REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-40/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Rukavini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević, Zagreb, Mirogojska 8, OIB: 47767714195, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž R-196/2023-2 od 18. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1616/2022-33 od 27. listopada 2023., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž R-196/2023-2 od 18. prosinca 2023. u dijelu pod toč. I. i II. izreke i sudi:

1. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr - 1616/2022-33 od 27. listopada 2023. i u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Klinika za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević', Mirogojska 8,10000 Zagreb, OIB:47767714195 isplatiti tužiteljici LI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 18.769,66 kn/ 2.491,16 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 364,98 kn/ 48,44 EUR od 15. siječnja 2017. do isplate,

- 429,97 kn/ 57,07 EUR od 15. veljače 2017. do isplate,

- 374,57 kn/ 49,71 EUR od 15. ožujka 2017. do isplate,

- 362,68 kn/ 48,14 EUR od 15. travnja 2017. do isplate,

- 436,72 kn/ 57,96 EUR od 15. svibnja 2017. do isplate,

- 469,72 kn/ 62,34 EUR od 15. lipnja 2017. do isplate,

- 542,87 kn/ 72,05 EUR od 15. srpnja 2017. do isplate,

- 481,25 kn/ 63,87 EUR od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- 467,87 kn/ 62,10 EUR od 15. rujna 2017. do isplate,

- 477,39 kn/ 63,36 EUR od 15. listopada 2017. do isplate,

- 413,29 kn/ 54,85 EUR od 15. studenog 2017. do isplate,

- 411,60 kn/ 54,63 EUR od 15. prosinca 2017. do isplate,

- 452,42 kn/ 60,05 EUR od 15. siječnja 2018. do isplate,

- 410,43 kn/ 54,47 EUR od 15. veljače 2018. do isplate,

- 418,62 kn/ 55,56 EUR od 15. ožujka 2018. do isplate,

- 484,49 kn/ 64,30 EUR od 15. travnja 2018. do isplate,

- 458,43 kn/ 60,84 EUR od 15. svibnja 2018. do isplate,

- 524,40 kn/ 69,60 EUR od 15. lipnja 2018. do isplate,

- 480,15 kn/ 63,73 EUR od 15. srpnja 2018. do isplate,

- 429,31 kn/ 56,98 EUR od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- 479,86 kn/ 63,69 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,

- 418,62 kn/ 55,56 EUR od 15. listopada 2018. do isplate,

- 479,86 kn/ 63,69 EUR od 15. studenog 2018. do isplate,

- 484,49 kn/ 64,30 EUR od 15.12.2018. do isplate,

- 528,14 kn/ 70,10 EUR od 15. siječnja 2019. do isplate,

- 496,69 kn/ 65,92 EUR od 15. veljače 2019. do isplate,

- 482,40 kn/ 64,03 EUR od 15. ožujka 2019. do isplate,

- 521,07 kn/ 69,16 EUR od 15. travnja 2019. do isplate,

- 420,72 kn/ 55,84 EUR od 15. svibnja 2019. do isplate,

- 496,69 kn/ 65,92 EUR od 15. lipnja 2019. do isplate,

- 533,42 kn/ 70,80 EUR od 15. srpnja 2019. do isplate,

- 393,92 kn/ 52,28 EUR od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- 465,48 kn/ 61,78 EUR od 15. rujna 2019. do isplate,

- 579,84 kn/ 76,96 EUR od 15. listopada 2019. do isplate,

- 446,77 kn/ 59,30 EUR od 15. studenog 2019. do isplate,

- 550,10 kn/ 73,01 EUR od 15. prosinca 2019. do isplate,

- 510,64 kn/ 67,77 EUR od 15. siječnja 2020. do isplate,

- 570,16 kn/ 75,67 EUR od 15. veljače 2020. do isplate,

- 504,93 kn/ 67,02 EUR od 15. ožujka 2020. do isplate,

- 514,68 kn/ 68,31 EUR od 15. travnja 2020. do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.255,76 EUR/ 24.530,52 kn sa zateznim kamatama tekućim na stvarne izdatke od dana kada su učinjeni do dana isplate, a na odvjetničke troškove od dana donošenja odluke do isplate, a sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

2. Nalaže se tužiteljici LI naknaditi tuženiku Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević trošak parničnog postupka u iznosu od 79,63 EUR, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tužiteljici LI naknaditi tuženiku Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević trošak žalbenog postupka u iznosu od 53,09 EUR, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici LI naknaditi tuženiku Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević trošak revizijskog postupka u iznosu od 53,09 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 18.769,66 kn/ 2.491,16 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako je pobliže označeno u izreci, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.255,76 EUR/ 24.530,52 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba i dopuna žalbe tuženika kao neosnovana, te je potvrđena presuda suda prvog stupnja (toč. I. izreke), odbijen je zahtjev tuženika radi naknade žalbenog troška kao neosnovan (toč. II. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice radi naknade troška odgovora na žalbu (toč. III. izreke).

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3033/2024-2 od 1. listopada 2024. tuženiku je dopuštena revizija protiv presude suda drugog stupnja zbog pravnog pitanja:

„Ima li zdravstveni radnik koji nije djelatnik hitnog prijema gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, pravo na dodatak na plaću za rad na hitnom prijemu sukladno čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ukoliko nije utvrđeno koliko je radnog vremena radio na hitnom prijemu?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, uz prijedlog preinačiti, podredno ukinuti pobijanu presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

5. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju predložila odbiti reviziju tuženika, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno ima li zdravstveni radnik, koji nije djelatnik hitnog prijema i gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, pravo na dodatak na plaću za rad na hitnom prijemu sukladno čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ukoliko nije utvrđeno koliko je radnog vremena radio na hitnom prijemu.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate razlike plaće po osnovi dodatka na uvjete rada za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 15. travnja 2020., na ime poslova koje je tužiteljica kao zdravstveni radnik obavljala kod tuženika za potrebe hitnog prijma.

10. Sud prvog stupnja ocijenio je kako tužiteljica, zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prvostupnik medicinsko- laboratorijske dijagnostike na Odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju sa citologijom, ima pravo na zatraženi dodatak na plaću prema odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, budući da je prema radnom nalogu neposredno nadređenih obavljala rad i za potrebe hitnog prijma.

11. Drugostupanjski sud je potvrdio pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, ocjenjujući kako tužiteljica, kao osoba koja pored primarnog radnog mjesta radi po potrebi i na hitnom prijmu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, ostvaruje pravo na predmetni dodatak neovisno o količini sati provedenih na hitnom prijmu.

12. Međutim, shvaćanje drugostupanjskog suda glede prava tužiteljice kao zdravstvenog radnika na isplatu predmetnog dodatka nepodudarno je sa shvaćanjem ovog suda izraženog u odluci broj Rev-1019/2025-3 od 10. veljače 2026., a koje glasi:

„Zdravstveni radnici (laboratorijski tehničari) koji uz poslove na odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom obavljaju poslove u funkciji hitnog prijema ili ne rade puno radno vrijeme na hitnom prijemu (u bolnicama gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem) nemaju pravo na uvećani dodatak na plaću od 20% (odnosno od 1. rujna 2019. 23%) te na uvećani koeficijent na plaću od 1,067%.“.

13. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, proizlazi da tužiteljica, kao zdravstveni radnik koji uz poslove na Odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom obavlja poslove u funkciji hitnog prijema u bolnici gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, nema pravo na dodatak na plaću za rad na hitnom prijemu sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15), odnosno čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23, 68/23 i 35/24), a što ujedno predstavlja odgovor na postavljeno revizijsko pitanje.

14. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo preinačiti presudu suda drugog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke, te u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, a kako je presuđeno u izreci.

15. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP valjalo je preinačiti odluku o troškovima sadržanu u presudi suda drugog stupnja, te tuženiku dosuditi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 79,63 EUR, koji se odnosi na podmirene troškove sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 53,09 EUR, koji se odnosi na podmireni trošak sudske pristojbe na žalbu.

16. U pogledu troškova revizijskog postupka, primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP tuženiku je valjalo dosuditi trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 53,09 EUR, te riješiti kao u izreci.

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa