Poslovni broj: Usž-2319/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Mila Mikecin Mišetić, odvjetnica u Zagrebu, Jagićeva 13, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi razmjernog dijela starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-813/2021-38 od 4. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 813/2021-38 od 4. travnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu, KLASA:

UP/II-140-02/20-03/03025243355, URBROJ: 341-99-06/2-20-10001 od 5. siječnja 2021. (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 5. siječnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. svibnja 2019. kojim se pok. AD, priznaje, počevši od 8. veljače 2018. do 2. rujna 2018. (dan smrti), pravo na razmjerni dio starosne mirovine u svoti od 1.608,00 kn mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu. Daljnja usklađivanja mirovine navedena su u "prilogu pregled usklađivanja mirovine". Isplata mirovine pripada korisniku, počevši od 8. veljače 2018. do 2. rujna 2018., a isplaćivat će je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag.

3. Tužiteljica u bitnome u žalbi ističe da se u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju utvrđuje preklapanje staža osiguranja u Republici Hrvatskoj i Republici Austriji u određenom vremenskom periodu, pa se, primjenjujući članak 12. Provedbene odredbe, pravnom predniku tužiteljice umanjuje staž u Republici Austriji. Tužiteljica smatra da je odlučivanje o duljini staža osiguranja u drugoj državi u isključivoj nadležnosti te države, kao i da se radi o stečenom pravu osiguranika, odnosno pravnog prednika. Također ističe da u privitku prvostupanjskog rješenja nazvanog „Ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosti bodova po godini“ nedostaju podaci i obračun za 1982. godinu. Osim navedenog tužiteljica osporava visinu razmjernog dijela mirovine i način izračuna. Dalje navodi da je u tijeku upravnog spora provedeno financijsko vještačenje koje je u načelu potvrdilo izračun, na koje je tužiteljica podneskom od 13. listopada 2022. iznijela niz primjedbi. Navodi da je nedvojbeno potvrđeno da tuženik nije iskazao podatke za 1982. godinu, iako je u njegovoj nadležnosti vođenje matične evidencije za svakog osiguranika (podaci o plaći, mirovinskom stažu, naknadama plaće i dr.). Iako je tužiteljica prigovorila nalazu i mišljenju sudske vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak, vještakinja nikada nije saslušana na raspravi na kojoj bi usmeno odgovarala na pitanja suda i stranaka te eventualno otklonila prigovore na nalaz, pa je time tužiteljici onemogućeno raspravljanje pred sudom. Dalje navodi da je 4. ožujka 2024. dostavila sudu podnesak s pribavljenom dokumentacijom o visini plaće za svoga pravnog prednika pokojnog DD, a koji podaci se razlikuju od podataka na temelju kojih je tuženik izvršio izračun visine razmjernog dijela mirovine. Podaci o visini prosječne plaće u Republici Hrvatskoj na temelju kojih je također izvršen izračun razlikuju se i od javno objavljenih podataka Državnog zavoda za statistiku, što je tužiteljica obrazložila u spomenutom podnesku. Podneskom od 11. ožujka 2024. godine tuženik se očitovao na način da je učinio nespornim da su podaci na temelju kojih je izvršen izračun u nesuglasju s javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku (prosječne godišnje plaće u RH). Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud žalbu usvoji, a pobijanu presudu poništi.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, sudu nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. U upravnom postupku, pokrenutom po zahtjevu za priznavanje prava na starosnu mirovinu iz hrvatskog mirovinskog osiguranja, podnesenom 19. siječnja 2018. putem austrijskog nositelja mirovinskog osiguranja, utvrđeno je da je pok. DD u [adresa] navršio mirovinski staž u ukupnom trajanju od 10 godina i 6 mjeseci, dok je nositelj mirovinskog osiguranja u Austriji utvrdio razdoblja osiguranja u trajanju od 18 godina i 7 mjeseci, pri čemu se razdoblja osiguranja u Austriji (od 1.siječnja 1989. do 2. veljače 1989. i od 1. svibnja 1996. do 30. travnja1998.) preklapaju s razdobljima osiguranja u Republici Hrvatskoj.

8. U konkretnom slučaju sporna je utvrđena visina razmjernog dijela starosne mirovine na teret hrvatskog nositelja osiguranja za pok. DD, s obzirom na istaknute prigovore tužiteljice.

9. Najpovoljniji prosječni bodovi pok. DD utvrđeni su na način da su zbrojeni vrijednosni bodovi iz razdoblja od 1980. - 1998. te podijeljeni s godinama mirovinskog staža, ostvareni u tom razdoblju, pri čemu polazni faktor za određivanje starosne mirovine iznosi 1,0000 (članak 85. stavak 1. točka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO). S obzirom na to da ukupni mirovinski staž za izračun razmjernog dijela starosne mirovine izražen u decimalnom broju iznosi 10,5004 (10 godina i 6 mjeseci staža), a prosječni bodovi 1,8876, uz navedeni propisani polazni faktor, tuženik je utvrdio da osobni bodovi pok. DD iznose 19,8206. Utvrđeni iznos starosne mirovine od 1.266,14 kn predstavlja umnožak osobnih bodova mirovinskog faktora i aktualne vrijednosti mirovine (63,88 kn), na temelju Odluke o aktualnoj vrijednosti mirovine („Narodne novine“, 25/18). U smislu članka 79. stavka 2. ZOMO-a u svotu mirovine uračunava se, kao sastavni dio mirovine, dodatak na mirovinu u svoti od 341,86 kn, određen na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 79/07), te mirovina iznosi 1.608,00 kn.

10. Radi otklanjanja prigovora tužiteljice iznesenih u tužbi i tijekom spora, u odnosu na izračun predmetnog razmjernog dijela starosne mirovine, prvostupanjski sud je izveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem.

11. Sudska vještakinja je prvostupanjskom sudu 21. travnja 2023. dostavila svoj nalaz i mišljenje u kojem ističe da je razmjerni dio starosne mirovine ostvaren prema propisima Republike Hrvatske pravilno utvrđen osporavanim rješenjem prvostupanjskog tijela od 23. svibnja 2019. U nalazu i mišljenju sudska vještakinja dalje navodi da je mirovina utvrđena za ukupan staž u Republici Hrvatskoj (10 godina i 6 mjeseci) i ne bi bila veća da je uzet u obzir staž u Republici Austriji koji se preklapa sa stažem u Republici Hrvatskoj.

12. Tuženik se očitovanjem od 7. lipnja 2023. usuglasio s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje.

13. Tužiteljica se nije suglasila s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje te je u svome očitovanju od 29. svibnja 2023. istakla da je nesporno kako niti tuženik koji je po zakonu dužan voditi matičnu evidenciju, a niti poslodavac, nemaju podatke o plaći pok. DD za 1982. godinu. Dalje navodi da je u 1980. pok. DD ostvario pet mjeseci radnog staža, dok je tuženik tih pet mjeseci stavio u srazmjer s cijelom godinom i time je pogrešno obračunat prosječni bod kao i visina pripadajuće mirovine. Ukazuje da sudska vještakinja nije ni pokušala pribaviti podatke od poslodavca, već je prihvatila tvrdnje tuženika kao da tih podataka nema. Budući da sudska vještakinja nije otklonila prigovore na nalaz i mišljenje, tužiteljica je predložila provesti novo vještačenje.

14. U očitovanju na prigovore tužiteljice na nalaz i mišljenje, sudska vještakinja dodatno pojašnjava da niti tužiteljica niti bivši poslodavac ne raspolažu podacima o ostvarenoj plaći za 1982., no i bez navedenih podataka mirovinski staž za tu godinu je priznat u staž, dok je vrijednosni bod utvrđen u visini prosječnog vrijednosnog boda, odnosno u visini od 188,76 % prosječne godišnje plaće u Republici Hrvatskoj. Sudska vještakinja stoga pretpostavlja da bi plaća pok. DD, s obzirom na vrijednosne bodove poslije 1982., dala manji vrijednosni bod od prosječnog vrijednosnog boda koji je priznat za tu godinu staža, čime ne nalazi da bi osiguranik bio oštećen.

15. Vezano na dodatno očitovanje sudske vještakinje, tužiteljica prvostupanjskom sudu 11. siječnja 2024. dostavlja podnesak u prilogu kojeg dostavlja svoju analizu ispisa podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnim bodovima po godini, opetovano ističući da je izračun mirovine njenog pokojnog supruga pogrešan. Tužiteljica ostaje pri svojim tužbenim navodima navodeći da smatra da je pogrešnim izračunom oštećena u visini mirovine, a koja bi bila znatno veća da je bila pravilno izračunata.

16. Prvostupanjski sud je dostavljenu dokumentaciju od strane tužiteljice kao i dodatne prigovore dostavio tuženiku na očitovanje, koji se podneskom od 8. ožujka 2024. očitovao istaknuvši da naknadno priloženi dokumenti ne utječu na priznati mirovinski staž, ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnim bodovima po godini pok. DD.

17. Na održanoj raspravi tužiteljica ostaje pri svojim tvrdnjama da je oštećena za visinu mirovine jer tuženik nije utvrdio sve relevantne činjenice od bitnog utjecaja na odluku, dok tuženik ističe da je izračun mirovine izradio ovlašteni službenik tuženika koji je otklonio prigovore tužiteljice.

18. Po izvršenom uvidu u nalaz i mišljenje sudske vještakinje, dodatno očitovanje sudske vještakinje od 21. travnja 2023., kao i očitovanje tuženika iz podneska od 8.ožujka 2024., prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim prigovore tužiteljice o pogrešnom izračunu visine mirovine te odbija tužbeni zahtjev. Člankom 82. stavcima 1. i 3. propisano je da će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi ili u pisanom obliku prije rasprave te da vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje. Prema stavku 4. članka 81. ZUS-a, ako stranke istaknu obrazložene prigovore na pisani nalaz i mišljenje vještaka, sud će odrediti da se vještak i usmeno sasluša na raspravi.

19. Prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje Lidiji Tkalec Gradinščak bez da je otklonio primjedbe tužiteljice na isti. Budući je tužiteljica iznijela prigovore na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, radi otklanjanja istih bilo je potrebno vještakinju pozvati da se na iste očituje usmeno na raspravi.

20. S obzirom na to da prigovori tužiteljice na nalaz i mišljenje sudske vještakinje nisu otklonjeni, isti nije sudu mogao poslužiti kao osnova za potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja.

21. Prvostupanjski sud donio je presudu ne omogućivši tužiteljici raspravljanje pred sudom i postavljanje pitanja sudskoj vještakinji, čime je onemogućio ostvarivanje prava koja joj jamči ZUS. Svrha usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka jest da se omogući strankama da se postavljanjem pitanja vještaku razjasne prigovori i primjedbe na vještakov nalaz i mišljenje, a što tužiteljici u ovom slučaju nije omogućeno, čime je tužiteljici uskraćeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 85/10., 76/10. i 5/14.) 22. Imajući na umu sve navedeno, trebalo je odgovarajućom primjenom članka 135. stavka 3. ZUS-a, poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak. Prvostupanjski sud u cilju potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, treba zakazati raspravu, pozvati stranke i sudsku vještakinju te postavljanjem pitanja vještakinji eventualno otkloniti tužiteljičine primjedbe na nalaz i mišljenje i odlučiti o tužbenom zahtjevu, uključujući i o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković