REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2395/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATECH d.o.o., Matulji, Trtni 70, OIB: 65577901604, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet, Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 6, OIB: 27208467122, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Reljkovićeva 6, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4462/2025-2 od 27. studenoga 2025., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P - 676/2025-10 od 26. rujna 2025., na sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4462/2025-2 od 27. studenoga 2025., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-676/2025-10 od 26. rujna 2025.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
1. „ima li treća osoba koja je platila za jednu ugovornu stranu novčanu obvezu po ugovoru koji je nepostojeći (zbog nesporazuma) pravo tražiti povrat toga uplaćenog iznosa od druge ugovorne strane kojoj je platila?“
2. „da li obostrano potpisani ugovor isključuje mogućnost utvrđivanja kako taj ugovor nije nastao zbog nesporazuma?“
3. „može li sud donijeti pravičnu odluku o tome je li prilikom potpisivanja ugovora došlo do nesporazuma uslijed čega je ugovor nepostojeći bez da provede ijedan jedini dokaz na okolnost utvrđivanja prave volje i namjere stranaka prilikom potpisivanja ugovora?“
4. „može li sud donijeti pravičnu odluku o tome da je tužitelj izvršio neko plaćanje znajući da se radi o nepostojećem ugovoru i znajući da nije obvezan platiti, a bez da je proveo ijedan jedini dokaz (iako su dokazi predloženi) na okolnosti utvrđivanja prave volje i saznanja tužitelja o učincima, sadržaju, pravima i obvezama iz potpisanog ugovora?“.
Kao razloge važnosti navodi odluku ovoga suda broj Rev-x-458/2017-2 od 27.02.2019.
Pored pitanja, predlagatelj navodi da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zaštićeno Ustavom Republike hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. O prijedlogu za dopuštenje revizije odlučivano je na temelju odredbe čl. 387. u vezi s čl. 389.a i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). U odnosu na postavljena pitanja predlagatelju valja odgovoriti slijedeće. Pravno shvaćanje suda iz pobijane odluke jest da je sklopljen ugovor o školovanju između US kao fizičke osobe i studenta i tuženika te je tužitelj izvršio plaćanje umjesto studenta. Nadalje sud iznosi shvaćanje da je tuženik dužan primiti uplatu tužitelja koja se odnosila na plaćanje studija za studenta pri čemu je tuženik uplatu primio na temelju valjane pravne osnove, potpisanog ugovora. Pored toga, sud zaključuje i da ako je ugovor bio i nepostojeći kako tvrdi sam tužitelj, tada ne postoji obveza vraćanja jer je tužitelj izvršio uplatu znajući da nije dužan platiti, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je dug platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Pitanja koja postavlja tužitelj polaze uglavnom od tužiteljeve tvrdnje da je ugovor nepostojeći zbog nesporazuma. Tako tužitelj tvrdi da je ugovor nepostojeći zbog nesporazume pa se pita može li potpisani ugovor isključiti mogućnost nesporazuma, može li se bez dokaza utvrditi da je ugovor nepostojeći te može li sud donijeti odluku da je tužitelj izvršio plaćanje znajući da se radi o nepostojećem ugovoru bez da je izveo dokaze na okolnost prave volje stranaka o pravima i obvezama iz potpisanog ugovora. Takva pitanja po ocjeni ovoga suda polaze od pogrešnog poimanja pravnih shvaćanja suda iz pobijane odluke. Naime, nije sud utvrdio da bi ugovor bio nepostojeći zbog nesporazuma već je samo odgovorio na takvu tvrdnju samog tužitelja upućujući ga na to da bi i u tom slučaju bio lišen prava na povrat uplaćenog iznosa. Dakle, tužitelj svojim pitanjima zapravo ne osporava pravno shvaćanje iz pobijane odluke, već iznosi svoje viđenje pravne i činjenične situacije u ovom predmetu. Pritom, niti priložena praksa nije od utjecaja jer se ne odnosi na konkretnu činjeničnu i pravnu situaciju. Zbog navedenoga pitanja nisu važna za odluku u sporu niti za jedinstvenu primjenu pravu i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Stoga je na temelju čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.
4. U odnosu pak na povredu ustavnih i konvencijskih prava valja naznačiti da je pobijana odluka jasno i precizno obrazložena, da je njome detaljno odgovoreno na sve bitne i odlučne žalbene navode predlagatelja radi čega isti nije učinio vjerojatnim povredu prava na pravično suđenje. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP - a riješeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
