REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1882/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri d.o.o. Rijeka, protiv 1. tuženika ŽAB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tuženika UAB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. tuženika UA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Ana Albaneze Babić, odvjetnica u Krku, radi uznemiravanja i prestanka služnosti, i u pravnoj stvari 1. protutužitelja ŽAB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]; 2. protutužitelja UAB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. protutužitelja UA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Ana Albaneze Babić, odvjetnica u Krku, protiv protutuženika ŽA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri d.o.o. Rijeka, radi postojanja služnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja/protutuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-612/2025-2 od 27. siječnja 2026. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici , Stalna služba u Krku broj P-1455/2019-65 od 6. lipnja 2025. i rješenja istog suda broj P- 1455/2019-71 od 8. srpnja 2025., na sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice - protutuženice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Zahtjev tužiteljice - protutuženice i tuženika - protutužitelja za naknadom troškova postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica - protutuženica je ponijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu ove odluke citirane drugostupanjske presude. Zahtjeva troškove u povodu tog prijedloga.
2. U odgovoru na taj prijedlog tuženici - protutužitelji se istome protive predlažući odbiti taj prijedlog, uz zahtjev za naknadu troškova sastavljanja odgovora.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Pitanje predlagateljice glasi:
„Treba li pravo stvarne služnosti prolaza opstati i imati razumnu svrhu ako povlasna nekretnina ima neposredan i nesmetan pristup na javnu prometnicu, a prolaz preko poslužne nekretnine do javnog puta traži se isključivo zato što je kraći i praktičniji i predstavlja komociju ovlaštenika?“.
5. Kao razloge važnosti naznačene su ovosudne odluke u predmetima Rev -x- 1161/2017, Rev-1403/1992, Rev-x-145/13 i 2013. Rev-x-1056/2010 u kojima je izraženo pravno shvaćanje koje se očituje da se služnost može povodom tužbe vlasnika služećeg zemljišta dokinuti ako za pristup na gospodujuće zemljište postoji put iste vrijednosti bilo javni ili neki drugi put. Predlagateljica se pozvala i na praksu viših sudova - Županijskog suda u Bjelovaru Gž-418/2023 od 7. prosinca 2023., Županijskog suda u Koprivnici Gž-1574/2009 od 4. ožujka 2010. i Županijskog suda u Zagrebu Gž-44176/2023 od 19. prosinca 2023. Ističe da povlasna nekretnina ima neposredni pristup javnom putu, da je taj put slobodan, otvoren i prohodan, da tuženici ne koriste taj javni put kako bi došli do svoje (povlasne) nekretnine već su koristili put preko nekretnine u vlasništvu tužitelja (poslužna nekretnina) kako bi sa svoje druge nekretnine - kuće za odmor preko druge javne ceste sa druge strane najbrže došli do povlasne nekretnine - neuređenog vrta, a da i javni put i poslužna nekretnina mogu služiti isključivo kao pješački prolaz te da tuženici ne žive i nikada nisu živjeli u [adresa] - tamo dolaze na odmor.
6. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP), prema ocjeni ovog revizijskog suda, naznačeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. Nižestupanjski sudovi cijene da predmetna služnost nije izgubila razumnu svrhu, jer da sama činjenica postojanja okolnog javnog puta, pod okolnostima ovog slučaja, nije i ne može biti razlogom da je postojeća služnost izgubila razumnu svrhu (da se na nekretninu oznake 1561 k. o. [katastarska općina]-Nova može pristupiti sa suprotne strane, s javne površine (nekretnina oznake 1249 k. o. [katastarska općina]-Nova), ali da taj pristup ne predstavlja prikladniji ili jednako prikladan prolaz iz razloga što je duljina predmetnog prolaza svega 19 metara, a taj okolni prilaz dug je oko 180 metara, skoro deset puta dulji, i ide javnom ulicom). Utvrđenje prvostupanjskog suda, kojeg prihvaća drugostupanjski sud, je da su alternativni pristupi dijelom i one zemljišno knjižne čestice koje su vlasništvo privatnih osoba.
6.2. U tom smislu upućuje se, primjerice, na ovosudnu odluku Rev -1361/2024 od 23. listopada 2024., gdje je izražen stav oko prikladnosti javnog puta, te Rev -1009/2013- 2 od 10. siječnja 2017. i u njoj citirane dijelove ovosudnih odluka, pa tako i Rev - 1403/92 od 20. listopada 1992. u kojoj je rečeno:"...Tužitelj je zahtjevom svoje tužbe tražio da sud ukine spornu služnost puta preko njegova zemljišta osnovanu u korist zemljišta tuženika kao nepotrebnu. Takva služnost može se povodom tužbe vlasnika služećeg zemljišta dokinuti ako za pristup na gospodujuće zemljište postoji put iste vrijednosti bilo javni ili neki drugi put. U konkretnom sporu u blizini nekretnina tuženika postoji javni put, ali pristup sa tih nekretnina do toga puta moguć je samo preko nekretnina trećih osoba...Kako vlasnici navedenog područja nisu ni po kojem pravnom osnovu dužni dopustiti da se tuženici služe njihovim zemljištem do javnog puta to su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 58. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, "Narodne novine", broj 53 od 8. listopada 1991. preuzet kao zakon Republike Hrvatske), kad su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.".
7. Dakle, kako su utvrđenja u ovom postupku da alternativni pristupi preko drugih nekretnine su dijelom u vlasništvu trećih osoba, a da javni put i nije prikladniji put, to sukladno izraženim shvaćanjima ovog suda da se pravo služnosti puta ne može ukinuti ako postoji prikladniji put preko drugih nekretnine ako su ove u vlasništvu treće osobe, zatim, kako je pitanje prikladnosti javnog puta u svojoj biti činjenične prirode, i ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, te kako sama odredba čl. 242. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, 94/17. - ispravak pročišćenog teksta i 52/25.) govori o „prikladnom javnom putu“ (prigovori u razlozima uz postavljeno pitanje) to je izostala zahtijevana važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz odredbe čl. 385.a st.1. ZPP. Pobijana odluka stoga ne odstupa od ustaljene prakse ovog revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u citiranim odlukama, pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod t. I.
9. Odbijen je zahtjev protutužitelja - tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, a zahtjev predlagateljice je odbijen u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, te je odlučeno kao u t. II. izreke.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
