REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4062/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FLASH 90 LTD, Hillel 14, Jeruzalem, Izrael, OIB 22730563124, kojeg zastupa punomoćnica Suzana Cesarec Nöthig, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženika ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi zaštite autorskog imovinskog prava i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4041/2024-2 od 8. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-280/2023-41 od 9. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja navedena pod rednim brojem 1., 2., 3., 4. i 5., prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 6., prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4041/2024-2 od 8. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-280/2023-41 od 9. kolovoza 2024., tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1.) U slučaju kada tuženik ospori tužiteljevu tvrdnju da je djelo tužitelja autorsko djelo u smislu članka 14. stavka 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" br. 111/21.1), treba li se dokazivati, i ako da, na kojoj od parničnih stranaka leži teret dokazivanja da je predmetno (sporno) djelo - autorsko djelo u smislu članka 14. stavka 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima? , 2.) Smije li sud, a za slučaj osporavanja da je pojedina fotografija autorsko djelo u smislu članka 14. stavka 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" br. 111/21.), bez provođenja ikakvih dokaza na okolnost (ne)postojanja originalnosti fotografije kao intelektualne tvorevine iz umjetničkog područja s individualnim karakterom, samoinicijativno utvrditi fotografiju kao autorsko djelo?,
3.) Smije li sud samoinicijativno utvrđivati postojanje presumptivne baze - originalnosti fotografije kao intelektualne tvorevine iz umjetničkog područja s individualnim karakterom, a za formiranje zaključka o postojanju presumiranog objekta – fotografije kao autorskog djela iz članka 14. stavka 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" br. 111/21.) i to bez provođenja predloženog vještačenja na okolnost postojanja (ne)originalnosti fotografije, a kao predloženog dokaza od strane tuženika usmjerenog na obaranje zakonskog presumptivnog pravila o postojanju autorskog djela, a čije razloge odbijanja provođenja sud2 u obrazloženju presude ne navodi?,
4.) Smije li sud samoinicijativno, bez provođenja ikakvih dokaza na tu okolnost, navoditi „..rezultat autorskih odluka, kreativnosti i izbora autora..“ kao razloge za postojanje presumptivne baze o postojanju originalnosti fotografije kao intelektualne tvorevine iz umjetničkog područja s individualnim karakterom, a za formiranje zaključka o postojanju presumiranog objekta – fotografije kao autorskog djela iz članka 14. stavka 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" br. 111/21.), pri tome ne navodeći temeljem čega (ili kojeg dokaza) je zaključeno da je autor imao kontinuiranu slobodu kreativnih izbora za vrijeme stvaranja fotografije kao autorskog djela?,
5.) Smije li sud odlučne činjenice poput datuma i vremena nastanka fotografije, naziva fotografije, korištenoj opremi i serijskom broju tijela fotoaparata, korištenoj ekspoziciji i otvoru, zaslona objektiva itd., utvrđivati sa stupnjem sigurnosti u autorskopravnim sporovima pred Trgovačkim sudovima Republike Hrvatske bez provođenja vještačenja i to na fotografijama dostavljenim u spis jedino i isključivo u jpg formatu, a ne u izvorniku?,
6.) Smije li sud, iako je tuženik izričito osporio sadržaj ovjerenog pisanog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja kao stranke u postupku pred trgovačkim sudom, cijeniti isti pisani iskaz kao osnovan i valjan, te temeljem istog utvrditi kako je valjan prijenos autorskog imovinskog prava na spornoj fotografiji, a da pri tome tuženik kao stranka nije saslušan u postupku?".
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje, te pravo na žalbu.
1.2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Pravna pitanja navedena pod rednim brojem 1. i 2. nisu važna za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što su u postupku pred nižestupanjskim sudovima izvedeni dokazi na okolnost postojanja autorskog djela.
2.2. Pravna pitanja navedena pod rednim brojem 3., 4. i 5. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što nije moguće na ta pitanja dati jednoznačne odgovore koji bi bili primjenjivi u svim drugim slučajevima jer odgovori na ta pitanja ovise o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
2.3. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 6., tuženik nije jasno naznačio razloge važnosti toga pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.4. Tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje te pravo na žalbu.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP, odlučiti kao pod st. III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
