REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-941/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dominik Nizić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I- tuženice RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zdeslav Tadić, odvjetnik u Zagrebu, II-tuženika Stečajne mase iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar, Ulica bana Josipa Jelačića 4/IV, OIB 35593190700, kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u Zagrebu, III-tuženika ML iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ljubomir Vuković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Handžinski j.t.d. u Zagrebu i IV-tuženika ISTO d.d. u stečaju, Varaždin, A. Šenoe br. 4-6, OIB 88502209643, kojeg zastupa stečajni upravitelj Stanko Makar, dipl. oec., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedloga za dopuštenje revizije III- tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-669/2025- 2 od 17. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10380/2023 od 18. ožujka 2025., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije III-tuženika.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu od 22.11.2010. posl.br. Ovr-4473/10 te rješenjem o ovrsi ovog suda od 16.07.2012. posl.br. Ovr-2037/12, koje ovrhe se vode pred ovim sudom pod posl.br. Ovr-2607/18 ovrhovoditelja ovdje II i III tuženika i ovršenika ovdje IV tuženika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisana kao stambena zgrada br. 2 i 2a i dvorište [adresa], ukupne površ. 3042 m2 i to
-30. etaža: 13/10000 1. garaža oznake G47 u podrumu, neto površ. 15,10 čm, ukupne neto korisne površine 11,32 čm, ulaz 1 - [adresa]
-96. etaže: 71/10000 1. stan broj 36 - dvosobni stambeni prostor u 4. katu zgrade, neto površine 58,33 čm, neodvojivo povezan s vlasništvom spremišta S 36 u podrumu, neto korisne površine 1,25 čm (neto površina 2,49 čm) što ukupno čini neto korisnu površinu 59,98 čm, ulaz 1 - [adresa].
II Nalaže se II-IV tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 18.774,25 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.03.2025. do Posl. br. P-10380/2023-53 isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi III- tuženik zbog pitanja:
„1. Je li ovrhovoditelj dužan prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu na nekretninama provjeravati povijesni zemljišnoknjižni izvadak kako bi eventualno posumnjao u bilo kakva prava trećih osoba koja bi mogla postojati na nekretnini?
2. Je li u kontekstu odlučivanja o dopuštenosti ovrhe na nekretninama meritorno isključivo zemljišnoknjižno stanje kakvo je postojalo u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu na nekretnini, ili su meritorni svi upisi iz povijesnog z.k. izvatka usprkos činjenici da su prethodni upisi pravomoćnom sudskom odlukom brisani?
3. Je li presumpcija vlasništva iz čl. 166. ZVDSP-a dovoljna osnova za proglašenje ovrhe nedopuštenom protiv ovrhovoditelja koji se poziva na povjerenje u zemljišne knjige, u slučaju kada je prijedlog kupca za uknjižbu njegovog prava bio odbijen i brisan?
4. Može li ovrhovoditelj svoja saznanja o stvarnim pravima na nekretnini temeljiti isključivo na zemljišnoknjižnom stanju kakvo postoji u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, ili je dužan istraživati povijesno stanje kako bi utvrdio postoje li eventualno bilo kakva prava trećih osoba?
5. Je li pravilno pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja da se ovrhovoditelj ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige ako je u povijesnom prikazu postojao upis o odbijenom prijedlogu za uknjižbom prava vlasništva treće osobe, iako takav upis više nije bio vidljiv u važećem zemljišnoknjižnom ulošku?
6. Koji su kriteriji za utvrđivanje da je ovrhovoditelj zlouporabio svoje pravo podnošenjem prijedloga za ovrhu, te može li se za zlouporabu smatrati samo to što je u povijesnom prikazu postojala zabilježba odbijenog prijedloga treće osobe? 7. Mora li se sudska odluka zasnivati na činjenicama ili je dopušteno da se sudska odluka zasniva na određeno stupnju vjerojatnosti postojanja određene činjenice?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije, a postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da prijedlog nije dopušten jer u odnosu na postavljena pitanja III-tuženik nije uopće iznio razloge važnosti tih pitanja, niti u prijedlogu navodi da bi o tim postavljenim pitanjima postojala različita praksa nižestupanjskih - žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka.
6. Umjesto toga, predlagatelj u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s odlukama nižestupanjskih sudova, te se sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP-a.
7. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, to prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
8. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
