REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-709/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Merici Miše, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-340/2022-2 od 18. srpnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5747/2020- 53 od 28. veljače 2022., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-340/2022- 2 od 18. srpnja 2022., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od 14. rujna 2011. do 9. srpnja 2014. na ime pirotehničkog dodatka prve kategorije s koeficijentom 04 u odnosu na već isplaćen koeficijent 02 i razlike dnevnog pirotehničkog dodatka isplaćenog u visini od 0,07 i traženog i traženog od 0,1, a sve na temelju Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12 i 55/13 - dalje: Pravilnik), s obzirom da je tužitelj kao pirotehničar tehničke službe obavljao radove na razminiranju VSK „Pađene“ pa smatra da mu ta okolnost daje za pravo na veći koeficijent od utvrđenog njegovim rješenjem o rasporedu i plaći.

2. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući zahtjev tužitelja osnovanim, dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i izražava shvaćanje prema kojem tužitelj nije radio poslove pirotehničara pirotehničke službe pa da mu stoga ne pripada navedena razlika plaće, jer nije imao zvanje pionira - pirotehničara i nije se žalio na rješenje o rasporedu pa je stoga izgubio pravo na potraživanje većih dodataka na plaću.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4730/2022-2 od 15. prosinca 2022. tužitelju dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„1. Obavlja li tužitelj, koji je po zvanju pirotehničar - tehničar službe, koji je prema pravomoćnom Rješenju o rasporedu raspoređen na poslove pirotehničara tehničke službe, ipak u naravi poslove iz djelokruga pionira – pirotehničara, te ima li pravo na isplatu dodataka na plaću koji se obračunavaju pionirima – pirotehničarima sukladno Pravilniku o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12 i 55/13)?

2. Je li za utvrđenje određenog područja kao "minski sumnjivog područja" sukladno Zakonu o humanitarnom razminiranju (NN 153/2005, 63/2007, 152/2008) nužno potrebna službena klasifikacija nadležnog tijela ili se u parničnom postupku izvođenjem dokaza može dokazivati da je određeno područje u naravi minski sumnjivo područje?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravna pitanja zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije u smislu odredbe čl. 382. ZPP predlažući da ovaj sud usvoji reviziju.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa u nespornoj visini od 101.921,36 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao razliku plaće za razdoblje od 14. rujna 2011. do 9. srpnja 2014. na ime pirotehničkog dodatka prve kategorije s koeficijentom 04 u odnosu na već isplaćen koeficijent 02 i razlike dnevnog pirotehničkog dodatka isplaćenog u visini od 0,07 i traženog od 0,1, a sve na temelju Pravilnika, s obzirom da tužitelj tvrdi da je kao pirotehničar tehničke službe obavljao radove na razminiranju VSK „Pađene“ što mu daje za pravo na veći koeficijent od utvrđenog njegovim rješenjem o rasporedu i plaći.

9. Prvostupanjski je sud saslušanjem svjedoka, uvidom u dokumentaciju, dnevnik izvršenih radova i dnevnih radova te evidenciju radnog vremena, zaključio da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao iste poslove na razminiranju VSK „Pađene“ kao i pirotehničari pioniri, pa da ostvaruje pravo kao i oni na koeficijent prve kategorije i razliku plaće u ukupnom iznosu od 101.921,36 kn bruto, s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio s obrazloženjem da:

- tužitelj posjeduje zvanje pirotehničar-tehničar službe (VSSp 31 C) i da je od 1. svibnja 2011. bio u ustrojbenom mjestu voditelja skupine za održavanje klasičnog UBS-a, a od 1. travnja 2013. pa nadalje na radnom mjestu pirotehničar tehničke službe (VSSp 31 C), a da nije bio raspoređen na ustrojbenom mjestu pionir- pirotehničar jer ne posjeduje zvanje niti je osposobljen za zvanje pionira (VSSp 17 a) pirotehničara (Z 232),

- tužitelj nije obavljao poslove razminiranja na VSK Pađene, već poslove pirotehničkog pregleda prostora koji se sastoji u sanaciji i čišćenju neeksplodiranih ubojitih sredstva (NUS) koji su se nalazili na površini terena koja su se prikupljala, rastavljala, deaktivirala i uništavala i to područje nije minsko sumnjivo područje pa se ne poduzimaju klasični načini razminiranja minskog polja,

- tužitelj nije bio osposobljen za zvanje pionira tehničara s obzirom da nije utvrđeno da je prošao program specijalističke vojne obuke, već za održavanje klasičnog UBS kao pirotehničar pirotehničke službe,

- iz rezultata dokaznog postupka nije vidljivo da je područje VSK „Pađene“ bilo minsko sumnjivo područje do eksplozije skladišta u rujnu 2011., a i nakon toga u smislu čl. 2. st. 2. podstavak 13. Pravilnika o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja („Narodne novine“, broj 53/07,111/07 i 141/11 - dalje: Pravilnik o HR), pa se ne može smatrati da su i pirotehničari tehničke službe, bez obzira na djelokrug svojih poslova, obavljali i poslove razminiranja pionira-pirotehničara, za koje nemaju zvanje niti su na te poslove bili raspoređeni, odnosno, ne može se na temelju opasnosti od stradavanja na području, koje nije definirano od strane HCR-a kao minsko sumnjivo područje, izjednačiti različit djelokruzi rad pionira-pirotehničar i pirotehničara tehničke službe.

10.1. Konačno, drugostupanjski sud zaključuje da tužitelj na području VSK „Pađene“ nije obavljao poslove razminiranja, već sanacije čišćenja terena od neeksplodiranih ubojitih minsko eksplozivnih sredstava pa mu ne pripada pravo na pirotehnički dodatak prve kategorije jer za to nisu ispunjene pretpostavke, kao što bi mu pripadao, sukladno čl. 9. st. 1. Pravilniku, da je imao zvanje pionira-pirotehničara i da je bio raspoređen na toj dužnosti, a nakon donošenja i zaprimanja rješenja o zvanju i rasporedu na dužnosti o utvrđenom pirotehničkom dodatku tužitelj se nije žalio pa su rješenja postala pravomoćna i u ovom postupku ne može tražiti isplatu većih dodataka na plaću.

11. Tužitelj u reviziji ističe da je drugostupanjski sud zanemario utvrđene činjenice u postupku jer je tužitelj u stvarnosti obavljao poslove pirotehničara-pionira, te da mu pripada plaća za rad koji je stvarno obavljao a sukladno Zakonu o radu, a radio je na minski sumnjivom području koje doduše kao takvo nije bilo kategorizirano, ali je logično da nakon eksplozije skladišta u kojem su skladištena minski eksplozivna sredstva (dalje: MES) i neeksplodirana ubojna sredstva (dalje: NUS) dođe do raspršivanja istih po cijelom okolnom području.

11.1. Pravnim pitanjima zbog kojih je dopuštena revizija u bitnom se problematizira može li se dokazivati:

- da je tužitelj obavljao poslove na koje nije bio raspoređen odlukom Ministarstva odluke (koju nije osporavao) i u vezi s tim može li ostvariti pravo na dodatak na plaću te

- da li je područje na kojem je te poslove obavljao minski sumnjivo područje neovisno o izostanku službene klasifikacije područja kao takvo.

12. Za predmetni je postupak prvenstveno potrebno utvrditi je li tužitelj u utuženom razdoblju od 14. rujna 2011. do 9. srpnja 2014. proveo radeći na poslovima tehničkog izvida, pretraživanja ili neposrednog razminiranja (čl. 27. st. 5. Zakona o humanitarnom razminiranju - „Narodne novine“, broj 153/05, 63/07, 152/08 - dalje: ZHR), a prije toga definirati i konkretizirati sadržaj tih poslova.

13. Tehnički izvid je postupak kojim se ulazeći u minski sumnjivo područje utvrđuje točnost podataka prikupljenih općim izvidom, prikupljaju podaci o značajkama područja te provjerava postojanje zagađenosti dijela minski sumnjivog područja i/ili građevine od minski eksplozivnih sredstva (dalje u tekstu: MES) ili neeksplodiranih ubojnim sredstvima (dalje u tekstu: NUS), a kako je to propisano čl. 18. st. 1. ZHR. Pretraživanje je postupak kojim se utvrđuje točnost podataka prikupljenih općim i tehničkim izvidom te utvrđuje postojanje zagađenosti cijelog projektom određenog minski sumnjivog područja i/ili građevine MES te uklanja sav NUS koji pronađe. Razminiranje je postupak pronalaženja i obilježavanja te onesposobljavanje i uništavanje MES i NUS na radilištu (čl. 24. ZHR-a). Obilježavanje MES, NUS i njihovih dijelova je radnja kojom se pronađeno eksplozivno sredstvo obilježava na mjestu pronalaska, onesposobljavanje MES i NUS i njihovih dijelova je radnja pri kojoj se eksplozivno sredstvo onesposobljava odnosno inicijalno sredstvo odvaja od eksplozivnog punjenja, dok je uništavanje MES, NUS i njihovih dijelova radnja pri kojoj se MES, NUS i njihovi dijelovi spaljivanjem ili detonacijom dovode u stanje trajne i potpune bezopasnosti (čl. 2. alineja 2., 3. i 4. Pravilnika o HR).

14. Nadalje, odredba čl. 2. alineja 10. Pravilnika o HR definira minski sumnjivo područje kao područje za koje postoji sumnja da je zagađeno MES i NUS i koje je kao takvo definirano od strane Hrvatskog centra za razminiranje (dalje u tekstu: HCR).

15. Iako je u konkretnom slučaju izostala takva službena klasifikacija od strane HCR, prema pravnom stavu ovog suda utvrđenje određenog prostora kao „minski sumnjivog područja“ moguće je dokazivati i izvođenjem drugih dokaza iz kojih bi se moglo utvrditi je li određeno područje u naravi minski sumnjivo područje, odnosno područje koje je zagađeno MES i NUS.

16. Stoga, prvenstveno je bilo potrebno utvrditi značenje pojma MES i NUS. Odredbom čl. 2. alinejom 11. i čl. 12. Pravilnika o HR propisano da su MES protupješačke mine, protuoklopne mine, sredstva za iniciranje i rušenje te eksplozivne naprave iznenađenja, dok NUS predstavljaju eksplozivna sredstva koja prije ili nakon ispaljenja sadrže eksplozivnu tvar, čiji kalibar je definiran idejnim projektom.

17. U konkretnom slučaju, a što među stranka nije niti sporno, u vojno skladišnom kompleksu „Pađene“ Knin (dalje u tekstu: VSK „Pađene“), u kojem su se čuvala ubojna sredstva kojim su se koristile Oružane snage Republike Hrvatske, došlo je do eksplozije uzrokovane šumskim požarom, a što je dovelo do njihova odbacivanja i raspršivanja.

Stoga, za utvrđenje određenog prostora kao minski sumnjivog područja nije nužno potrebna klasifikacija od strane HCR, jer je prema pravnom stavu ovog suda za utvrđenje predstavlja li određeno područje u naravi minski sumnjivo područje dostatna njegova zagađenost MES i NUS.

18. Nastavno, u tom je kontekstu potrebno uzeti u obzir koje konkretne poslove je tužitelj obavljao na terenu u spornom razdoblju, jer bi iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazilo da je tužitelj, na temelju naloga nadređene osobe, obavljao iste poslove koje su obavljali pirotehničari-pioniri, te da tužitelj nije obavljao samo poslove koji su definirani u čl. 9. st. 6. Pravilnika o HR, dakle poslove uništavanja, delaboracije, laboracije i remonta, već je radio i poslove pretraživanja terena, pronalaženja i uklanjanja neeksplodiranih sredstva i njihovo uništavanje, a što potpada pod poslove razminiranja u smislu odredbe čl. 24. st. 2. ZHR.

19. Slijedom svega navedenog odgovor na postavljena pravna pitanje zbog kojih je u ovom predmetu dopuštena revizija glasi:

Pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću koji se obračunavaju pirotehničarima-pionirima ovisit će o razjašnjenju da li je tužitelj faktički obavljao poslove pirotehničara-pionira na području koje je bilo minski sumnjivo područje, a ove se činjenice mogu dokazivati izvođenjem svih prikladnih dokaza.

20. S obzirom na to da zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva nije cijenio u svjetlu gore navedenih okolnosti i citiranih propisa, nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

21. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci, a prema odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa