REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1108/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MEGRAD-NEKRETNINE d.o.o. u stečaju iz Zagreba, Božidara Adžije 19, OIB: 75927053478, zastupanog po punomoćnicima Draženu Crnkoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Crnković i Pešušić u Zagrebu, te Tomislavu Orehovcu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš i Šimunović u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Glogovšek Strahovnik, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Erste&Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-199/2025-2 od 29. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 2996/2014-98 od 20. listopada 2023. u toč. I. njezine izreke, u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 199/2025-2 od 29. siječnja 2025. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim vijećem.

II. Odluka o troškovima revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u toč. I. izreke, između ostalog naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 20.552.954,01 EUR/154.856.232,06 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate i u visini kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude.

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u toč. I. njezine izreke te je u cijelosti odbijen taj dio tužbenog zahtjeva, a u toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 26.212,75 EUR kao neosnovan.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2047/2025-2 od 9. srpnja 2025. dopustio reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-199/2025-2 od 29. siječnja 2025. zbog povrede prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, odnosno povredu prava na pravično suđenje te je u reviziji predložio da se ista prihvati te da ovaj sud preinači pobijanu presudu i odbije žalbu tuženice kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu uz upućivanje na odlučivanje drugom sudskom vijeću.

5. Tuženica je dostavila odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

6. Revizija je osnovana.

7. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava iz čl. 385.a st. 2. ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izmakle koristi zbog neostvarenih prihoda od prodaje stanova u okviru projekta „Sveti Duh“, obzirom je tuženica sklopljenim ugovorima prestala financijski pratiti tužitelja, što je dovelo do nemogućnosti završetka izgradnje stambenog naselja „Sveti Duh“ i odlaska tužitelja u stečaj.

9. Prvostupanjski sud je prihvaćajući u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja zaključio da je tuženica postupila protivno načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) obzirom se tuženica obvezala financirati tužitelja na projektu "Sveti Duh", a zatim je zastala sa financiranjem bez da je raskinula ugovor, bez odluke o prestanku financiranja ili bilo kakve službene odluke od strane banke pri čemu je tuženica znala da tužitelj bez praćenja banke na tom projektu neće moći dovršiti isti niti vratiti kredite, a posljedično tome da će doći u tešku financijsku situaciju koja je u konkretnom slučaju i rezultirala odlaskom tužitelja u stečaj. Pritom je prvostupanjski sud svoju odluku donio analizirajući sva provedena vještačenja te cijeneći iskaze svih saslušanih svjedoka u postupku, kao i raspoloživu dokumentaciju u spisu te je zaključio ukupno da postoji ugovorna odgovornost tuženice za pričinjenu štetu tužitelju.

10. Drugostupanjski sud suprotno prvostupanjskom sudu zaključuje kako prema sklopljenim ugovorima nije postojala bezuvjetna obveza tuženice financirati predmetni projekt pa tako tuženica nije povrijedila niti jednu ugovornu odredbu što proizlazi iz uvida u okvirni ugovor. Ukupno drugostupanjski sud zaključuje kako je tuženica kao banka u cijelosti postupala sukladno ugovorima sklopljenim s tužiteljem u skladu s načelom savjesnosti i poštenja kao i drugim općim načelima obveznog prava te je tuženica svojom odlukom o zastoju financiranja projekta postupala u skladu sa sklopljenim ugovorima i u dobroj vjeri s ciljem umanjenja štete, čime je štitila svoja ekonomska prava i interese, a time i svojih štediša pritom ne postupajući na štetu tužitelja od kojeg je tuženica samo zahtijevala da ispuni svoje ugovorne obveze.

11. Drugostupanjski sud je u svojoj odluci zauzeo stajalište da je tužitelj podneskom od 26. travnja 2022. preinačio tužbu jer je zatražio isplatu naknade štete od 20.552.954,00 EUR/154.856.232,06 kn, a tužbom od 31. ožujka 2011. da je predložio uz deklaratorni zahtjev u vezi raskida ugovora i zahtjeve za isplatu s iste osnove (izmakle dobiti) naknadu štete u iznosu od 24.825.195,76 kn. Stoga nije jasno iz takvih navoda drugostupanjskog suda je li tužba preinačena ili nije, a to posebno jer je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke naveo da tužitelj nije promijenio istovjetnost zahtjeva, a niti ga je povećao jer je od početka postupka zahtjev postavljen na isplatu ukupnog iznosa od 212.603.516,53 kn dok drugostupanjski sud navodi da je do te svote prvostupanjski sud došao zbrajanjem više tužbenih zahtjeva po različitim osnovama. Kod toga drugostupanjski sud nije određeno naveo koji su to zahtjevi slijedom čega nije moguće ocijeniti pravilnost takvih navoda, a tužitelj za te ostale zahtjeve nije povukao tužbu. Također je potrebno napomenuti da je u podnesku od 26. travnja 2022. tužitelj zatražio isplatu 20.522.954,01 EUR nakon nalaza i mišljenja vještaka, ali je predložio da se prihvati zahtjev istaknut prvotno u tužbi ako sud nađe da taj zahtjev nije osnovan. Također su izostali valjani razlozi u drugostupanjskoj odluci u vezi zastare u pogledu dijela zahtjeva za koji je tužbeni zahtjev odbijen zbog zastare. To iz razloga jer ako je tužba preinačena povećanjem tužbenog zahtjeva (i ako nije bilo prekida zastare i ne postoje pretpostavke iz čl. 190. st. 2. ZPP, odnosno da se ne radi o tzv. nepravoj preinaci).

12. Na kraju, drugostupanjski sud odbija i preostali dio tužbenog zahtjeva bez navođenja koliko iznosi taj preostali dio i je li to preostali dio iz tužbe ili iz podneska od 26. travnja 2022., pri čemu u biti nije ocijenio isprave u spisu, dva nalaza vještaka te iskaze saslušanih svjedoka. Drugostupanjski sud je to učinio površno navodeći samo da nije postojala bezuvjetna obveza tuženice financirati predmetni projekt pa da tuženica nije povrijedila niti jednu ugovornu odredbu. Pritom drugostupanjski sud nije cijenio niti pojedinačne ugovore koji su sklapani na temelju okvirnog ugovora, a što ovaj sud smatra bitnim za zaključak o tome je li tuženica ispunila preuzete obveze iz posebnih ugovora.

13. Stoga se ukupno može zaključiti da pobijana drugostupanjska odluka ne sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama te se radi o arbitrarnoj odluci koja ne ispunjava ustavno pravne standarde pravičnog suđenja u smislu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), odnosno čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

14. Iz svih navedenih razloga drugostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP čime su ujedno povrijeđena i Ustavom i Konvencijom zajamčena prava tužitelja na obrazloženu odluku i na pravično suđenje. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP riješiti kao u izreci. U nastavku postupka drugostupanjski sud će pred izmijenjenim vijećem otkloniti nedostatke na koje se ukazuje ovom odlukom i potom donijeti novu zakonitu odluku.

15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. ZPP.

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković