REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4800/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice DR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužitelja MR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje oboje zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Nevešćanin Mateša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mateša i Kapitan u Zagrebu, radi izdavanja brisovnog očitovanja i brisanja tereta založnog prava, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Zk-206/2024-3 od 1. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P- 492/2023-10 od 29. travnja 2024., na sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Zk-206/2024-3 od 1. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-492/2023-10 od 29. travnja 2024. naznačujući sljedeće pravno pitanje:
„U slučaju kada je pravo stvarne služnosti - založno pravo upisano samo na jedan suvlasnički udio zajedničkih nekretnina , može li se smatrati da je razvrgnuće takve suvlasničke zajednice provedeno na štetu tamo upisanog založnog vjerovnika kao treće osobe , ili ono razvrgnućem prestaje u odnosu na ostale suvlasničke dijelove nekretnina koji nisu bili opterećeni tim založnim pravom , ukoliko se to založno pravo prenosi na onu nekretninu na kojoj je suvlasnik ostao upisan , ali sada u većem suvlasničkom omjeru?“.
2. Nije odgovoreno na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da podneseni prijedlog nema propisani sadržaj.
4. Naime, tužitelji u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije propuštaju određeno navesti razloge zbog kojih smatraju da bi upravo ta pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu već i u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog čega bi pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj bi o tim pitanjima u određenim sudskim odluka bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onome iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu sa navedenim propisom, zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovoga suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo. Navod o tome da je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a da praksa drugih sudova nije jedinstvena, pri čemu se ne navodi o kojoj se to (različitoj) praksi radi, nije sam po sebi dostatan za zaključak da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Iznošenjem razloga, kojima tužitelji navode svoje prosudbe o potrebi za odgovorom na postavljena pravna pitanja, tužitelji u biti samo izražavaju neslaganje s pobijanom odlukom i valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, koji bi opravdavali postupanje revizijskog suda.
6. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 2. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a riješeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
