Poslovni broj: Usž-4569/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Ivanu Vrdoljaku, odvjetniku iz Zagreba, Masarykova 15, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava na povrat troškova zdravstvene usluge, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1210/25-6 od 12. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1210/25-6 od 12. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda usvojen je tužbeni zahtjev, poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502- 02/24-04/334, URBROJ: 338 01-06-05-25-07 od 3. ožujka 2025., točka II. rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-02/24-02/299, URBROJ: 338-21-02-02-24-11 od 25. studenog 2024., ispravljenog rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-02/24-02/299, URBROJ: 338-21-02-02-25-14 od 25. veljače 2025. (točka I. izreke). Tužiteljici se priznaje pravo na povrat troškova zdravstvene usluge - UZV dojki, naplaćene 26. siječnja 2024. od Poliklinike Medikol, u iznosu od 36,05 eura, na teret sredstava tuženika (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo je da u roku od 15 dana tužiteljici isplati trošak od 100,00 eura (točka III. izreke) i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška u iznosu od 50,00 eura (točka IV. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika 3. ožujka 2025. odbijena je žalba tužiteljice podnesena protiv točke II. prvostupanjskog rješenja od 25. studenog 2024. (ispravljenog 25. veljače 2025.). Tim je prvostupanjskim rješenjem tužiteljici u točci I. priznato pravo na naknadu troškova naplaćene zdravstvene usluge - ultrazvuka (UZV) dojki od Poliklinike Medikol u iznosu od 33,95 eura, na teret sredstava tuženika, dok je u točci 2. tužiteljica odbijena s ostatkom zahtjeva za priznavanje prava na naknadu troškova (za 36,05 eura) naplaćene iste zdravstvene usluge.
3. Tuženik u žalbi citira relevantne zakonske i podzakonske propise te iznosi utvrđeno činjenično stanje ponavljajući navode iz osporenog rješenja. Predlaže da Sud žalbu uvaži i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Tužiteljica, iako uredno pozvana, sudu nije dostavila odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom upravnog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev, ispitavši pri tome sve činjenice konkretnog slučaja uz navođenje odredaba materijalnog prava koje je primijenio (članak 119. stavak 5. ZUS- a).
8. Postupak u predmetnoj upravnoj stvari pokrenut je zahtjevom tužiteljice podnesenim 9. svibnja 2024. radi povrata troška plaćene zdravstvene usluge – UZV dojke obavljene u Poliklinici Medikol 26. siječnja 2024,. u ukupnom iznosu od 70,00 eura.
9. U upravnom postupku tužiteljica je pozvana da dostavi dokumentaciju kojom joj je indicirana pretraga UZV dojki i drugu medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo njezino zdravstveno stanje u vrijeme indiciranja pretrage kao i dobivanje termina za predmetnu pretragu u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi.
10. Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-02/24-02/299 od 28. listopada 2024. utvrđeno je da se konkretnom slučaju radilo o korištenju zdravstvene zaštite na koju tužiteljica ima pravo u okviru prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Liječničko povjerenstvo je dalje utvrdilo da je tužiteljica navedenu zdravstvenu zaštitu koristila u zdravstvenoj ustanovi koja nije bila ugovorena za zdravstvenu uslugu - UZV dojki u situaciji koja se, uvidom u naknadno dostavljenu dokumentaciju, a prema terminu narudžbe u ugovorenoj zdravstvenoj ustanovi, može smatrati hitnom zdravstvenom zaštitom. Liječničko povjerenstvo je utvrdilo da je povrat troška obavljanja navedene zdravstvene usluge na temelju priloženog računa osnovan, ali samo do iznosa koji Zavod plaća ugovorenim provoditeljima navedene vrste zdravstvene zaštite.
11. Prvostupanjsko upravno tijelo je tužiteljici priznalo pravo na naknadu troškova zdravstvene usluge – UZV dojki, naplaćene na dan 26. siječnja 2024. od Poliklinike Medikol, u iznosu od 33,95 eura na teret sredstava Zavoda, dok je odbio tužiteljicu sa ostatkom zahtjeva u iznosu od 36,05 eura.
12. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu tuženika te u spisu upravnog spora.
13. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari. Raspravi se nije odazvao uredno pozvani tuženik.
14. Na temelju članka 87. stavka 2. odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, 49/14., 51/14., 123/16., 11/15., 17/15., 129/17., 9/21., 90/22., 147/22., 156/22., 73/23. i 76/23., dalje: Pravilnik), povrat troškova zdravstvene zaštite može se ostvariti najviše u visini koju tuženik plaća ugovornim provoditeljima zdravstvene zaštite za određenu vrstu zdravstvene zaštite.
15. Visina troškova koju tuženik plaća ugovornim provoditeljima zdravstvene zaštite regulirana je kroz visinu osnovice i kroz visinu koeficijenta Odluke o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, 56/17., 73/17., 30/18., 35/18., 119/18., 32/19., 62/19., 94/19., 104/19., 22/20., 84/20., 123/20., 147/20., 12/21., 45/21., 62/21., 144/21.,
10/22., 63/22., 68/22., 78/22., 115/22., 133/22., 156/22., 7/23., 14/23., 37/23., 50/23., 58/23., 131/23. i 134/23. - Odluka).
16. Iz navedenog proizlazi da tuženik ugovornim provoditeljima zdravstvene zaštite za UZV dojke plaća 33,95 eura, što je umnožak spomenute osnovice i spomenutog koeficijenta, pa bi na temelju članka 87. stavka 2. Pravilnika tužiteljica u tom smislu doista ostvarivala pravo na povrat troškova plaćene zdravstvene usluge u privatnoj Poliklinici Medikol i to samo u iznosu od 33,95 eura, na način kako su to utvrdila upravna tijela.
17. Međutim, u konkretnom slučaju mjerodavan je Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23., dalje: Zakon) koji je u članku 19. stavku 2. točci 11. propisao da se osiguranim osobama u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u cijelosti osigurava plaćanje zdravstvenih usluga za cjelokupno liječenje zloćudnih bolesti.
18. Imajući na umu da su tužiteljici, kao onkološkom bolesniku, upravna tijela utvrdila osnovanost zahtjeva za povrat troška zdravstvene usluge UZV dojke obavljene 26. siječnja 2024. u Poliklinici Medikol, i to kao hitne zdravstvene usluge, kao i citiranu odredbu članka 19. stavka 2. točke 11. Zakona, prvostupanjski sud zauzeo je stajalište da u takvoj situaciji tužiteljici nije bilo moguće osporiti pravo na cjelokupnu naknadu troška navedene zdravstvene usluge, a koje stajalište prihvaća i ovaj Sud.
19. Slijedom iznijetog, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i to članak 19. stavak 2. točku 11. Zakona, te je tužbeni zahtjev usvojio, poništio rješenja javnopravnih tijela i pravilno primijenio materijalno pravo, priznavši tužiteljici pravo na naknadu troška obavljene zdravstvene usluge u preostalom dijelu u visini od 36,05 eura.
20. Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je Upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredaba ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom na to da je Upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.
21. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.
22. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove upravnog spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.
23. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
24. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom poništio upravna rješenja i tužiteljici priznao pravo iz zdravstvenog osiguranja koje joj je djelomično uskraćeno u upravnom postupku. Tužiteljica je uspjela u upravnom sporu i ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na raspravnom ročištu od 100,00 eura, sukladno dostavljenom troškovniku za spomenute dvije procesne radnje za koje je tužiteljica zatražila trošak od po 50,00 eura.
25. Prvostupanjski sud nije ocijenio kao opravdan trošak zastupanja tužiteljice na ročištu za objavu presude jer se ne radi o potrebnom trošku niti je taj trošak kao takav naveden u Tbr. 27 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. i 107/25.).
26. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
