REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz-14/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv osuđene pravne osobe ABC, Varaždin, zbog prekršaja iz čl. 47.a st. 1. toč. 6. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, (''Narodne novine'' broj 75/2013., 36/2015., 46/2017. i 155/2022. – u daljnjem tekstu: Zakona o radnom vremenu), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 16. travnja 2026., broj ZPP–DO-66/2025- 4 podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Virovitici, Prekršajni odjel, od 9. lipnja 2025. broj Pp-1872/2024-8, u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici, Prekršajni odjel, od 9. lipnja 2025. broj Pp - 1872/2024-8 u prekršajnom postupku protiv osuđene pravne osobe ABC, Varaždin, zbog prekršaja iz čl. 47. st. 1. toč. 6. Zakona o radnom vremenu, povrijeđena odredba čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'' broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022. – u daljnjem tekstu: PZ) na štetu osuđene pravne osobe pa se pobijana presuda preinačuje te se:

osuđena pravna osoba ABC Varaždin, (ostali podaci kao u spisu)

na temelju čl. 182. toč. 1. PZ-a

o s l o b a đ a  o p t u ž b e

da bi:

- dana 28. travnja 2024. u 2:27 sati u mjestu Orahovica, Ulica Dalmatinska bb (vozila N3 marke Mercedes registarske oznake [registarska oznaka]) kao pravna osoba dozvolila vozaču MĐ da dnevni odmor od 9 sati skrati za 02:30 sati,

-pa da bi time počinila prekršaj iz čl. 47.a st. 1. toč. 6. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, kažnjiv po čl. 47.a st. 1. istog Zakona.

II. Na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom pravomoćnom presudom proglašena je krivom pravna osoba ABC Varaždin zbog prekršaja iz čl. 47.a st. 1. toč. 6. Zakona o radnom vremenu te joj je, temeljem čl. 47.a st. 1. tog Zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 40,00 ( četrdeset) eura.

2. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. PZ-a na štetu osuđene osobe, s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači i donese oslobađajuća presuda temeljem čl. 182. toč. 1. PZ-a.

3. U skladu s odredbom čl. 510. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – Odluka USRH, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP) o sjednici vijeća uredno je izvješten državni odvjetnik koji nije pristupio.

4. Zahtjev je osnovan.

5. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je pravomoćnom presudom povrijeđena odredba čl. 196. toč. 1. PZ-a na štetu osuđene osobe jer djelo, onako kako je činjenično opisano u izreci pravomoćne presude, ne predstavlja prekršaj iz čl. 47.a st. 1. toč. 6. Zakona o radnom vremenu.

6. Naime, pravna osoba čini ovaj prekršaj ''ako naredi, dopusti ili omogući… da vozač koristi dnevno razdoblje odmora kraće do jednog sata, ako skraćenje dnevnog razdoblja odmora nije dopušteno'' (što se tumači sukladno odredbi čl. 8. st. 2. Uredbe (EZ) broj 561/2006. ili čl. 8. st. 2. AETR-a).

6.1. Iz navedenog teksta zakona proizlaze tri modaliteta izvršenja predmetnog prekršaja, a radnje koje se smatraju naređenjem, dopuštenjem ili omogućavanjem vozaču da koristi dnevno razdoblje odmora kraće do jednog sata, trebaju biti konkretizirane u činjeničnom opisu prekršaja. Također, u pravnom opisu prekršaja treba navesti što te konkretne radnje u stvarnosti predstavljaju, odnosno koji od zakonskih modaliteta izvršenja djela je u pitanju.

6.2. Nasuprot tome, u činjeničnom opisu prekršaja iz ovdje pobijane pravomoćne presude navodi se (samo) da je okrivljena pravna osoba, u inkriminirano vrijeme i mjestu, dozvolila vozaču MĐ da dnevni odmor od 9 sati skrati za 02:30 sati, time da je pravni opis prekršaja u izreci potpuno izostao.

6.3. Ovako opisani prekršaj, koji sadrži tek naznaku zakonskog obilježja ''dozvolila'' (što je sinonim zakonskog izraza ''dopustila''), a bez navođenja konkretnih radnji kojima je to zakonsko obilježje ostvareno, u stvari, ne sadrži obilježja prekršaja iz čl. 47.a st. 1. toč. 6. Zakona o radnom vremenu, pa je donošenjem osuđujuće presude povrijeđeno materijalno prekršajno pravo u smislu čl. 196. toč. 1. PZ-a.

7. Slijedom navedenog, zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan pa kako je povreda zakona učinjena na štetu osuđene pravne osobe, trebalo je pravomoćnu presudu preinačiti i, temeljem čl. 182. toč. 1. PZ-a, donijeti oslobađajuću presudu, sukladno čl. 513. st. 1. ZKP-a u vezi čl. 220. st. 2. PZ-a.

8. Odluka o troškovima prekršajnog postupka iz toč. II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 140. st. 2. PZ-a.

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Žarko Dundović