REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1913/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tuženik podnio protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-2094/2024-3 od 21. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-785/2019-59 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-2094/2024-3 od 21. listopada 2025. u dijelovima točke I. izreke kojima je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn - 785/2019-59 od 4. siječnja 2024. u dijelovima pod toč. I., VIII., XI., XII. i to sve u dijelovima koji se odnose na tijek zateznih kamata na preinačeni dio tužbe, kao i u dijelu kojem je točkom I. izreke te drugostupanjske presude potvrđena navedena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. XVII. izreke, zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Od kada je tuženik u obvezi platiti kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“.
II. O troškovima povodom prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. Tužitelji su podnijeli odgovor na taj prijedlog, usprotivili se navodima tuženika, predložili prijedlog tuženika odbaciti, podredno odbiti, i zahtijevali trošak sastava odgovora.
3. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP).
4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je pravno pitanje koje je u prijedlogu naznačeno pod rednim brojem 5. (a citirano u izreci ovoga rješenja) važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom na pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo odlukama poslovnih brojeva Rev-60/2022, Rev-123/25, Rev-376/2023, Rev-222/2023.
4.1. Napominje se, iz cjelokupnog sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije je razvidno da se to pitanje odnosi na problematiku zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neimovinsku štetu, pa je samo u odnosu na te dijelove pobijane odluke valjalo dopustiti reviziju.
5. Zato je, na temelju čl. 389.b st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci, kao pod toč I.
6. Ovaj je sud uzeo da je prijedlog povučen u pogledu ostalih pravnih pitanja i pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava (čl. 389.b st. 3. ZPP), no smatra korisnim napomenuti ono navedeno u sljedećim točkama ovoga obrazloženja.
6.1. Pitanja u prijedlogu naznačena pod rednim brojevima 1., 2., 3., 4., 6., 7. i 8. se temelje na činjeničnim utvrđenjima koje ne odgovaraju (ili izostaju) onima u pobijanoj odluci pa se njima ni pravno shvaćanje izraženo u tim odlukama ne bi moglo s uspjehom problematizirati tim pitanjima. Dakle, ona nisu ni važna za odluku u ovoj pravnoj stvari.
6.2. Pitanja naznačena pod rednim brojevima 9. i 10. se ne mogu kvalificirati kao materijalnopravna niti postupovnopravno pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP; njima podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP.
6.3. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
6.4. Osim toga, odredba čl. 385.a st. 1. ZPP određuje (između ostalog) da će ovaj sud dopustiti reviziju ako se povodom nje može očekivati odluka o pravnom pitanju „koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali“. Međutim, o tim pravnim pitanjima (9. i 10.), sagledavajući ih upravo onako kako su ona koncipirana i naznačena, nižestupanjski sudovi nisu izrazili svoje pravno shvaćanje, nisu ih razmatrali, pa ni na problematici koja se njima ističe nisu utemeljili svoju odluku. Zato nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije u pogledu tih pravnih pitanja.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
