ispitivanju II. osumnjičenika LZ kod ODO u Bjelovaru od 14. veljače 2020. (str. 80 -82), iskaz svjedoka ZZ kod PP Križevci od 1. travnja 2020. (str. 115 -117), iskaz oštećenika KZ kod PP Križevci od 20. svibnja 2020. (str. 141-144), razgledava se fotodokumentacija očevida od PU koprivničko - križevačke od 12. veljače 2020. (str. 246-254), čita se iskaz oštećenika KZ s rasprave od 26. listopada 2020. (str. 288-291), čita se iskaz svjedokinje ZZ s rasprave od 26. listopada 2020. (str. 291-292), čita se iskaz svjedokinje ĐZ s rasprave od 13. siječnja 2021. (str. 310-311), čita se iskaz svjedoka TZ s rasprave od 13. siječnja 2021. (str. 311-313), čita se iskaz svjedoka OZ s rasprave od 3. ožujka 2021. (str. 356-358), čita se iskaz svjedoka GZ s rasprave od 3. ožujka 2021. (str. 358-359), medicinska dokumentacija za oštećenika (str. 371-373), reproducira se DVD medij predan po branitelju II. optuženika (str. 380), čita se presuda ovoga suda broj K-302/2020-77 od 17. svibnja 2021. (str. 409-433), presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-446/2021-4 od 15. ožujka 2022. (str. 478-482), medicinska dokumentacija za oštećenika od Opće bolnice dr. Tomislav Bardek Koprivnica (str. 554-559), nalaz i mišljenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja po vještacima Edithi Vučić i Ani Pavelić Tremac od 11. travnja 2023. (str. 586-622), nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. med. Petra Škavića od 20. veljače 2025. (str. 664-667), medicinska dokumentacija za HZ (str. 714- 722), iskaz sudsko medicinskog vještaka Petra Šakvića s rasprave od 12. ožujka 2026. (str. 753-754), iskaz psihijatrijskog vještaka Edithe Vučić i psihologijskog vještaka Ane Pavelić Tremac s rasprave od 12. ožujka 2026. (str. 754-755), iskaz svjedoka UZ s rasprave od 22. svibnja 2026. (str. 782-784), čita se izvod iz kaznene evidencije za I. optuženika SZ (str. 76, 762-763), izvod iz kaznene evidencije za II. optuženika LZ (str. 77, 760-761), izvod iz prekršajne evidencije I. optuženika SZ (str. 145-146), izvod iz prekršajne evidencije za II. optuženika LZ (str. 147-148).

5.1. Na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08 odbijen je kao odugovlačeći dokazni prijedlog obrane da se dopunski ispita oštećenik CZ, budući da je isti ispitan na raspravi u prisutnosti stranaka pa se na temelju odredbe 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 njegov iskaz može pročitati, dok od strane optuženika nije istaknuta niti jedna nova ili dodatna okolnost na koju bi oštećenik trebao biti dopunski ispitan, a iz kojeg razloga je sud navedeni dokazni prijedlog obrane II. optuženika ocijenio odugovlačećim (str. 712).

5.2. Isto tako, na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08 odbijeni su kao odugovlačeći dokazni prijedlozi obrane II. optuženika u pogledu provođenja dopunskog vještačenja po vještacima psihijatrijske i psihologijske struke kao i neposredno ispitivanje svjedoka VZ (str. 785). Naime, vještakinja psihijatrijske struke Editha Vučić dr. med. i vještakinja psiholog Ana Pavelić Tremac ispitane su neposredno na raspravi održanoj 12. ožujka 2026. te su odgovorile na sva pitanja suda, optužbe i obrane u odnosu na sporne i relevantne okolnosti. Vještakinje su u svom iskazu navele da prilikom vještačenja nisu uzele u obzir audio-video snimku na kojoj oštećenik CZ, prema navodima obrane II. optuženika, priča o paleži kuće drugim osobama, dok su suglasno navele da im je o paleži kuće osobno govorio oštećenik. Sud je ocijenio irelevantnim za ovaj postupak provoditi dopunsko psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oštećenika budući da iz iskaza navedenih vještakinja proizlazi da oštećenik ima očuvano pamćenje i da kod njega postoje dovoljni voljni kapaciteti da on može objektivno iskazivati. Sud smatra da su navedeni dokazni prijedlozi obrane očigledno usmjereni na znatno odugovlačenje postupka budući da se njima nastoji dodatno provjeravati i ponovno razjašnjavati pitanje sposobnosti oštećenika za objektivno i vjerodostojno iskazivanje, kao i njegove eventualne sklonosti izmišljanju i preuveličavanju, iako su te okolnosti već potpuno i stručno razjašnjene provedenim kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem, neposrednim ispitivanjem vještakinja na raspravi te drugim izvedenim dokazima.

5.3. Obrana nije iznijela konkretne stručne razloge koji bi doveli u sumnju metodologiju, potpunost ili zaključke provedenog vještačenja, niti je ukazala na okolnost koja bi zahtijevala novo vještačenje. Naime, okolnost da oštećenik CZ govori o nekom ranijem, odvojenom događaju, sama po sebi ne upućuje na to da je sklon izmišljanju ili preuveličavanju, a osobito ne može pobiti stručni zaključak vještakinja, donesen nakon neposrednog pregleda, psihologijske obrade i uvida u raspoloživu dokumentaciju. Osim toga, vjerodostojnost iskaza oštećenika u ovom postupku nije prihvaćena samo na temelju njegova iskaza, već je potvrđena iskazom svjedokinje ZZ, kojoj se obratio neposredno nakon događaja, sadržajem službene zabilješke o dojavi, zapisnikom o očevidu, fotodokumentacijom, medicinskom dokumentacijom i sudsko-medicinskim vještačenjem, kojim je utvrđeno postojanje svježih ozljeda vremenski povezanih s predmetnim događajem te mogućnost njihova nastanka na način koji je, u bitnim dijelovima, opisao oštećenik. Stoga, prema ocjeni suda izvođenjem predloženih dokaza ne bi se utvrdila niti jedna nova odlučna činjenica, nego bi se nepotrebno ponavljalo već provedeno dokazivanje o okolnostima koje su u postupku već stručno i iscrpno razjašnjene.

6. Iznoseći obranu pred sudom I. optuženik SZ (str. 384-386) naveo je da ga je dan prije predmetnog događaja LZ pozvao da mu pomogne spakirati stvari KZ kako bi ga izbacio van iz kuće jer je prijetio njegovoj djeci i ženi, često je dolazio pijan i radio je probleme. Otišao je kod LZ u [adresa], ŽZ tamo nije bilo. Potom je došao CZ, sjedio je u kući s njim za stolom i hvalio se glupostima. Zatim je kući došao LZ, rekao je KZ da se spremi i da se nosi iz kuće. Sve stvari su mu već bile spakirane. Još neko vrijeme su razgovarali, a kako je počela padati kiša, on je molio LZ da KZ ipak pusti da još jednu noć prespava kod njega, da nije na cesti, a sjeća se i da je CZ trebao ići raditi negdje na more. Međutim, iako mu je LZ dopustio da još jednu noć spava kod njega, CZ nije otišao naredni dan na more, nego je cijeli dan hodao po kafićima. Narednog dana sreo je KZ u kafiću "Wood" u [adresa]. CZ je sjeo k njima u društvo, pili su, čak je CZ i počastio, pili su alkohol i proveli tako sat ili dva. Nakon toga otišao je kući u [adresa], s njim kući je otišao i CZ i tamo su nastavili piti. I LZ je došao kod njega u [adresa], a tada CZ više nije bio u njegovoj kući. Ne zna gdje je otišao. S LZ je otišao u [adresa] u jedan kafić, ne zna koliko je bilo sati, negdje predvečer. Ne zna koliko su se zadržali u tom kafiću. Zatim su LZ i on otišli do Viškove kuće u [adresa]. Tamo su zatekli KZ koji je bio u prizemlju gdje su bili Viškova žena i djeca, iako mu je LZ dan prije zabranio da prilazi njegovoj ženi i djeci. LZ je NZ rekao da izađe van iz kuće, a i on mu je rekao da se iz kuće nosi van, da nema tu što tražiti, a on to nije htio poslušati. I LZ i on su mu vičući ponavljali da se nosi van iz kuće, a onda u jednom trenutku je valjda shvatio te je sam izašao van. LZ i on su ostali u kući, a u kući je bio i D o kojem se ŽZ brinuo (EZ) te Miljenkova žena i djeca, no ne zna točno tko od djece. Ne zna kuda je otišao CZ, ne zna niti čime je otišao, vjerojatno je otišao pješice, a on i LZ su ostali u kući. KZ nitko nije iz kuće ni ti gurao, sam je izašao, a kud je otišao to ne zna. On ga u automobilu nije vozio. KZ upoznao je dan prije spornog događaja, a LZ poznaje godinama i prijatelji su. Ranije nije znao da LZ ima podstanara. Kada su LZ i on zajedno došli te predmetne večeri Viškovoj kući, CZ je sjedio za stolom s Miljenkovom ženom, nije bio agresivan, no bio je pripit. Za sebe navodi da je toga dana pio od podneva, ukupno je popio tri - četiri piva i jedan - dva gemišta, a inače zna popiti jer ima problema vezanih uz rastavu braka i slično. Misli da CZ te večeri sa sobom nije ponio svoje stvari. Te večeri on, a niti LZ nisu tukli KZ. Nije bilo nikakvog fizičkog kontakta s njim, samo što su ga istjerali van iz kuće. LZ nije nasilna osoba, nikada ga nije vidio da se s nekim uopće svađao, a poznaje ga godinama. LZ je pomagao KZ, dao mu je krov nad glavom, pronašao mu je i posao, a što mu je pričao i sam CZ. Ništa od onog što mu se stavlja na teret nije točno, nije postupao prema KZ kako ga se to tereti. Nakon što je I. optuženiku predočen iskaz koji je dao prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika u dijelu u kojem je izjavio da je predmetne večeri KZ primio za kragnu, izbacio ga van, da je KZ sjeo u automobil na suvozačko sjedalo, da se radilo o automobilu LZ koji ga je nekuda odvezao, da ne zna je li on s njima bio u autu jer je te večeri popio, da ga je LZ poslije odvezao kući, I. optuženik je naveo da je točno ono što je naveo u iskazu prilikom ispitivanja kod državnog odvjetnika, no više nije siguran kada je bilo to s primanjem za kragnu i izbacivanjem i to vezano za automobil te da je moguće da je to bilo ranije tog dana.

7. Nadopunjujući svoju obranu u ponovljenom postupku, I. optuženik SZ (str. 786-787) naveo je da su se oko ponoći dana **.**.2020. ŽZ i on družili kod njega. Na njegov broj mobitela nazvao je CZ, odmah ga je stavio na razglas, CZ je prijetio da će otići kod ŽZ i da će sve tamo zaklati, a on mu je odmah rekao da nema tamo što tražiti jer ga je ŽZ već iselio. Ne zna kada ga je ŽZ iselio iz njegove kuće. Kako je ŽZ čuo tu prijetnju jer je mobitel bio na razglasu, odmah su otišli kod njega. Kada su došli kod ŽZ tamo je već bio CZ, sjedio je za stolom pod utjecajem alkohola, a tamo je bila prisutna i Miljenkova supruga i tada nepokretni ŠZ, zvani D. Kada su tamo došli CZ je bio vulgaran, ne zna sada svaku riječ koju je govorio, ali sjeća se da je bio nepristojan. S njim se nije moglo razgovarati. Tada ga je uzeo za jaknu i bacio van iz kuće. Primio ga je rukama za jaknu i kroz vrata ga je izgurao van, ne zna je li on pao kada ga je gurnuo van, bila je noć i to nije vidio. LZ je u to vrijeme samo stajao i gledao kako on izbacuje CZ iz kuće. Nakon toga ŽZ je odvezao NZ, ali ne zna gdje jer ne zna niti gdje je CZ živio, ŽZ se zadržao svega 5-10 minuta. Pričekao je da se ŽZ vrati kući kako bi njega odvezao njegovoj kući, a od njega je udaljen otprilike četiri kilometra. Dok ga je ŽZ vraćao kući nije na sebi imao nikakve ozljede, a niti mu je spominjao da mu je CZ pravio kakve probleme u automobilu. Iznenadio ga je dolazak policije sutradan kod njega. On u vrijeme inkriminiranog događaja nije niti znao da CZ živi kod ŽZ, a nije niti znao da je on od njega iselio. KZ inače ni je poznavao, a misli da je on njegov broj mobitela dobio od nekog od Miljenikove obitelji kada je sporne večeri otišao kod njih, odnosno prije nego li ga je nazvao. Prije tog događaja, otprilike dva dana prije, s KZ popio je u kafiću pivo, a isto tako prije spornog događaja ŽZ mu je spomenuo da je imao nekoga tko stanuje kod njega i rekao mu je da ga je odselio od sebe, iz tog razloga je on CZ i rekao putem telefona da nema što tražiti u ponoć 12. veljače 2020. u kući LZ. Ne zna gdje je mjesto [adresa]. Na upit što misli iz kojeg razloga bi CZ njega teretio, I. optuženik je naveo da misli da je to iz osvete prema LZ jer on s NZ nije imao nikakve sukobe, a postupio je prema njemu na način kako to opisuje jer je jako dobar prijatelj s ŽZ. Smatrao je da CZ nema što tražiti u pola noći kod Miljenkove žene i njegove djece. Jedino što je učinio je da je CZ bacio iz kuće van i to je sve, nije sudjelovao u onome što se navodi u optužnici. Nije KZ udario, možda mu je jedino prilikom izbacivanja iz kuće udario šamar, ali ga sigurno nije udario šakom. On je 17 godina trenirao boks i kick boks i CZ zasigurno ne bi ostao živ da ga je on udario. Nikada nije vozio Miljenkov auto. Kritične zgode CZ izgledao je zapušteno i neuredno, a i osjetilo se da je pod utjecajem alkohola. Nije detaljno zagledao u KZ kritične zgode i ne može točno tvrditi jesu li se tada na njemu vidjele neke ozljede ili da je natučen, sjeća se da je bio u radnom odijelu. Kritične zgode nije prijetio KZ, jedino mu je rekao u više navrata da nema što tražiti kod LZ u kući. Ne zna na koji način su na KZ nastale ozljede. Kada dođe iz Austrije u RH svaki put vidi ŽZ, međusobno si pomažu, a prije sporne večeri 12. veljače 2020. vidio ga je sigurno više puta, ali ne zna je li to bilo dan prije te večeri ili više. Te večeri ŽZ je bio kod njega. Inače, stanuje u [adresa], a samo povremeno dolazi u RH jer u [adresa] ima imanje i kuću o kojoj brine. U pogledu osobnih prilika naveo je da stanuje u [adresa] u iznajmljenom stanu, zaposlen je, mjesečno ostvaruje prihod od 3.500,00 eura, živi s majkom koja je bolesna i o kojoj brine. Majka prima invalidsku mirovinu u iznosu oko 1.200,00 eura.

8. Pozvan pred sudom iznijeti svoju obranu, II. optuženik LZ (str. 386- 388) izjavio je da je KZ upoznao kada je radio u firmi "Integral" na gradilištu u blizini njegove kuće. U toj firmi KZ je dobio otkaz jer je, koliko je čuo, ubo nekog čovjeka. S njim je dosta kontaktirao pa su se i sprijateljili. Pomogao mu je naći drugi posao. Dozvolio mu je da boravi kod njega u kući , ali samo da prespava kako bi mogao ići na posao i ništa drugo, a prespavati je mogao na katu kuće. Kod njega je na takav način koristio kat negdje od 2019., no ne zna koji mjesec, pa do 2020. CZ je kod njega tako znao dolaziti prespavati otprilike četiri mjeseca. Kroz to vrijeme znalo je biti problema s njim. Počeo je naređivati njegovoj ženi da kuha, dolazio je prljav, lupao po stolu. Jednom prilikom je SZ, kojeg nije vidio sigurno 10 godina, rekao da ima problema s KZ. Mjesec dana prije spornog događaja zabranio je KZ da uopće dolazi prespavati u njegovu kuću, no on je provaljivao na kat, skidao lokot i prespavao iako mu je to zabranio. Dan prije predmetnog događaja CZ je bio kod njega u kući, došao je i SZ. SZ je već prije toga obavijestio da ima problema s KZ zbog alkohola, njih dvojica su taj dan lijepo razgovarali jer je KZ pio alkohol, a i SZ voli popiti. Kritičnog dana bio je u kući ĆZ, on je telefonski razgovarao s KZ, SZ je pustio taj razgovor na razglas i čuo je svakakve strašne riječi koje je CZ izgovorio, da će iskopati njegovoj djeci oči. SZ je NZ rekao da ne ide njegovoj kući u [adresa], da ostane na željezničkoj stanici, da će on doći po njega. Nazvao je svoju ženu i rekao joj da zove policiju. Otišao je zajedno sa SZ k svojoj kući. U prizemlju se nalazio CZ, sav prljav, njegovu ženu je probudio. Rekao mu je da kako to izgleda, otvorio je vrata i rekao mu da izlazi van, da ga više ne želi v idjeti u kući jer kakav je to način da takav prljav i pijan dolazi u to doba noći, a radilo se o zbivanjima oko 1,30 sati. CZ je tada rekao da ide kod ZZ pa ga je on onda tamo i odvezao u svom automobilu. Slobodno je ušao u auto, nitko ga nije tjerao i gurao. Kada je NZ odvezao, vratio se kući i odvezao je SZ njegovoj kući. Ranije je kod ZZ radio dva dana na poslovima vezanim uz drva, s njim je radio i CZ. KZ nije tukao. Nije ga prisiljavao da uđe u auto, jedino mu je kad je upalio auto viknuo: "Dolazi ovamo!", a on je tamo unutra još nešto imao za govoriti, a zatim je došao do auta i sjeo na mjesto suvozača. SZ i on ga nisu vukli, povlačili za ruku ili ga na bilo koji drugi način izvlačili iz kuće, već je iz kuće mirno izašao za njim. SZ nije išao s njim i KZ autom. Nije udarao NZ palicom ili na bilo koji drugi način kada su ušli u auto. Kada su te večeri on i SZ došli njegovoj kući, primijetio je da je CZ bio prljav po koljenima, a po licu je bio ili prljav ili šmrkav. U pogledu osobnih prilika naveo je da živi sa suprugom, otac je osmero djece, od kojih je troje maloljetno, najmlađe ide u šesti razred osnovne škole. Umirovljenik je s mirovinom od 2.200,00 kuna.

9. Nadopunjujući obranu pred sudom II. optuženik LZ naveo je (str. 787-788) da ostaje u cijelosti kod svoje obrane koju je iznio na raspravi od 12. svibnja 2021., te je odgovarao samo na postavljena pitanja svoga branitelja. Istaknuo je da je on odvezao KZ na [adresa] kod njegove sestre, a kasnije se ispostavilo da mu to nije sestra i da ona nema nikakve veze s njim. I prije nego li je NZ zabranio da živi kod njega i odselio ga, on je bio dosta agresivan. Kada je NZ selio iz svoje kuće nije ga tukao, on je sjedio pokraj njega u automobilu, čak je u automobil ušao i prije nego li je on sjeo na mjesto vozača. Smatra da je CZ kritične večeri spavao u nekoj grabi jer je kod njega došao sav ''razdrljan''. Kada je CZ telefonskim putem nazvao SZ, čuo je taj razgovor jer je bio na razglasu i čuo je da je CZ rekao da će I ubiti, da će njemu iskopati oči, a i da će ubiti njegovu djecu i ženu. Pretpostavlja da CZ nije znao da on sve čuje na razglasu i da je kod SZ. Kada je čuo te prijetnje KZ, odmah je krenuo kući, a s njim je išao i SZ. Da je on ranije znao da je KZ nožem ''upikao'' svog radnog kolegu i da je zapalio svoju kuću sigurno ga ne bi doveo da živi u njegovoj kuću. Njegova supruga OZ bila je sva u strahu kada je CZ došao u njihovu kuću 12. veljače 2020. u noćnim satima. Sreća da je SZ bio s njim i da ga je on izbacio iz kuće jer se i on sam bojao KZ. U pogledu osobnih prilika naveo je da ima osmero djece, u mirovini je, supruga je zaposlena, ima zdravstvenih problema kao i njegova supruga i dvoje djece. Troje njegove djece visoko su obrazovane osobe, a četvero djece završilo je srednjoškolsko medicinsko obrazovanje.

10. Tijekom postupka nije bilo sporno da su 12. veljače 2020., u noćnim satima, I. optuženik SZ i II. optuženik LZ bili zajedno s oštećenim KZ u [adresa], kao i to da je automobil marke Ford registarske oznake i broja KŽ400-BI, vlasništvo II. optuženika LZ.

11. Međutim, spornim se nalazi jesu li I. optuženik SZ i II. optuženik LZ, svaki, počinili kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 1. KZ/11 na štetu oštećenika KZ, na način kako im se to stavlja na teret optužnicom te je li I. optuženik SZ počinio i kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. na štetu oštećenika KZ, na način kako mu se to stavlja na teret istom optužnicom.

12. Oštećenik CZ u svom je iskazu naveo (str. 288-291) da više nije siguran u točan datum, no negdje u veljači 2020., kada se u popodnevne ili večernje vratio s posla u kuću LZ u [adresa], gdje je do tada živio otprilike godinu - godinu i pol, u kući ga je za stolom čekao SZ, kojeg tada još nije poznavao, a pokazujući u sudnici na tu osobu, pokazao je na I. optuženika. S njim je bio još jedan čovjek čije ime ne zna, a LZ nije bilo kod kuće. U tom prostoru nalazio se još jedan čovjek imena i prezimena EZ, koji je bio na dohrani kod LZ, no on je u međuvremenu umro. Tada ga je u tom razgovoru SZ pitao zna li tko je on, rekao mu je da mu se LZ tužio da kod njega radi nekakve piz….je. Ponovno ga je pitao zna li tko je on, zašto ŽZ prijeti i ako to bude dalje radio da će ga ubiti. Bio je zatečen s tim što mu je rekao jer otkako je stanovao kod LZ, nije se na takav način ponašao prema LZ, niti bilo kome drugome, čak je LZ pomagao u brizi oko tog čovjeka kojeg je imao na dohrani. Pitao je SZ tko je on i odakle je, na što mu je on samo ponovio da je on prijetio LZ da će ga zaklati. Njih dvojica su otišli, a on je ostao spavati u kući LZ, no LZ te večeri nije vidio. Drugi dan, putem telefona, a pretpostavlja da mu je broj telefona dao LZ, nazvao ga je SZ i rekao mu da dođe do caffe bara "Wood" u [adresa]. SZ je došao s nekim potpuno trećim čovjekom, ne zna njegovo ime, no on s njima nije sjedio u društvu nego je samo dovezao automobil crni Mercedes i u njemu je bio SZ. U tom razgovoru u caffe baru "Wood" SZ mu je rekao da dođe živjeti kod njega, da će mu on dati stan. Na to mu nije ništa odgovorio, a to mu je predložio vjerojatno zato što više nije mogao živjeti kod LZ. Zatim su iz tog caffe bara "Wood" s tim automobilom Mercedesom otišli u [adresa] kod LZ gdje mu je SZ rekao da pokupi svoje stvari i da idu kod njega u [adresa]. Presvukao se, no nikakve druge stvari nije ponio te su otišli kod SZ u [adresa]. Navečer je u [adresa] došao i LZ, njih trojica su zajedno gledali televiziju, sjeća se i da je LZ šišao SZ, a zatim su se svi zajedno odvezli kod LZ kući u [adresa] i to Viškovim automobilom marke "Ford". Iz tog [adresa] odvezli su se potom do Križevaca, s time da su LZ i SZ rekli da nekud idu, ali ne zna kuda su otišli, a njega su ostavili u caffe baru "Cool". U tom caffe baru "Cool" je popio piće, ne zna tko je radio od zaposlenika, ali tamo nije imao nikakvih problema. Ostao je do kraja radnog vremena te se pješice vratio do kuće LZ u [adresa]. Kad je došao u kuću LZ, sjeo je za stol, Miljenkova supruga OZ tamo nije bila niti je vidio djecu LZ, vjerojatno su svi spavali, samo je u prostoriji u krevetu ležao taj čovjek kojeg je LZ imao na dohrani. Odjednom su u prostoriju ušli LZ i AZ, ŽZ ga je odmah zgrabio, odupirao se, LZ ga je udarao s nekom batinom po glavi i to iznad uha na predjelu gdje mu je kosa, dok ga je SZ udarao šakom u predjelu vrata, glave, nosa, te su ga izveli van iz kuće. Dovukli su ga do automobila LZ, prvo su ga htjeli staviti u prtljažnik, no on se odupirao, a onda su ga stavili na suvozačko sjedalo. LZ je sjeo u automobil iza njega, a SZ na mjesto vozača. Unutar auta ga je LZ udarao s tom ba tinom po glavi, a SZ, dok je uspio od vožnje, par puta ga je udario u vrat i tijelo te lice. SZ je pitao LZ gdje da ga odvezu, na što je LZ rekao „u šumu“, a SZ je pitao LZ je li ponio lopatu te se obratio njemu i rekao mu da će ga tamo pokopat i, da ga ni cucki (psi) neće naći. Kada su došli do šume, uspio je nekako izaći iz auta, pokušao je pobjeći i u tom bježanju ga je LZ udario tom palicom odnosno batinom po nozi, no ipak je uspio pobjeći, a njih dvojica su sjeli u auto i nekud otišli. Otrčao je do kuće gospođe ZZ, a trčao je oko sto metara. Pokucao joj je na prozor, rekao joj da je CZ, ona mu je otvorila te je ona nazvala policiju. ZZ je rekao da ga LZ i taj drugi, čije ime joj tada nije rekao, hoće ubiti, a bio je sav krvav. Ne zna zašto se to dogodilo i uopće mu razlozi nisu jasni. Vožnja od kada su ga na silu ugurali u taj automobil, trajala je otprilike 10 minuta jer se radi o udaljenosti od kojih kilometar i pol do dva. ZZ je pričao što se dogodilo jer je bio sav krvav. Ona ga je pitala što se dogodilo, rekao joj je da su ga LZ i taj drugi čovjek, a sada zna da je bio u pitanju SZ jer tada njegovo ime nije točno znao, tukli i da su ga u šumi htjeli ubiti. Sjeća se da je dobio udarce u nos i u usta. Istaknuo je da dan ili dva prije nije sudjelovao u tučnjavama pa da bi zadobio kakve ozljede. Misli da je LZ za SZ govorio J. Ne zna je li tko vidio ili čuo što od tih događaja predmetne večeri, nije nikoga vidio, a ne zna je li tko što čuo, ne zna gdje je bio čuvar firme "Integral", a od čuvara su tamo radili TZ i BZ koji su znali dolaziti kod LZ u kuću. Kontejner u kojem su se oni inače nalazili kao čuvari udaljen je otprilike 50 metara od kuće LZ. Kada je stanovao kod LZ boravio je na katu kuće. LZ je onog dana za koji je u svom iskazu opisao da je zatekao SZ i još jednu osobu u kući LZ, sve njegove stvari pokupio te iznio ispred kuće, kao i peć koja je bila njegova i koju je koristio. Tek kada je došao s posla vidio je da su sve njegove stvari iznesene, iznenadio se kad je to zatekao, a tada je ušao u prizemlje kuće i tamo je zatekao za stolom SZ i tu neku treću osobu dok je u prostoriji bio i EZ. Višak mu nije rekao, prije nego li je izbacio stvari, da mora izaći iz kuće i da pokupi svoje stvari pa su ga zato iznenadile iznesene stvari. Dok je stanovao kod LZ bili su u dobrim odnosima, zarađivao je, nekada mu je natočio gorivo u automobil, a što je on prema njemu osjećao i što je mislio u odnosu na njega, to je pokazao s ovim što se dogodilo. Nikada nije imao nikakve prigovore prema LZ, ako njega ne bi bilo kod kuće gledao je da i njegova djeca i obitelj imaju što za jesti, često je znao i skuhati. Navedene prigode o kojoj je iskazivao kada su iz [adresa] išli u [adresa] bili su večernji sati, ne zna točno koliko je bilo sati, a ne zna ni točno koliko je bilo sati kada je išao pješice iz caffe bara "Cool" u [adresa] ali bilo je kasno i bilo je na kraju radnog vremena tog kafića. Išao je sa SZ u caffe bar "Wood", iako mu je prethodnog dana izgovarao ono za stolom u kući LZ jer tog čovjeka nije poznavao, a na njegov poziv da dođe u " Č" odlučio je doći, čak mu je tad dao 100,00 kuna jer ga je on to tražio. Drugi dan popodne, dakle onoga dana kad ga je SZ pozvao u caffe bar "Wood", zapravo se radilo o tome da je tog dana popodne išao tražiti novi stan u koji bi se odselio, stan nije našao, a tada je primio poziv od njega i još mu je rekao da je J ovdje i pozvao ga da dođe u taj caffe bar "Wood". Dakle, kada je njegov poziv primio, do tada nije uspio pronaći stan, išao je prema nekom kafiću, no ipak se odlučio otići do SZ kad ga je pozvao. Stan je tražio jer je vidio da su mu stvari izbačene iz kuće te je vidio da si mora naći novi smještaj. Batina s kojom je dobio udarce bila je u gornjem dijelu šira, a prema donjem kraju uža, duljine 50 - 60 cm, nešto kao pendrek. Visok je oko 180 cm, a duži je u nogama. LZ ga je udarao tom batinom dok su se nalazili u automobilu, te je zamahivao prema njegovoj glavi i udarao ga. LZ i on su radili kod ZZ, ona je MZ plaćala za te poslove, a on je samo pomagao. U dobrim je odnosima sa ZZ, samo su poznanici. Ne zna tko je ĐZ.

13. Svjedokinja ZZ u svom je iskazu navela (str. 291-292) da je u veljači 2020., negdje oko 03,00 sata ujutro, po prozoru i vratima njezine kuće na adresi [adresa], čula udarce i da netko viče "žele me ubiti, zovite policiju". Prepoznala je glas KZ te ga je pustila u kuću. Policija je došla za otprilike 15 minuta po njezinom pozivu. Kada je KZ ušao u kuću vidjela je krv na predjelu njegovih usnica, no ne da bi bile u potpunosti okrvavljene nego na jednom dijelu. KZ je tada, dok su čekali policiju, stalno ponavljao jedno te isto i to da su ga LZ i još jedan za kojeg je naveo N, htjeli ubiti u šumi, govorio je da je bio i neki sukob njega i njih dvojice te da su ga tukli s nečim, no više ne zna s čime. LZ zna od kako je bio dijete, a poznaje ga kao dobrog čovjeka i malo ju je začudilo to što je CZ te večeri ispričao. Inače LZ i CZ su kod nje jedne prilike radili u šumi. Inače je LZ znao i navratiti sa suprugom kod nje i uvijek je sve bilo u redu. Ne sjeća se što je CZ imao od odjeće na sebi, moguće je da je bio i malo prljav po odjeći, no ne zna od čega. Prema njezinoj kući pruža se makadamska cesta. Ne zna kako je CZ došao do njezine kuće, odnosno čime i kako, no kako je radio tom jednom prilikom s LZ kod nje, znao je gdje je njezina kuća. CZ joj je djelovao pod utjecajem alkohola, a i stalno je ponavljao jedno te isto te je primijetila da je bio u strahu. Ne može pojasniti po čemu je vidjela da je u strahu, no jednostavno se to vidi po čovjeku i takav dojam je stekla. Ne zna je li LZ sklon tučnjavama, nije o tome ništa čula. Koliko joj je poznato, LZ ne konzumira alkohol što je vidjela kada su radili kod nje. Nakon što je svjedokinji predočen iskaz koji je dala tijekom prethodnog postupka u dijelu u kojem je navela da joj je CZ ispričao da su ga ŽZ i neki J stavili u auto i odvezli u šumu, da su ga tukli, navela je da je pred sudom ispričala ono čega se sjećala, nema neki osobni interes za taj događaj, potvrdila je da je točno da je CZ ispričao da su ga ŽZ i neki J stavili u auto i odvezli u šumu i da su ga tukli.

14. Iz iskaza svjedokinje ĐZ (str. 310-311) proizlazi da I. optuženika SZ ne poznaje, a II. optuženika LZ poznaje jer je znao dolaziti u caffe bar " C" u [adresa] u kojem radi kao konobarica od 2018. ili 2019. godine pa ga poznaje kao gosta. KZ zna isto tako iz viđenja jer je on zajedno s ŽZ znao povremeno doći u taj kafić kao gost, a znao je i sam dolaziti. Što se tiče KZ, sjeća se da je negdje u mjesecu studenom ili prosincu 2019. bio gost u lokalu "Zeko" u kojem je radila, nije htio izaći iz lokala po završetku radnog vremena, porječkali su se i tom prilikom joj je prijetio nožem. Ne može reći da joj je djelovao baš alkoholiziran, već joj je njegovo ponašanje bilo čudno. Nakon toga nije imala s njim nikakvih susreta i neugodnosti. Prije toga, no ne zna koliko prije, i njezina šefica je imala s njim neugodnost kada je bio gost lokala jer ju je hvatao za ruku, a i znao se gostima približavati i dosađivati. Da se taj događaj vezano kada joj je CZ prijetio nožem dogodio u studenom ili prosincu 2019. sjeća se po tome što se radilo o dobu godine kada je puno gostiju lokala pa joj je to tako ostalo u pamćenju. Nema nikakvih saznanja o bilo kakvom događaju u kojem bi sudjelovali SZ i LZ i da bi oni što činili prema KZ. Ne sjeća se je li CZ u veljači 2020. dolazio u lokal u kojem radi, on se, po njezinom mišljenju, čudno ponašao u nekim prilikama, pričao je sam sa sobom, znao se rasplakati, nije vidjela nikada nešto upečatljivo u njegovom fizičkom izgledu, a kroz lokal prolazi puno ljudi. Za KZ je mislila da je sin LZ jer je često dolazio s njim. Namjeravala je MZ reći da ne želi da njegov sin više dolazi u lokal zbog tog događaja kada joj je prijetio nožem. U jednom razgovoru, no to je bilo dosta mjeseci kasnije, MZ je to i rekla, na što joj je LZ rekao da on nije njegov sin, da on kod njega samo stanuje i radi, a tada joj je LZ rekao da je i on imao problema s KZ, no ne sjeća se točno što joj je ispričao, nešto u smislu da mu je on prijetio, nešto vezano uz prijetnju njegovoj ženi, no detalja se više ne sjeća.

15. Svjedok TZ u svom je iskazu naveo (str. 311-313) da SZ poznaje jako površno, a LZ nešto bolje jer je od mjeseca rujna 2018. do 1. studenog 2020. radio kao noćni čuvar u TD Integral, time da je pretežni dio poslova noćnog čuvara obavljao u [adresa] jer je tamo bilo jedno od gradilišta tog trgovačkog društva. Kao noćni čuvar imao je kontejner koji se nalazio na parceli koja graniči s parcelom LZ, pomicao se te je nekada bio udaljen 50-60 metara, a nekada 20-30 metara. Radno vrijeme mu je bilo od 16,00 ili 18,00 sati pa do 7,30 sati narednog dana. Te je poslove na taj način obavljao i u veljači 2020. Znao je dolaziti i dolazi u posjete kod LZ. Zna tko je CZ. On je također radio u istom TD Integral, no na drugom radilištu odnosno lokaciji. Poznato mu je i da je on neko vrijeme živio kod LZ u [adresa], sve do događaja iz veljače prošle godine. O tom događaju nema neposrednih saznanja. Da se u to vrijeme CZ odselio i da se desio neki događaj zna isključivo iz onog što su mu pričali supruga LZ i njegova djeca, a pričao mu je i CZ , no to što mu je ispričano, ispričano mu je općenito, da je bila neka tučnjava, naguravanje, no detalje niti je čuo niti ih zna. Koliko se sjeća jedan od sinova LZ je rekao da je Miljenkova supruga zvala policiju, da je to bilo kasno u noći, negdje oko dva sata, da su djeca spavala, da se CZ posvađao s LZ. Ne može se izjasniti je li mu pričano o kakvoj prijetnji jer mu je sve to ispričano tako da je stekao dojam da mu se to sve priča s povišenim emocijama. I CZ mu je nešto ispričao, iz koje priče je također saznao da je došlo do svađe između njega i LZ. Drugi dan nakon tog događaja vidio je nekakve stvari koje su iznesene iz kuće na dvorište. Istaknuo je da nema nikakva stručna znanja da bi procjenjivao psihičko stanje KZ, s njim je mogao razgovarati, a za njega zna da je iz razorene obitelji i da je često bio po domovima. CZ je u firmi Integral prestao raditi prije tih zbivanja iz veljače 2020., a koliko je čuo, prestao je raditi jer je navodno na nekog nasrnuo nožem jer mu nije vratio novac, to je samo čuo, a točnih saznanja nema. Navodno se taj događaj zbog kojeg je CZ prestao raditi u firmi Integral desio par mjeseci prije veljače 2020. Istaknuo je da su i CZ i LZ posebno i pojačano emotivne osobe, znao je i CZ tako ispričati dosta nepovezano puno stvari, s puno emocija, to je znao primijetiti i kod LZ.

16. Iz iskaza svjedokinje OZ (str. 356-358) proizlazi da je CZ živio u kući koju koriste njezin suprug LZ i ona te njihova zajednička djeca. Koristio je potkrovlje kuće, no često je dolazio kod njih u prizemni dio. Otkako je tamo živio, no ne zna točno koliko dugo, svakako se radilo o više mjeseci, uvijek su imali s njim nekih problema. Često je znao dolaziti kasno, djeca od njega nisu imala mira, a znao je i rezbariti nožem po stolu. Poznato joj je da je 11. ili 12. veljače 2020., a u pitanju je bilo kasno navečer, CZ došao do njihove kuće, lupao je po prozorima, otvorila mu je, tražio je od nje da skuha kavu, sjela je s njim za stol te uopće nije znala što da napravi, iako je on djelovao smiren kada je sjedio, budući da ju je par dana prije toga u jednoj situaciji gurnuo u kuhinji kada je držala kuhalo za kavu. U jednom trenutku u kuću su došli njezin suprug MZ i SZ. Jako se prestrašila što će biti jer se i inače puno boji te se zatvorila u sobu. Čula je kako SZ govori KZ da izađe van, da djeca imaju mir te je nedugo potom i ona izašla iz sobe. Vidjela je KZ kako dobrovoljno ulazi u automobil i misli da je sjeo na zadnje sjedalo. Tada nije vidjela SZ, a niti svog supruga MZ, no pretpostavlja da su i oni ušli u automobil. Auto je krenuo, a ona nije znala kuda su išli. Otišli su automobilom koji je vlasništvo nje i njezina supruga. Pozvala je policiju. Policija ju je pitala gdje su njih dvojica, rekla je da ne zna, a zatim je otišla spavati. U toku noći čula je da je netko u kuhinji, izašla je kratko iz sobe i u kuhinji je vidjela SZ. S njim nije ništa pričala, nego se vratila u sobu. Kada se ujutro probudila SZ više nije vidjela u kući, pretpostavlja da je on čekao njezinog supruga da ga on odveze njegovoj kući. Ne zna kako se SZ našao u toku noći u njihovoj kuhinji. Supruga je vidjela tek sljedeći dan nakon opisanih zbivanja, no niti joj je on pričao što se dogodilo i kuda su išli automobilom, niti ga je to pitala. Nije vidjela da je njezin suprug te večeri tukao KZ. U kući se nije ništa događalo, a nije vidjela niti da bi ga vani udarao. Ne zna jesu li obojica ušli u automobil, prethodno je navela da je to samo pretpostavila, samo je vidjela da u automobil ulazi CZ, a tko je vozio automobil te gdje je bio SZ, a gdje njezin suprug, to točno ne zna. Te večeri CZ nije ništa prijetio, no ranije je svima njima, a pod time misli na sebe, muža i njihovu djecu, često govorio da ih ne treba, da oni nemaju kuću, da nemaju gdje biti i da ona nema zube. Bojala se KZ upravo zbog njegovog ponašanja kojeg je opisala i onoga što im je govorio, nekako ga je smatrala i opasnim. Kada je te večeri CZ došao i u kući s njom pio kavu, primijetila je da ima neku ogrebotinu na licu i misli da je imao crvenilo na usnici, kao da mu je nešto krvarilo, ali nije baš puno obraćala pažnju na to. Drugo ništa na njemu nije primijetila. Puno prije tog događaja je njezin suprug MZ govorio KZ da se odseli od njih, samo kako bi oni i djeca imali mir od njega. Nekoliko dana prije događaja kojeg je naprijed opisala, njezin suprug je spakirao stvari KZ te ih je iznio van kako CZ više ne bi bio kod njih. SZ je znao kod njih povremeno dolaziti, a tako i ranije dok su živjeli na drugoj adresi, misli da je on prijatelj njezina supruga, no koliko su oni dobri prijatelji, to ne zna. I djeca su se osjećala ugroženo u kući od KZ. U vrijeme kada je došao CZ u kuću i kada mu je ona skuhala kavu, u kući su bila djeca. Kada je otišao automobil tada je primijetila da su se probudili i to Z, GZ i HZ, a u istoj prostoriji je bio i EZ, koji je spavao, no on je u međuvremenu umro.

17. Ispitani svjedok GZ (str. 358-359), sin II. optuženika, naveo je da je KZ njegov otac primio da živi kod njih, a dao mu je na korištenje tavanski prostor koji je bio lijepo uređen. Bilo mu ga je žao jer je CZ iz nesređene obitelji, međutim CZ ništa nije davao za kuću, iako je primao plaću. Često ih je uznemiravao, dobio je otkaz, pa mu je njegov otac ponovo našao drugi posao i uglavnom bilo je vidljivo da se radi o jednoj problematičnoj osobi koja je došla kod njih raditi nered. Kritične večeri bio je kod kuće u [adresa], spavao je. Čuo je nabijanje po vratima. U kuću je ušao CZ, bio je sav neuredan, smrdio je na alkohol, čini mu se da je čak bio i krvav po obrazu i po usnici kao da je pao ili se s nekim potukao. Galamio je, svašta je govorio pa tako i riječi "svi pete vun", što znači svi idete van. Tada je njegova majka OZ, koja je inače jedna nježna i plašljiva osoba, nazvala njegovog oca LZ koji je uskoro došao zajedno sa SZ. Majka je odmah zvala i policiju. Kada su došli njegov otac i SZ, njegov otac je KZ lijepo rekao da ide van iz kuće, da ne može više biti kod njih, on mu to nije rekao agresivno, više mu se otac obraćao onako nagovarajući ga, čak je i SZ s njim razgovarao i pokušali su mu objasniti da su tu žena i djeca, da se tako ne može više ponašati i tu živjeti, a njegov otac mu je rekao i da će ga odvesti kod neke žene, no njezinog se imena više ne sjeća. SZ je ostao u kući, a njegov otac MZ je odvezao KZ. U kući je tad bio i EZ, ležao je, no on je u međuvremenu preminuo. Otac se vratio za 10-15 minuta, samo je rekao da je NZ ostavio kod te neke žene, prokomentirao je da ovo više stvarno nije bilo normalno. Za brata K zna da je isto bio te večeri u kući, a za HZ nije siguran jer on često ide kod bake. Istaknuo je da njegov otac nije na bilo koji način silio ili gurao KZ da uđe u automobil, on mu je govorio i nagovarao ga da ide i da se tu više ne zadržava. Ni te večeri niti bilo kada ranije njegov otac nije tukao KZ. CZ mu je prilikom tog događaja djelovao dezorijentirano, smeteno, kao da nije svjestan što priča. Ranije su se znale događati situacije da nabija nožem po stolu, kao što to rade nervozne i živčane osobe. CZ ranije je znao reći da će ih sve poklati kao kuniće i govorio je da je Đ, te smatra da je CZ opasan i za sebe i za okolinu. Smatra da je dobro da su predmetne večeri došli njegov otac i SZ, a te večeri su nastojali s njim lijepo razgovarati i objasniti mu. Ne zna gdje su prethodno bili njegov otac i SZ. Nije mu poznato je li se CZ liječio zbog psihičkih bolesti. Inače živi u njihovoj drugoj kući u [adresa], dok u [adresa] dolazi samo privremeno. U veljači 2020. živio je u [adresa], ali je te večeri, kada se događalo što je naprijed opisao, spavao kod roditelja. Tako živi zadnje tri godine otkako se zaposlio.

18. Ispitan pred sudom svjedok FZ (str. 782-783), sin II. optuženika, naveo je da mu je poznat događaj iz veljače 2020. godine. Nazvao ga je brat GZ i rekao mu je da imaju jednu situaciju s KZ koji je tada živio kod njih. Ne zna točno iz kojeg razloga je KZ živio kod njih, ali sjeća se da mu je otac pričao da KZ radi na jednom gradilištu u blizini njihove kuće i da mu je on ljudski ponudio da dođe živjeti k njima kako ne bi morao putovati. Otac nije od ranije poznavao KZ, ne zna kako i kada su se upoznali. Brat GZ mu je rekao, a i sam je vidio da je KZ opasan i da ga se boje. Vidio je da je on opasan za sebe i svoju okolinu. I prije te situacije u veljači 2020. bilo je nekih problema s NZ, on je ozlijedio nožem brata T. To nije vidio, ali brat O mu je rekao za to. Nadalje, svjedok je naveo da je on u tom periodu živio u učeničkom domu u Zagrebu, a vikendima je dolazio kući. U vezi napuštanja kućanstva od strane CZ, istaknuo je da mu je poznato da je njegov otac zamolio NZ da se makne od njih i ponudio mu je prijevoz gdje god to bude trebalo. Vjeruje da ga je otac posjeo na sjedalo u automobil i odvezao od njih. Njegov otac MZ po naravi nije agresivan, on sigurno ne bi primijenio silu prema NZ, on je i u to vrijeme bio umirovljenik i živio je sukladno svojim mogućnostima. SZ poznaje od malena i zna da je njegov otac pozvao SZ i na neki način ga upoznao s činjenicom da je CZ opasan i misli da je SZ sudjelovao u selidbi NZ iz njihove kuće. Svjedok je istaknuo da dana 12. veljače 2020. kada se CZ odselio od njih nije bio kod kuće, tada je živio u učeničkom domu i samo iseljenje NZ nije vidio pa iz tog razloga ne zna detalje kako je CZ odselio od njih, a nije se kasnije niti raspitivao kod članova svoje obitelji oko toga. Ne zna iz kojeg razloga je otac obavijestio SZ o činjenici da bi CZ trebao odseliti od njih, koliko je shvatio njih dvojica su tada bili zajedno pa za vrijeme jednog telefonskog razgovora kada je CZ nazvao njegovog oca ili SZ prijetio je njegovoj majci i osobi koja je tada bila kod njih, pok. EZ, tada je otac shvatio da bi NZ trebalo iseliti. Vjerojatno je tada i rekao SZ za nastalu situaciju. Nije mu poznato je li otprilike dva tjedna prije Danijelova odseljenja tatina sestra VZ odnijela stvari KZ iz njihove kuće, ne može to točno tvrditi, ali poznajući tetu VZ vjeruje da bi ona u toj situaciji pomogla njegovom ocu. Osim KZ još od njegovog djetinjstva otac je često znao pomagati ljudima na način da bi osobe koje su bile socijalno ugrožene, dovodio kod njih i dali bi im smještaj. Kada je KZ bio trijezan odnosi između njega i njegovog oca MZ bili su dobri, a kada je KZ bio pod utjecajem alkohola njegovo ponašanje bilo je neprihvatljivo, a otac je bio dovoljno mudar da s njim nije ulazio u konflikte, već bi KZ otišao spavati. Nije mu poznato u kakvim su odnosima bili SZ i CZ, a nije mu niti poznato jesu li se oni dulje vremena poznavali. Majka OZ kao niti brat GZ nikada mu nisu spominjali ni za kakve ozljede na NZ, a nije ih ništa u vezi NZ kasnije niti ispitivao, bio je sretan što je on iselio iz njihove kuće. CZ je bio najopasniji kada je pod utjecajem alkohola, tada nije mario što radi i što govori. U početku kada je doselio kod njih pokazivao je zahvalnost što su ga primili u kućanstvo, ali s vremenom se opustio i postao nezahvalan i počeo je raditi probleme.

19. Tijekom dokaznog postupka provedeno je kombinirano psihijatrijsko i psihološko vještačenje oštećenika KZ kojim je bilo potrebno utvrditi stanje njegovog duševnog zdravlja, duševne razvijenosti, boluje li od kakvih psihičkih bolesti odnosno ima li kakvih duševnih smetnji, te njegovu sposobnost objektivnog iskazivanja, je li sklon izmišljanju i preuveličavanju te kakvo je njegovo stanje u pogledu naprijed navedenog bilo u vrijeme počinjenja kaznenih djela iz optužnog akta (dana 12. veljače 2020.), te dana 26. listopada 2020. (str. 288-291) kao i dana 20. svibnja 2020. (str. 141 i 144).

19.1. U nalazu i mišljenju vještaka psihijatrijske struke Edith Vučić, dr. med. sub. spec. forenzičke psihijatrije i vještaka psihologa prof. Ane Pavelić Tremac, kliničkog psihologa (str. 586-622) navodi se da je CZ osoba prosječnih intelektualnih i mnestičnih sposobnosti s razvijenim poremećajem ličnosti koji bi odgovarao podtipu emocionalno nestabilnom poremećaja ličnosti uz disocijalne karakteristike. Pokazuje sklonost zloupotrebi alkohola u sklopu poremećaja ličnosti. S obzirom na kognitivne sposobnosti CZ je u mogućnosti dati objektivan i vjerodostojan iskaz. Kod KZ ne nalazi se sklonost izmišljanju i preuveličavanju. Psihičko stanje KZ kritičnog dana prvenstveno je bilo determinirano njegovom osnovnom dijagnozom, poremećajem ličnosti i konzumacijom alkohola te njegovim doživljajem predmetnog događaja. Bio se uplašio za svoj život, plakao je. Nakon predmetnog djela bio je rastresen i u strahu. Nije pokazivao poremećaje svijesti. Također i u iskazima od 20. svibnja 2020. i 26. listopada 2020. navodi da se boji što bi mu mogli optuženi napraviti. Tijekom aktualnog vještačenja više ne navodi strah od optuženih što je u skladu s protekom vremena.

19.2. Ispitane u dokaznom postupku vještakinje psihijatrijske struke Editha Vučić, dr. med. i psihologijske struke Ana Pavelić Tremac (str. 754-755) navele su da ostaju kod pisanog nalaza i mišljenja provedenog kombiniranog psihijatrijsko – psihologijskog vještačenja dana 3. ožujka 2023. te su dodale da prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja nisu imale na uvid audio-video snimku na kojoj oštećenik CZ priča o paleži jedne kuće drugim osobama, a koja snimka je i javno objavljena na društvenim mrežama, dok im je o paleži kuće govorio sam ispitanik tijekom vještačenja. Nisu od oštećenika KZ dobili informaciju da je on nekome zadao ubodnu ranu nožem ili ga ozlijedio. Prilikom provođenja vještačenja uzele su u obzir iskaz svjedokinje ĐZ. Prilikom provedbe vještačenja primijetile su različitosti u iskazivanju oštećenika KZ kod njih u odnosu na njegov iskaz kod policije i kod suda, a to su i opisale na stranici 36 i 37 pisanog nalaza i mišljenja. Same te razlike u iskazivanju oštećenika su prirodan događaj zbog vremenskog proteka od samog iskazivanja kod policije i suda od njegova iskazivanja prilikom vještačenja. Radi se o utjecaju zaboravljanja, a to je normalna pojava. U svim iskazima oštećenika postoji jedna centralna okosnica njegove priče koja se nikada nije promijenila s malim odstupanjima u detaljima. Navedena odstupanja u iskazu ne znače da oštećenik nije sposoban dati vjerodostojan iskaz. Zaključno su istaknule da je CZ sposoban vjerodostojno i objektivno iskazivati. U većini slučajeva ako je priča ispitanika ista prilikom svih ispitivanja kroz veći protek vremena, to ukazuje da je ista lažna jer je naučena, a što ovdje nije slučaj. Kada se uzme u obzir iskaz ispitanika CZ, a koji su navele u predzadnjem pasusu na str. 29 pisanog nalaza i mišljenja, mogu reći da kod njega nisu primijećeni nikakvi posebni motivi ili želja da tereti II. optuženika LZ. Smatraju da je ispitanik CZ opisivajući II. optuženika LZ na način kako to stoji u spomenutom pasusu, nastoji sebi na neki način objasniti koji je bio motiv LZ da prema njemu postupa onako kako to opisuje sam ispitanik. Vještakinje su navele da prilikom vještačenja ispitanika nije pronađen neki njegov poseban motiv da tereti optuženike. Tim više što je isti prilikom ispitivanja kod vještaka iskazao da se optuženika više ne boji, odnosno nema strah od istih. Nadalje, iznoseći nalaz i mišljenje neposredno na raspravi, vještakinje su suglasno navele da su zaključile da je CZ osoba prosječnih intelektualnih i mnestičkih sposobnosti s razvijenim poremećajem ličnosti koji odgovara podtipu emocionalno nestabilnog poremećaja ličnosti uz disocijalne karakteristike te pokazuje sklonost zloupotrebi alkohola u sklopu poremećaja ličnosti. Prilikom izrade nalaza i mišljenja uzele su u obzir svu dokumentaciju u spisu, iskaze svih ispitanih svjedoka kao i provedenu psihologijsku obradu te razgovor s oštećenikom KZ. Na temelju svega navedenog donijele su gore navedeni zaključak. S obzirom na njegove kognitivne sposbnosti, on je u mogućnosti dati objektivan i vjerodostojan iskaz. Kod oštećenika ne nalaze sklonost izmišljanju i preuveličavanju, već naprotiv, zbog smanjenje samozaštite i njegove socijalne naivnosti, on je sklon iznošenju činjenica koje ga ne pokazuju u socijalno poželjnom svijetlu. Bez obzira na završenu stručnu spremu KZ, objektivnim upitnicima kojima je on testiran, utvrđeno je da su njegove sposobnosti pamćenja na prosječnom nivou, kao i da kod njega postoje dovoljni voljni kapaciteti da on može objektivno iskazivati.

20. Isto tako, provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po vještaku Petru Škaviću, dr. med. na okolnost je li i koje ozljede u sudsko-medicinskom smislu zadobio oštećenik CZ prilikom predmetnog događaja od 12. veljače 2020., ako jest, koje vrste i težine su navedene pojedine ozljede i u njihovoj ukupnosti, dinamika i mehanizam ozljeđivanja, položaj sudionika u prostoru prilikom zadobivanja odnosno zadavanja ozljeda, kao i načinu, sredstvu i uzroku nastanka ozljeda, ako se radi o ozljedama zadobivenim udarcima, radi li se o ozljedama zadobivenim od jednog ili više udaraca i sredstva nanošenja, te da se očituje o vremenu njihova nastanka i starosti ozljeda, odnosno radi li se o ozljedama iz predmetnog događaja od 12. veljače 2020.

20.1. U nalazu i mišljenju sudsko – medicinskog vještaka Petra Škavića, dr. med. (str. 664-667) navedeno je da je oštećenik CZ ozlijeđen u fizičkom sukobu dana 12. veljače 2020. od strane dvije osobe. Pregledom liječnika te na fotografijama očevida utvrđene su ozljede i postavljene sljedeće dijagnoze: krvni podljevi kože glave u području vlasišta, lijevo tjemeni, stariji (smećkaste boje) krvni podljev kože lijeve strane lica nad lijevom jagodičnom kosti, odnosno ispod lijevog oka, krvni podljev s oteklinom desne strane donje usne, ogrebotina kože lijeve strane vrata s okolnim crvenilom, oguljotina kože vanjske bočne strane desnog koljena s okolnim crvenilom. Sve ozljede, osim krvnog podljeva kože lijeve strane lica nad lijevom jagodičnom kosti, odnosno ispod lijevog oka, a s obzirom na izgled (smećkasta boja) su svježe (nastale unutar nekoliko sati prije pregleda i fotografiranja), odnosno mogle su nastati u vrijeme inkriminiranog događaja. Krvni podljev kože lijeve strane lica nad lijevom jagodičnom kosti, odnosno ispod lijevog oka je nastao najmanje dva dana prije fotografiranja odnosno najkasnije oko 10. veljače 2020. godine, te ne stoji u uzročno posljedičnoj vezi s inkriminiranim događajem. Svaka od svježih, objektivno utvrđenih i opisanih ozljeda oštećenog predstavlja svaka za sebe i u ukupnosti tjelesnu ozljedu. Krvni podljevi kože glave u području vlasišta, lijevo tjemeno nastali su djelovanjem sile slabog intenziteta, a s obzirom na lokalizaciju i karakteristike iste u pravilu viđamo nastale udarcem (ima) nekog tupotvrdog sredstva relativno manje kontaktne pov ršine poput šake, štapa, palice ili drugog podesnog sredstva. S obzirom na veliku pokretljivost glave u odnosu na tijelo, nije moguće zaključivati o točnom, samo jednom, međusobnom položaju oštećenika i osobe (a) koja mu ozljede nanosi (e) u trenutku ozljeđivanja. Krvni podljev s oteklinom desne strane donje usne nastao je djelovanjem sile slabog intenziteta, a u pravilu ovakvu ozljedu viđamo nastalu udarcem šakom u predio usta. U trenutku nanošenja ove ozljede oštećenik se, osobi koja mu je nanosi, nalazio okrenut sučelice ili pod nekim manjim otklonom od tog položaja. Ogrebotina kože lijeve strane vrata s okolnim crvenilom nastala je kosim udarcem ili povlačenjem nekog tupotvrdog sredstva poput nokta druge osobe prigodom hvatanja, povlačenja, navlačenja i slično. S obzirom na lokalizaciju ove ozljede nije moguće zaključivati o točnom, samo jednom, međusobnom položaju oštećenika i osobe koja mu ozljedu nanosi u trenutku ozljeđivanja. Oguljotina kože vanjske bočne strane desnog koljena s okolnim crvenilom nastala je kosim udarcem ili povlačenjem nekog tupotvrdog sredstva po ozlijeđenom dijelu tijela ili pak, s obzirom na veliku pokretljivost noge, kosim udarcem ili povlačenjem ozlijeđenog dijela tijela po nekoj tupotvrdoj prepreci u prostoru ili podlozi. Ako je ova ozljeda nanesena od strane druge osobe, tada se oštećenik, u trenutku ozljeđivanja morao nalaziti toj osobi okrenut desnom bočnom stranom tijela ili pod nekim otklonom od tog položaja. O položajima tijela sudionika ozljeđivanja u prostoru nije moguće zaključivati, budući da bi sve utvrđene ozljede izgledale jednako u slučaju da su nanesene u uspravnom položaju, ali i u bilo kojem drugom položaju pri kojemu su ozlijeđeni dijelovi tijela dostupni ozljeđivanju. S obzirom na utvrđene svježe ozljede valja također navesti kako nije moguće, sa sudskomedicinskog stajališta zaključivati o točnom redoslijedu nanošenja pojedinih ozljeda, kao niti o ukupnom trajanju ozljeđivanja odnosno proteku vremena od zadobivanja prve do posljednje ozljede. Isto tako, nije moguće zaključivati da li su sve svježe ozljede oštećenog nanesene od strane jedne ili više osoba.

20.2. Ispitan neposredno pred sudom vještak Petar Škavić, dr. med. (str. 753-754) naveo je da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 20. veljače 2025. te je dodao da je ozljeda u vidu oguljotine kože vanjske bočne strane desnog koljena mogla nastati udarcem odnosno povlačenjem navedenog dijela tijela oštećenog po nekoj tupotvrdoj prepreci u prostoru ili podlozi, dok preostale svježe utvrđene ozljede kože glave, donje usne te lijeve strane vrata prvenstveno odgovaraju onima kakve viđamo nastale udarcima nekim tupotvrdim sredstvom te se može njihov nastanak isključiti padom oštećenog, a sve s obzirom da se iste nalaze na uvučenim dijelovima tijela (vrat i usna) odnosno na tipičnom mjestu za udarac (tjemeni dio glave). Nadalje, naveo je da su sve ozljede, izuzev krvnog podljeva kože lijeve strane lica izgledom svježi, odnosno nastali unutar 24 sata prije fotografiranja. U slučaju da se ozljeđivanje dogodilo unutar kabine vozila i uz pretpostavku da se oštećeni nalazio na mjestu suvozača s obzirom na veliku pokretljivost glave oštećenog moguće je zadobivanje svih navedenih ozljeda s položaja napadača na vozačkom mjestu, ali i na nekom mjestu na stražnjoj klupi kao i u slučaju položaja napadača izvan kabine vozila uz desnu bočnu stranu vozila (suvozačeva strana). Uzimajući u obzir iskaz oštećenika da se nalazio na suvozačkom sjedištu, a osoba koja mu nanosi ozljede na stražn joj klupi vozila iza suvozačkog sjedila te da mu je ozljede nanosila udarcima palicom duljine oko 50 cm, vještak je naveo da je moguće uz uvjet izvjesnog pomaka glave u trenutku zadobivanja udarca u područje usana da oštećeni navedenim mehanizmom i u navedenom međusobnom položaju sudionika ozljeđivanja zadobije sve navedene ozljede glave i lijeve strane vrata. S obzirom da su utvrđene ozljede nastale djelovanjem sile slabog intenziteta kao i kosim povlačenjem – udarcem isto je moglo biti ostvareno unutar zatvorene kabine vozila. Od utvrđenih ozljeda oštećenika navedenim načinom i u navedenom položaju sudionika ozljeđivanja su mogle nastati obje ozljede glave kao i ozljeda lijeve strane vrata. U ovakvom međusobnom položaju, a s obzirom na sjedeći položaj oštećenog na suvozačkom sjedištu, nije za očekivati nastanak ozljede desnog koljena udarcem druge osobe te bi u ovakvoj dinamici odigravanja događaja ista najvjerojatnije nastala udarcem odnosno kosim povlačenjem vanjske strane desnog koljena po nekoj tupotvrdoj prepreci unutar kabine vozila odnosno oblozi desnih prednjih vrata.

21. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka Petra Škavića dr. med., budući da je provedeno vještačenje ozljeda oštećenika na objektivan, nepristran i stručan način, pri čemu je vještačenje provedeno na temelju podataka u spisu i na temelju medicinske dokumentacije. Vještak je pisani nalaz i mišljenje obrazložio i neposredno na raspravi te je predmetnim vještačenjem utvrđena vrsta i težina svake pojedinačne ozljede i svih ozljeda u njihovoj ukupnosti.

22. Isto tako, sud je nalaz i mišljenje vještakinje psihijatrijske struke Editha Vučić, dr. med. i psihologijske struke Ana Pavelić Tremac prihvatio u cijelosti jer su vještakinje svoj nalaz i mišljenje dale jasno i precizno, prema pravilima struke, znanosti i iskustva, te nema niti jedne okolnosti koja bi ga dovodila u pitanje. Vještakinje su na raspravi jasno i detaljno odgovorile na sva sporna i relevantna pitanja za odlučivanje u ovom kaznenom postupku iz kojeg razloga sud isti ocjenjuje vjerodostojnim.

23. Na temelju svih provedenih dokaza, ocijenjenih pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, kao i u vezi s obranama I. i II. optuženika, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim činjenično stanje opisano u izreci ove presude.

24. Sud ne prihvaća obrane I. i II. optuženika u dijelu u kojem poriču da su prema oštećeniku KZ postupali na inkriminirani način. Takve obrane nisu potvrđene drugim provedenim dokazima, već su protivne sadržaju iskaza oštećenika, koji je potkrijepljen iskazom svjedokinje ZZ, zapisnikom o očevidu i pripadajućom fotodokumentacijom, medicinskom dokumentacijom te nalazima i mišljenjima psihijatrijsko-psihologijskih i sudskomedicinskog vještaka.

25. Naime, I. optuženik SZ u svom iskazu pred sudom tvrdi da su dolaskom do kuće I. optuženika PZ zatekli KZ u prizemlju objekta, da su mu i on i II. optuženik govorili da izađe van iz kuće, što on nije htio poslušati, pa su mu to vičući ponavljali, nakon čega da je ipak poslušao i sam izašao te nekuda otišao, a da su on i II. optuženik LZ ostali u kući i nisu nikuda išli automobilom, a tvrdi da tom prilikom nije bilo nikakvog fizičkog kontakta njega i II. optuženika s oštećenikom. Međutim, suprotno takvom opisu, I. optuženik SZ je prilikom ispitivanja kod državnog odvjetnika iskazao da je te večeri, po dolasku u kuću PZ, KZ primio za kragnu, izbacio ga van iz kuće, da je oštećenik sjeo u automobil na suvozačko sjedalo, da se radilo o automobilu II. optuženika PZ koji ga je nekuda odvezao, da ne zna da li je on s njima bio u autu jer je te večeri popio, a da je II. optuženik LZ njega po povratku odvezao kući. Pozvan pojasniti razliku u tom dijelu iskaza, I. optuženik SZ naveo je da je točno ono što je naveo u iskazu prilikom ispitivanja kod državnog odvjetnika, no da više nije siguran kada je bilo to s primanjem za kragnu i izbacivanjem i to vezano za automobil, da je moguće da je to bilo ranije tog dana, koje objašnjenje ne prihvaća ovaj sud kao uvjerljivo.

26. Sam I. optuženik SZ opisujući zbivanja od trenutka kada je upoznao KZ, a što je bilo dan ranije, pa do predmetnog događaja, ne navodi da bi bila koja druga situacija, pa dakle niti toga dana ranije, kada je s oštećenikom u kući II. optuženika PZ došao u neki konflikt s takvom vrstom kontakta, dakle fizičkog, već upravo suprotno navodi da je toga dana određeno vrijeme proveo u društvu s oštećenikom, kako kod svoje kuće tako i po gostionicama, pa je nedvojbeno da je I. optuženikov iskaz dan pred sudom u dijelu opisa postupaka prilikom predmetnog događaja, kako njegovih tako i postupaka II. optuženika PZ, iznesen u nastojanju otklanjanja kaznene odgovornosti, kako od sebe tako i od II. optuženika, koji je njegov prijatelj. Sud ocjenjuje da je I. optuženik SZ, navodeći u svom iskazu iznesenom prilikom prvog ispitivanja da je oštećenika, dolaskom u kuću II. optuženika, primio za kragnu, dakle u predjelu vrata te opisujući da ga je u svom automobilu odvezao II. optuženik, pri čemu nije niti sebe izričito isključio da se s njima nalazio u automobilu, iznio opis koji više odgovara stvarnim zbivanjima prilikom predmetnog događaja, te u povezanosti s iskazom oštećenika čini jednu životnu cjelinu, iako je i iz tog opisa ispustio ostale inkriminacije stavljene na teret njemu i II. optuženiku, očito u nastojanju izbjegavanja njihove kaznene odgovo rnosti za počinjena djela.

27. Razmatrajući iskaz oštećenika KZ, sud ga prihvaća istinitim i uvjerljivim. Oštećenik je tijekom postupka jasno, određeno i životno opisao bitan tijek događaja, odnosno da su ga I. i II. optuženici po povratku u kuću II. optuženika LZ najprije fizički napali, potom protiv njegove volje izveli iz kuće, pokušali ugurati u prtljažnik vozila, a nakon njegova otpora smjestili ga na suvozačko sjedalo, nakon čega su ga odvezli prema [adresa], tijekom vožnje ponovno udarali te mu izrekli prijetnju usmrćenjem. Također je dosljedno iskazivao da je po zaustavljanju vozila pobjegao prema kući ZZ, pri čemu ga je II. optuženik još udarao palicom po nogama i leđima.

28. Sud je imao u vidu da je oštećenik u pojedinim detaljima različito iskazivao pred policijskim istražiteljem, pred sudom i tijekom vještačenja. Međutim, ta odstupanja odnose se na sporedne okolnosti, redoslijed pojedinih zbivanja i pojedinosti koje je, s obzirom na protek vremena, životno mogao zaboraviti, dok je središnja okosnica njegova iskaza ostala nepromijenjena: fizički napad optuženika, protivno njegovoj volji odvođenje automobilom, prijetnja zakapanjem i bijeg do kuće ZZ. Oštećenik je razlike u odnosu na raniji iskaz dan policijskom istražitelju pojasnio time da mu je neposredno nakon događaja sjećanje bilo svježije te je potvrdio da je raniji iskaz, u dijelu u kojem ga se predočenjem podsjetilo na tijek događaja, točan. Takvo pojašnjenje sud prihvaća životnim i uvjerljivim.

29. Provedenim kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem utvrđeno je da kod oštećenika ne postoje psihičke ni kognitivne zapreke za objektivno i vjerodostojno iskazivanje. Vještakinje su utvrdile da je oštećenik osoba prosječnih intelektualnih i mnestičkih sposobnosti, s dostatnim voljnim kapacitetima za iskazivanje, te da kod njega nije utvrđena sklonost izmišljanju niti preuveličavanju. Iako je kod oštećenika utvrđen poremećaj ličnosti uz sklonost zlouporabi alkohola, vještakinje su zaključile da navedene okolnosti ne umanjuju njegovu sposobnost točnog opažanja, pamćenja i iskazivanja o predmetnom događaju. Vještakinje su također pojasnile da odstupanja između pojedinih iskaza oštećenika, koja se odnose na sporedne okolnosti i pojedinosti događaja, mogu biti posljedica proteka vremena i uobičajenog procesa zaboravljanja, dok je središnja okosnica njegova iskaza ostala nepromijenjena. Konačnu ocjenu istinitosti iskaza oštećenika sud je izvršio dovodeći ga u vezu s ostalim provedenim dokazima, osobito iskazom svjedokinje ZZ, sadržajem dojave policiji, materijalnim dokazima i sudsko-medicinskim vještačenjem.

30. Iz prihvaćenog iskaza oštećenika proizlazi da su ga, po povratku u kuću II. optuženika na adresi [adresa], I. i II. optuženik fizički napali, pri čemu ga je II. optuženik udarao štapom po glavi, a I. optuženik uhvatio za vrat i udario šakom u lice. Potom su ga zajednički, protivno njegovoj volji, izveli iz kuće, pokušali ugurati u prtljažnik automobila II. optuženika, a kada se tomu odupro, ugurali ga na prednje suvozačko sjedalo. I. optuženik upravljao je vozilom, dok je II. optuženik sjedio iza oštećenika. Tijekom vožnje prema [adresa] I. optuženik pitao je II. optuženika je li ponio lopatu te oštećeniku rekao da će ga zakopati tako da ga samo psi mogu pronaći i otkopati, zbog čega se oštećenik uplašio za život, plakao i molio ih da ga puste. Tijekom vožnje II. optuženik nastavio ga je udarati štapom po glavi, dok ga je I. optuženik udarao šakom po prsima. Nakon zaustavljanja vozila oštećenik je uspio pobjeći prema kući ZZ, pri čemu ga je II. optuženik još udarao palicom po leđima i nogama.

31. Iskaz oštećenika potvrđen je iskazom svjedokinje ZZ, koji sud prihvaća vjerodostojnim jer se temelji na njezinim neposrednim opažanjima i okolnostima koje je doživjela neposredno nakon događaja. Svjedokinja je iskazala da je oko 03,00 sata ujutro čula udaranje po prozoru i vratima svoje kuće na adresi [adresa] te povike: „Žele me ubiti, zovite policiju.“ Prepoznala je glas oštećenika, pustila ga u kuću i odmah nazvala policiju. Svjedokinja je na oštećeniku primijetila krv u predjelu usnice, a on joj je, dok su čekali policiju, više puta ponavljao da su ga LZ i još jedna osoba, koju je nazivao J odnosno N, stavili u automobil, odvezli u šumu, tukli i htjeli ubiti. Također je neposredno opažala da je oštećenik bio u strahu. Sadržaj takvog spontanog iskaza oštećenika upućenog svjedokinji dan neposredno nakon bijega i prije mogućnosti promišljenog iskaza, u bitnome odgovara njegovu iskazu danom tijekom postupka.

32. Sud iskaz svjedokinje ZZ prihvaća i zato što ona nema osobni interes za ishod postupka niti je u bliskom ili sukobljenom odnosu s oštećenikom ili optuženicima koji bi dovodio u pitanje njezinu nepristranost. Iako poznaje II. optuženika LZ od ranije i navela je da ga je smatrala dobrim čovjekom, nije nastojala umanjiti značaj onoga što joj je oštećenik CZ neposredno nakon događaja rekao i što je sama opažala. Stoga sud njezin iskaz ocjenjuje jasnim, dosljednim u odlučnim činjenicama i vjerodostojnim. Štoviše, iskazi oštećenika KZ i svjedokinje ZZ potkrijepljeni su i materijalnim dokazima te sudsko - medicinskim vještačenjem. Iz zapisnika o očevidu od 12. veljače 2020. godine, pripadajuće fotodokumentacije i medicinske dokumentacije proizlazi da su kod oštećenika neposredno nakon događaja zabilježene ozljede u području vlasišta, donje usne, lijeve strane vrata i desnog koljena.

33. Sudsko-medicinski vještak Petar Škavić dr. med. utvrdio je da su, osim starijeg krvnog podljeva lijeve strane lica, sve opisane ozljede bile svježe, odnosno nastale unutar nekoliko sati prije pregleda i fotografiranja te su vremenski mogle nastati u predmetnom događaju. Krvni podljevi u području lijevog tjemena odgovaraju ozljedama koje nastaju djelovanjem tupotvrdog sredstva, kao što su šaka, štap, palica ili drugo prikladno sredstvo, dok krvni podljev i oteklina donje usne odgovaraju udarcu šakom u predio usta. Ogrebotina lijeve strane vrata odgovara ozljedi nastaloj pri hvatanju, povlačenju ili navlačenju, dok je ozljeda desnog koljena mogla nastati povlačenjem ili udarcem o tupotvrdu prepreku, uključujući prepreku unutar vozila. Vještak je naveo da su ozljede glave, donje usne i lijeve strane vrata mogle nastati i unutar kabine vozila, uključujući situaciju u kojoj se oštećenik nalazi na suvozačkom sjedalu, a osoba iza njega udara palicom, uz određeni pomak glave oštećenika u trenutku zadavanja udarca. Time sudsko-medicinsko vještačenje ne utvrđuje točan tijek niti položaj svih sudionika događaja, ali pokazuje da opisani mehanizam ozljeđivanja, kako ga je naveo oštećenik, nije u suprotnosti s objektivno utvrđenim svježim ozljedama te da je takav način njihova nastanka moguć.

34. Sud ne prihvaća obrane I. optuženika SZ i II. optuženika LZ u dijelu u kojem poriču inkriminirano postupanje prema oštećeniku. Takve obrane nisu potvrđene drugim provedenim dokazima, već su protivne prihvaćenom iskazu oštećenika, iskazu svjedokinje ZZ, sadržaju službene zabilješke o dojavi, objektivno utvrđenim ozljedama oštećenika i zaključcima sudsko-medicinskog vještačenja.

35. II. optuženik LZ u svojoj je obrani potvrdio da je predmetne večeri od oštećenika zahtijevao da napusti kuću te da ga je odvezao automobilom, ali je tvrdio da oštećenika nije tukao niti prisiljavao da uđe u vozilo, već da je oštećenik mirno ušao u automobil nakon što mu je rekao da dođe. Sud prihvaća kao utvrđeno da su II. optuženik i oštećenik CZ te noći zajedno napustili kuću vozilom II. optuženika jer to potvrđuju obrana II. optuženika kao i obrana I. optuženika dana prilikom prvog ispitivanja. Međutim, sud ne prihvaća obranu II. optuženika u dijelu u kojem tvrdi da je oštećenik dobrovoljno i bez uporabe sile s njim otišao jer je takav opis suprotan iskazu oštećenika, iskazu svjedokinje ZZ, sadržaju dojave policiji te objektivno utvrđenim ozljedama oštećenika. Neuvjerljiva je takva obrana II. optuženika posebno kada se uzme u obzir iskaz svjedokinje OZ koja je kritične zgode i pozvala policiju navodeći da je zabrinuta za svog supruga MZ koji se kod kuće u [adresa] sukobio s KZ, a što proizlazi iz službene zabilješke o dojavi od 12. veljače 2020. (str. 8). Upravo navedeno ukazuje da oštećenik CZ nije dobrovoljno napustio kućanstvo II. optuženika LZ kako to nastoji prikazati II. optuženik.

36. Iskaz svjedokinje OZ ne dovodi u pitanje navedeni zaključak suda budući da je svjedokinja iskazala da se, nakon dolaska I. i II. optuženika u kuću, iz straha povukla u drugu prostoriju iz koje je čula kako I. optuženik SZ govori oštećeniku da izađe iz kuće. Sama navodi da nije vidjela što se događalo u vremenu dok se nalazila u sobi, niti je mogla navesti gdje su se u trenutku kada je vidjela oštećenika kod automobila nalazili I. i II. optuženik. Stoga njezino opažanje da je oštećenik ušao u automobil ne može predstavljati pouzdan dokaz da je u vozilo ušao slobodnom voljom i bez prethodnog fizičkog nasilja, osobito jer sama nije opažala odlučni dio događaja. Njezina tvrdnja da nije vidjela da bi njezin suprug ili I. optuženik tukli oštećenika također ne znači da nasilja nije bilo, budući da je iskazala da se u ključnom dijelu zbivanja zatvorila u sobu. Sud je pritom imao u vidu da je svjedokinja supruga II. optuženika te je njezin iskaz cijenio s potrebnim oprezom u dijelu u kojem umanjuje ili isključuje njegovu aktivnu ulogu u događaju.

37. Iz službene zabilješke o dojavi (str. 8) proizlazi da je OZ **.**.2020. u 02,29 sati telefonom kontaktirala Policijsku postaju Križevci te navela da je zabrinuta za svojeg supruga LZ koji se kod kuće u [adresa] sukobio s KZ te da su nakon sukoba zajedno Miljenkovim automobilom otišli od kuće. Zatražila je da policija ne dolazi u kuću, već da ih pronađe. Takav sadržaj dojave, dane neposredno nakon događaja, nije sukladan verziji obrane II. optuženika LZ prema kojoj nije bilo sukoba niti prisile, već je oštećenik navodno mirno i dobrovoljno ušao u vozilo kako bi ga odvezao na mjesto koje je sam zatražio. Postupajući po dojavi, policijski službenici zatekli su II. optuženika na njegovoj kućnoj adresi, dok je oštećenik zatečen na [adresa] s vidljivom ozljedom donje usne, nakon čega mu je pružena liječnička pomoć, što potvrđuje postojanje sukoba, odlazak oštećenika i II. optuženika vozilom te činjenicu da je oštećenik ubrzo potom pronađen s vidljivom ozljedom. Te okolnosti dodatno dovode u sumnju obranu prema kojoj nije bilo sukoba ni uporabe sile.

38. Sud je razmotrio iskaze OZ i GZ u dijelu u kojem navode da su prilikom dolaska oštećenika KZ u njihovu kuću navodno uočili crvenilo, krv ili manju ozljedu u području njegova lica i usnice. Međutim, njihovi navodi o tome ostali su neodređeni i nesigurni, budući da su iskazivali da im se samo činilo da je oštećenik imao određenu ozljedu odnosno da tomu nisu posvetili osobitu pažnju. Takva opažanja ne predstavljaju pouzdanu osnovu za zaključak da su svježe ozljede koje su utvrđene očevidom i liječničkim pregledom, nastale prije predmetnog sukoba. Sudsko-medicinski vještak nije mogao odrediti točan trenutak nastanka svake pojedine svježe ozljede, već je utvrdio da su mogle nastati unutar nekoliko sati prije pregleda i fotografiranja. Stoga, sud navedene navode članova obitelji II. optuženika LZ cijeni zajedno s ostalim dokazima, osobito iskazom oštećenika, neposrednim opažanjima svjedokinje ZZ, policijskom dojavom i medicinskom dokumentacijom, te ih ne prihvaća kao osnovu za zaključak da su predmetne ozljede nastale prije postupanja optuženika.

39. Iz obrane II. optuženika LZ, kao i iz iskaza članova njegove obitelji, proizlazi da je II. optuženik od oštećenika zahtijevao da se iseli iz njegove kuće, da su oštećenikove stvari prije predmetnog događaja bile iznesene iz kuće te da je I. optuženik SZ, kao prijatelj II. optuženika, bio uključen u nastojanje da oštećenik napusti kuću. Takve okolnosti predstavljaju razumljivu pozadinu i mogući motiv optuženika za postupanje prema oštećeniku predmetne večeri.

40. Čak i kada bi se prihvatilo da su između oštećenika KZ i II. optuženika LZ prije predmetnog događaja postojali sukobi, prijetnje ili drugi narušeni odnosi, takve okolnosti ni na koji način ne bi opravdale postupanje kojim su optuženici oštećenika fizički napali, protiv njegove volje smjestili u automobil i odvezli ga s mjesta događaja, a I. optuženik SZ mu pritom ozbiljno prijetio usmrćenjem. Eventualno ranije neprihvatljivo ponašanje oštećenika ne može predstavljati opravdanje za uporabu sile niti protupravno ograničavanje slobode kretanja oštećenika od strane optuženika.

41. Sud je razmatrao i iskaze svjedoka TZ i svjedokinje ĐZ, ali ih nije smatrao dokazima odlučnih činjenica. TZ nema neposrednih saznanja o predmetnom događaju, već prenosi ono što je nakon događaja čuo od članova obitelji LZ i od oštećenika. Svjedokinja ĐZ nema saznanja o samom događaju, već iskazuje o ranijim susretima s oštećenikom i svojem dojmu o njegovu ponašanju u ugostiteljskom objektu. Takva svjedočenja ne mogu dovesti u pitanje utvrđeni tijek predmetnog događaja, osobito uz zaključke psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja o sposobnosti objektivnog i vjerodostojnog iskazivanja oštećenika.

42. Nadalje, sud iskaz svjedoka GZ prihvaća samo u dijelu u kojem opisuje vlastita opažanja prije odlaska vozila kojim je njegov otac odvezao KZ, dok ga ne prihvaća u dijelu u kojem je isti usmjeren na zaključak da oštećenik nije bio fizički napadnut ili protiv svoje volje odveden, budući da svjedok u svom iskazu nije naveo da je on bio prisutan događanjima koja su uslijedila nakon što je oštećenik CZ bio izvan kuće, odnosno za vrijeme vožnje u automobilu . Iskaz svjedoka UZ nije cijenjen kao dokaz za utvrđenje odlučnih činjenica budući da svjedok nije bio prisutan predmetnom događaju, već o njemu iskazuje prema onome što je čuo od članova obitelji i na temelju vlastitih pretpostavki.

43. Nakon tako ocijenjenih dokaza, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su I. optuženik SZ i II. optuženik LZ kritične zgode prema oštećeniku KZ postupali na način opisan u izreci presude. Opisanim postupanjem I. i II. optuženik oštećenika su protivno njegovoj volji zatvorili u vozilo i odvezli s mjesta na kojem se nalazio, čime su mu protupravno oduzeli slobodu kretanja. Pri tome su postupali s izravnom namjerom, svjesni obilježja kaznenog djela i htijući njegovo počinjenje. I. optuženik SZ je pri tom oštećeniku ozbiljno prijetio usmrćenjem. Riječi da će ga zakopati i da će ga samo psi moći pronaći i otkopati predstavljaju konkretnu prijetnju smrću koja je, prema sadržaju, načinu izricanja i okolnostima u kojima je izrečena, objektivno podobna izazvati strah za život i sigurnost kod svake prosječne osobe, a osobito kod oštećenika koji je u tom trenutku bio fizički napadnut i protiv svoje volje odveden automobilom. Za ostvarenje obilježja kaznenog djela prijetnje nije odlučno bi li I. optuženik SZ doista ostvario ono čime je prijetio, već je odlučno da je prijetnja ozbiljna i objektivno podobna izazvati osjećaj ugroženosti, što je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno.

44. Time su I. optuženik SZ i II. optuženik LZ počinili kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode iz čl. 136. st. 1. KZ/11, dok je I. optuženik SZ počinio i kazneno djelo prijetnje iz čl.139. st. 2. KZ /11.

45. Sud je utvrdio da je I. optuženik SZ terećeno kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 1. KZ/1, počinio s izravnom namjerom, svjestan njegova obilježja i htijući njegovo počinjenje, a terećeno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 također počinio s izravnom namjerom te je bio svjestan da su njegova djela zabranjena već obzirom na svoju životnu dob , ali i raniju osuđivanost. Ubrojivost I. optuženika tijekom postupka nije dovedena u pitanje pa nije bilo dvojbe oko krivnje I. optuženika za počinjena kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Stoga je sud I. optuženiku za kazneno djelo protupravnog oduzimanje slobode iz čl. 136. st. 1. KZ/1, na temelju odredbe čl. 136. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, te je na temelju odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 sud I. optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

46. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije u odnosu na svako od počinjenih kaznenih djela, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio sve okolnosti pod kojima su ta kaznena djela počinjena, kao i jačinu ugrožavanja zaštićenih dobra jer se u odnosu na oba kaznena djela radi kaznenim djelima protiv osobne slobode, pri čemu je I. optuženik iskazao i ozbiljnu fizičku agresivnost, upornost i ozbiljnost. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio da je I. optuženik otac troje djece, te protek vremena od samog počinjenja kaznenog djela, dok se otegotnim na strani optuženika smatra njegova ranija prekršajna kažnjavanost i kaznenu osuđivanost kako to proizlazi iz podatka prekršajne i kaznene evidencije (str. 762-763). Stoga je sud I. optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 sud je I. optuženiku izrekao uvjetnu osudu tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Prema ocijeni ovoga suda izrečena uvjetna osuda djelovati će na I. optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonskim normama i ne čini kaznena djela kao i na druge da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela, a s obzirom na sve okolnosti počinjenja djela, vrstu počinjenog djela i ličnost I. optuženika nužno je odrediti vrijeme provjeravanja u tom trajanju jer će se na takav način ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

47. Nadalje, kako je tijekom postupka utvrđeno da je II. optuženik LZ terećeno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, da je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno već obzirom na svoju životnu dob i da ubrojivost II. optuženika tijekom postupka nije dovedena u pitanje, nije bilo dvojbe oko krivnje II. optuženika za počinjeno kazneno djela koje mu se stavlja na teret, stoga je sud II. optuženika za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 1. KZ/1, na temelju odredbe čl. 136. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

48. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije u odnosu na počinjeno kazneno djelo, sud je kod II. optuženika cijenio stupanj krivnje, sve okolnosti pod kojima je to kazneno djela počinjeno, kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, a što je osobna sloboda. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio da je II. op tuženik otac troje maloljetne djece o kojima skrbi, da je narušenog zdravstvenog stanja, kao i njegova supruga i dvoje djece o kojima brine, a za što je u spis predmeta predao i medicinsku dokumentaciju. Olakotnim se smatra i II. optuženikova ranija neosuđivanost i nekažnjavanost što je vidljivo iz kaznene i prekršajne evidencije (str. 760-761), a što ukazuje da optuženik nije sklon činjenju delikata. Na temelju odredbi čl. 56. KZ/11 sud je II. optuženiku LZ izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako II. optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Prema ocijeni ovoga suda izrečena uvjetna osuda djelovati će na II. optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonskim normama i ne čini kaznena djela kao i na druge da ne čine kaznena djela. Prema ocjeni ovoga suda, a s obzirom na sve okolnosti počinjenja djela, vrstu počinjenog djela i ličnost II. optuženika nužno odrediti vrijeme provjeravanja u tom trajanju jer će se na takav način ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

49. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 I. optuženiku SZ u izrečenu se kaznu zatvora, za slučaj opoziva uvjetne osude, uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od uhićenja 12. veljače 2020. u 18,05 sati do 14. veljače 2020. u 9,52 sati, kada je pušten na slobodu.

50. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 II. optuženiku LZ u izrečenu se kaznu zatvora, za slučaj opoziva uvjetne osude, uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od uhićenja 13. veljače 2020. u 15,10 sati do 14. veljače 2020. u 12,33 sati, kada je pušten na slobodu.

51. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se I. optuženiku SZ plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6 ZKP/08 u ukupnom iznosu od 1.154,38 (tisuću sto pedeset četiri eura i trideset osam centi) eura, uplatom u državni proračun, u roku 15 dana, dok se na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 II. optuženik LZ oslobađa obveze plaćanja troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. Navedeni trošak kaznenog postupka čija platež je naložena I. optuženiku SZ odnosi se na troškove provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja (637,00 eura), provedenog sudsko-medicinskog vještačenja (417,38 eura) te trošak paušalne svote (100,00 eura) čija visina je odmjerena s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka. Budući da je I. optuženik sam pred sudom naveo da je zaposlen u Republici Austriji s mjesečnom plaćom u iznosu 3.500,00 eura kao i da ima imovinu u svom vlasništvu, sud nalazi da plaćanjem navedenih troškova neće biti dovedena u pitanje materijalna egzistencija I. optuženika. S druge strane, sud je uzeo u obzir da je II. optuženik LZ umirovljenik, da se brine o bolesnoj supruzi i dvoje bolesne djece koju redovito vozi na liječenje u KBC Zagreb, te je zaključeno da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka kod II. optuženika ugrozilo materijalnu egzistenciju kako njega tako i osoba o kojima je dužan skrbiti.

52. Iz obrazloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 27. svibnja 2026.

Sudac:

Veronika Sajfert

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud