Poslovni broj: Usž-1013/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VDAŠ, državljanin Republike Peru, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, Ulica kneza Borne 14, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Ulica Grgura Ninskog 1, OIB: 36162371878, radi ukidanja dozvole za boravak i rad i protjerivanja iz Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4482/25-7 od 26. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4482/25-7 od 26. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-04/25- 01/4358, URBROJ: 511-19-27-25-1 od 11. listopada 2025., kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika protjeruje se iz Republike Hrvatske tužitelj, rođen **.**.1995. u mjestu Lima, Republika Peru, državljanin Perua, nositelj hrvatske dozvole boravka broj 9269695, roka važenja od 24. veljače 2025. do 17. veljače 2026. (točka 1. izreke), tužitelju je ukinuta dozvola za boravak i rad izdana od Policijske postaje Krapina s ispostavom Pregrada, KLASA: UP/I-216-02/25-09/24328, URBROJ: 511-17-08-25-1 od 17. veljače 2025., s rokom važenja od 18. veljače 2025. do 17. veljače 2026. (točka 2. izreke), utvrđeno je da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) u roku od sedam dana računajući od prvog dana od dana dostave rješenja (točka 3. izreke), određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine računajući od dana napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen (točka 4. izreke), određeno je da će se prisilno udaljiti u državu podrijetla (Peru), državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju, ako ne napusti EGP u roku za dragovoljni odlazak koji mu je određen (točka 5. izreke) te je određeno da se dužan prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (točka 6. izreke).
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da prilikom donošenja rješenja o protjerivanju nisu uzete u obzir okolnosti iz članka 191. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25. – dalje: Zakon). U tom smislu ponavlja da je u vezi s hrvatskom državljankom s kojom je živio i planirao zajednički obiteljski život, da je zaposlen na puno radno vrijeme kao keramičar i da na poslu nije imao nikakvih problema, da je živio u [adresa] 3 godine i 4 mjeseca tijekom kojih se kulturno i socijalno integrirao u društvo, uzoran je građanin i nije prethodno upisivan u kaznenu evidenciju. Imajući na umu počinjeni prekršaj zbog kojeg je doneseno osporeno rješenje tuženika, smatra da se radi o lakšem prekršaju za koji mu je izrečena novčana kazna, koju je uredno i pravodobno platio, a kako mu je ujedno žao zbog počinjenja istog, predložio je da sud navedeno uzme u obzir prilikom donošenja pobijane presude. Ističe da je određena zabrana ulaska i boravka u EGP nerazmjerna s obzirom na prethodno navedene okolnosti. Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu, ponavljajući u cijelosti navode iz odgovora na žalbu, smatra žalbu neosnovanom i predlaže ju odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti te Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Prema podacima spisa tužitelj je u Republici Hrvatskoj je imao odobren privremeni boravak od 11. kolovoza 2022., na temelju izdane dozvole za boravak i rad, te je od tada produživao privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Posljednja dozvola za boravak i rad izdana je od strane Policijske postaje Krapina, Ispostave Pregrada, KLASA: UP/I-216-02/25-09/24328, URBROJ: 511-17-08-25-1 od 17. veljače 2025., s rokom važenja od 18. veljače 2025. do 17. veljače 2026.
8. Prema članku 87. stavku 1. točki 1. Zakona privremeni boravak ukida se državljanima treće zemlje ako prestanu postojati uvjeti za odobrenje privremenog boravka.
9. Prema podacima spisa tužitelj je počinitelj više prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine" 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23. – dalje: ZPJRM). Naime, tužitelj je u razdoblju od odobrenja boravka proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 13. ZPJRM-a, prvi put je kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 10 dana, na uvjet od šest mjeseci (presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-16521/2023 od 27. listopada 2023.), a drugi put mu je izrečena novčana kazna uz mjeru zabrane posjećivanja ugostiteljskog objekta u kojem je počinio prekršaj u trajanju od šest mjeseci (presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-14026/2025 od 11. listopada 2025.).
10. Kako u spisu upravnog postupka prileže i pravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu iz kojih proizlazi da tužitelj ponavlja prekršaje protiv javnog reda i mira, pravilno je javnopravno tijelo zaključilo da se radi o recidivistu koji je opasan za javni poredak Republike Hrvatske te je pozivom na članak 94. stavak 1. točku 1., članak 87. stavak 1. točku 1. i članak 59. stavak 1. točku 7. Zakona odlučilo da se tužitelju ukida dozvola za boravak i rad te određuje napuštanje Republike Hrvatske u skladu s člankom 190. stavkom 1. u vezi s člankom 192. stavkom 5. i člankom 185. stavkom 1. i stavkom 4. Zakona.
11. Imajući na umu utvrđeno činjenično stanje, razmotreno u okviru općih i posebnih zaštitnih mjera iz članka 182. i članka 191. Zakona, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da individualizirano razmatranje tih mjera ne dovodi u sumnju zakonitost osporenog rješenja tuženika, a niti pojedine okolnosti iz članka191. stavka 1. Zakona ne ukazuju na nerazmjernost protjerivanja u konkretnom slučaju.
12. U odnosu na trajanje mjere zabrane ulaska i boravka u EGP-u tužitelju se napominje da se radi o rješavanju javnopravnog tijela po slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni te u skladu s člankom 4. stavkom 2. ZUS-a sud ne može preispitivati pravilnost takve odluke, već odlučivati jedino o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana. Budući da je mjera određena u trajanju od jedne godine, dakle u okviru zakonskog raspona od tri mjeseca do dvadeset godina, a ne u maksimalno propisanom trajanju, opravdano je zaključeno da je tužitelj recidivist u počinjenju prekršaja protiv javnog reda i mira, čime ne pokazuje da se integrirao u društvo i da predstavlja opasnost za javni poredak, pa je prvostupanjski sud uz dostatno obrazložene razloge tuženika pravilno navode tužitelja ocijenio neosnovanima.
13. Polazeći od činjenica utvrđenih u upravnom postupku, koje tužitelj ne dovodi u sumnju, niti je predložio izvođenje dokaza kojima bi se eventualno isto moglo osporiti, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjski sud se očitovao na sve tužbene prigovore i iznio je razloge na temelju kojih smatra da isti nisu osnovani i od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud.
14. Slijedom navedenog, tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
15. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
16. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS - a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
