REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-57/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. MO, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.; dalje KZ) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 31. ožujka 2025. broj K-539/2023-32 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 19. studenoga 2025. broj Kž-436/2025-4 u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. MO za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 31. ožujka 2025. broj K-539/2023-32 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 19. studenog 2025. broj Kž-436/2025-4 MO je proglašen krivim zbog tri kaznena djela, prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci, teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34 KZ-a za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 34. KZ-a za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci pa je na temelju čl. 51. KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci u koju kaznu se uračunava „vrijeme uhićenja od 3. svibnja 2022. do 8. rujna 2022.“ Osuđeniku su izrečene dvije sigurnosne mjere, na temelju čl. 68. KZ-a „sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (mjesec) te će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava tijekom izdržavanja kazne“ i na temelju čl. 69. KZ-a „sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od droga u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (mjesec) te će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava tijekom izdržavanja kazne zatvora.“
2. Osuđenik je putem branitelja Ive Franjića, odvjetnika u Zagrebu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) zbog povrede zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP) „odnosno zbog povrede prava okrivljenika na raspravi ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.“ s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP-a.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Obrazlažući uvodno naznačene povrede zakona osuđenik navodi da je „u žalbenom postupku došlo do prikrivanja i manipuliranja dokazima od strane prvostupanjskog suda koji su okrivljeniku išli u prilog, a koje je kasnije uvažio drugostupanjski sud, na način da je prvostupanjski sud manipulirao iskazima svjedoka i oštećenog, na način kako bi opravdali nezakonitu pobijanu presudu.“ Referirajući se potom na dijelove obrazloženja prvostupanjske presude u zahtjevu se polemizira sa ocjenom dokaza navodima da je „iskaz oštećenika… kontradiktoran…ranijem iskazu…te iskazima svjedoka TO“, da je iz „snimke događaja jasno…i nedvosmisleno vidljivo da je oštećeni vrlo aktivno sudjelovao u verbalnom sukobu sa okrivljenikom“, pa stoga „pobijana presuda sadrži razloge koji su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni“ odnosno da „presuda ne sadrži razloge iz kojih bi se dalo zaključiti da je okrivljeni postupio s nakanom da drugome ozbiljno prijeti…da drugoga teško tjelesno ozlijedi … da na osobito drzak način tuđu pokretnu stvar oduzme drugome s ciljem da je protupravno prisvoji.“ Zamjera kako unatoč tome što je prvostupanjski sud kod odluke o kazni „uzeo u obzir kao olakotnu okolnost činjenicu da je okrivljenik …bio bitno smanjeno ubrojiv…uopće ne obrazlažući takvu odluku…nije jasno na koji način i u kojoj mjeri je prvostupanjski sud cijenio takvo stanje okrivljenika u trenutku počinjenja terećenih mu kaznenih djela.“ pa je „prvostupanjski sud … pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a povreda kaznenog zakona proizlazi iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja“ odnosno „okrivljeniku je izrečena osuđujuća presuda, a da sud ničim nije na nedvosmislen način utvrdio postojanje prijetnje, kao niti postojanje pokušaja teške krađe“. Smatra da takvo „utvrđenje činjenica i uzimanje u obzir samo izjave svjedoka koje idu na štetu okrivljenika …na čemu se temelje nezakonite pobijane presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom i zakonom, a prvenstveno jednog od temeljnih načela …in dubio pro reo.“
6. Prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP-a zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP- a ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. To znači da je u zahtjevu, osim formalne naznake zbog koje se povrede zakona podnosi potrebno konkretno obrazložiti na koji je način povreda procesnog ili materijalnog zakona po mišljenju osuđenika ostvarena. Navedeno zakonsko ograničenje također znači da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti zbog nezadovoljstva odlukom o kazni. Naime, ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje se jesu li niži sudovi ispravno ocijenili dokaznu građu (personalne i materijalne dokaze, vještačenja itd.) te pravilno utvrdili i vrednovali okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne.
7. Iz sadržaja zahtjeva prije svega proizlazi nezadovoljstvo osuđenika ocjenom dokaza i činjeničnim stanjem koje je utvrdio prvostupanjski, a potom pravilnim prihvatio i žalbeni sud što shodno navedenom zakonskom ograničenju nije predviđeno ispitivati ovim izvanrednim pravnim lijekom.
8. Nadalje, drugostupanjski sud je sukladno obvezi iz čl. 487. st. 1. ZKP-a temeljito razmotrio sve bitne žalbene navode osuđenika, poglavito one činjenične naravi (odlomak 4.1. presude). Po ocjeni suda drugog stupnja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio dinamiku cjelokupnog događaja tako da se osuda za sva tri kaznena djela osnovano temelji, pored ostalog, na iskazima oštećenika i nepristranog svjedoka ŽO koji su međusobno podudarni i potvrđeni snimkama kamera video nadzora, uz otklon žalbene teze o postupanju u krajnjoj nuždi, a potom i podrobnu argumentaciju glede odluke o kazni (odlomak 4.2.). Stoga, kako je sud drugog stupnja ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika odnosno nije previdio ni jedan važan prigovor, dajući razumne i podrobne argumente za svoju odluku, nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP-a naznačena u zahtjevu.
9. Povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi, kao drugi vid povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP-a, nije bila istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude, pa se sukladno ograničenju iz čl. 517. st. 2. ZKP-a ne može isticati ni u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP-a trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 27. svibanj 2026.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
