REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-581/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Baričević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o., Rijeka, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-136/2024-3 od 5. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-22/2023-25 od 5. veljače 2024., na sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-136/2024-3 od 5. lipnja 2024. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki 1. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev te je utvrđena nedopuštenom tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju broj 210-901184-10095/14 od 15. prosinca 2014., a utvrđeno je i da radni odnos tužitelja, kao radnika kod tuženika kao poslodavca, nije prestao. Ujedno je u točki 2. izreke naloženo tuženiku vratiti tužitelja na posao, i to na iste ili slične poslove koje je tužitelj obavljao prije donošenja navedene odluke o otkazu. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki 3. izreke obvezan tuženik naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 1.875,00 eura.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4297/2024-2 od 18. veljače 2025. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

“Smatra li se da je poslodavac potpuno i pravovremeno omogućio radničkom vijeću da izvrši uvid u svu dokumentaciju relevantnu za konkretni otkaz ugovora o radu ako je tu dokumentaciju poslao radničkom vijeću putem e-maila, osim dokumentacije o ocjenjivanju radnika (po zakonskim i dodatnim kriterijima otkazivanja) za koju je obavijestio radničko vijeće da mu je ista dostupna na uvid u uredu koji se nalazi u sjedištu poslodavca, no radničko vijeće nije izvršilo uvid u tu dokumentaciju, te može li takva pasivnost radničkog vijeća ići na štetu poslodavca?“.

3.1. Pravno pitanje dopušteno u prijedlogu za dopuštenje revizije ocijenjeno je važnim za rješenje spora jer o tom pitanju postoji drugačija sudska praksa revizijskog suda, primjerice u Revr-902/2010 od 27. listopada 2010.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud usvoji reviziju.

5. Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava osnovanost podnesene revizije te predlaže istu odbiti.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet ovog spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu Viši operater energetskih procesa 2, a koja se temelji na Odluci o promjeni organizacije rada od 3. lipnja 2014. i Odluci o utvrđivanju kolektivnog viška radnika kod tuženika od 24. lipnja 2014.

9. U revizijskom stadiju postupka i nadalje je sporno pitanje dopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, a posljedično tome je li tuženik dužan vratiti tužitelja na iste ili slične poslove koje je tužitelj obavljao prije donošenja nedopuštene odluke.

10. U ovom je postupku već prethodno revizijski sud rješenjem poslovni broj Rev- 771/2019-2 od 22. studenog 2022. ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-278/2018-2 od 25. listopada 2018. i presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-276/2017-9 od 28. prosinca 2017., kojima je tužbeni zahtjev prihvaćen, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. Iz obrazloženja odluke revizijskog suda u bitnom proizlazi da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, i upravo onoj koja se odnosi na okolnost je li radničko vijeće na potpun način bilo obaviješteno o svim okolnostima koje su bile od utjecaja na donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju. Taj propust obuhvaća i propust o cjelovitom raspravljanju tuženikove tvrdnje istaknute tijekom postupka da je tuženik podatke o ocjenjivanju radnika učinio nesmetano dostupnim radničkom vijeću, što je u svom iskazu potvrdio i predsjednik radničkog vijeća LF saslušan u svojstvu svjedoka koji je upravo istakao da je radničko vijeće htjelo saznati na koji je način provedeno ocjenjivanje radnika te je vijeće upućeno da se podaci o tome nalaze u sjedištu tuženika, i to u prostorijama Odjela za ljudske resurse koji su radničkom vijeću bili dostupni na uvid. Činjenicu da su podaci o ocjenjivanju radnika bili dostupni radničkom vijeću, ali da nitko nije došao izvršiti uvid u te podatke u konkretnom slučaju, potvrdio je i saslušani svjedok EF koji je direktor Službe za odnose s radnicima od 2011. čiji iskaz sudovi nisu cijenili, iako ga je prvostupanjski sud reproducirao, ali bez ocjene dokazne snage njegova iskaza. Štoviše, razlog kojeg spomenuti svjedok LF kao predsjednik radničkog vijeća navodi kao onaj zbog kojeg nije provjerio rezultate ocjenjivanja radnika, uključujući tužitelja, nije postupanje ili propuštanje tuženika, već ga nalazi u činjenici da on ne poznaje sve djelatnike pa zbog toga nije mogao provjeriti samo ocjenjivanje. Osim toga, taj je svjedok istakao i da je radničko vijeće u vezi s predmetnim otkazivanjem ugovora o radu velikom broju radnika tražilo i dodatne sastanke radi pojašnjenja koji su se sastanci i održavali (drugo je i u ovom kontekstu neodlučno pitanje što vijeće nije bilo zadovoljno s održanim sastancima), što sudovi također nisu cijenili u kontekstu obavještavanja radničkog vijeća o odlučnim okolnostima iz članka 150. ZR zbog čega su također izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Također, sudovi nisu cijenili ni iskaz svjedoka EF u pogledu iskazivanja o razlozima zbog kojih tuženik nije radničkom vijeću izravno dostavio podatke o ocjenjivanju radnika, već ih je samo učinio dostupnim radničkom vijeću, a koji su razlozi vezani uz zaštitu osobnih podataka radnika koji na kraju nisu proglašeni viškom, sve povezano s prethodnim negativnim iskustvima u kojima je dolazilo do kršenja obveze zaštite osobnih podataka radnika.

12. U ponovljenom postupku nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, zaključujući da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena, jer tuženik nije dokazao kako su u konkretnom slučaju bile ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 115. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. - dalje: ZR) za otkaz ugovora o radu tužitelju, odnosno da tuženik nije dokazao da je proveo savjetovanje s radničkim vijećem kako to propisuje odredba čl. 150. st. 3. toč. 10. ZR, a što za posljedicu ima ništetnost otkaza ugovora o radu prema čl. 150. st. 12. ZR.

13. Naime, nižestupanjski sudovi utvrđuju da tuženik radničkom vijeću nije dostavio potpune podatke koji su važni za donošenje odluke vezane za otkaz ugovora o radu i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika niti se očitovao na dane primjedbe u svrhu postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, a što u smislu odredbe čl. 150. st. 12. ZR kao propust poslodavca da se o namjeravanoj odluci savjetuje s radničkim vijećem na propisani način ima za posljedicu ništetnost odluke.

14. Tuženik u reviziji ističe, a što je tvrdio i tijekom postupka, da je radničkom vijeću dostavio potpune podatke koji su uključivali i tablicu s ocjenama u pogledu spomenutih dodatnih kriterija (koji se odnose na kvalitetu obavljanja posla, rad prema pravilima struke, samostalnost u radu, točnost, korektnost, odgovornost i inicijativa te prenošenje znanja), te da je na taj način radničko vijeće na potpun način bilo obaviješteno o svim okolnostima koje su bile od utjecaja na donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, ali da je radničko vijeće propustilo izvršiti uvid u te podatke. Tumačenje nižestupanjskih sudova da je tuženik bio dužan radničkom vijeću izravno dostaviti potpune podatke u pisanom obliku, tuženik smatra krajnje doslovnim i restriktivnim jer nije respektirana konkretna situacija u kojoj je radničko vijeće obaviješteno od poslodavca da mu je dio dokumentacije, koji nije poslan e-mailom, dostupan na uvid u sjedištu poslodavca.

15. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da iz odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proizlazi kako je tužitelju otkazan ugovor o radu iz razloga što je kod tuženika došlo do organizacijskih promjena na način da je tuženik smanjio broj izvršitelja na radnom mjestu na kojem je radio tužitelj Viši operater energetskih procesa 2, u organizacijskoj jedinici Priprema, dobava i obrada voda i goriva, s 11 na 6 djelatnika,

- da iz navedene odluke proizlazi i kako je tuženik prilikom donošenja iste izradio Program zbrinjavanja viška radnika 7. listopada 2014. prethodno uputivši ga na savjetovanje radničkom vijeću 1. rujna 2014.,

- da iz iste odluke proizlazi kako se tuženik u razdoblju od 10. do 23. lipnja 2014. savjetovao s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma i da je nadležna Služba za zapošljavanje obaviještena 2. srpnja 2014.,

- da je s popisom radnih mjesta koja se ukidaju, odnosno kod kojih se smanjuje broj radnika, naveden sektor, služba, višak, naziv radnog mjesta,

- da je tuženik izvršio bodovanje po zakonskim (socijalnim kriterijima) i po dodatnim kriterijima (radna ocjena),

- da iz dopisa vezano za savjetovanje s radničkim vijećem od 4. prosinca 2014. proizlazi da tuženik u točki 1. obrazlaže razloge nastanka kolektivnog viška radnika (uslijed organizacijskih promjena i promjena u načinu i tehnologiji rada da je prestala potreba za radom 368 radnika na njihovim radnim mjestima, na način da se ista ukidaju ili se smanjuje broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima), da navodi radna mjesta radnika za čijim radom će prestati potreba, te navodi da su ista sadržana u Odluci i utvrđivanju kolektivnog viška, čiji nacrt odluke je sastavni dio tog dopisa (točka 3.), kriterije o kojima je vodio računa kod odabira kolektivnog viška radnika (točka 5.), iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima (točka 6.),

- da tuženik u prilogu dopisa od 4. prosinca 2014. dostavlja nacrte namjeravanih poslovno uvjetovanih otkaza ugovora o radu za 146 radnika koji su uvršteni u Program zbrinjavanja viška radnika, na koji dopis se radničko vijeće očitovalo dopisom od 12. prosinca 2014. iz kojeg proizlazi da ostaje kod svojih navoda iz očitovanja broj: 59/14/MP/PS od 23. lipnja 2014 i 83/14/MP/PS od 9. rujna 2014, te istaklo da je suglasno i da se ne protivi donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za radnike ŽF, BF, IF i DF, dok nije suglasno i protivi se donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za 95 radnika s priloženog popisa (uključivo i tužitelja),

- da u pojedinačnim očitovanjima na prijedloge namjeravane odluke radničko vijeće za tužitelja navodi da ima ... godina, da je oženjen, da mu je supruga nezaposlena i da ima dijete od ... godine, te predlaže tuženiku da, s obzirom na dob tužitelja, socijalni status i činjenicu da je pri kraju prekvalifikacije još jednom razmotri mogućnost premještaja tuženika na drugo radno mjesto,

- da iz iskaza svjedoka RF proizlazi da je procjenu okolnosti vezano za ostanak tužitelja na radnom mjestu izvršila neposredna rukovoditeljica tužitelja ČF, dok iz iskaza ove svjedokinje proizlazi upravo suprotno – da tužitelju niti je bila nadređena niti je joj je išta bilo poznato o ocjenjivanju u koji postupak nije ni bila uključena, a njezin iskaz potvrđuje i svjedok SF koji je potvrdio da je neposredni rukovoditelj tužitelj bio svjedok RF koji tu činjenicu negira,

- da iz iskaza GF proizlazi da je bio neposredno nadređen tužitelju i da mu je bilo poznato da će ocjenjivanje biti provedeno, ali da u ocjenjivanju nije sudjelovao niti je s kriterijima ocjenjivanja bio upoznat,

- da iz iskaza LF proizlazi da niti ovom svjedoku koji je u to vrijeme bio predsjednik radničkog vijeća kod tuženika nije poznato tko je i po kojim kriterijima obavio ocjenjivanje radnika, a u svezi načina na koji je obavljeno ocjenjivanje da su obaviješteni da se podaci o tome mogu dobiti u [adresa], u prostorijama Službe za ljudske resurse,

- da iz iskaza svjedoka EF proizlazi da radnicima nije priopćeno da se ocjenjuju jer da to nije bila obveza poslodavca, da je radničko vijeće u sve podatke o ocjenjivanju moglo izvršiti uvid u njegovom uredu u [adresa], te da se podaci o ocjenjivanju radnika radničkom vijeću nisu dostavljali radi zaštite osobnih podataka usporednih radnika,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je u svezi podataka i kriterija ocjenjivanje, koji su mu bili potpuno nepoznati, rečeno da ih može zatražiti putem suda.

16. Odlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari je odredba čl. 127. ZR prema kojoj je namjeru da otkaže ugovor o radu poslodavac dužan priopćiti radničkom vijeću, te je dužan o toj odluci savjetovati se s radničkim vijećem u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim tim zakonom.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 150. st. 1. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac se mora sa radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci, te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Prema stavku 4. tog članka podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravovremeno tako da mu se omogući da daje primjedbe i prijedloge, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. U smislu odredbe čl. 150. st. 3. toč. 2. ZR odluka o otkazu ugovora o radu jest važna odluka u odnosu na čije donošenje se primjenjuju odredbe iz čl. 127. i čl. 150. ZR.

18. Svrha citiranih odredbi čl. 127. i 150. ZR je donošenje zakonite odluke o otkazu ugovora o radu, u smislu da se aktivnim sudjelovanjem radničkog vijeća odnosno sindikata (tijela koja uz ostalo imaju zadatak štititi radnika od nedopuštenog i samovoljnog postupanja poslodavca) spriječiti šikanozno postupanje poslodavca. Upravo u tu svrhu zakon je predvidio obvezu poslodavca da radničkom vijeću odnosno sindikatu priopći namjeru otkazivanja ugovora o radu, te se savjetuje s njima time da im potpune podatke o namjeravanoj odluci dostavi pravovremeno i tako omogući radničkom vijeću odnosno sindikatu da iznese primjedbe i prijedloge.

19. Priopćenje namjere o otkazu ugovora o radu i dostavljanje podatka o namjeravanom otkazu potpuno i pravovremeno, a kako to zakon predviđa znači to da se radničko vijeće odnosno sindikat doista obavijeste o namjeravanoj odluci poslodavca i razlozima koji su doveli do takve njegove odluke, te im omogući da se o istima na vrijeme i potpuno očituju.

20. Prema shvaćanju ovog suda, zakonskim odredbama na koje se pozivaju nižestupanjski sudovi, nije propisana obveza poslodavca da mora uz obavijest o namjeravanom otkazu ugovora o radu, uz potrebne podatke koji tu odluku opravdavaju (u konkretnom slučaju - tablica s ocjenama u pogledu dodatnih kriterija – uspješnost na radu) radničkom vijeću dostaviti u pisanoj formi i fizičkom obliku svu dokumentaciju kojom argumentira opravdanost svoje odluke, već je predviđena obveza poslodavca da svoju odluku priopći radničkom vijeću te ju obrazloži kao i da mu da na uvid potrebne podatke za njegovo aktivno sudjelovanje u procesu savjetovanja, a to može biti, kao u konkretnom slučaju, i neposrednim uvidom u eventualno potrebne podatke za provjeru izvršenog ocjenjivanja radnika, i to u sjedištu poslodavca, gdje se nalaze i prostorije u kojima sastanke održava radničko vijeće, zbog čega se opisano postupanje poslodavca ne može smatrati pretjerano tegobnim za radničko vijeće.

21. Kod nesporne činjenice da je u konkretnom slučaju tuženik priopćio namjeru otkazivanja i razloge za to, te omogućio radničkom vijeću da se upozna sa sadržajem relevantne dokumentacije u smislu da mu je ista učinjena nesmetano dostupnom na uvid u sjedištu tuženika, a koju mogućnost radničko vijeće nije iskoristilo, proizlazi zaključak da je tuženik prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju poduzeo potrebne radnje i mjere propisane odredbom čl. 127. i čl. 150. ZR i time omogućio radničkom vijeću da može u potpunosti i pravovremeno sagledati sve podatke važne za ocjenu dopuštenosti ove odluke, te istaknuti primjedbe i prijedloge, a kako bi utjecao na njezino donošenje. Naime, iako radničko vijeće u očitovanju od 12. prosinca 2014. niti ne spominje dostupnost i dostavljanje tablica s ocjenama, već ostaje kod svojih očitovanja od 23. lipnja 2014. i 9. rujna 2014. kojima se nije suglasilo s namjeravanim odlukama te se protivilo donošenju istih upravo iz razlog zašto dostavljeni podaci ne sadrže sve podatke potrebne za sagledavanje opravdanosti donošenja tih odluka, stav je ovoga suda da je radničko vijeće moglo izvršiti uvid i pregledati nedostajuće podatke kako ga je uputio tuženik, u sjedištu tuženika. Kada radničko vijeće uskraćuje suglasnost sa namjeravanim, poslovno uvjetovanim, otkazima jedino iz razloga što nisu imali na uvid svu potrebnu dokumentaciju, pa im se zatim omogući uvid u tu dokumentaciju, ne može se smatrati da tuženik nije dokazao da postupak savjetovanja sa radničkim vijećem nije proveo u skladu sa ZR.

22. ZR u postupku otkazivanja ugovora o radu radniku opravdano radničkom vijeću daje značajnu ulogu, sve u cilju zaštite radnika od eventualno šikanoznog postupanja poslodavca, što istodobno podrazumijeva njegovu aktivnu ulogu u tom postupku. Kada je poslodavac omogućio radničkom vijeću da pravovremeno izvrši uvid u svu dokumentaciju relevantnu za konkretni otkaz, na način da je radničko vijeće upućeno da su im dostupni na uvid podaci koji se nalaze u sjedištu tuženika i to u prostorijama Odjela za ljudske resurse (a što je potvrdio i predsjednik radničkog vijeća LF, saslušan u svojstvu svjedoka, kao i svjedok EF, direktor Službe za odnose s radnicima kod tuženika, koji je dodao i to da su se savjetovanja s radničkim vijećem održavala u sjedištu tuženika, na istom katu gdje se nalaze i prostorije Odjela za ljudske resurse), smatra se da je time poslodavac izvršio svoju obvezu prema radničkom vijeću u smislu odredbe čl. 127. i čl. 150. ZR. Time je odgovoreno na prvi dio postavljenog revizijskog pitanja.

23. Pri tom se ističe da, prema pravnom shvaćanju ovog suda izraženog u većem broju odluka (primjerice Rev-228/04 od 22. rujna 2004., Revr-902/2010 od 27. listopada 2010., Revr-663/2013-2 od 29. siječnja 2014.) pasivnost radničkog vijeća ne može ići na štetu poslodavca.

24. U tom kontekstu, a sagledavajući sve okolnosti konkretnog predmeta, ovaj sud ocjenjuje da inzistiranje na obvezi tuženika da dostavi svu dokumentaciju za sve radnike obuhvaćene kolektivnim otkazivanjem radničkom vijeću fizičkom predajom ili dostavom dokumentacije u pisanom obliku putem elektroničke pošte, predstavlja pretjerani formalizam kojim se izraz „dostaviti“ iz čl. 150. st. 1. ZR tumači isključivo gramatički, na pretjerano doslovan i restriktivan način. Pri tome je potrebno posebno naglasiti da se dokumentacija koja je učinjena dostupnom radničkom vijeću odnosi isključivo na primjenu dodatnih kriterije tj. radnu ocjenu dok je nesporno da je tuženik nacrte namjeravanih odluka o poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu za 146 radnika (između kojih je i tužitelj) koji su uvršteni u Program zbrinjavanja viška radnika dostavio radničkom vijeću.

25. Zbog svega naprijed iznesenog, odgovor na drugi dio postavljenog revizijskog pitanja jest da pasivnost radničkog vijeća da izvrši uvid u svu dokumentaciju o ocjenjivanju radnika za koju je poslodavac obavijestio radničko vijeće da mu je dostupna na uvid u prostorijama koje se nalaze u sjedištu poslodavca, ne može ići na štetu poslodavca.

26. Slijedom navedenog, a budući da prema stavu ovog revizijskog suda, opisano postupanje poslodavca samo po sebi ne dovodi do nevaljanosti predmetne odluke o otkazu, potrebno je bilo razmotriti i u odluci obrazložiti i ostale navode stranaka te provedene dokaze u vezi opravdanosti odluke o otkazu ugovora o radu. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za preinačenje pobijane presude pa je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

27. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci, a u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić