REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1320/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja PLAVI MODUL d.o.o., Zagreb, Kolarova 14, OIB: 01719447365, zastupanog po punomoćniku Josipu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, II. tužitelja KONCEPT SAVJETOVANJE j.d.o.o., Zagreb, Pavlenski put 5k, OIB: 48130478819, zastupanog po punomoćniku Toniju Vukičeviću, odvjetniku u Splitu i III. tužitelja ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nevenku Jurišiću, odvjetniku u Splitu, protiv I. tuženika Turističko-ugostiteljske škole Split, Split, Matoševa 60, OIB: 28557793778, II. tuženika Ekonomske i upravne škole Split, Split, Vukovarska 37, OIB: 65481283003 i III. tuženika Komercijalno trgovačke škole Split, Split, Matoševa 60, OIB: 71781493985, svih zastupanih po punomoćniku Mladenu Oštru, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu I.-III. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1971/2024-2 od 19. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-548/2023 od 21. veljače 2024., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog I.-III. tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. U ovom predmetu, I.-III. tuženici podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1971/2024-2 od 19. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-548/2023 od 21. veljače 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije I. -III. tuženici su postavili pravna pitanja koja glase:

„1. Prestaje li litispendencija samim podnošenjem podneska tužitelja kojim se tužba povlači, ili tek protekom roka i pristankom tuženika (kada je potreban) odnosno donošenjem rješenja suda o obustavi postupka?

2. Može li sud, nakon zaprimanja podneska o povlačenju tužbe, i dalje poduzimati radnje koje pretpostavljaju da parnica još teče (dostava tužbe na odgovor, pozivanje na očitovanje o povlačenju), i kakav je utjecaj takvog postupanja na ocjenu postojanja litispendencije?

3. Je li dopušteno da tužitelj neposredno nakon povlačenja tužbe u prvom predmetu odmah podnese novu istovjetnu tužbu, dok sud u prvom predmetu i dalje postupovne radnje temelji na ranije podnesenoj tužbi, bez da je prethodna parnica formalno završena?

4. Je li u takvoj situaciji isključen prigovor dvostruke litispendencije, ili se mora smatrati da parnica u prvom predmetu još uvijek teče do pravno relevantnog trenutka prestanka litispendencije, od kojeg nadalje tek postoji prostor za novo podnošenje tužbe bez procesne smetnje?

5. Treba li odredbu čl. 193. st. 9. ZPP tumačiti na način da povučena tužba „nije ni podnesena“ samo u smislu da tužitelj smije ponovno podnijeti istu tužbu, ili se to tumačenje može proširiti i na potpuno negiranje postojanja litispendencije u razdoblju od podnošenja tužbe do njezina povlačenja?

6. Je li pravno prihvatljivo stajalište da povučena tužba uopće ne proizvodi nikakve procesne učinke od samog početka, iako je bila zaprimljena, upisana, dostavljena tuženicima i na temelju nje je sud poduzimao procesne radnje?

7. Može li sud donijeti presudu zbog ogluhe kada postoji ozbiljna sumnja u postojanje procesne smetnje dvostruke litispendencije, te kakav je opseg dužnosti suda da ex officio ispita postojanje takve smetnje prije donošenja presude zbog ogluhe?

8. Je li drugostupanjski sud, u okviru ovlasti iz čl. 353. st. 2. i čl. 365. st. 2. ZPP, bio dužan potpunije utvrditi i pravilno primijeniti odredbe o litispendenciji i povlačenju tužbe, neovisno o ograničenjima glede ispitivanja činjeničnog stanja kod presude zbog ogluhe?“.

3. Odgovore na prijedlog za dopuštenje revizije podnijeli su I. tužitelj i II. tužitelj, te predložili isti prijedlog odbaciti, odnosno odbiti kao neosnovan.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da podnositelj prijedloga, iako je naznačio pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, nije jasno naznačio razloge zbog kojih smatra da bi mu Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da iz sadržaja prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnima pitanjima o kojem postoji nejedinstvena praksa viših sudova, a zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije. Prema tome, u odnosu na navedena pitanja izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 387. st. 2. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić