REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-727/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Filip Vukadinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije, Osijek, J. Huttlera 2, OIB:45235833809, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Čuljak-Duvnjak, odvjetnica u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž R-27/2025-2 od 9. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj Pr-91/2024-33 od 27. veljače 2025., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tuženika te se preinačavaju presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž R-27/2025-2 od 9. srpnja 2025. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj Pr-91/2024-33 od 27. veljače 2025. u dijelu pod toč. I., II., III. i IV. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA HITNU MEDICINU OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE, Osijek, Josipa Huttlera 2, OIB:45235833809, da tužitelju VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnova razlike plaće na ime posebne nagrade u bruto iznosu od 2.041,70 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024., koja teče:

- na bruto iznos od 82,32 EUR počevši od dana 16. svibnja 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 86,24 EUR počevši od dana 16. lipnja 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 86,24 EUR počevši od dana 16. srpnja 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 85,68 EUR počevši od dana 16. kolovoza 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 86,01 EUR počevši od dana 16. rujna 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 85,26 EUR počevši od dana 16. listopada 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 90,72 EUR počevši od dana 16. studenog 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 91,52 EUR počevši od dana 16. prosinca 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 41,52 EUR počevši od dana 16. siječnja 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 58,18 EUR počevši od dana 16. veljače 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 0,17 EUR počevši od dana 16. travnja 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 98,56 EUR počevši od dana 16. srpnja 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 37,12 EUR počevši od dana 16. kolovoza 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 97,44 EUR počevši od dana 16. listopada 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 103,84 EUR počevši od dana 16. studenog 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 103,84 EUR počevši od dana 16. prosinca 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 102,48 EUR počevši od dana 16. siječnja 2024. do isplate,

- na bruto iznos od 103,04 EUR počevši od dana 16. veljače 2024. do isplate,

- na bruto iznos od 104,16 EUR počevši od dana 16. ožujka 2024. do isplate,

- na bruto iznos od 166,32 EUR počevši od dana 16. travnja 2024. do isplate,

- na bruto iznos od 165,44 EUR počevši od dana 16. svibnja 2024. do isplate,

- na bruto iznos od 165,60 EUR počevši od dana 16. lipnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA HITNU MEDICINU OSJEČKO- BARANJSKE ŽUPANIJE, Osijek, Josipa Huttlera 2, OIB:45235833809, da tužitelju VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnova naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosu od 294,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024., koja teče:

- na bruto iznos od 44,49 EUR počevši od dana 16. kolovoza 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 40,53 EUR počevši od dana 16. siječnja 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 44,407 EUR počevši od dana 16. veljače 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 58,12 EUR počevši od dana 16. siječnja 2024. do isplate,

- na bruto iznos od 58,44 EUR počevši od dana 16. veljače 2024. do isplate,

- na bruto iznos od 49,10 EUR počevši od dana 16. ožujka 2024. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA HITNU MEDICINU OSJEČKO- BARANJSKE ŽUPANIJE, Osijek, Josipa Huttlera 2, OIB:45235833809, da tužitelju VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnova naknade plaće za bolovanje do 42 dana u bruto iznosu od 19,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024., koja teče:

- na bruto iznos od 19,04 EUR počevši od dana 16. kolovoza 2023. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA HITNU MEDICINU OSJEČKO- BARANJSKE ŽUPANIJE, Osijek, Josipa Huttlera 2, OIB:45235833809, da tužitelju VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.525,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024., tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.“

r i j e š i o j e:

I. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 856,18 eura u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju potraživanje s osnove razlike plaće na ime posebne nagrade u bruto iznosu od 2.041,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), potraživanje s osnove naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosu od 294,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.), potraživanje s osnove naknade plaće za bolovanje do 42 dana u bruto iznosu od 19,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.), kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 2.525,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. IV.). Ujedno je odbijen tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka, iznad dosuđenog iznosa od 2.525,00 eura do iznosa od 3.275,00 eura (toč. V.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I., II., III. i IV. izreke (toč. I.), te je odbijen zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak žalbe kao neosnovan (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-5222/2025-2 od 17. prosinca 2025. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Ima li tužitelj kao radnik tuženika na poslovima vozača hitne medicine i sanitetskog prijevoza, pravo na isplatu posebne nagrade temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 (NN 136/2020), u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika za cjelokupni mjesečni fond sati za razdoblja od travnja 2022. do svibnja 2024. godine neovisno o tome koliko je stvarno odradio radnih sati na poslovima pružanja skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbiti te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 2.041,70 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime posebne nagrade za obavljanje poslova pružanja zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 u bruto iznosu za razdoblje od 16. svibnja 2022. do 16. lipnja 2024. na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske od 7. prosinca 2020. o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 ("Narodne novine" broj 136/20 - dalje: Odluka o posebnoj nagradi), kao i zahtjev za isplatom iznosa od 294,75 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom s osnove plaće za godišnji odmor počevši od 16. kolovoza 2022. do 16. ožujka 2024. te iznos od 19,04 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. kolovoza 2023. na ime potraživanja s osnove naknade plaće za bolovanje do 42 dana sukladno odredbi čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR) odnosno čl. 57. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 56/22, 127/22, 68/23 i 128/23 - dalje: TKU/22), a u svezi toč. II. Odluke o posebnoj nagradi.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je epidemija bolesti Covid-19 proglašena 11. ožujka 2020. Odlukom Ministarstva zdravstva, s time da je prestanak epidemije proglašen Odlukom Predsjednika Vlade RH, koja je objavljena u Narodnim novinama broj 51/23 12. svibnja 2023.,

- da je Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi koja je objavljena u Narodnim novinama broj 136/20 od 9. prosinca 2020., da je ta odluka stupila na snagu prvog dana od dana objave, odnosno 10. prosinca 2020., a ista je stavljena izvan snage Odlukom Vlade od 22. kolovoza 2024., te objavljena u Narodnim novinama broj 99/24 i stupila na snagu 23. kolovoza 2024.,

- da je u Narodnim novinama broj 35/20 od 23. ožujka 2020. objavljena Odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti Covid-19 kojom je Hrvatski zavod za hitnu medicinu bio ovlašten naložiti radnicima Zavoda za hitnu medicinu i timovima sanitetskog prijevoza obavljanje rada bez obzira na njihovo mjesto rada, s tim da je predmetna odluka prestala važiti 9. travnja 2022., a kao razlog prestanka važenja u obrazloženju iste navedeno je da su se bitno izmijenile okolnosti vezane uz epidemiju, od čega je najvažniji stupanj imunosti stanovništva koji je u međuvremenu stečen,

- da je Ministarstvo zdravstva 21. prosinca 2020. svim zdravstvenim ustanovama poslalo uputu iz koje proizlazi da će se u COP aplikaciji, za potrebe evidentiranja rada zaposlenika koji pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid-19, implementirati element 11064 - posebna nagrada za rad s oboljelima, te da će se obračunavati u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a prilikom unosa u aplikaciju potrebno je evidentirati broj sati te će se prema broju sati automatski izračunati iznos nagrade,

- da je ministar zdravstva 13. siječnja 2021. proslijedilo domovima zdravlja dopis u kojem je u skladu s Odlukom kojom je uvedena nužna mjera posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme dok traje proglašena epidemija bolesti Covid-19 dao uputu da se omogući u skladu s obvezama iz iste Odluke da radnici u timovima sanitetskog prijevoza ostvare pravo na posebnu nagradu od 10% od osnovne plaće za sve odrađene sate u mjesecu s obzirom da su u okviru cjelokupnog radnog vremena angažirani na poslovima vezanima za pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od bolesti Covid-19,

- da iz obračunskih lista plaće koje je tužitelj dostavio kao dokaz proizlazi da su Zavodi za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske, Brodsko-posavske, Krapinsko zagorske županije obračunavali i isplaćivali posebnu nagradu i tijekom prve polovice 2024. svojim zaposlenicima, za sve odrađene sate,

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika cijelo vrijeme te obavlja poslove vozača sanitetskog vozila odnosno vozača u djelatnosti hitne medicine,

- da je tuženik tužitelju obračunao i isplatio predmetnu nagradu za sve sate koje je tužitelj stvarno odradio u vremenu od studenoga 2020. do zaključno s mjesecom ožujkom 2022.,

- da iz iskaza zakonske zastupnice tuženika proizlazi da je tuženik preko šifri iz medicinske dokumentacije evidentirao u informacijskom sustavu sate koje bi zaposlenici odradili s zaraženim i suspektnim pacijentima na COVID-19 te je prema toj evidenciji isplaćivao posebnu nagradu nakon travnja 2022.,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tuženik tužitelju isplatio posebnu nagradu za mjesec kolovoz i prosinac 2022., siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2023. samo za one sate koje je tužitelj stvarno odradio sa Covid-19 oboljelim, prema evidenciji tih sati u informacijskom sustavu tuženika, kao i da su šifre koje je tuženik koristio na medicinskoj dokumentaciji i u informacijskom sustavu, a preko kojih je evidentirao rad svojih zaposlenih sa COVID-19 oboljelima u cijelosti u skladu s iskazom zakonske zastupnice tuženika,

- da je tuženik za veljaču i ožujak 2023. tužitelju isplatio posebnu nagradu za sve odrađene sate.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev zaključujući da je Ministarstvo zdravstva propustilo dati pravovremene jasne i točno određene upute o primjeni Odluke o posebnoj nagradi, što je za posljedicu imalo različito evidentiranje rada zaposlenika s oboljelima od bolesti Covid-19, kao i da su zdravstvene ustanove različito tumačile Odluku o posebnoj nagradi te različito postupale i obračunale i isplatile posebne nagrade. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da uvažavajući cilj i svrhu zbog koje je donesena Odluka o posebnoj nagradi, sukladno čl. 9. st. 3. ZR, pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu treba primijeniti načelo u korist radnika te obvezati tuženika da isplati tužitelju posebnu nagradu za cijelo utuženo razdoblje, za sve odrađene sate, te posljedično na temelju čl. 81. ZR isplatu posebne nagrade i za vrijeme kada je koristio godišnji odmor i posebnu nagradu za vrijeme ostvarenog bolovanja do 42 dana na temelju čl. 57. st. 1. TKU/22.

11. Osnovano revident kroz dopušteno pitanje osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

12. Ovaj sud se o spornom pitanju izrazio u odluci broj Rev-338/2026-2 od 14. travnja 2026. u kojoj je iznio shvaćanje:

„Posebna nagrada temeljem Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 („Narodne novine“ broj 136/2020) obračunava se samo za vrijeme stvarno provedeno u pružanju zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od COVID-19 te se to pravo priznaje samo radnicima koji su bili raspoređeni na poslove u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje su pružale skrb oboljelima od bolesti COVID-19.“

13. Naime, Odlukom o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 propisano je:

„I. Radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od COVID-19, utvrđuje se posebna nagrada. Posebna nagrada iz st. 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje uz plaću radnika.

II. Posebna nagrada iz točke I. ove Odluke isplaćuje se radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19.“

14. S obzirom na navedenu odredbu osnovano revident ističe da je predmetna nagrada propisana samo za sate rada s oboljelima od bolesti COVID-19, a ne za sve sate rada kako to pogrešno zaključuju nižestupanjski sudovi.

15. Odlukom o posebnoj nagradi nagradilo se radnike u sustavu zdravstva koji su obavljali poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od COVID-19, i to za vrijeme kad su stvarno i radili sa pacijentima oboljelima od COVID-19, a što tužitelj nije obavljao u cijelom utuženom razdoblju.

16. Sama okolnost da je tuženik u određenom razdoblju isplaćivao predmetnu naknadu za sve sate redovnog rada, kao i da su to činili Zavodi za hitnu medicinu drugih županija nije od značaja za ishod spora.

17. Stoga u odnosu na postavljeno pitanje zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije valja odgovoriti da tužitelj kao radnik tuženika, na poslovima vozača hitne medicine i sanitetskog prijevoza, ima pravo na isplatu posebne nagrade temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 (NN 136/2020), u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika za mjesečni fond sati za razdoblje od travnja 2022. do svibnja 2024., ovisno o tome koliko je stvarno odradio radnih sati na poslovima pružanja skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19.

18. Obzirom je u postupku utvrđeno da je tuženik za vrijeme važenja Odluke o posebnoj nagradi tužitelju isplatio posebnu nagradu za sve sate rada s oboljelima od bolesti COVID-19, tužitelju ne pripada pravo na isplatu navedene nagrade za sve sate redovnog rada odrađene u mjesecu uključujući i vrijeme kada je tužitelj bio na godišnjem odmoru i bolovanju do 42 dana.

19. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tuženika prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva te na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP presuditi kao u izreci.

20. S obzirom da su po reviziji tuženika preinačene nižestupanjske presude na način da je tužbeni zahtjev odbijen, valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka u skladu s čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 1. ZPP.

21. Tuženiku pripada trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije svaki u iznosu od 300,00 eura prema Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25) uvećano za 25% PDV što ukupno iznosi 750,00 eura, a kojem iznosu se pribraja i zatraženi iznos sudske pristojbe na reviziju i odgovora na reviziju svaki u iznosu od 53,09 eura što ukupno iznosi 856,18 eura slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod toč. I. rješenja.

22. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (toč. II. izreke rješenja).

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug