REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1793/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andreas Mlikota, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Generali osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB:10840749604, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju UT, diplomirana pravnica, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-720/2024- 2 od 9. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1550/2021-22 od 31. srpnja 2024., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-720/2024-2 od 9. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1550/2021-22 od 31. srpnja 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije pod 1), 2), 2.a), 2.b), 3) i 3.a), odnose se na konkretan spor i specifične okolnosti ovoga spora, ali istima nedostaje element univerzalnosti koji je potreban da bi se radilo o pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz sudsku praksu i na temelju kojih bi revizijski sud dao odgovor koji bi vrijedio kao pravno shvaćanje ne samo za ovaj već i za sve buduće sporove. Stoga to nisu pravna pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Četvrto pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije pravno pitanje jer je odgovor na isto sadržan u odredbu čl. 375. st. 1. ZPP kojim je propisano da u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
4.2. Pravno pitanje postavljeno pod 4.a) u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer ne proizlazi iz procesne situacije u ovom predmetu. To stoga jer je drugostupanjski sud, protivno navodima tužitelja iz prijedloga za dopuštenje revizije, u cijelosti postupio sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju odluke označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, ocijenio sve odlučne žalbene navode tužitelja i za svoju ocjenu dao jasne, obrazložene i dostatne razloge, pozivajući se na mjerodavne procesnopravne i materijalnopravne odredbe na kojima je utemeljio pobijanu odluku.
5. Odluke na koje se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodeći ih kao razloge važnosti za postavljena pravna pitanja, nisu odgovarajući razlozi važnosti za ista jer su donesene u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu.
6. Slijedom navedenog pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 385.a stavak 1. ZPP pa je na temelju čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija) koje u sebi sadrži i pravo na obrazloženu sudsku odluku. Prema ocjeni vijeća u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju je bilo omogućeno aktivno sudjelovanje u postupku, omogućeno mu je da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, kao i da podnosi pravne lijekove, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da je protustranci povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
7.1. U odnosu na navode iz prijedloga za dopuštenje revizije da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba navesti da odredbe čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
8. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu je odbačen na temelju čl. 389.a st. 1. i st. 4. ZPP.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić
