Poslovni broj: Usž-120/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GE, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Romana Prce, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kotlar, Vidov & partneri d.o.o., Zadar, Ulica Zrinsko - Frankopanska 38, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1354/2024-7 od 9. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1354/2024-7 od 9. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560- 01/23-01/317, URBROJ: 512-2501-23-2 od 6. prosinca 2023. (točka I. izreke) i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA: UP/I 560-01/23-01/305, URBROJ: 512M2-6510-23-2 od 10. listopada 2023.
3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 8. rujna 1991. na temelju pripadnosti VP 3028.
4. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Citirajući članak 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZHBDR), smatra da sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva i odlazak u postrojbu, obuku i pripremu za odlazak na bojište. Navodi da je tijekom sudjelovanja u VP 3028 Pag u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 8. rujna 1991. sudjelovao u osnivanju postrojbe, dovozio oružje iz Ogulina na otok, imao obuku oružjem i pripremao se za doček desanta neprijateljskih snaga s mora. Smatra da je tumačenje prvostupanjskog suda potpuno pogrešno jer bi prema istome status hrvatskog branitelja mogla ostvariti jedino osoba koja je sudjelovala u oružanom otporu. Također smatra da se sve radnje koje je obavljao kao pripadnik VP 3028 Pag mogu podvesti pod sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske. U tom se smislu poziva na presudu Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1496/2023-11 od 16. travnja 2025. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.
Potražuje i trošak za sastav žalbe.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, a pobijana presuda je na zakonu osnovana jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Predlaže odbiti žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
9. Naime, suprotno navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih tijekom upravnog postupka. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavni i u presudi citirani članak 3. stavak 2. ZHBDR- a te je za svoju odluku dao dostatno i razumno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.
10. U članku 3. stavku 1. i stavku 2. ZHBDR-a propisane su pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
11. Prema stavku 2. članka 3. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. U postupku kumulativno ispunjenje tih pretpostavki na strani tužitelja nije utvrđeno, stoga nije ni prema mišljenju ovoga Suda bilo osnove da se udovolji njegovom zahtjevu. Tužitelj nije dokazao da se dužnosti i zadaće koje je izvršavao (osnivanje postrojbe, dovoženje oružja iz Ogulina na otok Pag, obuka oružjem i priprema dočeka desanta neprijateljskih snaga s mora), a kako ih je sam naveo tijekom upravnog postupka i upravnog spora, kao i svjedoci ME (izjava od 13. rujna 2023.) i NE (izjava od 20. listopada 2023.), ne mogu smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.
13. Prvostupanjski sud, u skladu s člankom 49. ZUS-a, slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prvostupanjski sud je dostatno obrazložio zašto se u konkretnom slučaju, imajući na umu članak 3. ZHBDR-a, tužiteljevo djelovanje ne može podvesti pod pružanje oružanog otpora agresoru (stavak 2.), iako je iz spisu priležeće dokumentacije i izjava svjedoka razvidno da je tužitelj bio pripadnik VP 3028 Pag (Samostalni odred Pag) u evidentiranom razdoblju od 9. rujna 1991. do 26. studenoga 1991., ali i u spornom razdoblju od 1. srpnja 1991. do 8. rujna 1991. (stavak 1.). S obzirom na navedeno, pravilno je utvrđeno da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja tužitelju u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 8. rujna 1991. na temelju pripadnosti VP 3028 Pag.
14. Prema shvaćanju ovog Suda, iz članka 3. stavka 2. ZHBDR-a proizlazi da se obuka i priprema za odlazak na bojište mogu smatrati sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ako su obuka i priprema provedeni radi odlaska na bojište i rezultirali su neposrednim sudjelovanjem u oružanom otporu agresoru. Kako iz spisa upravnog postupka, kao i izjava svjedoka, ne proizlazi da bi tužitelj prošao obuku i pripremu za odlazak na bojište niti je u predmetnom razdoblju uopće bilo borbenih djelovanja, to nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da bi se aktivnosti koje je izvršavao kao pripadnik VP 3028 Pag mogle podvesti pod sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.
15. Pozivanje tužitelja na presudu Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI- 1496/2023-11 od 16. travnja 2025. nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, dok se tužitelju ujedno napominje da ovaj Sud ne obvezuju odluke i pravna shvaćanja prvostupanjskih sudova.
16. Tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora i ustavnih prava tužitelja ovaj Sud nije našao.
17. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
18. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
19. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS - a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
