REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1380/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužiteljice DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/24-014/109, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 12. siječnja 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23- 014/1481, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 2. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/24-014/109, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 12. siječnja 2024. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23-014/1481, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 2. studenog 2023. kojim joj prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s 30. rujnom 2023. Nadalje, rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja u cijelosti. Navodi da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nezakoniti, jer su ih donijele službene osobe koje ne ispunjavaju kriterije neovisnosti i nepristranosti, odnosno službene osobe koje su se u okolnostima konkretnog predmeta trebale izuzete. Dodaje da je Gradonačelnik Grada Zagreba čelnik drugostupanjskog rješenja, koji je u konkretnom slučaju odlučio o prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja. Iznosi da pročelnici i službenici unutar gradskih upravnih tijela nisu samostalni u obavljanju svojih poslova, već da su isti u obavljanju poslova vezani za upute gradonačelnika. Smatra da službena osoba koja rješava u prvom stupnju nema unutarnju neovisnost te da ne udovoljava kriteriju neovisnosti. Nastavlja da je Gradonačelnik Grada Zagreba taj koji je inicirao ukidanje prava na novčanu pomoć te da je upravo po njegovom prijedlogu došlo do smanjenja iznosa novčane pomoći, kao i skraćivanja vremenskog perioda unutar kojega ona može koristiti pravo na novčanu pomoć. Ističe da je u prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja ukazala i na to da je već istaknula zahtjev za izuzeće Gradonačelnika te da povodom tog zahtjeva njoj kao stranci nije dostavljena nikakva odluka o izuzeću iako je o njezinom pravu i pravnom interesu meritorno odlučeno. Opisuje da je Gradonačelnik samo naveo da će se o zahtjevu za njegovo izuzeće odlučit posebnim zaključkom. Smatra da je drugostupanjsko rješenje nezakonito jer drugostupanjsko tijelo nije ozbiljnim, relevantnim i dostatnim razlozima obrazložilo zašto njezini zahtjevi za izuzeće nisu osnovani. Navodi da je drugostupanjsko rješenje nezakonito, jer je Gradonačelnik kao služena osoba postupio suprotno članku 5. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, a što je za posljedicu imalo i nejednako postupanje prema njoj, a imajući u vidu da Gradonačelnik zahtjev za izuzeće nije riješio u skladu s navedenom odredbom. Dodaje da je drugostupanjsko rješenje nezakonito, jer je Gradonačelnik kao službena osoba u drugostupanjskom tijelu o razlozima izuzeća trebao obavijestiti više tijelo, a što on nije učinio. Iznosi da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nezakoniti jer je odluku o zahtjevu za izuzeće službene osobe koja je potpisala prvostupanjsko rješenje donijela neovlaštena osoba. Opisuje da iz drugostupanjskog rješenja proizlazi da je o izuzeću službene osobe u prvostupanjskom tijelu odlučio Gradonačelnik kao čelnik drugostupanjskog tijela, a ne čelnik Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom zbog čega su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje u tom dijelu u suprotnosti s člankom 24. Zakona o općem upravnom postupku. Napominje da pravomoćni i zakoniti pojedinačni upravni akt na temelju kojega je ona stekla pravo na novčanu pomoć i dalje egzistira zbog čega su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nezakoniti, jer ne mogu istodobno egzistirati dva pojedinačna upravna akta koji isti pravni odnos uređuju na različit način. Pojašnjava da je u konkretnom slučaju doneseno rješenje o usklađivanju, ali da to rješenje nije steklo svojstvo pravomoćnosti, niti je tim rješenjem stavljen van snage, odnosno ukinut ili poništen pravomoćni upravni akt na temelju kojeg je stekla pravo na novčanu pomoć, što jasno ukazuje da pravomoćni upravni akt u tom dijelu i dalje egzistira te u odnosu na pravo na novčanu pomoć proizvodi različite pravne učinke od rješenja o usklađivanju što prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje čini nezakonitim. Nastavlja da, osim toga, rješenje o usklađivanju nije steklo svojstvo pravomoćnosti, budući da je protiv njega pokrenula upravni spor. Smatra da su zbog toga prvostupanjsko rješenje i drugostupanjsko rješenje donesena preuranjeno. Navodi da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nezakoniti, jer ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama odnosno jer je u okolnostima konkretnog predmeta činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Opisuje da niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko tijelo nije ispitalo je li doneseno rješenje o usklađivanju te je li isto steklo svojstvo pravomoćnosti i izvršnosti odnosno da je razvidno kako je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naglašava da je, da bi se donijelo rješenje o prestanku prava, nužno da je prethodno doneseno rješenje o usklađivanju i razlozima prestanka prava jer Odluka 25/22 kao opći akt ne proizvodi izravne učinke. Iznosi da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nezakoniti jer je rješenje kojim su usklađeni iznosi novčane pomoći i razlozi njezina prestanka doneseni nakon 31. prosinca 2022., a nakon kojeg dana nadležni gradski ured više nije bilo ovlašten za donošenje takvoga rješenja. Nastavlja da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nezakoniti, jer u okolnostima konkretnog predmeta nije bilo mjesta neposrednom rješavanju upravne stvari, odnosno zato jer prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo nisu obrazložili zašto u okolnostima konkretnog predmeta nije bilo potrebno posebno njezino izjašnjenje radi zaštite njezinih prava i pravnih interesa. Navodi da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nezakoniti zbog toga što joj nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku te zbog toga što na njezin izričiti zahtjev nije proveden ispitni postupak. Poziva se na članak 113. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je obrazloženje drugostupanjskog rješenja kontradiktorno te da u istom nije obrazloženo zašto činjenice i okolnosti koje se tiču njezinih specifičnih osobnih i obiteljskih prilika nisu važne za rješavanje konkretne upravne stvari. Dodaje da je u prigovoru predlagala da se pribave određene isprave kojima bi se trebalo dokazati je li miješanje u njezino pravo na mirno uživanje vlasništva bilo u skladu s općim interesom, osporavala je činjenicu nužnosti donošenja prvostupanjskog rješenja i ukazivala da bi se u upravnom postupku trebalo raspraviti to pitanje. Ukazuje da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nezakoniti jer se u okolnostima konkretnog predmeta na temelju općeg akta nije mogao pokrenuti postupak po službenoj dužnosti niti su navedeni razlozi za pokretanje takvog postupka. Navodi da prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nisu zakoniti jer joj je povrijeđeno pravo na pravni lijek, a odluku o pravnom lijeku je donijelo stvarno nenadležno tijelo. Smatra da Gradonačelnik nije bio ovlaštena donijeti odluku o pravnom lijeku. Dodaje da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nezakoniti jer je njihovim donošenjem došlo do miješanja u pravo na mirno uživanje njezinog vlasništva, a to miješanje nije u skladu sa zakonom i zakonito, u skladu s općim interesom te nužno i razmjerno te iz razloga što su u tom kontekstu prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo postupili protivno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je drugostupanjsko rješenje nezakonito i zbog odluke o trošku. Predlaže da se sukladno članku 113. Sudskog poslovnika spoje ovaj predmet i predmet koji se vodi pod poslovnim brojem: Us I-3039/2023 kako bi se proveo jedinstveni postupak i donijela zajednička odluka. U podnesku ističe da tuženik spise predmeta nije dostavio uz odgovor na tužbu putem sustava e-komunikacije, nego je naveo da će spise predmeta dostaviti naknadno putem pošte. Ističe da je tuženik postupio suprotno odredbi članka 49. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima te da ju je na taj način stavio u nepovoljan procesni položaj jer ju je onemogućio da putem sustava e-komunikacije pristupi spisima predmeta. Napominje da to što Odluka 25/22 nije ukinuta ne znači automatski da je postupanje tijela koja ju primjenjuju zakonito. Osporava da bi rješenje bilo doneseno od strane Gradonačelnika te da je Gradonačelnik potpisao osporavano drugostupanjsko rješenje. Predlaže da se na konkretan predmet neposredno primijeni zakon odnosno Konvencija, jer su javnopravna tijela primjenjivala isključivo podzakonski akt Odluku 25/22, koji prema njezinom mišljenju ima nejasne i neprecizne odredbe. Predlaže poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome poziva na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. i Usoz- 254/23 od 19. prosinca 2023. te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 1744/2023 od 14. studenog 2023. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom spora sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao ročište.

6. Nesporno je da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/16-013/922, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 14. studenog 2016. odlučeno da se tužiteljici priznaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja propisano Odlukom o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 16/16. i 19/16., dalje: Odluka/16) s time da će se novčana pomoć isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 16. rujna 2016., a da pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke/16.

7. Sporno je, je li pravilno tuženik odbio prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23-014/1481, URBROJ: 251-09-22-1/002- 23-03 od 2. studenog 2023. kojim joj je prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s 30. rujnom 2023.

8. Prvostupanjsko osporavano rješenje doneseno je na temelju članka 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 25/22., dalje: Odluka/22) kojim se članak 7. mijenja i glasi: "Novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

O prestanku novčane pomoći iz ovoga članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučit po službenoj dužnosti."

9. Navedena Odluka/22 bila je predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te je taj sud presudom poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. odbio prijedloge podnositelja čime je donio meritornu odluku o zakonitosti osporavane Odluke/22.

10. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023. odbio ustavne tužbe u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023.

11. Stoga je prvostupanjsko tijelo na temelju Odluke/22 bilo nadležno donijeti osporavano rješenje.

12. Imajući u vidu sadržaj navedene odredbe Odluke/22 osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, budući da joj je prestala novčana pomoć u skladu s tim člankom.

13. Tužiteljici se ističe da se je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pozvao na svoj pravni stav iz pravomoćne presude poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u kojoj je jasno izraženo da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega je Sud zaključio da adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja, koja stajališta su primjenjiva i na Odluku/22, koja se osporava. Dodao je da Sud nije našao da bi skraćivanje novčane pomoći bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti.

14. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske se je u odluci U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023. pozvao na obrazloženje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem su status roditelja odgojitelja i novčana pomoć za roditelja odgojitelja, ustanovljeni Odlukom/16 i Odlukom/18, rezultat političke volje predstavničkog tijela Grada Zagreba da određenoj kategoriji osoba pruži financijsku pomoć pri čemu prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nije dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Odnosno da, drugim riječima, novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti. Polazeći od članka 130. Ustava i naprijed navedenog obrazloženja Visokog upravnog suda u odnosu na ovlast za donošenje Odluke/21, za Ustavni sud je također nedvojbena ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Gradske skupštine, da u skladu sa svojom (izmijenjenom) pronatalitetnom politikom donese Odluku/22 kojom se, između ostaloga, skraćuje trajanje mjere roditelj odgojitelj, a posljedično i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s petnaest na sedam godina života djeteta. U vezi s tim Ustavni sud je ponovio da u demokratskom društvu, pod uvjetom da zakonodavna intervencija kojom se preoblikuje neki društveni sustav ima legitimni cilj, adresati pravnih normi koje se mijenjanju ili ukidaju nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost određenog pravnog uređenja. Zaključeno je da je nedvojbeno da miješanje u imovinska prava roditelja odgojitelja je poduzeto na temelju članka 41. točke 2. Statuta Grada Zagreba, koji je jasan, precizan i predvidljiv te da je, dakle, miješanje provedeno "pod uvjetima predviđenim zakonom".

15. Vezano uz prigovor povratnog djelovanja Odluke/22 Ustavni sud Republike Hrvatske je naveo da je u obrazloženju presude od 5. srpnja 2022. Visoki upravni sud najprije iznio da imajući na umu činjenicu da Odluka/21 ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo kao takvo ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima), Visoki upravni sud zaključio je da Odluka/21 djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, odnosno da se novo pravno pravilo ne primjenjuje na situaciju koja je dovršena, iz čega slijedi ocjena toga suda da Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je (za opće akte) beziznimno, zabranjeno, već da je riječ o tzv. nepravnoj retroaktivnosti, odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten. Ustavni sud je utvrdio da se navedeni zaključak o nepravoj retroaktivnosti Odluke/21 može preslikati na Odluku/22.

16. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je zaključio da Odluka/22 ima legitiman cilj te da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prekratko za ijednu od tih kategorija.

17. Ustavni sud je prihvatio ocjenu Visokog upravnog suda da je navedenim kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke/22 olakšavajući im povratak na tržište rada.

18. Vezano za rok iz članka 6. Odluke/22 valja navesti da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice nepostupanja u navedenom roku. Nadalje, ističe se da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023.

19. Napominje se da je o zakonitosti predmetnog prigovora odlučivao Visoki upravni sud Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23-7 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti. Taj sud je u bitnom ocijenio da taj pravni lijek ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita.

20. Sud smatra da je tuženik bio ovlašten riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21.), jer se je pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te jer nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Naime, sud je imao u vidu da su se iz podataka upravnog spisa mogle utvrditi sve relevantne činjenice, a da je tužiteljici pravo prestalo budući da je njezino dijete ZŠ **.**.2019. navršilo 7 godina.

21. Ovaj sud smatra neosnovanim navode tužiteljice da je trebalo u konkretnom slučaju neposredno primijeniti zakon odnosno Konvenciju, jer su odredbe Odluke/22 nejasne i neprecizne, a imajući u vidu odluke koje su donesene i prethodno citirane.

22. Osporavanje da bi Gradonačelnik donio osporavano rješenje i osporavanje njegovog potpisa prema ocjeni ovog suda je neosnovano i usmjereno na odugovlačenje upravnog spora.

23. U odnosu na prigovor izuzeća službene osobe prvostupanjskog tijela valja navesti da razlozi za izuzeće koje navodi tužiteljica (hijerarhija u Gradu Zagrebu) prema mišljenju ovog suda ne predstavljaju niti jedan razlog za izuzeće u smislu članka 24. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.).

24. U odnosu na činjenicu da nije odlučeno o prigovoru izuzeća Gradonačelnika, prema ocjeni ovoga suda radi se o nedostatku u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke, ali taj nedostatak nije utjecao na rješavanje predmeta, imajući u vidu razloge koji su istaknuti u tom prigovoru, a koji nisu Zakonom o općem upravnom postupku predviđeni kao razlozi za izuzeće.

25. Tužiteljici se ističe da je tuženik postupio u skladu s člankom 48. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) kojim je propisano da se odgovor na tužbu predaje prema pravilima o predaji podnesaka, a da je uz odgovor na tužbu tuženik dužan sudu dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora u obliku u kojemu su spisi vođeni.

26. Vezano uz prijedlog za spajanje spisa sa spisom ovog suda Us I-3039/2023 valja navesti da nema uvjeta za spajanje, budući da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (članak 3. stavak 3. točka 1. Zakona o upravnim sporovima). Nadalje, valja navesti da je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj: Us I- 3039/2023-8 od 19. rujna 2025. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

27. Neosnovano tužiteljica smatra da joj je povrijeđeno pravo vlasništva, budući da je u navedenim odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske zaključeno da su ciljevi koje Grad želi postići donošenjem Odluke/22 legitimni pri čemu treba imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze određenoj uskoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, s time da je ocijenjeno da je Odluka/22 suglasna načelu razmjernosti te je zaključeno da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke. Posebno se ističe da je Ustavni sud Republike Hrvatske, a kako je već navedeno, zaključio da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prekratko za ijednu od tih kategorija, a da je tužiteljici prestala novčana pomoć s 30. rujnom 2023. u skladu s mjerodavnom odredbom Odluke/22, budući da je njezino dijete HŠ **.**.2019. navršilo 7 godina.

28. Pravilno je tuženik odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka, budući da je pravilno odbio njezin prigovor te budući da je člankom 161. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku propisano da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

29. Na ročištu 28. travnja 2026. odlučeno je da se daljnji dokazi neće izvoditi, budući da izvođenje daljnjih dokaza nije potrebno za rješavanje spora, a imajući u vidu prethodno obrazloženje ove presude.

30. Sud nije našao niti jedan razlog ništavosti pojedinačne odluke na koji pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 47. Zakona o upravnim sporovima.

31. Slijedom svega navedenog u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima.

32. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke na temelju članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. DŠ, [adresa]

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e. komunikacijom

3. U spis