REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-255/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Zorica Franković, odvjetnica u Đurđevcu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Stjepan Brčić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-48/2023-2 od 12. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj P-359/2020-13 od 23. studenoga 2022., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-48/2023-2 od 12. ožujka 2024. i presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj P-359/2020-13 od 23. studenoga 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

''I Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha koju je tuženik Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, pokrenuo protiv tužiteljice ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na temelju Izjave – Suglasnosti o zapljeni primanja broj OV-5941/02 od 15. srpnja 2002. ovjerene po javnom bilježniku Nikoli Bakraču, Koprivnica, a koje isprave su temeljem čl. 202. Ovršnog zakona dostavljene poslodavcu tužiteljice (ovršenice) javnom bilježniku ABC, [adresa], sa zahtjevom da se provede ovrha na plaći tužiteljice (ovršenice).

II Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, u roku od 15 dana tužiteljici ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.400,00

kn (pettisućačetiristokuna

/

716,70EUR*

(sedamstošesnaesteurasedamdesetcenta), sa zakonskim zateznim kamatama koje od 23. studenog 2022. do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Odbija se zahtjev tužiteljice ČM, [adresa], za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn (tritisućestodvadesetpetkuna) / 414,76 EUR*(četristočetrnaesteurasedamdesetšest centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje od 23. studenog 2022. do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''.

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj je sud rješenjem poslovnog broja Revd-4063/2025-2 od 22. listopada 2025. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Je li tužitelj/ovršenik koji je u jednostavnom postupku stečaja potrošača oslobođen obveze/duga po određenoj osnovi za plaćanje kako je ona definirana u čl. 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, oslobođen obveze/duga samo po toj osnovi ili se smatra kako je time općenito oslobođen duga po osnovi ugovora o kreditu iz kojeg je dug nastao?“.

4. Tuženik je povodom tog rješenja, protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP).

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom izvansudske ovrhe koju je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo protiv tužiteljice kao ovršenice na temelju Izjave - Suglasnosti o zapljeni primanja broj OV-5941/02 od 15. srpnja 2002.

8. U postupku je utvrđeno:

- da je tuženik na temelju ugovora o osiguranju potraživanja sklopljenog sa Podravskom bankom d.d. dao pokriće za rizik od neisplate odnosno neuredne isplate kreditnih anuiteta tužiteljice kao korisnice kredita po ugovoru o kreditu od 12. srpnja 2002.

- da je tužiteljica ovjerila izjavu o suglasnosti zaplijene plaće od 15. srpnja 2002. broj OV-5941/02 radi naplate tražbine po navedenom kreditu,

- da je tuženik isplatio Podravskoj banci d.d. osigurani iznos na ime naknade štete po navedenom osiguranom slučaju te time stekao pravo regresa koji tužiteljica nije isplatila te je stoga pravomoćnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici broj P-410/06 od 9. svibnja 2006. tužiteljici naloženo isplatiti tuženiku predmetni iznos,

- da je tuženik na temelju navedene presude pokrenuo ovrhu na računima tužiteljice, te je Općinski sud u Koprivnici donio rješenje o ovrsi broj Ovr-216/16 od 28. travnja 2016.,

- da je Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu donio rješenje broj Sp - 338/2019-9 od 17. prosinca 2019. kojim se otvara jednostavni postupak stečaja nad imovinom tužiteljice te je točkom 3. navedenog rješenja tužiteljica oslobođena od preostalih obveza u odnosu na sljedeće osnove i vjerovnike:

1. osnova broj Ovr-216/16-2 izdavatelja Općinski sud u Koprivnici, vjerovnik Croatia osiguranje glavnica 11.841,24 kn, kamata 21.356,80 kn, trošak 2.100,00 kn,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužiteljice kao ovršenice, podnio zahtjev za postupanje po suglasnosti o zapljeni primanja broj OV-5941/02 koji je zahtjev dostavljen tužiteljičinom poslodavcu, javnom bilježniku ABC iz [adresa], koji je zahtjev zaprimio 10. prosinca 2020.

- da je iz sadržaja zahtjeva za postupanje po suglasnosti o zapljeni primanja broj OV - 5941/02, utvrđeno da je zahtjev podnesen radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 34.399,58 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, koje na iznos od 11.841,24 kn teku od 5. prosinca 2020. do isplate,

- da je tužiteljica 15. prosinca 2020. protiv zahtjeva za postupanje po suglasnosti o zapljeni primanja broj OV- 5941/02 podnijela žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe, te je zaključkom Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj Ovr-181/2020-4 od 23. prosinca 2020. upućena da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene na temelju Izjave – Suglasnosti o zapljeni primanja broj OV-5941/02 zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona.

9. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev sa obrazloženjem da tužiteljica u jednostavnom postupku stečaja potrošača nije oslobođena od preostale obveze samo u odnosu na osnovu za plaćanje poslovni broj Ovr-216/16-2 Općinskog suda u Koprivnici, već i u odnosu na vjerovnika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, odnosno tuženika radi čega da tuženik kao vjerovnik više ne može protiv tužiteljice kao potrošača ostvarivati tražbine ili preostalu nenamirenu tražbinu koja je nastala prije otvaranja postupka stečaja potrošača, a sve na temelju odredbe čl. 76. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" , broj 100/15, 67/18 – dalje: ZSP). Tužiteljica je oslobođena od preostale obveze u odnosu na tuženika kao vjerovnika, pa je tuženikova tražbina prema tužiteljici prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad tužiteljica kao ovršenica više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju Izjave – Suglasnosti o zapljeni primanja broj OV-5941/02 koju je tužiteljica dala i ovjerila 15. srpnja 2002.

10. Takvo shvaćanje ne prihvaća ovaj sud.

11. Prvostupanjski sud navodi da je oslobođenje od preostalih obveza i njihov učinak propisan odredbom čl. 76. ZSP. Oslobođenje od preostalih obveza ima pravni učinak u odnosu na sve vjerovnike, uključujući i vjerovnike koji tražbinu nisu prijavili u postupku stečaja potrošača (čl. 76. st. 2. ZSP). To znači da vjerovnici nakon pravomoćnosti rješenja o oslobođenju od preostalih obveza više ne mogu protiv potrošača ostvarivati tražbine ili preostalu nenamirenu tražbinu nastalu prije otvaranja postupka stečaja potrošača.

12. Nadalje, navodi da je pravomoćno rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj Sp-338/2019-9 od 17. prosinca 2019., kojim je tužiteljica kao potrošač oslobođena od preostalih obveza u odnosu na osnovu broj Ovr-216/16-2 prema tuženiku kao vjerovniku, s osnove glavnice u iznosu od 11.841,24 kn, kamata uz iznosu od 21.356,80 kn i troška u iznosu od 2.100,00 kn sve sukladno odredbi čl. 76. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj 100/15, 67/18 dalje ZSP).

13. Nad tužiteljicom je međutim proveden jednostavni postupak stečaja potrošača, te stoga do primjene dolazi čl. 79.a. ZSP koji glasi:

„(1) Iznimno od odredbi članka 5. ovoga Zakona, sud će prema odredbama ove glave Zakona provesti stečajni postupak koji je ograničen na dio potrošačevih vjerovnika (jednostavni postupak stečaja potrošača).

(2) Jednostavni postupak stečaja potrošača može se provesti nad imovinom potrošača iz članka 4. stavaka 2. i 5. ovoga Zakona ako:

- u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 20.000,00 kuna s osnova glavnice i

- je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine.

(3) Jednostavni postupak stečaja potrošača provest će se i radi namirenja vjerovnika čije osnove za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača nisu evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ako ih je Financijska agencija brisala iz tog Očevidnika istekom roka prema posebnom zakonu i ako:

- nakon brisanja osnova za plaćanje u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje nema evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, a tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je Financijska agencija brisala s osnove glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna ili

- tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je Financijska agencija brisala iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje zajedno s tražbinama vjerovnika čije osnove za plaćanje su evidentirane u tom Očevidniku s osnove glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna.

(4) Jednostavni postupak stečaja potrošača provest će se i radi namirenja vjerovnika čije osnove za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača nisu evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje zato što su vjerovnici povukli prijedlog za ovrhu odnosno zahtjev za izravnu naplatu nakon što je Financijska agencija pozvala potrošača da se očituje je li suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom ako to predloži potrošač i ako:

- nakon povlačenja osnova za plaćanje u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje nema evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, a tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koji su povukli osnove za plaćanje s osnove glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna ili

- tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje su vjerovnici povukli iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje zajedno s tražbinama vjerovnika čije osnove za plaćanje su evidentirane u tom Očevidniku s osnove glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna ili

- tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje su vjerovnici povukli iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje zajedno s tražbinama vjerovnika iz stavka 3. ovoga članka s osnove glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna.“.

14. Odredbom pak iz čl. 3. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018) propisano je:

„1. osnova za plaćanje jest ovršna odluka domaćeg suda ili upravnog tijela koja ima potvrdu ovršnosti, ovršna nagodba sklopljena pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršna nagodba postignuta u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.), zadužnica, bjanko-zadužnica, nalog za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europski ovršni naslov i europski platni nalog, a koji glase na ispunjenje određene novčane tražbine, obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, rješenje o ovrsi, rješenje o osiguranju, nalog Ministarstva financija za naplatu po aktiviranom državnom jamstvu, nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku, nalog za prisilnu naplatu novčane kazne izrečene izvršnim rješenjem Hrvatske narodne banke, nalog za izvršenje odluke Jedinstvenog sanacijskog odbora o izricanju novčane kazne i periodičnih penala i svaka druga odluka nadležnog tijela kojom se u cijelosti ili djelomice prihvaća prijedlog za provedbu ovrhe.“

15. Pogrešno je stoga shvaćanje nižestupanjskih sudova da je u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača, potrošač oslobođen od preostale obveze prema vjerovniku po drugoj osnovi.

15.1. Tužiteljica je sukladno rješenju Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu Sp-338/2019-9 od 17. prosinca 2019., kao potrošač oslobođena od preostalih obveza u odnosu na osnovu broj Ovr-216/16-2 prema tuženiku kao vjerovniku.

15.2. U odnosu na osnovu za plaćanje – Izjavu – Suglasnost o zapljeni primanja broj OV-5941/02 od 15. srpnja 2002. ovjerene po javnom bilježniku Nikoli Bakraču, Koprivnica, pravilno tuženik navodi u reviziji tužiteljica nije oslobođena obveza prema vjerovniku, niti bi to proizlazilo iz rješenja Općinskog suda u Koprivnici Stalna služba u Đurđevcu Sp-338/2019-9 od 17. prosinca 2019., a niti iz zakonskih odredbi.

15.3. Naime, osnova za plaćanje – Izjava/ Suglasnost o zapljeni primanja broj OV- 5941/02 od 15. srpnja 2002. ovjerene po javnom bilježniku Nikoli Bakraču, Koprivnica nije niti bila evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača, dakle 17. prosinca 2019., a niti ju je vjerovnik povukao iz Očevidnika sukladno odredbi čl. 79.a. st. 4. ZSP.

16. Stoga odgovor na revizijom postavljeno pravno pitanje, glasi:

Potrošač koji je u jednostavnom postupku stečaja potrošača oslobođen obveze/duga po određenoj osnovi za plaćanje kako je ona definirana u čl. 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, oslobođen je obveze/duga samo po toj osnovi te se ne smatra da je time općenito oslobođen duga po osnovi ugovora o kreditu iz kojeg je dug nastao.

17. Radi navedenog je, a na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. I.

18. Odluka o troškovima postupka povodom revizije (toč. II. izreke) donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug