REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-64/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević - Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika EA zbog kaznenog djela iz članka 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 29. svibnja 2025. broj K-695/2024-42. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 9. listopada 2025. broj Kž-338/2025-8, u sjednici Vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika EA za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 29. svibnja 2025. broj K-695/2024-42. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 9. listopada 2025. broj Kž-338/2025-8, osuđenik EA proglašen je krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11 te mu je za svako djelo utvrđena kazna zatvora od jedne godine. Na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 osuđenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i tri mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne u trajanju od šest mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 osuđeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato i vrijeme uhićenja 25. listopada 2023.
2. Osuđenik je po branitelju Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude „temeljem članka 515. i dr. Zakona o kaznenom postupku“ zbog „povrede opisane u čl. 517. st. 1. točka 1. 2. i 3. ZKP-a“, s prijedlogom da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu „na ponovno raspravljanje i odlučivanje“.
3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik u zahtjevu navodi da „drugostupanjski, a i prvostupanjski postupak karakterizira teško kršenje prava osuđenika na pravično suđenje, odnosno pravo na obranu u kaznenom postupku, kao i eklatantne povrede odredaba kaznenog postupka.“ Obrazlažući te tvrdnje osuđenik ističe da „u prvom vremenskom periodu nesporno je utvrđeno da osuđenik nije jednostrano upućivao poruke AA koje bi je vrijeđale......“, da nije životno logično „a niti realno da navodna žrtva nasilja se vlastitom voljom vraća navodnom zlostavljaču da bi ponovno živjela s njim“, da je u početku AA svjedočila da ju je EA uhvatio za vrat, podigao od poda i bacio na pod i to u maniri najboljih akcijskih filmova sa borilačkim spektaklima“, da prvostupanjski sud „potpuno nekritički i neobjektivno uzima u obzir iskaz AA....“, da „diskvalificira iskaz TA, iako je AA izjavila da je TA bila kući“, kao i iskaz LA. Dalje navodi da je prvostupanjski sud sam utvrđivao od kada potječu fotografije i jesu li vjerodostojne, iako za to nema „specijalistička znanja“, već je trebao naložiti vještačenje fotografija, a također ističe i da „imamo nedvojben meritorni liječničko-specijalistički nalaz iz KBC Split gdje je neposredno nakon inkriminiranog događaja utvrđeno da AA nije zadobila ozljede“. Isto tako smatra da „kazneno pravna sankcija je spram osuđenika pogrešno utvrđena“, odnosno da je „prestrogo odmjerena posebno uvažavajući činjenicu da na strani okrivljenika nema otegotnih okolnosti....“
5.1. Takvim navodima osuđenik zapravo polemizira sa zaključcima sudova o vjerodostojnosti i dokaznoj snazi pojedinih dokaza, nastojeći dovesti u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a iz te osnove se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, na temelju odredbe članka 517. ZKP- a, ne može podnositi. Isto tako, problematizirajući okolnosti koje su bile od utjecaja na odmjeravanje kazne, osporava i odluku suda o kazni iz kojeg osnova se, također, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.
6. Osuđenik također ističe da se drugostupanjski sud priklanja stavu prvostupanjskog suda pri čemu „nigdje ne obrazlaže razloge zbog kojih je navedene iskaze (AA i ŠA prihvatio) osim pukih paušalnih obrazloženja da je riječ o detaljnim iskazima........“, čime zapravo upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je mogla biti od utjecaja na presudu, odnosno na zakonsku osnovu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a u vezi s člankom 487. stavka 1. ZKP-a.
6.1. Međutim, ta povreda nije ostvarena jer je drugostupanjski sud, odgovarajući na žalbene navode osuđenika, u točki 9. obrazloženja pobijane presude, u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP-a, iznio jasne i razumne razloge zbog koji prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda o ocjeni vjerodostojnosti, kako obrane osuđenika, tako i iskaza pojedinih svjedoka, a koji razlozi nisu paušalni, kako to neutemeljeno tvrdi osuđenik.
7. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
