REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5305/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TEXO MOLIOR d.o.o. Cavtat, Put od Cavtata 41, OIB: 14447744368, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o. Split, protiv tuženika Županijska lučka uprava Mali Lošinj, Mali Lošinj, Priko 64, OIB: 54547924664, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2144/2025-3 od 18. kolovoza 2025., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-202/2025-20 od 8. travnja 2025., na sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2144/2025-3 od 18. kolovoza 2025., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-202/2025-20 od 8. travnja 2025. naznačujući osam pravnih pitanja:

„I. Da li je sud dužan donijeti presudu na temelju ogluhe ako su ispunjeni svi uvjeti iz čl. 331.b. ZPP-a?

II. Da li tuženik može istaknuti prigovor nenadležnosti sukladno čl. 42. st. 1. Zakona o arbitraži nakon što je propustio pravovremeno dati odgovor na tužbu?

III. Je li tuženik ogluhom na tužbu u smislu čl. 331. b ZPP -a daje svoju suglasnost na odustanak od arbitražne klauzule?

IV. Primjenjuje li sud pogrešno čl. 6. st. 1. u Zakona o arbitraži u vezi s čl. 15. st.1. istog zakona kada zaključuje da se arbitražna klauzula, koja klauzula je ugovorena posebnim sporazumom odvojenim od osnovnog ugovora i to samo za specifični spor i točno određeni period, primjenjuje i na sve ostale sporove iz osnovnog ugovora, iako je rečenim Sporazumom izrijekom definirano piše da u odnosu na sva ostala pitanja iz Osnovnog ugovora vrijede odredbe Osnovnog ugovora a u kojem Ugovoru izrijekom stoji da se svi sporovi imaj riješiti pred Sudom?

V. Da li se nepodnošenjem odgovora na tužbu – ogluhom u ustaljuje sudska nadležnost u smislu čl. 42. st. 1. Zakona o arbitraži?

VI. Primjenjuje li sud pogrešno materijalno pravo u smislu odredbe čl. 15. 1. Zakona o arbitraži ako zauzme stav da se primjenjuje arbitražna klauzula raskinutog ugovora iako prilikom raskida toga ugovora niti jedna od ugovornih strana nije zadržala pravo na arbitražu?

VII. Da li sud čini bitnu povredu odredbi parničnog postupka kada ne obrazloži razloge zašto nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude na temelju ogluhe sukladno čl. 331. ZPP-a i da li su time prekršena ustavom zajamčena prava na pravično suđenje i pravo obrazloženu sudsku odluku?

VIII. Da li sud čini bitnu povredu odredbi parničnog postupka kada pogrešno tumači sadržaj priloženih isprava u spisu i time samovoljno izvodi zaključak kako su stranke ugovorile arbitražnu klauzulu i da li su time prekršena ustavom zajamčena prava na pravično suđenje i pravo na zaštitu od arbitrarnosti suda?“.

2. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga, jer je u postavljenim pitanjima dijelom riječ o pitanjima činjenične prirode te u kojima predlagatelj dijelom polazi i od utvrđenja suprotnih onima utvrđenim u predmetnom postupku, dok je dijelom riječ i o pitanjima u odnosu na koja nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti, u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a. To stoga, jer je u odlukama na koju se predlagatelj poziva kao razlog važnosti postavljenim pitanjima, riječ o različitim činjeničnim i pravnim utvrđenjima od onih utvrđenih u konkretnom predmetu.

3. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP riješio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

4. Nadalje, tužitelj u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 ). Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, slijedom čega tuž itelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

5. Slijedom izloženog, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje te je prijedlog za dopuštenje revizije i u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP -a, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti kao nedopušten te riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić