Poslovni broj: Usž-4516/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak, Radnički dol 23, Zagreb, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe EURO-MATIC d.o.o., Velika Gorica, Klarići 60, OIB: 56597622039, koju zastupa opunomoćenik Mario Bogić, odvjetnik u Zagrebu, Slavonska avenija 1c, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2361/2024-10 od 3. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2361/2024-10 od 3. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/229, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od 5. travnja 2024. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, dok je točkom III. izreke presude naloženo tužitelju nadoknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje-2, KLASA: UP/I-502-03/23-02/4696, URBROJ: 338- 21-02-02-24-5 od 13. veljače 2024., kojim se tužitelju, zaposlenom kod poslodavca EURO-MATIC d.o.o., ozljeda nastala 26. srpnja 2023. izražena dijagnozama šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S32.0 (Prijelom lumbalnog kralješka), S22.3 (Prijelom rebra), S27.3 (Druge ozljede pluća) i S62.0 (Prijelom navikularne [skafoidne] kosti šake) ne priznaje ozljedom na radu (točka 1. izreke rješenja) te mu se u vezi s tom ozljedom ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka 2. izreke rješenja).

3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS). Smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da je do nezgode došlo zbog namjere, teške nepažnje ili postupanja suprotnog propisima, a što ni sud nije na valjani način utvrdio. U tom smislu ističe da se ne radi o situaciji koja je obuhvaćena člankom 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23. – dalje: Zakon) jer se ne radi o njegovoj krivnji, nego o vanjskom događaju povezanom s obavljanjem rada. Smatra da prekršajna odgovornost i utvrđenje prekršaja u prometu ne mogu automatski imati prejudicirajući učinak u odnosu na institut ozljede na radu. Poziva se na ovosudnu praksu prema kojoj postojanje prekršajne odgovornosti ne isključuje nužno mogućnost priznavanja ozljede na radu, ako okolnosti upućuju da je nezgoda nastala kao posljedica uvjeta rada. U odnosu na navedeno ističe da je u konkretnom slučaju ozljeda nastala kao posljedica dugotrajnog noćnog rada i iscrpljenosti, odnosno da okolnosti slučaja ukazuju da je psihofizičko stanje uzrokovano uvjetima rada bilo odlučujući faktor kod nastanka ozljede. Navodi da pri tome treba imati na umu i svrhu instituta ozljede na radu i socijalnu funkciju sustava obveznog zdravstvenog osiguranja, a svako suprotno tumačenje bi bilo pretjerano restriktivno i suprotno smislu socijalnog zakonodavstva. U cijelosti pobija i odluku o troškovima upravnog spora. Navodi da priznati trošak zainteresiranoj osobi nije opravdan jer se radi o jednostavnom upravnom sporu koji nije zahtijevao opsežno zastupanje. Smatra da sud prilikom odmjeravanja troškova zainteresiranoj osobi nije obrazložio kriterij nužnosti niti je ocijenio njihovu proporcionalnost. Naglašava da je zainteresirana osoba njegov poslodavac čiji interes proizlazi iz službene uloge u upravnom postupku, a ne iz samostalnog prava koje bi bilo neposredno pogođeno odlukom. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je pobijanom presudom pravilno odlučeno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu jer iz spisa predmeta proizlazi da je do ozljede došlo skrivljenim ponašanjem tužitelja, a što je pretpostavka za primjenu članka 67. točke 1. Zakona. Predlaže odbiti žalbu.

5. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije odgovorila na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

9. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, kao zaposlenik zainteresirane osobe, 26. srpnja 2023. zadobio ozljedu šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S32.0, S22.3, S27.3 i S62.0. Tužitelj je, prevozeći robu teretnim vozilom (kamion), marke MAN TGX, s prikolicom, marke KRONE SD, u mjestu Lovinac, na autocesti A1 u smjeru Svetog Roka na 209 km + 950 m, skrivio prometnu nesreću u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede. Pravomoćnim obveznim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave ličko- senjske, Policijske postaje Gospić, broj: 211-07/23-2/26285 od 26. srpnja 2023., tužitelj je proglašen krivim za počinjeni prekršaj iz članka 46. stavka 1., kažnjiv po članku 46. stavku 3. s primjenom članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine", 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) te mu je izrečena novčana kazna.

10. Imajući na umu podatke spisa predmeta i članak 66. i članak 67. točku 1. Zakona, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski sud je zaključio da se radi o skrivljenom ponašanju tužitelja, zbog čega postoji zapreka za priznanje ozljede na radu prema članku 67. točki 1. Zakona.

11. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja o propuštanju javnopravnih tijela i suda da ispitaju postojanje uzročno-posljedične veze (kauzalnog neksusa) između događaja i nastalih ozljeda. U (okončanom) prekršajnom postupku nadležno javnopravno tijelo pravomoćno je riješilo pitanje tužiteljeve odgovornosti za sudjelovanje u prometnoj nesreći povodom koje traži priznanje ozljede na radu. Imajući na umu da je pravomoćnim i izvršnim obveznim prekršajnim nalogom utvrđena isključiva krivnja tužitelja za prekršaj u kojem je zadobio ozljedu, za koju u ovom postupku traži priznanje ozljede na radu, ovaj Sud smatra da je o uzročno-posljedičnoj vezi njegova sudjelovanja u prometnoj nesreći i nastanka ozljede pravomoćno odlučeno kao o prethodnom pitanju, koje nije moguće osporavati u ovome postupku.

12. Prema shvaćanju ovog Suda, izraženom u presudi, poslovni broj: Usž - 3955/2022-3 od 13. prosinca 2022., članak 67. točka 1. Zakona isključuje pravo na priznavanje ozljede na radu bez obzira o kojoj se vrsti i stupnju krivnje radi, tj. namjeri ili krajnjoj nepažnji (culpa lata). Prekršajna odgovornost osiguranika, bez obzira što su prometni prekršaji počinjeni iz nehaja, razlog je da se osiguraniku ozljeda nastala pod tim okolnostima ne prizna ozljedom na radu.

13. Pri tome valja navesti da skrivljeno ponašanje, u smislu članka 67. točke 1. Zakona, kao osnova za nepriznavanje prava po osnovi ozljede na radu, ne pretpostavlja nužno postojanje prekršajne, odnosno kaznene odgovornosti. U slučaju da protiv osobe, koja traži priznanje prava po osnovi ozljede na radu, nije pokrenut odgovarajući postupak pred sudom, nadležno javnopravno tijelo može ocijeniti ponašanje podnositelja zahtjeva skrivljenim u smislu propisa koj i uređuju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu. Svaki oblik skrivljenog ponašanja isključuje mogućnost priznanja prava po osnovi ozljede na radu, kao što su nadležna tijela ocijenila i u predmetnom postupku, s time da je u konkretnom slučaju tužitelju pravomoćno utvrđena i prekršajna odgovornost. U konkretnom slučaju, ozljeda tužitelja je posljedica prometne nesreće koju je skrivio tužitelj, a za koji prekršaj je i proglašen krivim pravomoćnim obveznim prekršajnim nalogom.

14. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je detaljno iznio tijek upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, ocijenio dokaze provedene tijekom upravnog postupka i spora te je naveo mjerodavne propise koji su primijenjeni u konkretnom slučaju.

15. Tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

16. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

17. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

18. S tim u vezi, prema ocjeni ovoga Suda zainteresiranoj osobi, koju u sporu zastupa odvjetnik, pravilno je dosuđen trošak za sastav odgovora na tužbu (podnesak od 21. lipnja 2024.) i pristup na ročište od 26. rujna 2025. u iznosu od po 1.250,00 eura, s uključenim porezom na dodanu vrijednost, prema Tbr. 27. stavku 1. i stavku 2. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.). Imajući na umu navedeno, zajedno s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore tužitelja koji se odnose na točku III. izreke pobijane presude.

19. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

20. Napominje se prvostupanjskom sudu da je očitu omašku u pisanju datuma donošenja presude u uvodu pobijane presude dužan ispraviti u skladu s člankom 124. stavkom 1. ZUS-a.

21. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan