Poslovni broj: Usž-1594/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja KD, državljanina Republike Turske, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1667/2025-6 od 20. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1667/2025-6 od 20. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/52561, URBROJ: 511-01-212-25- 10 od 24. ožujka 2025. (točka I. izreke), tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku da isplati opunomoćeniku Zoran Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 24. ožujka 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je određeno da je dužan u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističe da je sud pogrešno i nepotpuno ocijenio dokaze te nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir okolnosti koje je iznio tijekom postupka, a koje ukazuju na sustavnu diskriminaciju i kontinuirani pritisak kojem je bio izložen u zemlji podrijetla zbog svoje etničke pripadnosti kurdskom narodu. Ističe da je detaljno opisao stalne policijske racije i pretrese kuće njegove obitelji, dugotrajni policijski pritisak povezan s političkom situacijom i aktivnostima članova šire obitelji, ozbiljnu diskriminaciju tijekom studiranja, uključujući verbalno maltretiranje i izolaciju zbog korištenja kurdskog jezika, činjenicu da su njegova obitelj i on bili prisiljeni preseliti se u drugi grad i čak promijeniti prezime kako bi smanjili pritisak. Sud je navedene oko lnosti ocijenio kao običnu diskriminaciju, iako njihov intenzitet, trajanje i ponavljanje jasno upućuju na sustavni pritisak koji prelazi prag obične diskriminacije te predstavlja oblik proganjanja , pri čemu je obrazložio da tužitelj nije bio osobno uhićen niti fizički zlostavljan, pa izvodi zaključak da nije bio izložen proganjanju. Tužitelj nalazi da je takvo tumačenje preusko i ne odgovara stvarnoj prirodi progona, jer proganjanje ne mora nužno uključivati fizičko nasilje ili formalni kazneni progon, pri čemu se poziva na relevantnu praksu Europskog suda za ljudska prava koja potvrđuje da stalni policijski nadzor, uznemiravanje ili pretrage povezane s etničkom ili političkom pripadnošću mogu predstavljati ozbiljno zadiranje u prava i temelj su za međunarodnu zaštitu. Navodi da sud nije sagledao sve okolnosti u njihovoj ukupnosti, čime je pogrešno zaključio da se radi o manje značajnim oblicima diskriminacije. Smatra da je riječ o kontinuiranom obrascu postupanja koji može doseći prag progona u smislu Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 32/23. i 17/25., dalje Zakon). Mišljenja je da je sud neutemeljeno zaključio da ne postoje materijalni dokazi koji bi potvrđivali njegove navode, iako je očito da se radi o okolnostima za koje je dokaze teško ili nemoguće pribaviti. Predlaže da Sud uvaži žalbu, poništi presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-1667/2025 od 20. veljače 2026., poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske te predmet vrati na ponovno odlučivanje ili tužitelju odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te da je pravilno primijenjen odgovarajući propis. Ostajući kod svih pravnih shvaćanja iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i odgovoru na tužbu, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu, pri čemu je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu Zakona.
8. Povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelj je 13. ožujka 2025. saslušan na zapisnik pri čemu je naveo da je zemlju podrijetla napustio zbog diskriminacije koju je doživljavao kao Kurd. Istaknuo je da se s diskriminacijom suočavao svugdje, posebice tijekom studiranja, da su njegovi rođaci otišli u gerilu, radi čega je policija redovito dolazila u njegovo selo i pretraživala kuću rođaka, te su roditelji odlučili da obitelj preseli u drugo naselje. Također je naveo da je od poznanika primio prijetnje smrću jer je govorio kurdski, a navedeno nije prijavio jer nije smatrao da će se po tom pitanju išta poduzeti.
9. U postupku utvrđeno je da je tužitelj u zemlji podrijetla bio izložen neugodnim situacijama zbog vlastitog identiteta, međutim nije utvrđeno da je bio izložen proganjanju ili trpljenju ozbiljne nepravde. Naime, tužitelj je u zemlji podrijetla imao i ostvarivao pravo na rad i obrazovanje, a prema vlastitim izjavama nikad nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran ili uhićen. Također, nikad nije bio izložen mučenju ili fizičkom nasilju. Na upit da pojasni s kakvim se pritiscima suočavao, naveo je da se radilo o psihičkom pritisku, s obzirom na broj pretresa kuće koje je doživio.
10. Tuženik je proveo detaljan postupak procjene materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, procjene budućeg rizika te je, s obzirom na dokaze koje je iznio tužitelj u upravnom postupku (saslušan na zapisnik 13. ožujka 2025.) i prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu članka 20. Zakona niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. Zakona. S obzirom na postojeća izvješća, razmatrajući opće stanje u zemlji i osobne okolnosti tužitelja koje iznosi u postupku uz razloge napuštanja zemlje podrijetla (problemi vezani uz diskriminaciju), sud je osnovano zaključio da ne postoji stvarni rizik da će povratkom u zemlju podrijetla tužitelj biti izložen ozbiljnoj nepravdi te je, imajući na umu sigurnosnu i političku situaciju u zemlji, svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona. Ujedno valja naglasiti da se tužitelj, nakon što je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, obratio Turskom veleposlanstvu u Zagrebu, kako bi mu se izdala privremena putovnica, a koja je mu je izdana 25. travnja 2024., s rokom važenja do 24. svibnja 2024.
11. Imajući na umu podatke spisa predmeta te članke 20. i 21. Zakona, Sud nalazi da je pravilan zaključak tuženika i prvostupanjskog suda da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite (ni azila ni supsidijarne zaštite) te da ne postoji rizik da će biti izložen proganjanju. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog prava. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.
12. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
13. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
