REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2053/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, kojeg zastupa punomoćnica Tea Švaljek Krešić i Aleksander Haid, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2989/2024-4 od 25. studenoga 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-479/2022-43 od 25. travnja 2024., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv točke III. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2989/2024-4 od 25. studenoga 2025., u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Je li zakonito da sud prilikom donošenja odluke o troškovima postupka odluči da, u skladu s odredbom čl.154. st.4. ZPP-a, svaka stranka snosi svoje troškove postupka, ili je sud prilikom donošenja odluke o troškovima postupka dužan, u skladu s odredbom čl.154.st.2. ZPP-a, odluku donijeti razmjerno uspjehu stranaka u parnici (najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjeriti naknadu djela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici)?“
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom djelomično je potvrđena i djelomično je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-479/2022- 43 od 25. travnja 2024.
2. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv točke III. drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), u kojem postavlja pitanje slijedećeg sadržaja:
„1. U situaciji kada je sklopljen Ugovor o cesiji temeljem kojeg je na Primatelja (u ovom konkretnom predmetu tuženika) prenesen, u smislu odredbe čl. 80. st.1 . Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), neotplaćeni dio potraživanja iz Ugovora o kreditu koji su sklopili Ustupitelj kao banka-kreditor i Dužnik kao korisnik kredita (u ovom predmetu tužitelj), a koji kredit je u cijelosti dospio nekoliko godina prije sklapanja Ugovora o cesiji i to temeljem otkaza kredita, koji je Ustupitelj (kao banka- kreditor) izjavila Dužniku (kao korisniku kredita), a budući da isti nije redovito plaćao dospjele anuitete, može li sud u parničnom postupku koji se vodi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (zbog žalbenog razloga iz čl.50. st.1. toč. 9. Ovršnog zakona (da lje u tekstu: OZ)-da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku potvrđivanja javnobilježničke isprave -u konkretnom slučaju Ugovora o kreditu kao ovršne isprave, a u kojem parničnom postupku je sud kao o prethodnom pitanju utvrdio da je ništetan dio tog Ugovora o kreditu vezan uz odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, umanjiti („prebijati“) potraživanje tuženika koje je na istoga preneseno temeljem Ugovora o cesiji (nepodmireni dio potraživanja po kreditu) i koje isti kao ovrhovoditelj ima u predmetnom ovršnom postupku prema Dužniku kao ovršeniku sa iznosom preplaćenih anuiteta (uslijed utvrđenja ništetnima odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), a koji preplaćeni iznosi su svi plaćeni isključivo Ustupitelju za vrijeme redovite otplate kredita i koji novčani iznosi se i dalje nalaze u posjedu (imovini) Ustupitelja, dakle, u situaciji u kojoj tuženik po navedenoj osnovi (preplaćenih anuiteta) nije ništa stekao te na njegovoj strani stoga nije niti došlo do stjecanja bez osnove (jer je Ugovorom o cesiji na tuženika prenesen isključivo nepodmireni dio potraživanja?)
2. U situaciji kada je sklopljen Ugovor o cesiji temeljem kojeg je na Primatelja (u ovom konkretnom predmetu tuženika) prenesen, u smislu odredbe čl. 80. st.1. ZOO, neotplaćeni dio potraživanja iz Ugovora o kreditu koji su sklopili Ustupitelj kao banka - kreditor i Dužnik kao korisnik kredita (u ovom predmetu tužitelj), a koji kredit je u cijelosti dospio nekoliko godina prije sklapanja Ugovora o cesiji i to temeljem otkaza kredita, koji je Ustupitelj (kao banka-kreditor) izjavila Dužniku (kao korisniku kredita), a budući da isti nije redovito plaćao dospjele anuitete, može li sud u parničnom postupku koji se vodi radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, na temelju odredbe čl.84. st.2. ZOO-a, proglasiti ovrhu nedopuštenom za iznos potraživanja koji tužitelj (kao Dužnik) ima prema Ustupitelju (banci), dakle ne prema tuženiku (kao Primatelju), u situaciji u kojoj je tužitelj mogao te i dalje može pokrenuti odgovarajući parnični postupak prema Ustupitelju (banci) radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te isplate s osnove stjecanja bez osnove, u kojem postupku će se meritorno odlučiti o ništetnosti i o isplati po osnovi stjecanja bez osnove, budući da je cesijom na tuženika (kao Primatelja) prenesen samo neotplaćeni dio potraživanja, a ne i kreditni (ugovorni) odnos?
3. Ukoliko u parničnom postupku koji se vodi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sud utvrdi da je ovrha nedopuštena za iznos koji predstavlja 1,59% od ukupnog iznosa glavnice (u konkretnom slučaju glavnica u ovršnom postupku iznosi 55.740,59 EUR, a sud je u parničnom postupku ovrhu proglasio nedopuštenom za iznos glavnice od 885,31 EUR), je li zakonito da sud prilikom donošenja odluke o troškovima postupka odluči da, u skladu s odredbom čl.154. st.4. ZPP-a, svaka stranka snosi svoje troškove postupka, ili je sud prilikom donošenja odluke o troškovima postupka dužan, u skladu s odredbom čl.154.st.2. ZPP -a, odluku donijeti razmjerno uspjehu stranaka u parnici (najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjeriti naknadu djela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici?“.
3. Tuženik se poziva i na odredbu članka 385.a stavka 2. ZPP -a jer da mu je u drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljeno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pri čemu posebice navodi da su mu povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2. i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava), kao i prava iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencije).
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je pravno pitanje navedeno u izreci rješenja važno u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a za odluku o troškovima postupka u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanju od kojeg zavisi odluka o troškovima postupka u ovoj pravnoj stvari, a pitanje je važno za razvoj prava.
6. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP -a u vezi članka 400. stavka 2. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.
7. U odnosu na preostala pitanja te istaknute povrede temeljenih prava uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe članka 389. b stavka 3. ZPP-a.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
