Poslovni broj: Usž-519/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JAŠKAPACK d.o.o. iz Sesveta, Savska cesta 1, OIB: 53994275676, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave – dozvole za boravak i rad, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3294/2025-6 od 15. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3294/2025-6 od 15. prosinca 2025.
II. Odbija se tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da u roku od 30 dana odluči o zahtjevu tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad za radnika MMT, koji se vodi u predmetu, klasa: UP/I-216-02/24-09/138018.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, uključujući i troškove sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba (točka I. izreke) i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da ne pobija zakonitost rješenja o prekidu postupka, već ukazuje na nezakonitost postupanja tuženika jer nije donio odluku na temelju njegova zahtjeva. Smatra da činjenica da se protiv njega vodi prekršajni postupak ne predstavlja prethodno pitanje čije bi rješavanje tuženik morao čekati te ističe da čak i u slučaju da tužitelj bude prekršajno osuđen, takva okolnost ne predstavlja isključivi i automatski razlog za odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvole, već tuženik ima diskrecijsku mogućnost, a ne i obvezu, da zahtjev odbije. Ukazuje da prvostupanjski sud navodi da bi došlo do propuštanja odlučivanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku, odnosno do pokretanja upravnog spora zbog šutnje uprave, upravni postupak mora „egzistirati“, odnosno postojati, čime sud zauzima stajalište da nema propuštanja postupanja ako je postupak pravomoćno okončan, prekinut ili obustavljen. Navodi da je neutemeljena tvrdnja prvostupanjskog suda kako postupak produljenja dozvole za boravak i rad za radnika ŠMT nikada nije prestajao postojati, već je samo došlo do prekida postupka, čime je šutnja uprave postojala do trenutka izvršnosti rješenja o prekidu, odnosno do 8. kolovoza 2024., pa su stoga, prema stavu prvostupanjskog suda, ispunjeni uvjeti za odbačaj tužbe kao nepravovremene. Predlaže drugostupanjskom sudu da poništi prvostupanjsko rješenje te da sam riješi ovu upravnu stvar i potražuje trošak sastava tužbe i žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da je prilikom rješavanja zahtjeva za produljenje dozvole za boravak i rad, a u najboljem interesu za tužitelja, postupajući u okvirima svoje nadležnosti, primijenio članak 55. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), umjesto članka 93. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25., dalje: Zakon), a sve iz razloga kako bi se stranci omogućio legalan boravak u Republici Hrvatskoj do donošenja pravomoćne sudske presude nadležnog suda. Navodi da se u potpunosti slaže s rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3294/2025-6 od 15. prosinca 2025.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanima.
6. Odredbom članka 92. stavka 1. Zakona propisano je da se zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad podnosi najkasnije 30 dana prije isteka važenja dozvole za boravak i rad. Stavkom 2. toga članka Zakona propisano je da je Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti o zahtjevu za izdavanje iz stavka 1. ovoga članka prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad.
7. Odredbom članka 101. stavaka 1. - 3. ZUP-a propisano je da je službena osoba dužna u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Službena osoba dužna je u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.
8. Odredbom 40. stavka 2. ZUS-a propisano je da pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.
9. Iz naprijed navedenih odredbi Zakona o strancima, kao posebnog zakona, i ZUP-a proizlazi da je rok za donošenje rješenja o produljenju dozvole 30 odnosno 60 dana, ovisno o tome koliko prije isteka važenja dozvole je podnesen zahtjev, pri čemu o zahtjevu za produljenje tijelo mora odlučiti prije isteka važenja dozvole.
10. Odredbom članka 55. stavka 1. ZUP-a propisano je da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.
11. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj zahtjev za produljenje važenja dozvole podnio 28. svibnja 2024., dozvola čije je produljenje traženo važila je do 4. srpnja 2024., a predmetni postupak prekinut je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, IX policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-02/24- 09/138018, URBROJ: 511-19-35-24-3 od 26. srpnja 2024., na temelju članka 55. ZUP- a. Predmetno rješenje tužitelj nije osporio u upravnom sporu te je ono postalo pravomoćno.
12. Tužitelj je 2. rujna 2025. prvostupanjskom sudu podnio tužbu zbog šutnje uprave jer nije u zakonom propisanom roku odlučeno o njegovom zahtjevu za produljenje dozvole za boravak i rad za radnika PMT,
13. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi i obrazlaže razloge zbog kojih je odbacio tužbu u smislu članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a. Zaključuje kako je šutnja administracije postojala do trenutka izvršnosti rješenja o prekidu, odnosno do 8. kolovoza 2024., pa je tužba u konkretnoj upravnoj stvari podnesena nepravovremeno.
14. Stajalište prvostupanjskog suda o nepravovremenosti tužbe ovaj Sud ne prihvaća.
15. Prije svega valja reći da tuženik nije u zakonom propisanom roku, odnosno prije isteka važenja dozvole, odlučio o zahtjevu tužitelja, a niti je predmetni postupak prekinut prije proteka tih rokova. Ovaj Sud nalazi da su do izvršnosti rješenja o prekidu postupka bile ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe i ocjene osnovanosti zahtjeva tužitelja da se tuženiku naloži donošenje rješenja za produljenje dozvole.
16. Budući da je postupak povodom zahtjeva tužitelja u međuvremenu prekinut, što ima za posljedicu zastoj aktivnosti u predmetnom postupku produljenja važenja dozvole za boravak i rad, tuženik za vrijeme trajanja prekida nije dužan donijeti odluku o upravnoj stvari. Slijedom toga, u razdoblju trajanja prekida postupka ne može biti govora o šutnji uprave, pa time nisu niti ispunjene pretpostavke za utvrđenje šutnje uprave.
17. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu, odnosno tužbeni zahtjev je odbijen, nije osnovan zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, uključujući i troškove žalbenog postupka.
18. Slijedom iznesenog je na temelju članka 135. stavka 2. i članka 147. stavka 1.
ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
