REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-335/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić - Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Trajektna luka Split d.d., Gat Sv. Duje 1., Split, OIB 09153277779, zastupan po članu Uprave i zakonskom zastupniku ZV a ovaj po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Gulišija, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R- 22/2024-3 od 3. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-473/2018 od 15. prosinca 2023., na sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R- 22/2024-3 od 3. travnja 2024. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr - 473/2018 od 15. prosinca 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 17.545,96 eura (132.200,00 kn) sa zateznom kamatom kako je pobliže opisano u izreci presude. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-3261/2024-2 od 8. siječnja 2025. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:
„Može li sud svoju presudu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja temeljiti na zaključku suda o iskazu svjedoka i interpretaciji iskaza svjedoka koji je bitno drugačiji od onoga što je svjedok doista iskazao u postupku pred sudom i od onoga što o iskazu tog svjedoka stvarno piše na raspravnom zapisniku na kojem se saslušavao taj svjedok, te ukoliko sud u presudi o odlučnim činjenicama navede proturiječnost između onoga što se u razlozima presude navelo o sadržaju zapisnika o iskazu tog svjedoka sa stvarnim sadržajem iskaza svjedoka, čini li apsolutno bitnu postupovnu povredu iz čl. 354., st. 2., toč. 11. zpp-a koja opravdava ukidanje pobijane presude?“.
4.1. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 ,80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojega je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev ili da se presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
4.2. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je prema navodima tužbe stjecanje bez pravnog osnova spornog iznosa navedenog u tužbi, od strane tuženika. Sporno je da li utuženi iznos koji je sukcesivno podizan sa računa vlasnika tužitelja imovina koja je prešla bez pravnog osnova u imovinu tuženika pa da bi ju tuženik trebao vratiti u smislu članka 1111. stavak 3. u vezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).
8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da sporni iznos novca „nije u vrijeme posudbe bio vlasništvo tužitelja već većinskog vlasnika tužitelja PV“. Takvu ocjenu prvostupanjskog suda prihvatio je i drugostupanjski sud kao pravilnu.
9. Pritom sudovi navode da je navedeni većinski vlasnik PV u svom iskazu, potvrdio da je upravo on sa svog računa podizao sporne iznose i putem trećih osoba ili direktno trećih osoba zaposlenih kod tužitelja ili direktno predavao tuženiku. Stoga je i prema stavu suda drugog stupnja osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je Ugovor o zajmu zaključen u neformalnom obliku upravo između PV i tuženika, a ne između tužitelja i tuženika.
10. Slijedom navedenog i drugostupanjski sud ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije u smislu članka 8. ZPP dokazao da je Ugovor o zajmu zaključen između tužitelja kao pravne osobe i tuženika niti da je upravo pravna osoba tužitelja isplatila sporne iznose na tuženikov račun, a da je teret dokaza u smislu navedene zakonske odredbe bio upravo na tužitelju.
11. Stoga sudovi u postupku ocjenjuju da tužitelj nije uspio dokazati da su utuženi iznosi njegova imovina te da je došlo do smanjenja njegove imovine za utužene iznose, te su tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.
12. Osnovano navodi revident da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima, prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Osnovano revident ukazuje da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima nižestupanjskih presuda navodi o sadržaju isprava odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.
12.1. Naime, kada citira iskaz svjedoka PV u točki 8. obrazloženja, prvostupanjski sud navodi da je ovaj svjedok sa tuženikom zaključio ugovor o zajmu utuženih novčanih iznosa.
12.2. Međutim, iz zapisnika sa iskazom svjedoka PV (raspravni zapisnik od 13. siječnja 2020.), proizlazi da je ovaj svjedok pred sudom izjavio, citirano:
„…Na poseban upit pun. tužitelja, iskazujem da sam navedene iznose tuženiku dao kao moju osobnu pozajmicu Trajektnoj luci, jer Trajektna luka u tom trenutku nije imala novčanih sredstava.“ (str. 3., treći pasus zapisnika);
„Tuženik je utužene iznose dužan vratiti Trajektnoj luci. Naime, pojašnjavam, ja sam kao vlasnik svoja osobna sredstva posudio Trajektnoj luci jer, tako sam radio i do tada, radim i danas zbog financijskih problema u Trajektnoj luci, a Trajektna luka je utužene iznose dala tuženiku.“ (str. 3., 10-ti pasus zapisnika);
„Na poseban upit zamj. pun. tuženika, iskazujem da sam sa Trajektnom lukom sklopio ugovor kao fizička osoba, a u svezi s pozajmljenim novcem koji je baš predmet ovog sudskog spora.“ (str. 3., 11-ti pasus zapisnika);…“.
13. Prema tome, razvidno je proturječje o navođenju iskaza svjedoka PV u obrazloženju nižestupanjskih presuda u odnosu na stvarni sadržaj iskaza ovog svjedoka i to kako u dijelu pogrešnog navođenja da je ovaj svjedok pred sudom iskazao kako je svjedok sa tuženikom zaključio ugovor o zajmu utuženih novčanih iznosa, a tako i u ispuštanju ostalih bitnih dijelova iskaza ovog svjedoka.
14. Opisanim postupanjem nižestupanjski sudovi počinili su bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, valjalo ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
