Poslovni broj: Usž-92/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IŠH, državljanina Republike Burundi, smješten u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 41, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Sebastian Miše, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miše & Pavić d.o.o., Zagreb, Petrinjska 48, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2977/2025-7 od 21. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2977/2025-7 od 21. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I -216-03/22- 06/4981, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 10. rujna 2024., kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja, rođenog **.**.2003. u mjestu Bujumbura, Republika Burundi, državljanina Republike Burundi, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je u točki II. izreke određeno da je u roku od osam dana od dana izvršnosti toga rješenja tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

3. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je sud neosnovano ocijenio njegove iskaze kontradiktornima samo zbog toga što nije odmah napustio svoju zemlju podrijetla. Smatra da je zanemaren utjecaj korupcije, individualnog načina nošenja sa strahom i prijetnjama te kontekst funkcioniranja policije i pravosuđa u državi iz koje dolazi. Ponavlja navode koje je iznosio tijekom upravnog spora u vezi odnosa plemena Hutu i Tutsi i poziva se na međunarodna izvješća o korupciji u Burundiju prema kojima se radi o jednoj o najkorumpiranijih zemalja u svijetu. Ističe da pravo na međunarodnu zaštitu nije uvjetovano traženjem međunarodne zaštite u prvoj sigurnoj zemlji, dok razlozi zbog kojih je napustio Burundi, primarno strah za vlastiti život, nisu od utjecaja na njegove navode o ciljanoj zemlji. Pogrešnim smatra zaključak da proganjanje prestaje prestankom njegove veze s djevojkom, jer pitanje časti te etnička i politička netrpeljivost traju neovisno o aktualnom kontaktu. Ističe da prvostupanjski sud nije analizirao stvarni rizik ozbiljne nepravde i opasnosti koja mu prijeti povratkom u Burundi. Poziva se na članak 6. stavak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 33/23. – dalje: Zakon) i ističe da se u Republici Hrvatskoj integrirao u društvo, da poštuje pozitivne propise, uči jezik, zaposlen je i poslodavac je podnio zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad. Smatra da pobijana presuda nije obrazložena u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a jer nisu sagledane specifične okolnosti konkretnog slučaja i nisu obrazloženi razlozi odbijanja njegovog zahtjeva. S obzirom na sve navedeno, smatra da ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj osporava činjeničnu i zakonsku osnovanost presude, ali ne iznosi nikakve nove činjenice, iz čega se može zaključiti da ju pobija isključivo zbog nezadovoljstva istom. Smatra da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i da je na isto primijenjen odgovarajući propis. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Naime, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenog rješenja tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu, na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi i na raspravi pred prvostupanjskim sudom. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne i u presudi citirane članak 20. i članak 21. Zakona. Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao iscrpno obrazloženje, ocjenjujući pri tome sve navode tužbe, koje navode tužitelj ponovno u bitnome iznosi u ovoj žalbi.

8. S obzirom na podatke spisa, prema ocjeni ovog Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva, tuženik i sud proveli su postupak procjene činjenica i okolnosti u skladu s člankom 28. Zakona te je, s obzirom na dokaze koje je iznio tužitelj i prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji tužiteljeva podrijetla tužitelja, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu odredbe članka 20. Zakona niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona.

9. Naime, sud je kao i tuženik, s obzirom na postojeća izvješća i iskaz tužitelja tijekom upravnog postupka, osnovano zaključio da u zemlji tužiteljeva podrijetla ne postoji objektivna opasnost od eventualnih daljnjih proganjanja već da je riječ o subjektivnom dojmu tužitelja, da ne postoje dokazi o postojanju opasnosti za njegov život i slobodu zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja i da se povratkom u Republiku Burundi neće suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknuća, neće biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, kao niti individualnoj prijetnji životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba . Svoju je odluku detaljno i iscrpno obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona, kako u vezi s napuštanjem Republike Burundi zbog problema s ocem svoje djevojke koja je pripadala drugom plemenu, jer je sam u iskazu, koji je ocijenjen nevjerodostojnim, iznosio kontradiktorne činjenice u odnosu na prijetnje, premlaćivanje i proganjanje koje je trpio, posebno imajući na umu njegovu pripadnost vladajućem plemenu, tako i u vezi s procjenom budućeg rizika zbog povratka u Republiku Burundi. Pri tome je ocijenjeno da (detaljno analizirana) trenutna politička situacija u Republici Burundi ne dovodi do zaključka da bi tužitelju prijetila opasnost u slučaju povratka u zemlju podrijetla, pri čemu je posebno istaknuto da se u konkretnom slučaju radi o sekundarnoj migraciji i dovedeni su u pitanje stvarni razlozi podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

10. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud cijeni da prigovori koje tužitelj iznosi u žalbi protiv pobijane presude u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja ne mogu biti od utjecaja na njezinu zakonitost, s obzirom na to da mu je u upravnom sporu dana mogućnost da se izjasni o svim odlučnim činjenicama, a iz prethodno opisanog utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj ekonomski migrant, a ne izbjeglica. U prilog navedenom govori utvrđena socioekonomska situacija u Republici Burundi, dok nije ocijenjeno osnovanim ni tužiteljevo pozivanje na međunarodna izvješća o korupciji u toj zemlji.

11. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da osporenim rješenjem, kojim je zahtjev tužitelja odbijen na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona, nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, kao i da je o mjeri osiguranja iz točke II. izreke osporenog rješenja odlučeno pravilnom primjenom članka 183. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 184. stavkom 1. i stavkom 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22.).

12. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta te članak 20. i članak 21. Zakona, tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja te sadrži sve elemente propisane člankom 119. stavkom 5. ZUS-a, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog prava.

13. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom i tijekom upravnog spora ga nije zastupao opunomoćenik (odvjetnik) koji se nalazi na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

14. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS - a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan