REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5568/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu - Umago, protiv tuženice ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tuženica podnijela protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovnog broja Gž-176/2025-3 od 24. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo poslovni broj P-909/2024-48 od 3. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. U pogledu prvog naznačenog pravnog pitanja, kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev 2245/2017 od 20. ožujka 2018.
6. U pogledu drugog naznačenog pravnog pitanja, koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt 249/2014. od 9. travnja 2015.
7. U odnosu na treće naznačeno pravno pitanje, koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev- 308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
8. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je podnesen zbog pravnog pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (pod toč. I.).
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
9. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tuženica nije imala pravično suđenje.
10. Ovo osobito zato jer tuženica svoje navode u tim smislu povezuje sa (prema njezinoj ocijeni) izostankom obrazloženog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova u pogledu ocjene prigovora zastare i u pogledu tijeka zateznih kamata. Međutim, u tom smislu ne izostaju dostatni razlozi nižestupanjskih sudova, pri čemu se ne može ispustiti iz vida ustaljena praksa revizijskog suda u pogledu te problematike, kako je gore navedeno, a s kojom je pobijana odluka usklađena.
11. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se njime poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (toč. II.).
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
